P-459/2023-41

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na moru, [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik ĐI, odvjetnik u [adresa], protiv I. tuženika - protutužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] bl. 154B, kojeg zastupa punomoćnica Ana Marinović Tarabarić, odvjetnica u Splitu, i II. tuženika - protutužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ul. DIG bl. 154B, kojeg zastupa punomoćnica AI, odvjetnica u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja - protutuženika i punomoćnika tužitelja-protutuženika ĐI, odvjetnika u [adresa] te zamjenice punomoćnika I. tuženika- protutužitelja i punomoćnice II. tuženika - protutužitelja, AI, odvjetnice u [adresa], na ročištu za objavu presude 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku - protutužitelju LI isplatiti tužitelju- protutuženiku DI iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko iznosa od 5.000,00 eura do iznosa od 40.000,00 eura tužbeni zahtjev pod točkom I. tužitelja-protutuženika DI odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju – protutuženiku DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati I. tuženiku - protutužitelju LI, [adresa] DIG 154 B, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku

- protutužitelju SI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], (stojna kuća i dvor) i čest. zgr. [katastarska čestica], (stojna kuća i dvor), Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i njegovih stvari, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika pod točkom II. koji glasi:

"Dužni su HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], DIG bl. 154B i SI, [adresa], Major TI bl. 154B solidarno isplatiti DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupni iznos od 20.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa pripadajućim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku DI naknaditi trošak parničnog postupka I. tuženiku-protutužitelju HI u iznosu od 7.300,00 eura te II. tuženiku-protutužitelju SI u iznosu od 7.450,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 7. prosinca 2022. zaprimljena tužba tužitelja DI protiv tuženika HI i SI, radi isplate. Naime, predmetna tužba zaprimljena je kao protutužba u predmetu ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-2503/2022 u pravnoj stvari tužitelja LI i SI, ovdje tuženika, protiv DI, ovdje tužitelja, radi zabrane uznemiravanja nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Navedenu protutužbu sud je raspravnim rješenjem od 7. prosinca 2022. zaveo pod novi poslovni broj predmeta P-459/2023.

2. U protutužbi, sada tužbi tužitelj DI navodi da je sa tuženicima sklopio Ugovor o kupoprodaji koji je poništen od treće osobe radi mogućnosti prava prvokupa, međutim da tuženici tužitelju nisu izvršili povrat datih sredstava u iznosu od 40.000,00 eura. Također, tužitelj navodi da je nakon kupnje izvršio znatne građevinske radove na uređenju i adaptaciji predmetne nekretnine i za isto utrošio znatna novčana sredstva, i to najmanje 20.000,00 eura. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži od I. - tuženika isplatu iznosa od 40.000,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude, a od I. i II. tuženika isplatu iznos od 20.000,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude.

3. Na pripremnom ročištu održanom 14. veljače 2024. tuženici-protutužitelji su se usprotivili protutužbi kao neosnovanoj te predložili istu odbiti. Također, osporili su osnov i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženici ističu kako tužitelj nema pravo retencije, jer nikakvim radovima nije doprinio kvaliteti predmetne nekretnine, svi radovi da su izvedeni mimo zakona i na štetu nekretnine. Navode nadalje, kako su više puta pozvali tužitelja-prtutuženika da sporazumno razriješe odnos tj. da izvrše povrat posjeda i zaprimljene kupoprodajne cijene. Također, u svom podnesku od 6. lipnja 2024. tuženici-protutužitelji su naveli da nije sporno da je I. tuženik-protutužitelj prodao svoj suvlasnički udio tužitelju, kao i da je pravomoćnom odlukom ugovor poništen, tj. da je istim utvrđeno da se smatra da nije niti bio zaključen, kao i da je I. tuženik u više navrata pozivao tužitelja da mu preda nekretnine nazad u posjed, a da on njemu vrati primljenu kupoprodajnu cijenu. Također, navode da je poništenim kupoprodajnim ugovorom bila ugovorena kupoprodajna cijena od 5.000,00 EUR-a, te da je upravo ta cijena i isplaćena, a da predmet ugovora nisu bile samo predmetne nekretnine, već i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ugovor, međutim, da je poništen samo djelomično u odnosu na premetne nekretnine, dok u pogledu ostalih čestica zemlje ugovor da je ostao na snazi i tužitelj je ostao uknjižen kao suvlasnik istih. Također, tuženici ističu da je predmet ugovora bio suvlasnički udio od 1/6 nekretnina. Sada pokojna supruga I. tuženika koja da je kao punomoćnik prodala nekretnine da je pristala na ovako nisku cijenu jer ju je tužitelj uvjerio da se radi o bezvrijednom zemljištu, a da je kuća stara i derutna, pa da je njima kada dođu u Hrvatsku bolje boraviti kao gost kod njega u njegovim novim apartmanima u [adresa], nego u staroj kući u [adresa]. Nadalje, u pogledu tužiteljevog traženja za naknadom navodnih troškova koje je on učinio na predmetnim nekretninama, tužitelj da uopće nije precizirao ni o kojem bi se to radovima i troškovima radilo, niti kada su izvedeni, pri čemu ističu i prigovor promašene/nedostatak pasivne legitimacije jer da tuženici nisu jedini suvlasnici predmetnih nekretnina. Također, posebno ističu da je tužitelj nepošteni posjednik koji dobro zna da mu ne pripada nikakvo pravo na predmetnim nekretninama u odnosu na koje da nije imao ni nužnih ni korisnih troškova, te se u tom smislu pozivaju na rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine i Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove iz kojih da je razvidno da su radovi koje je tužitelj vršio na nekretnini u potpunosti protuzakoniti.

4. Parnične stranke su predložile sudu u dokazne svrhe pribaviti i pregledati spis ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-4405/2022, te je ujedno punomoćnica I. tuženika- protutužitelja predložila i spajanje navedenog predmeta ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim P- 4405/2022 utvrđeno je da je u tom predmetu podnesena tužba tužitelja HI i EI, ovdje tuženika protiv DI, ovdje tužitelja radi predaje u posjed nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a u kojem predmetu je tuženik istaknuo prigovor retencije navodeći da bi tužitelj pod 1. trebao vratiti najprije kupoprodajnu cijenu isplaćenu temeljem ugovora o kupoprodaji te naknaditi troškove koje je tuženik učinio na predmetnoj nekretnini. S obzirom da u predmetu pod poslovnim brojem P-459/2023 tužbeni zahtjev tužitelja glasi upravo na isplatu kupoprodajne cijene koju je tužitelj isplatio I. tuženiku temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za udio od 1/6 idealnog dijela cjeline, kao i zahtjev protiv I. i II. tuženika radi naknade troškova ulaganja koje je tužitelj imao u predmetne nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], to je sud raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2025. spojio predmete pod poslovnim brojem P-459/2023 i P- 4405/2022 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Naime, u vlasničkoj parnici, kada se traži predaja u posjed i iseljenje, a što se sadržajno zahtijeva tužbom u predmetu poslovnog broja P-4405/2022, tuženik može, kao pošteni posjednik, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP-a), od vlasnika zahtijevati naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao i stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Dakle, pravo zadržanja ili retencije jedan je od prigovora koji zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika stvari, zbog čega je prethodno da bi se odlučilo o reivindikacijskom zahtjevu bilo potrebno odlučiti o prigovoru zadržanja. Dakle uzimajući u obzir navedeno, te polazeći od načela svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka, sud je odlučio spojiti predmet pod poslovnim brojem P- 4405/2022 koji se kod ovog suda među istim strankama, samo u obrnutim stranačkim ulogama, vodi radi predaje u posjed nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čet.zgr. 178/2, k. o. [katastarska općina] s predmetom ovog suda pod poslovnim brojem P-459/2023 koji se među istim strankama vodi radi isplate nužnih i korisnih troškova za koje DI tvrdi da ih je imao glede predmetnih nekretnina te radi isplate kupoprodajne cijene isplaćene po osnovi Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016., i to na način da se oba postupka sada vode pod poslovnim brojem P-459/2023.

5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine, Kupoprodajnog ugovora od 9. kolovoza 2016. ovjerenog kod javnog bilježnika Dinka Martinovića, [adresa] pod poslovnim brojem OV- 4576/16, presude zbog ogluhe i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1271/2019-9 od 4. rujna 2019. rješenja Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove, Klasa: UP/I-612-08/17-01/0036, Ur.broj: 532-04-02- 20/6-14-5 od 1. kolovoza 2017., pregledom i čitanjem spisa pod poslovnim brojem P- 3876/2022, saslušanjem svjedoka ĐIG, MI, KI, RI, UI, ĆI i JI, te saslušanjem parničnih stranaka.

6. Sud je odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke budući identifikacija predmetnih nekretnina nije bila sporna među strankama, dok je dokaz građevinskim vještačenjem odbijen iz razloga što je sud takav dokaz, kraj već izvedenih dokaza, smatrao nepotrebnim te neadekvatnim za dokazivanje bitnih činjenica. Iz istih razloga sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŽI, CI, ŠI, GI i ZI.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika DI je djelomično osnovan.

8. Tužbeni zahtjev I. tuženika-protutužitelja HI i II. tuženika- protutužitelja SI je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika protiv I. tuženika – protutužitelja radi isplate iznosa od 40.000,00 eura na ime povrata kupoprodajne cijene temeljem poništenog Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016., te zahtjev protiv I. i II. tuženika-protutužitelja radi isplate iznosa od 20.000,00 eura s osnova ulaganja u nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

10. Predmet spora je i tužbeni zahtjev I. i II. tuženika- protutužitelja radi predaje u posjed nekretnina označenih kao čest. zgr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj-protutuženik DI sklopio Ugovor o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. s I. tuženikom-protužiteljem PI kojim je DI kupio od HI nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 1/6 idealnog dijela cjeline istih, kao i da je u navedenom ugovoru bila ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 5.000,00 eura.

12. Također, među strankama nije sporno da je temeljem sklopljenog ugovora DI stupio u posjed predmetnih nekretnina, kao i da se isti nalazi i danas u posjedu istih.

13. Među strankama nije bilo ni sporno da je Ugovor o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. poništen Presudom zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1271/2019-9 od 4. rujna 2019., i to u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

14. Sporno se među strankama ukazalo je li tužitelj – protutuženik isplatio I. tuženiku- protutužitelju iznos od 40.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene, a koji iznos zahtijeva da mu I. tuženik-protutužitelj vrati s osnova poništenog Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. Naime, tužitelj-protutuženik u tijeku postupka tvrdi da je u kupoprodajnom ugovoru navedena cijena od 5.000,00 eura kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, dok je stvarno isplaćena kupoprodajna cijena od 40.000,00 eura, koji iznos on zahtijeva.

15. Također, sporno je među strankama ima li tužitelj-protutuženik pravo na naknadu na ime troškova ulaganja u nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u iznosu od 20.000,00 eura te ovisno o tome ima li pravo zadržanja odnosno retencije predmetnih nekretnina u odnosu na tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, sve dok mu tuženici- protutužitelji ne naknade navedeni iznos na ime troškova ulaganja.

16. Pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici istih upisani HI za 1/6 dijela, HI SI za ¼ dijela, ČIG za 1/3 dijela, MI za 1/3 dijela, kao i da je u listu A upisana zabilježba kulturnog dobra i to od 28. srpnja 1966. pod poslovnim brojem Z-421/66, temeljem Rješenja Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju - Split od 13. VI. 1966. broj 24/94-66, kojom je zabilježeno da da "kuća II i kompleks kuća uokolo nje" u [adresa] ([adresa]) sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] ima svojstvo spomenika kulture.

17. Pregledom i čitanjem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između HI zastupanog po punomoćniku SIG (NI), kao prodavatelja i DI, kao kupca, sklopljenog 9. kolovoza 2016. utvrđeno je kako je navedenim ugovorom DI, kupio od HI, nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 1/6 idealnog dijela cjeline istih. Također, u točki. III. kupoprodajnog ugovora navedena je kupoprodajna cijena u iznosu od 5.000,00 eura.

18. Pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-2503/2022, a koji se vodi povodom tužbe ovdje tuženika-protutužitelja protiv ovdje tužitelja- protutuženika, radi zabrane uznemiravanja nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da u istom spisu prileži Presuda zbog ogluhe i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P- 1271/2019-9 od 4. rujna 2019., donesena u pravnoj stvari tužitelja Splitsko- dalmatinska županija protiv tuženika HI i DI, kojom se u točki I. poništava te se smatra da nije ni sklopljen kupoprodajni ugovor zaključen između HI kao prodavatelja i DI kao kupca koji ugovor je ovjeren 10. kolovoza 2016. od strane Dinka Martinovića, vršitelja dužnosti javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-4576/16 u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica], čest.zgr.

18/2 i čest. zgr. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 1/6 dijela cjeline, koje nekretnine predstavljaju zaštićeno kulturno dobro, te se nalaže Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Supetru, zemljišniku, nazad uknjižba u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve za 1/6 dijela i sve k. o. [katastarska općina], na ime prijašnjih vlasnika AIG uz prethodno brisanje DI sadašnjeg vlasnika. Navedena presuda postala je pravomoćna 26. rujna 2019.

19. Nadalje, čitanjem rješenja Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove, Klasa:

UP/I-612-08/17-01/0036, Ur.broj: 532-04-02-20/6-14-5 od 1. kolovoza 2017., koje prileži navedenom spisu utvrđeno je da je istim rješenjem tužitelju-protutuženiku naloženo u točki I. kao investitoru poduzetih neodobrenih radova djelomične razgradnje te ponovne izgradnje građevine sanitarnog čvora unutar sklopa kuća k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] na moru, da se u roku od osam dana od primitka rješenja javi u Konzervatorski odjel u Splitu te da odmah pristupi ishođenju potrebnih suglasnosti (posebni uvjeti i prethodno odobrenje) u skladu sa čl. 60-62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, za realizaciju radova otklanjanja nedostataka i nepravilnosti proisteklih iz izvođenja protuzakonitih radova odnosno usklađenja izvedenih radova s posebnim uvjetima koje će odrediti nadležni organ. Također, istim rješenjem u točki 2. naloženo je tužitelju u roku od dvadeset dana od ishođenja potrebnih suglasnosti otkloniti sve nedostatke i oštećenja nastale izvođenjem protuzakonitih radova, a u točki 3. isti je dužan ukoliko ne pribavi propisana odobrenja nadležnih tijela, predmetne nedostatke otkloniti na način da građevinu vrati u raniji status u roku od dvadeset dana od primitka rješenja Konzervatorskog odjela u Splitu. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je inspekcijskim očevidom utvrđeno da je DI kao investitor izvodio određene radove na građevini koja ima svojstvo kulturnog dobra po rješenju Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 19. studenog 2009., a za izvođenje kojih radova nije imao potrebne suglasnosti niti predočio potrebnu dokumentaciju sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

20. U postupku je saslušana svjedokinja ĐIG koja je u iskazu navela da joj je poznato da je tužitelj sklopio 2016. godine ugovor o kupoprodaji nekretnina u [adresa], inače da se radi o staroj kući II, koja je zaštićeni spomenik kulture, a taj ugovor da je sklopio sa njezinim rođakom LI. Njezina sestra i ona da imaju 2/3 u idealnom vlasništvu predmetne nekretnine, dok je DI kupio 1/6 ove kuće od LI. Poznato joj je da je od 2016. do 2019. tužitelj bio u posjedu ove nekretnine, i to na način da je sve ostale isključio u korištenju ove kuće, tako da njezina sestra i ona nisu mogle dolaziti, a ista situacija da je bila i sa SI i PI. 2019. godine da je poništen kupoprodajni ugovor sklopljen između DI i PI, međutim on da je i dalje ostao u posjedu nekretnine te ju nastavio koristiti. Od 2016. pa sve do prošlog ljeta DI da je koristio ovu nekretninu na način da ju je iznajmljivao turistima, i to bez ikakve prijave, a oni da čitavo vrijeme ne mogu niti pristupiti nekretnini koja da je puna otpada. Nekoliko puta da su kao suvlasnice prijavljivale DI zbog bespravnog izvođenja radova na ovoj nekretnini pa je tako inspekcija pri Ministarstvu kulture i ministarstvu graditeljstva naložila hitno uklanjanje svih posljedica radova koji su izvedeni suprotno pravilima struke te kulturom dobru. Tužitelj da je izvodio razne radove na ovoj nekretnini, i to vanjski wc, odnosno zid unutar kojeg je napravio vanjski sanitarni čvor, a do njega i septičku jamu koja da se neodržava, a iza zida da je izgradio vanjski tuš. Što se tiče unutarnjih radova nije joj poznato koje je radove izvodio jer nije u mogućnosti pristupiti unutar kuće, međutim poznato joj je da je jednom prilikom krov propao, i to krivnjom DI, a sanaciju istog da je izvršio SI ili HI. Građevinske radove na predmetnoj nekretnini tuženik da je izvodio u periodu od 2016 do 2019., a možda i 2020. Kuća da prije nije imala ni vodu ni kanalizaciju.

21. Svjedokinja MI također je u svom iskazu navela da je 2016. godine DI sklopio kupoprodajni ugovor sa HI koji je njezin daljnji rođak, ali da je taj ugovor 2019. godine poništen. Njezina sestra, svjedokinja koja je malo prije svjedočila, i ona da su jedne od suvlasnica ove kuće. Navela je da DI od kada je 2016. godine ušao u ovu kuću, napravio ogromnu štetu, da je izgradio vanjski wc bez septičke jame, zbog čega su oni zvali inspekciju, a nekretninu da je iznajmljivao turistima i to potpuno ilegalno, pri čemu da je čitavo vrijeme kuća bila u takvom stanju da je predstavljala opasnost i za ljude. Njezina sestra i ona za svo vrijeme njegovog boravka da nisu imali pristup ovoj kući jer im je DI to branio, a općenito da se ponašao vrlo agresivno prema njima. Kuća da predstavlja kulturno dobro, a sve radove koje je DI izvodio da su bili u potpunoj suprotnosti njezinim značajem kao kulturnim dobrom. Što se tiče unutarnjih radova poznato joj je da je DI unutra odlagao samo smeće, a jednom prilikom da je vukao kabel od svoje kuće do predmetne i na takav način ugrožavao njihove živote jer se u blizini njegove kuće nalazi gustirna.

22. U svom iskazu svjedokinja OI navela je da joj je poznat spor koji se vodi između njezinog oca, strica EI i tužitelja. 2016. godine na Braču da je boravila s mamom, sestrom i bratom EI, a tada da je njezina mama imala punomoć od njenog oca za prodaju nekretnina koje su bile predmet kupoprodajnog Ugovora koji je sklopljen s tužiteljem. Oni da su tada bili u jako dobrim odnosima sa tužiteljem, jer je kuća koja je bila predmet prodaje bila trošna i neadekvatna za život, zbog čega bi svaki put kad bi došli, boravili u nekretnini tužitelja s obzirom da on ima puno nekretnina po Braču. Te 2016. godine da su odlučili prodati svoj suvlasnički udio u ovoj kući u [adresa], kao i ostale nekretnine koje su bile vlasništvo njezinog oca, pa je ugovor o kupoprodaji sklopljen s tužiteljem. Preostali suvlasnici ove kuće i zemljišta da su bili njezin stric, EI koji je imao 1/6, kao i njezin otac, te obitelj ŽI. Ugovorena kupoprodajna cijena da je iznosila 5.000,00 eura, i taj iznos da je isplaćen njezinoj majci od strane tužitelja. Oni da su prodali te nekretnine za tako mali iznos jer su imali dogovor s tužiteljem da će u budućnosti moći boravit kad god žele u njegovim nekretninama koje ima na Braču gdje redovito dolaze od 2005. godine. U trenutku prodaje da i nije bilo poznato kolika je tržišna vrijednost nekretnina koje prodaju, a tužitelj da ih je uvjeravao kako se radi o bezvrijednim zemljištima odnosno nekretninama. Tužitelj da je bio u posjedu ovih nekretnina od 2016. do 2019. godine kada su dobili presudu kojim se sklopljeni ugovor o kupoprodaji poništava, a sve iz razloga što prilikom prodaje nije ispoštovano pravilo prvokupa, naime, dvije nekretnine u tom ugovoru da su predstavljale kulturno dobro, stoga da je ugovor poništen u odnosu na ove dvije nekretnine, dok u odnosu na preostale nije poništen, te je tužitelj ostao upisani vlasnik iste. Nakon ove presude da su se našli u odvjetničkom uredu odvjetnika tužitelja ĐI, tužitelj, njezin otac i odvjetnik te da je tu njezin otac rekao da će vratiti novac primljen na ime kupoprodaje, a da on njemu vrati posjed prodanih nekretnina za koje je ugovor poništen. Međutim, tužitelj da to nije htio prihvatiti, već je i dalje inzistirao da ostane vlasnik istih, te je predlagao da se to riješi nekakvim darovanjem, ali njezin otac da to nije htio prihvatiti. U periodu od 2016. do 2019., pa i nakon toga, tužitelj da nije izvodio nikakve radove, jedino što su vidjeli da je iz kuće provučena cijev koja vodi do gornje strane kuće koja je stavljena unutar kuće, te vanjski tuš koji je postavljen pored WC-a u dvorištu. Što se tiče ostalog stanja kuće ona da je ostala u istom stanju u kojem je bila kad su je prodali tužitelju. Posebno upitana navela je da nije bila prisutna kada je isplaćena kupoprodajna cijena, ali zna da se sve odvijalo u uredu ĐI, odvjetnika tužitelja i da su tu bili prisutni njezin brat EI i njezina mama, kao i tužitelj, ugovor da je ovjeren isti dan kad je sklopljen, kao i da su oni nakon kupoprodaje znali da se radi o cijeni od 5.000,00 eura.

23. Svjedok RI u svom je iskazu naveo da je čuo da je tužitelj kupio nekakve nekretnine od EI i HI, ali isti ne zna nikakve detalje o tome, niti što je bio predmet takve kupoprodaje. On da je inače prvi susjed staroj kući u [adresa], pa bi često vidio DI kako radi u toj kući, viđao ga je tamo unazad 10 – 15 godina, međutim ne zna čija je to kuća, niti se ikada za to interesirao. Koliko se sjeća krov na toj kući da nije bio urušen, a na njemu da se nije radilo.

24. Svjedok VI u svom je iskazu naveo da je prije 7 – 8 godina bio u ovoj kući u [adresa] jer ga je tada pozvao tužitelj da mu pomogne riješiti televizijski prijemnik u toj kući, a nakon toga da je bio još 2 – 3 puta. Tužitelj da mu je tom prilikom rekao da je on tu kuću kupio, ali svjedok ne zna nikakve detalje o toj kupoprodaji, niti od koga je to kupio niti za koju cijenu. Sjeća se da je kuća bila u ruševnom stanju, sa zidova da je ispadao "inkarat", prozori da su bili razbijeni, to da nije bio prostor za živjeti. On da inače živi u blizini ove kuće, ali kako je kuća zavučena, on da tužitelja nije ni mogao vidjeti kako radi na istoj.

25. Svjedokinja ĆI, (saslušana u predmetu koji se prije odluke o spajanju vodio pod poslovnim brojem P-4405/2022) u svom je iskazu navela da nema nikakvih saznanja o sklopljenom kupoprodajnom ugovoru u odnosu na premetne nekretnine, već isključivo ona vezana za njezino postupanje na predmetnim nekretninama kao viša inspektorica Zaštite kulturnih dobara i službe inspekcijskih postupanja pri Ministarstvu kulture. navodi da je 2016. ili 2017. godine zajedno sa svojom kolegicom ŠI po prijavi gospođe ŽI pristupila na predmetne nekretnine, a prijava da se odnosila na radove koji su bili izvedeni od strane tuženika sna sanitarnom čvoru koji se nalazi u dvorištu premetne zgrade sa sjeverozapadne stran. Intervencije koje je DI izvršio a tom sanitarnom čvoru da su bile protivne pravilima struke, odnosno izvršene bez suglasnosti Ministarstva kulture konzervatorskog odjela u Splitu budući da predmetna nekretnina predstavlja pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Nakon njezinog postupanja da je doneseno rješenje kojim je bilo naloženo uklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Dodatno je navela da na nekretninama koje su zaštićeno kulturno dobro nije dozvoljeno poduzimanje bilo kakvih intervencija bez prethodnog odobrenja konzervatorskog odjela.

26. Svjedok FI u svom je iskazu naveo da je 2016. godine primio poziv od DI koji ga je zamolio da ode s njim te mu bude svjedok prilikom isplate kupoprodajne cijene za nekretninu u [adresa] koju je namjeravao kupiti. On da je pristao te su zajedno otišli kod gospođe D koja je bila supruga jednog od braće koji su bili vlasnici te kuće, te se sjeća da je DI njoj predao iznos od 20,000 eura. Oni da tada nisu potpisali kupoprodajni ugovor niti mu je gospođa D izdala bilo kakvu pisanu potvrdu o isplati ovog iznosa, međutim, sutradan da su otišli kod javnog bilježnika te su tamo sklopili kupoprodajni ugovor. Gospođa D da nije imala nikakvu punomoć za primanje ovog novca, a ne zna je li imala kakvu punomoć sutradan kod javnog bilježnika. Nakon što je DI kupio ovu nekretninu odmah da ju je počeo koristiti te mu je poznato da je izvodio radove na istoj, preuređivao plafone i zidove, ali detalje ne zna jer nije tamo nikad bio, sve to da mu je rekao DI. Isplata novca da je bila u kući gospođe D, i s njom tada da nije bio nitko. Gospođa D da je imala oko 60-ak godina, možda koju godinu više, srednje građe, a ne može se sjetiti je li bila plavuša ili crnka, niti je li bila visoka ili niska. Oni da su se malo zadržali dok je DI izbrojio novce nakon čega je on otišao, a DI da je ostao sa gospođom D. DI da je samo njega pozvao kod gospođe D koja da je govorila hrvatskim jezikom.

27. Tužitelj- protutuženik DI u svom je iskazu naveo da je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopio sa suprugom tuženika-protutužitelja pod 1. koja je imala njegovu punomoć za potpisivanje tog ugovora. Na dan sklapanja ugovora ispred kancelarije njegovog odvjetnika da je predao supruzi tuženika 20.000 eura, a preostalih 20.000 eura da joj je predao jedan dan poslije kad je došla u [adresa]. U ugovoru da je bio naveden iznos od 5.000 eura kako se ne bi platio veliki porez, iako da to nema nikakve veze jer porezna obračunava poreze sama prema tržišnim vrijednostima. Tuženici da mu nisu vratili novce koje im je dao na ime sklapanja kupoprodajnog ugovora, doduše da su mu nudili da mu vrate 5.000,00 eura, međutim da to nije iznos koji im je on predao. Što se tiče radova koje je izvodio na predmetnoj kući naveo je da je sagradio jedan dodatni WC prema nekim ljudskim kriterijima kako bi se isti mogao koristiti, proveo septičku jamu, u donjem dijelu proveo struju, osposobio sve, a te radove da su mu izvodili radnici koje je angažirao, na što da je potrošio cca 20.000 eura. Kada je ušao u kuću da je kuća bila ruševna, da joj se nije moglo ni prići, a i sada je stanje takvo da se ne može ljudski živjeti. Tuženicima da nikada nije branio da uđu u kuću, već je uvijek ostavljao otvoreno. Posebno upitan je li tražio dozvolu za izvođenje radova s obzirom da je kuća kulturno dobro isti je naveo da su se radovi izvodili iznutra pa mu je poznato da za to nije potrebna dozvola. Predmet ugovora da su bile i neke druge nekretnine, a na koje je on ostao uknjižen kao vlasnik. Konačno, naveo je da nije tužio nikoga drugoga za ove troškove, a ne zna ni koga bi trebao tužiti.

28. U svom iskazu danom u predmetu koji se prije spajanja s predmetom pod poslovnim brojem P-459/2023 vodio pod poslovnim brojem P-4405/2022 tužitelj- protutuženik je jednako iskazivao po pitanju sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, iznosa kupoprodajne cijene koja je tom prilikom isplaćena, pri čemu je dodatno naveo da je 2019. godine došlo do poništenja predmetnog ugovora iz razloga ne poštivanja prava prvokupa. Dodatno je naveo da je nakon sklapanja ugovora 2016. godine odmah stupio u posjed predmetnih nekretnina te da je u periodu od 2016. o 2019. godine izvršio razna ulaganja u nekretninu, pa da je tako postavio sve instalacije struje, jer je nekretnina imala stare instalacije struje koje da su postavljene 40-ih godina, izgradio sanitarni čvor zbog čega je morao kopati septičku jamu, sve zidove da je ožbukao i uredio, pa je tako po njegovoj procjeni u uređenje tog prostora potrošeno najmanje 15.000,00 eura. Tužitelji da se u periodu od 2016. do 2019. nisu pojavili na predmetnoj nekretnini niti su imali ikakve prigovore na račun njegovog ulaganja u iste. Posebno upitan naveo je da je krov na kući radio on i brat HI, a da je instalacije za struju radio on, a brat BI da je doveo priključak. Što se tiče vode, naveo je da je on doveo vodu u kuću i to 1970.ih godina jer je tada bio u prijateljskim odnosima sa suprotnom stranom za što mu nitko nije platio

29. I. tuženik-protutužitelj je u svom iskazu naveo da je sa DI putem svoje supruge koja je imala njegovu punomoć sklopio ugovor o kupoprodaji kojim mu je prodao nekoliko nekretnina koje su bile u njegovom suvlasništvu, a među njima i predmetne. Za te nekretnine DI da mu je platio 5.000,00 eura kako je to bilo navedeno i u ugovoru, a taj iznos da mu je predala njegova supruga kad je došla u Bugarsku. Međutim, 2019. ugovor da je poništen iz razloga jer je kuća bila pod zaštitom, predstavljala je kulturno dobro, a prilikom sklapanja ugovora da nije ispoštovano pravilo o pravu prvokupa. Nakon pravomoćnosti odluke o ništetnosti ugovora nekoliko puta da je pozivao DI da mu vrati kupoprodajnu cijenu od 5.000,00 eura, međutim on da na to nije pristao, već je uporno tražio da iznađu neko rješenje ovog problema. Što se tiče radova koje je izvodio DI na nekretnini naveo je da su svi ti radovi amaterski, a konkretno DI da je izgradio jedno dodatno kupatilo uz WC koji postoji vani. Općenito smatra da su svi ti radovi više štetili predmetnoj nekretnini nego koristili, a jedini radovi koji su bili korisni su bili popravljanje krova koje su financirali njegov brat i on. Posebno upitan naveo je da je prilikom isplate kupoprodajne cijene uz njegovu ženu bio prisutan i njegov sin, a nakon kupoprodaje nije bio posebno obaviješten za koju cijenu su to prodali. Posebno upitan je li mu bilo čudno da su nekretnine bile prodane za tako malu cijenu, isti je naveo da je njemu njegova supruga rekla da će tužitelj njima omogućiti kad dođu u [adresa], boravak u nekoj od nekih od njegovih zgrada koje ima, a inače su bili tada u jako dobrim odnosima sa tužiteljem.

30. Dodatno je u svom iskazu danom u predmetu pod poslovnim brojem P-4405/2022 I. tuženik-protutužitelj naveo da od 2016. godine kada je sklopljen predmetni ugovor o kupoprodaji DI koristi predmetne nekretnine na način da koristi cijelu kuću te uskraćuje mogućnost korištenja iste preostalim suvlasnicima. On da je zatražio njega da napusti posjed ove kuće odmah po pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđen ništetnim njihov ugovor o kupoprodaji, međutim DI da je to odbio. Naveo je da je isti amaterski izvodio radove na predmetnoj nekretnini, pa je tako izgradio vanjsko kupatilo do postojećeg vanjskog wc-a koje da smeta ostalim suvlasnicima dok su krov renovirali on i njegov brat, kao i električni priključak koji da je rađen s ostalim suvlasnicima. Konačno, naveo je da tužitelj-protutuženik koristi nekretninu na način da je iznajmljuje turistima, dok on da nema pristup kući, a 2019. godine kada je ugovor poništen da nije dobio ključeve nazad.

31. U postupku pod poslovnim brojem P-44058/2022 saslušan je i II. tuženik- protutužitelj koji je naveo da se pridružuje svim navodima I. tuženika-protutužitelja iznesenim u tom postupku, te je dodatno naveo da je dva puta prijavio tuženika kada ga je zatekao u kući 2022. i 2023. godine, a također je naveo da je spavao u kući dva puta 2019. godine i 2022. godine, kao i da je jučer bio u kući, kao i da je tužitelj- protutuženik izvršio radove u predmetnoj nekretnini, da je postavio vodomjer.

32. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika pod točkom I. kojim od I. tuženika-protutužitelja zahtijeva isplatu kupoprodajne cijene isplaćene temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. u iznosu od 40.000,00 eura, valjalo je poći od odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO-a) kojom je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Također, odredbom čl. 323. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

33. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da su tužitelj-protutuženik i I. tuženik i protutužitelj sklopili Ugovor o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. kojim je tužitelj-protutuženik kupio nekretnine označene kao kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 1/6 idealnog dijela cjeline istih, kao i da je navedeni ugovor poništen Presudom zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1271/2019-9 od 4. rujna 2019., i to u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, nesporno je da je u Ugovoru bila ugovorena kupoprodajna cijena za sve nekretnine u iznosu od 5.000,00 eura. Pri tome I. tužitelj – protutuženik navodi u postupku da je u nekoliko navrata pozvao tužitelja-protutuženika da mu dostavi broj računa na koji bi uplatio kupoprodajnu cijenu zaprimljenu temeljem kupoprodajnog ugovora, a kako to proizlazi i iz dopisa njegove punomoćnice AI od 6. prosinca 2022. Štoviše, u svom iskazu I. tuženik-protutužitelj navodi da tužitelju-protutuženiku nije vratio iznos od 5.000,00 eura jer ih on nije htio primiti, a posebno upitan koliko je bio novaca spreman vratiti naveo je iznos od 5.000,00 eura. Dakle, a kako iz samih navoda I. tuženika-protutužitelja proizlazi da je iznos koji je tužitelju-protutuženiku htio vratiti na ime poništene kupoprodaje iznosio 5.000,00 eura, koji mu u konačnici nije vratio, jer tužitelj- protutuženik to nije htio primiti, to je zaključak suda da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kojim zahtijeva isplatu kupoprodajne cijene po osnovi Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016. osnovan do zatraženog iznosa od 5.000,00 eura.

34. Međutim tužitelj-protutuženik tvrdi da je I. tuženiku –protutužitelju isplatio cijenu od 40.000,00 eura, dok je niža cijena u ugovoru navedena kako bi se izbjeglo plaćanje poreza na promet nekretnina. Ipak, navedena činjenica na koju se poziva tužitelj ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, tužitelj –protutuženik je na navedene okolnosti u postupku predlagao svjedoke, pa tako iz iskaza saslušanog svjedoka JI proizlazi da je isti na poziv tužitelja-protutuženika bio prisutan kao svjedok u trenutku kada je tužitelj-protutuženik dao supruzi I. tuženika- protutužitelja, gospođi D iznos od 20.000,00 eura na ime predmetne kupoprodaje, za što da mu ona nije dala nikakvu potvrdu, kao i da su sutradan sklopili kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika. Međutim, sud nije povjerovao iskazu navedenog svjedoka u ovom dijelu jer se svjedok unatoč tome što je, kako navodi, bio posebno pozvan od strane tužitelja-protutuženika da mu bude svjedok prilikom isplate iznosa od 20.000,00 eura, nije mogao sjetiti detalja oko navedenog događaja, pa tako isti nije znao odgovore na pitanja o izgledu supruge I. tuženika-protutužitelja, je li se radilo o osobi visokog ili niskog rasta, "plavuši ili crnki", što su detalji koje bi svaka osoba prosječnog pamćenja koja bi bila pozvana za svjedoka u nekoj situaciji zasigurno zapamtila. Osim toga, ni tužitelj – protutuženik se tijekom postupka ni jednom nije pozvao na okolnost da bi prilikom isplate kupoprodajne cijene supruzi I. tuženika- protutužitelja bila prisutna treća osoba, konkretno osoba koju bi on pozvao da mu bude svjedok prilikom isplate, a što bi isti zasigurno naveo kao bitnu činjenicu kojom potkrjepljuje svoje navode, već naprotiv u svom iskazu navodi da se isplata kupoprodajne cijene dogodila u uredu njegovog punomoćnika ĐI. Zbog navedenog sud nije prihvatio iskaz svjedoka JI jer se isti u cijelosti ukazuje nevjerodostojnim i neživotnim, te u suprotnosti s preostalim izvedenim dokazima. Upravo zbog navedenog izjašnjenja tužitelja-protutuženika, sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem preostalih svjedoka, jer isti niti ne bi imali saznanja o isplati kupoprodajne cijene temeljem predmetnog ugovora.

35. Uzimajući u obzir navedeno, a kako iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da I. tuženik – protutužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.000,00 eura koju je isti dužan vratiti tužitelju - protutuženiku temeljem čl. 323. ZOO- a, s osnova poništenog Ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 2016., to je sud tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika radi isplate iznosa od 5.000,00 eura prihvatio kao osnovan, dok je za više zatraženi iznos preko iznosa od 5.000,00 eura do iznosa od 40.000,00 eura, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

36. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. presude.

37. U nastavku postupka sud je odlučio o tužbenom zahtjevu I. i II. tuženika- protutužitelja koji po svojoj prirodi predstavlja reivindikacijski zahtjev za predaju stvari u posjed te o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika pod točkom II. koji sadržajno predstavlja prigvor zadržanja odnosno retencije, sve u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

38. U tom smislu je za navesti da je odredbom čl. 161.st.1. ZVDSP-a propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom članka 162. stavak 1. ZVDSP-a dalje je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

39. Nadalje, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjev tužitelja – protutuženika pod točkom II. koji sadržajno predstavlja prigovor retencije odnosno prigovor prava zadržanja koji je po prirodi dilatorni prigovor jer zaustavlja vlasnički zahtjev tuženika- protutužitelja sud je pošao od odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP-a kojom je propisano da da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. U stavku 2. je propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Odredbom članka 165.st.1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario

40. Dakle, da bi se odlučilo o osnovanosti tužbenog zahtjev tuženika – protutužitelja radi predaje u posjed u postupku je bilo potrebno utvrditi ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 162.st.1. ZVDSP-a, ali također i ispunjenje pretpostavki za osnovanost prigovora retencije kojeg tužitelj-protutuženik postavlja kroz protutužbeni zahtjev odnosno ovdje tužbeni zahtjev, a koji je normiran odredbama čl. 164.st.1. i 165. st.1. ZVDSP-a.

41. U tom smislu je za navesti da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno da su tuženici-protutužitelji u postupku dokazali svoje vlasništvo predmetnih nekretnina budući iz zemljišnoknjižnog izvatka za iste proizlazi da su tuženici-protutužitelji upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina i to svaki za 1/6 dijela. Također, iz rezultat provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj-protutuženik u posjedu predmetne nekretnine, što u postupku zapravo među strankama nije bilo niti sporno s obzirom na istaknuti prigovor prava retencije od strane tužitelja-protutuženika.

42. Međutim, da bi sud usvojio tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja prethodno je bilo potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika odnosno o osnovanosti njegovog prigovora retencije. Pri tome osnovanost prigovora retencije ovisi o tome je li tužitelj – protutuženik bio pošten ili nepošten posjednik jer ukoliko se utvrdi da je tužitelj -protutuženik bio nepošten posjednik tada i bez obzira na njegovo pravo naknade uloženih nužnih troškova u nekretninu tuženika-protutužitelja, prigovor zadržanja kojim se zahtjev tuženika-protutužitelja zaustavlja ne bi bio osnovan. U suprotnom ukoliko bi se u postupku utvrdilo da je tužitelj – protutuženik bio pošteni posjednik, time bi njegov prigovor retencije bio osnovan, a zahtjev za predaju nekretnine u posjed trebalo bi usvojiti uz odgodni uvjet isplate nužnih i korisnih troškova koje je tužitelj – protutuženik imao.

43. Iz rezultat provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj-protutuženik stupio u posjed predmetnih nekretnina 2019. godine, i to nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora s I. tuženikom protutužiteljem. Međutim, navedeni ugovor je Presudom zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1271/2019-9 od 4. rujna 2019. poništen u dijelu koji se odnosi na kupoprodaju upravo predmetnih nekretnina, te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve s obzirom da prilikom kupnje nije ispoštovano pravilo o pravu prvokupa. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelj-protutuženik je temeljem sklopljenog Kupoprodajnog ugovora s I. tuženikom-protutužiteljem bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina u razdoblju od 10. kolovoza 2016. godine do zaprimanja tužbe u predmetu pod poslovnim P-1271/2019, odnosno najkasnije do 26. rujna 2019. kada je presuda kojom je poništen Ugovor o kupoprodaji postala pravomoćna, pa bi isti imao pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imao u tom razdoblju.

44. Tužitelj- protutuženik tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 20.000,00 eura na ime znatnih građevinskih radova koje je izveo na uređenju i adaptaciji predmetnih nekretnina, ne navodeći u tužbi o kojim bi se konkretno radovima radilo. Pri tome u svojim iskazima iznijetim u tijeku postupka navodi da je u razdoblju od 2016. do 2019. godine na predmetnim nekretninama izveo sve instalacije struje, izgradio sanitarni čvor zbog čega je morao kopati septičku jamu, te ožbukao sve zidove. Međutim, ovakvi navodi tužitelja ne mogu se potkrijepiti rezultatima provedenog dokaznog postupka. Naime, svjedoci RI, DF i JI predloženi po tužitelju nisu imali detaljnih saznanja o eventualnim radovima koje je tužitelj izvodio na ovim nekretninama, pa sud na temelju njihovih iskaza nije mogao utvrditi koje je to točno radove tužitelj izveo na predmetnim nekretninama, a niti u kojem periodu ih je izvodio. Pri tome je za navesti da iz iskaza ĐIG, MI i ĆI, zaista proizlazi da je tužitelj na predmetnim nekretninama izgradio vanjski sanitarni čvor te septičku jamu, međutim u postupku je utvrđeno da su takvi radovi izvedeni protivno relevantnim odredbama Zakona o gradnji, a kako to nedvojbeno proizlazi iz rješenja Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Služba za inspekcijske poslove, Klasa: UP/I-612-08/17-01/0036, Ur.broj: 532-04-02-20/6-14-5 od 1. kolovoza 2017., pa se isti niti ne mogu smatrati nužnim, a posebno ne korisnim troškovima u smislu odredbe čl. 164.st.2. ZVDSP-a. Ovo tim više kad se uzme u obzir da se radi o nekretnini koja nesporno predstavlja kulturno dobro, a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za istu. Tužitelj-protutuženik u tijeku dokaznog postupka nije dokazao koje je to točno radove izvodio, a niti u kojem periodu ih je izvodio, budući da svjedoci koje je predlagao nisu imali takvih saznanja, dok druge adekvatne dokaze kojima bi se navedene činjenice u postupku utvrdile tužitelj nije predlagao. Pri tome radovi za koje je u postupku utvrđeno da ih je izvodio, a na koje se poziva, (izgradanja sanitarnog čvora) su izvedeni protivno odredbama zakona, te je sud utvrdio da nisu bili niti korisni niti nužni. Iz navedenog razloga sud je odbio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke jer je takav dokaz smatrao suvišnim. Naime, po ocjeni ovog suda da bi vještak građevinske struke u postupku utvrdio jesu li neki radovi bili nužni ili korisni za nekretninu potrebno je u postupku prethodno utvrditi koje je točno radove tužitelj izveo, a također i u kakvom se stanju nekretnina nalazila prije izvođenja takvih radova. Ovakve činjenice na temelju izvedenih dokaza u postupku nisu utvrđene, dok tužitelj pored predloženih nije predlagao niti prilagao, bilo kakve druge adekvatne dokaze (isprave, fotografije itd.) na navedene okolnosti.

45. Stoga, a kako u postupku tužitelj nije dokazao da bi u razdoblju svog poštenog posjedovanja predmetne nekretnine imao nužne i korisne troškove to je njegov tužbeni zahtjev pod točkom II. u odnosu na I. tuženika-protutužitelja sud odbio kao neosnovan.

46. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja –protutuženika pod točkom II. istaknutog u obliku prigovora zadržanja prema II. tuženiku-protutužitelju za navesti je da je takav zahtjev neosnovan temeljem odredbe članka 165.st. 1. ZVDSP-a- Naime, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. kolovoza 2016. nedvojbeno je sklopljen samo s I. tuženikom – protutužiteljem, a ne i sa II. tuženikom-protutužiteljem, pa se tužitelj- protutuženik smatra nepoštenim posjednikom predmetnih nekretnina u odnosu na II. tuženika-protutužitelja te nema pravo zadržati predmetne nekretnine u posjedu već ih je dužan odmah predati II. tuženiku – protutužitelju u posjed.

47. Stoga, a kako je prigovor zadržanja tužitelja-protutuženika u odnosu na II. tuženika- protutužitelja neosnovan, to je njegov tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika – protutužitelja sud odbio kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod točkom. III. izreke presude.

48. Slijedom navedenog, a kako je prigovor zadržanja tužitelja – protutuženika neosnovan, odnosno sud je njegov tužbeni zahtjev pod točkom 2. ocijenio neosnovanim, uzimajući u obzir da su ispunjene sve pretpostavke za zaštitu prava vlasništva I. i II. tuženika-protutužitelja temeljem odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP-a, sud je njihov tužbeni zahtjev kojim traže od tužitelja – protutuženika predaju u posjed predmetnih nekretnina prihvatio kao osnovan, odnosno odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

49. Slijedom svega navedenog, odlučen je kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

50. U nastavku postupka sud je odlučio o troškovima postupka.

51. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a , u svezi s Tbr. 7. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14).

52. S obzirom da je II. tuženik-protutužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, istome je uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te priloženi troškovnik priznato za sastav tužbe u predmetu pod poslovnim brojem P-4405/2022 od 7. prosinca 2022. 27,5 bodova, za zastupanje na ročištima od 14. veljače 2024. i 4. travnja 2024. po 27,5 bodova, za zastupanje na ročištima od 25. lipnja 2024. i 22. listopada 2024 po 50 bodova te za sastav podneska od 7. lipnja 2024. 27,5 bodova, zatim za zastupanje na ročištima u predmetu pod poslovnim brojem P-459/2023 od 14. veljače 2024. i 4. travnja 2024. po 275 bodova, za zastupanje na ročištima od 25. lipnja 2024., 22. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. po 500 bodova, te za sastav podneska od 7. lipnja 2024. 275 bodova, što sveukupno iznosi 3035 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, II. tuženiku- protutužitelju je priznat iznos od 6.070,00 eura, na koji iznos je valjalo obračunati i zatraženih 25 % PDV-a, pa je istome dosuđen sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.587,50 eura. Međutim kako sud o trošku postupka odlučuje na određeni zahtjev stranke, a II. tuženik-protutužitelj je zatražio trošak postupka u iznosu od ukupno 7.450,00 eura, istome je toliki iznos i dosuđen.

53. Također, sud je trošak postupka I. tuženiku – protutužitelju dosudio temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Naime, I. tuženik – protutužitelj je u cijelosti uspio za tužbenim zahtjevom postavljenim u predmetu pod poslovnim brojem P-4405/2022, dok je tužitelj-protutuženik djelomično uspio za tužbenim zahtjevom pod točkom I. u predmetu pod poslovnim brojem P-459/2023, zbog čega sud zaključuje da I. tuženik – protutužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je tužitelj -protutuženik dužan nadoknaditi sve troškove koje je imao I. tuženik-protutužitelj. Uzimajući u obzir priloženi troškovnik, I. tuženiku-.protutužitelju je priznat trošak za zastupanje na ročištima u predmetu pod poslovnim brojem P-4405/2022 od 26. lipnja 2024. i 22. listopada 2024. po 50 bodova, te za sastav podneska od 24. rujna 2024. 50 bodova, zatim za zastupanje na ročištima u predmetu P-459/2023 od 14. veljače 2024., 4. travnja 2024., 25. lipnja 2024., 22. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. po 500 bodova, te za sastav podneska od 15. srpnja 2024. 500 bodova, što sveukupno iznosi 3650 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, I. tuženiku-protutužitelju je dosuđen iznos od 7.300,00 eura.

54. Stoga je o trošku postupka odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

55. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju-protutuženiku po punomoćniku, ĐI, odvjetnik u [adresa]

- I. tuženiku-protutužitelj po punomoćnici, Ana Marinović Tarabarić, odvjetnica u Splitu

- II. tuženiku-protutužitelju, po punomoćnici AI, odvjetnica u [adresa]