REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1052/2017-114

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ iz [adresa], Vidrenjak, Vidra 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Grubišića i zamjenice punomoćnice tuženika ČĐ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

„I/ Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da tužiteljici NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 60.787,05 eura / 458.000,00 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na naprijed navedeni iznos teče od dana 22. prosinca 2015. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da tužiteljici NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužiteljici NĐ naknaditi tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., troškove postupka u iznosu od 19.314,07 EUR (devetnaesttisućatristočetrnaeset eura i sedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 13. srpnja 2015 tužiteljica kao vlasnica obrta trgovina i prijevoz "Plaščar" iz [adresa], u svojstvu osiguranika (ujedno i ugovaratelja osiguranja) s tuženikom kao osigurateljem sklopila ugovor o osiguranju te joj je izdana Polica osiguranja imovine broj 08-0000014847 od 13. srpnja 2015., koja se odnosi na osiguranje od rizika požara te da su predmet osiguranja građevinski dio trgovine mješovite robe površine 42 m2, montažni objekt, aluminijsko-željezne konstrukcije, osiguran na iznos od 168.000,00 kn; oprema, inventar i namještaj u trgovini, osiguran na iznos od 40.000,00 kn; zalihe mješovite robe (hrane i pića), osigurani iznos od 250.000,00 kn te da je ukupan iznos osiguranja (osigurane svote) ugovoren u iznosu od 458.000,00 kn. Nadalje, ističe kako je 17. prosinca 2015. dogodio događaj prouzročen osiguranim rizikom, sve na način da je predmet osiguranja po navedenoj polici stradao u požaru, do kojeg je došlo uslijed kvara na spoju klima uređaja sa električnim instalacijama unutar objekta, kojom prilikom je došlo do zapaljenja PVC zaštite električnog kabla, koji se proširio na ostali gorivi materijal u unutrašnjost objekta. Dalje navodi kako je 22. prosinca 2015. obavijestila tuženika o nastupanju osiguranog slučaja te postavila odštetni zahtjev. Ujedno je obavijestila tuženika da je prestala obavljati djelatnost iz obrta te da je obrt odjavljen 18. prosinca 2015., jer je sva imovina iz obrta uništena u požaru. Tuženik je tužiteljici 2. veljače 2016. dostavio nacrt Sporazuma o namirenju, a kojim bi se tuženik obvezao tužiteljici na ime naknade cjelokupne osigurnine povodom predmetnog osiguranog slučaja isplatiti iznos od 50.000,00 kn, međutim na sklapanje istog tužiteljica nije pristala s obzirom da je bilo predviđeno da je isplatom tužiteljica u cijelosti namirena ujedno odričući se bilo kakvog daljnjeg potraživanja. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu same osnovanosti i odgovornosti tako i u pogledu visine. Potvrđuje da je Trgovina i prijevoz "Plaščar" u vlasništvu NĐ zaključila policu osiguranja imovine 08-0000014847 te da su sastavni dijelovi iste Opći Uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti. Ističe da je čl. 4. Općih uvjeta za osiguranje imovine pripisano kako se osiguranim slučajem smatra događaj prouzročen osiguranim rizikom, koji mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika. Iz potvrde MUP-a, OO Kutina proizlazi kako je do požara na trgovini došlo uslijed kvara na spoju klima uređaja sa električnim instalacijama unutar objekta i neispravnost električnih instalacija i produžnih kablova, kojom prilikom je došlo zapaljenja PVC zaštite električnog kabela koji se proširio na ostali gorivi materijal u unutrašnjosti objekta, dakle šteta je nastala uslijed nepostupanja tužiteljice po čl. 13. Općih uvjeta za osiguranje imovine kojim je ugovoreno da je osiguranik dužan poduzeti propisane, ugovorene i ostale razborite mjere, a identično je propisano i čl. 950. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Obje propisuju kako u slučaju da osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprječavanja osiguranog slučaja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za toliko za koliko je nastala šteta veća zbog tog neispunjenja. Nadalje, ističe da je čl. 36.st.1. Zakona o zaštiti od požara propisano da se građevine i njezini dijelovi moraju održavati na način da ispunjavaju propisane mjere zaštite od požara, a čl. 38. st. 2. istog zakona propisano je da su vlasnici i korisnici dužni održavati u ispravnom stanju postrojenja, uređaje i instalacije električne, plinske, ventilacijske i druge namjene kao i druge uređaje i instalacije koje mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara te o održavanju moraju posjedovati dokumentaciju. Ističe da tužiteljica ničim nije dokazala da je poduzela mjere zaštite od požara, dapače evidentno je da je do požara došlo samo i isključivo uslijed nemara (ili namjere) budući niti klima uređaj niti električne instalacije niti produžni kablovi nisu bili u ispravnom stanju. Nadalje, poziva se na čl. 25. st. 2. i 4. Općih uvjeta za osiguranje imovine budući drži da je osiguranik štetu odnosno osigurani slučaj izazvao namjerno pa nije obvezan ni na kakva davanja. Također ističe da osiguratelj ne odgovara za štetu ako ista potječe od njezinih nedostataka, što je upravo ovdje slučaj. Tužiteljica nije vodila brigu o električnim instalacijama što je uzrokovalo navedenu štetu. Tuženik osporava da bi visina osigurane svote odgovarala stvarnoj šteti nastaloj na imovini tužiteljice budući osnovica za obračun premija je cijena nove imovine a za obračun štete tržna vrijednost imovine. Ističe kako u predmetnoj polici nije sukladno čl. 949. st. 7. ZOO-a ugovorena tzv. ugovorena vrijednost – tzv. valutirane (taksirane police) kod kojih se već pri sklapanju utvrđuje vrijednost na koju se sklapa osiguranje. Kod takvih polica ugovorena vrijednost izričito mora biti navedena na polici i obvezuje stranke. U predmetnom slučaju riječ je o nevalutiranoj tj. netaksiranoj polici koja nema niti mora sadržavati stvarnu vrijednost osiguranog predmeta. Osigurana svota navedena na polici predstavlja samo gornju granicu obveze osiguratelja, a ne nužno stvarnu štetu nastalu na predmetima osiguranja. Također, ističe da uopće nije utvrđeno da bi se u navedenim prostorima u kojima je došlo do požara uopće nalazila roba koja je predmetom ovog postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu 458.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2015. Nakon vještačenja tužiteljica je podneskom od 14. ožujka 2023. tražila isplatu 55.892,89 EUR / 421.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2015. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je djelomično povukla tužbu za iznos od 36.875,00 kn / 5.020,12 EUR sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP - tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.). Ovakvoj dispoziciji tuženik se pravovremeno protivio podneskom od 17. ožujka 2023. stoga je za odluku u sporu mjerodavan inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Policu osiguranja imovine broj 08-0000014847 od 13. srpnja 2015., (list 8 spisa), Potvrdu MUP-a PP Kutina od 18. siječnja 2016. (list 16-17 spisa), fotografije izgorenog objekta (list 18-25 spisa i list 267-292 spisa), Lokacijsku dozvolu od 26. srpnja 1995. (list 26-28 spisa), Odštetni zahtjev tužitelja (list 29-32 spisa), Popis dugotrajne imovine (list33-34 spisa), račune (list 35-38 spisa), Obavijest o zaprimanju odštetnog zahtjeva (list 39 spisa), rješenje o odjavi obrta (list 40-41 spisa), Izvadak iz obrtnog registra (list 42 spisa), Nacrt Sporazuma o namirenju (list 43 spisa), izvansudski nalaz i mišljenje vještaka Niels j.d.o.o. od 6. veljače 2017.(list 50-56 spisa), Inventurni popis (list 57-84 spisa), račun-otpremnica (list 85-105 spisa), Knjiga URA (list 106-121 spisa), Knjiga popisa robe (list 122-133 spisa), Stanje zalihe po nabavnim cijenama (list 133-158 spisa), saslušana je tužiteljica (list 204-205 spisa) te svjedoci TĐ (list 203-204 spisa), ŽĐ (list 216 spisa), BĐ (list 216 i 217 spisa), UĐ (list 227 spisa), ŠĐ (list 227 spisa), EĐ (list 217-218 spisa), pročitana su Izvješća o osiguranju mjesta događaja (list 227-228 spisa), Zapisnik o očevidu (list 229-230 spisa), Izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 231 spisa), Službenu zabilješku (list 232-234 spisa), Izvješće o utvrđivanju uzroka požara (list 235-236 spisa), Odštetni zahtjev (list 237 spisa), izvedeno je kombinirano vještačenje po vještacima za tehnička vještačenja elektrotehničke struke i vještacima za požare iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (list 300-307 spisa te je vještak Nenad Papić saslušan list 320-321 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 334-338 spisa – saslušan na ročištu list 476-467 spisa), izvedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Saši Đipali (list 362-368 spisa – saslušan na ročištu list 423- 425 i 476-477 spisa, dopunski nalaz list 421-425 spisa te 446-449 spisa), financijsko vještačenje po vještakinji Snježani Herceg iz Niels j.d.o.o. (list 386-389 spisa – saslušana na ročištu list 404-405 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate osigurnine - naknade imovinske štete na temelju Ugovora o osiguranju imovine sklopljen s tuženikom i to Police osiguranja imovine broj 08-0000014847 od 13. srpnja 2015., koja je nastala 17. prosinca 2015. na način da je (prema činjeničnim tvrdnjama tužiteljice) uslijed kvara na spoju klima uređaja sa električnim instalacijama došlo do zapaljenja PVC zaštite električnog kabla, koji se proširio na ostali gorivi materijal unutar osiguranog objekta (poslovnog prostora – kioska) te je uslijed požara uništen cijeli prostor zajedno sa svom robom, a koji je događaj obuhvaćen osiguranim rizikom.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica kao vlasnica [obrt]" sklopila s tuženikom Ugovor o osiguranju imovine od rizika požara te joj je izdana Polica osiguranja imovine broj 08-0000014847 od 13. srpnja 2015., kojim je pokriveno osiguranje građevinskog dijela trgovine mješovite robe površine 42 m2, montažna aluminijsko-željezna konstrukcija, na iznos od 168.000,00 kn; oprema, inventar i namještaj u trgovini, osiguran na iznos od 40.000,00 kn; zalihe mješovite robe (hrane i pića), osigurani na iznos od 250.000,00 kn te da je ukupan iznos osiguranja (osigurane svote) ugovoren u iznosu od 458.000,00 kn, dakle aktivna i pasivna legitimacija;

- da je 17. prosinca 2015. došlo do požara unutar osiguranog objekta uslijed čega je izgorio pretežiti dio poslovnog prostora (kiosk) zajedno sa cjelokupnom robom koja se unutra nalazila;

8. Sporna je odgovornost odnosno osnova i visina zahtjeva, koji je uzrok nastanka požara, radi li se o kvaru uređaja odnosno električnih instalacija ili je isti posljedica nepoduzimanja propisanih, ugovorenih i svih ostalih razboritih mjera potrebnih da se spriječi nastanak tog osiguranog slučaja, kao i koja se roba nalazila u prostoru u trenutku požara.

9. Radi utvrđivanja uzroka nastanka požara saslušani su svjedoci policijski službenici koji su obavljali očevid na licu mjesta neposredno nakon požara. U bitnome su policijski službenici suglasno iskazivali kako su prilikom očevida utvrdili da je objekt skoro u potpunosti izgorio te da je s jugoistočne stranke bio više opožaren, dok su se termičke destrukcije širile prema sjeveru i zapadu prema skladištu. Kao uzrok požara policijski službenici BĐ i EĐ (protupožarni inspektor) u bitnome su zaključili, nakon neposrednog pregleda najviše opožarenog dijela prostora, da je uzrok požara električni kabel klime koji je bio produživan i spajan od tri komada (pretpostavljaju izolir trakom jer su spajani mehanički). Isto proizlazi iz Izvješća o utvrđivanju uzroka požara (list 235-236 spisa) u kojem je detaljno navedeno da je "… kabl, odnosno vodiči, od klima jedinice sastavljen od tri dijela (komada) različitih debljina i promjera, nastavljan (spajan) na dva mjesta tzv "frkan", a na istom se uočavaju termičke destrukcije u vidu taljenja plastične zaštitne izolacije te promjene boje samih vodiča…" te da prema opisanim termičkim destrukcijama na vanjskom i unutarnjem dijelu objekt, upravo je to centar požara.

9.1. Iz nalaza i mišljenja samostalnog vještaka za tehnička vještačenja Nenada Papića, dipl. ing. el. iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenje "Ivan Vučetić" (list 300 spisa), proizlazi da je uzrok predmetnog požara kvar na električnim instalacijama, odnosno kvar na nekom od dijelova električnog kabela, koji se sastoji od 3 dijela koji su međusobno spajani uvijanjem vodiča, kojima je napajana unutarnja jedinica klima uređaja, a zbog lošeg spoja ili slabe izolacije spojnog mjesta moglo je doći do iskrenja i kratkog spoja na kabelu te zapaljenja izolacije kabela, a kasnije i do zapaljenja okolnog materijala i požara. Po prigovoru tužiteljice, vještak je saslušan na ročištu od 10. veljače 2020. u kojem je otklonio sve prigovore, dapače dodatno je naveo da se kablovi ne bi trebali produljivati, a svakako ne spajanjem više njih i omatanje izolir trakom jer to nije po pravilima struke.

9.2. Sud ocjenjuje iskaze policijskih službenika kao uvjerljivim, točnim, potpunim, neposrednim, suglasnim i nepristranim jer su ista saznanja dobili neposrednim opažanjem na licu mjesta obavljajući poslove iz nadležnosti svoje djelatnosti. Također, njihovi iskazi podudaraju se s Izvješćem o utvrđivanju uzroka požara, koja je javna isprava i ima pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu čl. 230. ZPP-a. Iz istog razloga sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za tehnička vještačenja Nenada Papića, dipl. ing. el. uvjerljiv, razumljiv i stručan, a tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u pitanje isto, dapače nakon njegovog usmenog izlaganja nije dalje prigovarala niti je predložila obnovu vještačenja po novom vještaku.

9.3. Polazeći od gornjih utvrđenja sud je izveo zaključak da je primarni uzrok požara u objektu električni kabel klime koji je bio produživan i spajan od tri komada tzv. "frkan", različitih debljina i promjera, što je protivno pravilima struke, a zbog lošeg spoja odnosno slabe izolacije spojnog mjesta došlo je do iskrenja i kratkog spoja na kabelu te zapaljenja izolacije kabela, a kasnije i do zapaljenja okolnog materijala i požara.

10. Nadalje, osnovna obveza osiguranika iz ugovora o osiguranju imovine je da je dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako neopravdano ne ispuni tu obvezu gubi pravo na osiguranje razmjerno svom doprinosu, sve sukladno čl. 950. ZOO-a. Pod time se podrazumijeva da se ponaša u skladu s dužnom pažnjom u odnosu na predmet osiguranja.

10.1. Sud primjećuje da je Ugovor o osiguranju imovine od 13. srpnja 2015. na temelju kojeg je izdana Polica osiguranja imovine broj 08-0000014847 od 13. srpnja 2015., sklopila tužiteljica kao vlasnica [obrt]" s tuženikom HOK-OSIGURANJE d.d., radi osiguranja, što je predmet njegovog poslovanja, iz čega se izvodi zaključak da se radi o trgovačkom ugovoru, sukladno čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). S obzirom na navedeno, tužiteljica kao vlasnica obrta - trgovac, bila je dužna u ispunjavanju obveza iz ugovora o osiguranja (čl. 950. ZOO-a) primijeniti viši stupanj pozornosti odnosno postupati minimalno s pažnjom dobrog gospodarstvenika, sukladno čl. 10. st. 1. ZOO-a. To svakako podrazumijeva i nalaže kontinuiranu, svakodnevnu pažnju (oprez i razboritost) ali i određeno znanje.

10.2. Nadalje, sukladno čl. 38. st. 2. Zakon o zaštiti od požara (Narodne novine broj 92/10) vlasnici, odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada dužni su sukladno propisima, tehničkim normativima, normama i uputama proizvođača održavati u ispravnom stanju postrojenja, uređaje i instalacije električne, plinske, ventilacijske i druge namjene, dimnjake i ložišta, kao i druge uređaje i instalacije, koji mogu prouzročiti nastajanje i širenje požara te o održavanju moraju posjedovati dokumentaciju.

10.3. Polazeći od navedenog, sud zaključuje da bi svaka prosječna osoba (pažnjom dobrog domaćina) savjesnim pregledom svih instalacija pa time i navedenog električnog kabela klime utvrdila da isti nije postavljen pravilno, odnosno u krajnjem slučaju dovodila bi u pitanje zašto kabel klime nije izveden iz jednog komada do utičnice, osobito jer je to lako uočljivo budući da je spoj tri kabela povezan izolir trakom (svaki kabel je različite debljine odnosno promjera), a kamoli osoba višeg stupnja pažnje (pažnjom dobrog gospodarstvenika), konkretno tužiteljica, koja je uz to trebala znati da se radi o nestručnom spajanju klime s izvorom energije, izvedenom protivno pravilima struke. Za očekivati je da bi svaka savjesna osoba nakon pregleda i detektiranja nepravilno i nestručno izvedene električne instalacije poduzela razborite mjere radi zamjene iste jer očito je da tako izvedena električna instalacije predstavlja stanoviti rizik od iskrenja koji može dovesti do požara.

10.4. Tijekom postupka, saslušana je tužiteljica koja je u bitnome u svome iskazu navela da se brinula da svi aparati u prostoru budu uredno održavani, a da ih je održavao prijatelj TĐ, a koji je u svom iskazu to potvrdio, međutim ujedno je izjavio da nije vršio popravak elektroničkog dijela klime niti je izjavio da se brinuo o električnim instalacijama, već samo aparatima u objektu. Sud njihove iskaze ocjenjuje kao iskrenima i suglasnima. Iz njihovih iskaza sud izvodi zaključak da tužiteljica ni u jednom trenutku nije dovela u pitanje pravilnost izvedenog električnog kabela klime niti da je izrazila brigu oko toga pa da bi imenovani svjedok istu opasnost otklonio zamjenom drugog kabela iz jednog komada i time znatno otklonio rizik od požara.

10.5. Drugim riječima rečeno, iz izvedenih dokaza sud izvodi zaključak da je tužiteljica vlastitim skrivljenim ponašanjem, ne primjenjujući dužni stupanj pažnje prilikom održavanja električne instalacije, konkretno električnog kabela klime, koji je nepravilno i nestručno izveden, a uslijed čega je došlo do iskrenja i zapaljenja, isključivo odgovorna za požar u objektu i uništenje svih stvari koje su se nalazile u objektu. Nije poduzela razborite mjere smanjenja/uklanjanja opasnosti od požara jednostavnom zamjenom loše i nestručno postavljenog električnog kabela (što je bilo lako uočljivo) ispravnim kabelom (iz jednog komada) uslijed čega je došlo do isključenja odgovornosti tuženika, odnosno zbog vlastitog (ne)postupanja izgubila je pravo na osiguranje, sve sukladno čl. 950. ZOO-a (u tom smislu i VSRH Revt-18/18 od 26. siječnja 2021.).

11. S obzirom da je sud ocijenio da je tužbeni zahtjev u osnovi neosnovan, zbog vlastitog skrivljenog ponašanja tužiteljice, sud nije posebno cijenio nalaze i mišljenje Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o., Saše Đipala i Niels j.d.o.o. jer je istima tužiteljica dokazivala visinu, kao i ostalu dokumentaciju koja je dostavljena na tu okolnost.

11.1. Također, potrebno je napomenuti da pregovori oko mirnog rješenja spora ne obvezuju (čl. 251. ZOO-a) pa prema tome to što je tuženik u danom trenutku prije pokretanja ove parnice, kada još nisu bile utvrđene sve odlučne činjenice, bio spreman sklopiti s tužiteljicom Sporazum o namirenju (list 43 spisa) glede predmetnog zahtjeva za naknadu štete, ne može se ocijeniti priznanjem odgovornosti, a kada do sklapanja takve nagodbe nije došlo (tako i VSRH Rev 93/04 od 11. veljače 2004.), osobito kada je tuženik u odgovoru na tužbu izričito osporio osnovu zahtjeva odnosno odgovornost.

12. Tuženik je uspio u cijelosti u postupku stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (60.787,05 eura / 458.000,00 kuna) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

13. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, sastava podneska od 27. studenoga 2019., 3. veljače 2021. i 29. listopada 2021. i 17. ožujka 2023. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 1.000,00 EUR, zastupanja na ročištima od 13. rujna 2017., 8. prosinca 2017., 12. ožujka 2018., 4. srpnja 2018., 15. studenoga 2018., 10. veljače 2020., 10. veljače 2021., 11. siječnja 2023., 20. travnja 2023. i 18. ožujka 2025. svako po (Tbr. 9. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, što ukupno iznosi 15.000,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 18.750,00 EUR. Također priznat mu je trošak na ime predujma za vještačenje u iznosu od 530,89 EUR te pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR, što zajedno s troškovima zastupanja ukupno iznosi 19.314,07 EUR.

13.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. travnja 2022. jer nije bio nužan, a i tuženik je u istom ponovio navode i prigovore iznesene ranije u postupku.

14. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 9. svibnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

15. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

Zagreb, 9. svibnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun;

- tuženiku po pun.