REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

Posl. broj: Ps-77/2018-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnikcima iz OD Ljubičić& Š protiv tuženika: 1/ JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punom. odvj. Petri Dulčić Kardum, 2/ UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3/ RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi stambeno - iseljenje, nakon zaključene glavne rasprave 24. veljače 2025. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja KJ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom Društvu Vrdoljak&Ljubičić u Splitu te preuzimateljice ureda punomoćnika tuženika pod 1 - Latica Tolić, odvjetnica u Splitu, dana 9. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Nalaže se tuženicima da isele iz stana u [adresa] u zgradi sagrađenoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 16220, anagrafske oznake [adresa]., položenog na IX. (devetom) katu, označen s brojem 59, površine 59,75 m2 te isti slobodan od osoba i stvari tuženika predaju u posjed tužitelju, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe". II. Dužni su tuženi u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 18.642,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2013.

- 310,70 EUR od dana od dana 15. lipnja 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. srpnja 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. kolovoza 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. rujna 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. listopada 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. studenog 2013

- 310,70 EUR od dana 15. prosinca 2013.

- 310,70 EUR od dana 15. siječnja 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. veljače 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. ožujka 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. travnja 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. lipnja 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. srpnja 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. kolovoza 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. rujna 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. listopada 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. studenog 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. prosinca 2014.

- 310,70 EUR od dana 15. siječnja 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. veljače 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. ožujka 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. travnja 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. lipnja 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. srpnja 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. kolovoza 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. rujna 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. listopada 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. studenog 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. prosinca 2015.

- 310,70 EUR od dana 15. siječnja 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. veljače 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. ožujka 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. travnja 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. lipnja 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. srpnja 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. kolovoza 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. rujna 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. listopada 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. studenog 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. prosinca 2016.

- 310,70 EUR od dana 15. siječnja 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. veljače 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. ožujka 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. travnja 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. lipnja 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. srpnja 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. kolovoza 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. rujna 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. listopada 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. studenog 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. prosinca 2017.

- 310,70 EUR od dana 15. siječnja 2018.

- 310,70 EUR od dana 15. veljače 2018.

- 310,70 EUR od dana 15. ožujka 2018.

- 310,70 EUR od dana 15. travnja 2018.

- 310,70 EUR od dana 15. svibnja 2018.

- 310,70 EUR od dana 15. lipnja 2018.

pa do 1. kolovoza 2015. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi zatezni kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pa do isplate. III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana  isplatiti  tužitelju  parnični  trošak,  zajedno  sa  zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi određenoj čl. 29. stavak 2. ZOO-

a".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženoj pod 1 iznos od 2.425,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu s prilozima (listovi 1-19 spisa) protiv tuženika radi iseljenja.

1.1. Tužitelj je vlasnik stana koji se nalazi u Splitu, položen na IX. (devetom) katu, označen s brojem 59, u naravi površine 59,75 m2 u zgradi sagrađenoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 16220 anagrafske oznake [adresa].

1.2. Isto tako, pred naslovnim sudom se vodio spor između Grada Splita kao tužitelja i ŠJ kao tuženika pod poslovnim brojem Ps-67/15. Prvostupanjskom presudom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je traženo da se Grad Split utvrdi vlasnikom predmetnog stana. Županijski sud u Splitu je potvrdio prvostupanjsku presudu i to dana 18.04.2018. godine presudom pod poslovnim brojem Gž-2782/2016-2.

1.3. Naime, u navedenom postupku tužitelj je dokazao da je pravi i isključivi vlasnik predmetnog stana. Stoga se predlaže pribaviti spis Općinskog suda u Splitu Ps-67/15, a u prilogu ove tužbe dostavljaju se preslike presuda. Slijedom toga prilaže se i preslik ugovora o darovanju sklopljenog između bivšeg vlasnika OJ (Jame) Mesnica tužitelja ŠJ.

1.4. Kao vlasnik tužitelj kao vlasnik stana može raspolagati svojom imovinom kako ga je volja, a što proizlazi iz čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji glasi:

"Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima

granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, medu ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari."

1.5. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem zakona ima svako pravo tražiti od tuženika da isele iz nekretnine u njegovu vlasništvu, a o čemu isti imaju saznanja.

1.6. Tuženici već dugi niz godina se nalaze u posjedu stana i to od prosinca 1993. godine kad im je bivši vlasnik pok. OJ (Jozo) Masnić dopustio da se privremeno usele dok ne riješe stambeno pitanje. Bivši vlasnik je svom nećaku, Pozvani da predaju novom vlasniku, odnosno tužitelju, stan oslobođen od osoba i stvari tuženici istom zahtjevu odbijaju udovoljiti.

1.7. Svakako, Zakon o obveznim odnosima je u tom pravcu sasvim jasan i određen. Naime, čl 1120. propisuje da kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu od tuženih za njeno nepovlasno korištenje predmetne nekretnina. Tako propisuje Zakon o obveznim odnosima koji se ima primijeniti u predmetnom postupku. Tužitelju zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine nastaje šteta, u vidu nemogućnosti korištenja i iskorištavanja predmetne nekretnine. Prosječna mjesečna najamnina predmetnog stana iznosi minimalno 2.000,00 kuna mjesečno, a posebno uzevši u obzir lokaciju istoga.

2. Tuženik pod 3 je podnio odgovor na tužbu (list 32 spisa).

2.1. Tuženik je zaprimio tužbu i istovremeno poziv za pripremno ročište za 27. ožujka 2019.g. u predmetu pod gornjim poslovnim brojem, te se prema istom očituje kako slijedi:

2.2. Ovaj tuženik nema apsolutno nikakve veze sa nekretninom koja je predmet tog postupka!

2.3. Tuženik ne živi na adresi koja je navedena u tužbi već preko 15 godina, pa navod tužitelja da živi na navedenoj adresi je notorno neistinit, obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe već živio u mjestu Gdinj-O.Hvar, a prije toga perioda u Žrnovnici.

2.4. Slijedom navedenog, tuženik pod 3. predlaže da sud odbaci tužbu kao neosnovanu ili podredno predlaže, da tužitelj povuće tužbu u odnosu na ovog tuženika.

2.5. Također moli sud da prihvati opravdanje zbog nemogučnosti dolaska na ročište, obzirom da ovaj tuženik nema nikakvog pravnog interesa, a dolazak mu predstavlja trošak i gubitak cijelog jednog dana.

3. Tuženica pod 1 je podnijela odgovor na tužbu s prilogom (listovi 34-74 spisa).

3.1. Tuženica pod 1, nakon mobilnog poziva od strane poštara, primila je poziv za pripremno ročište u ovom parničnom predmetu u kojem je tužena radi iseljenja i isplate iz stana u [adresa].

3.2. Tuženica pod 1. je iz stana u [adresa], iselila 17.09. 2018., te od tog datuma nije na adresi na koju joj je upućeno pismeno naslovljenog Suda.

3.3. sukladno navedenoj činjenici da je Tuženica pod 1. je iz stana u [adresa], iselila 17.09. 2018, neosnovan je tužbeni zahtjev za njeno iseljenje.

3.4. Nije prijeporno da je Tuženica pod 1. stanovala u stanu u [adresa] u razdoblju od 18. 12. 1993. do 17.09. 2018. godine, te da predmetni stan u tom razdoblju nikada nije koristila bez valjanog pravnog osnova. U stan je uselila 18.12. 1993., kao podstanarka sada pokojnog nositelja stanarskog prava OJ, a potom je svoj status glede stanovanja u predmetnom stanu regulirala s Gradom Splitom.

3.5. Pregledom navedenih pisanih dokaza, razvidno je da je Tuženica pod 1. prije utuženog razdoblja, kao i tijekom utuženom razdoblju od 15. 05. 2013. do 15.05.2018.,, stanovala u predmetnom stanu po osnovi najma stana o kojem službenu evidenciju vodi Grad Split od 01.1998, do 4. 2018.", sve kako je to navedeno u potvrdi Grada Splita od 06.03.2019.

3.6. U navedenoj potvrdi, koja je izdana za potrebe ovog sudskog postupka, jasno je napisano da Tuženica pod 1. na dan 06. 03. 2019. nema dugovanja po osnovi najma stana, da je podmirila sve režijske troškove za isti tj. da je Gradu Splitu temeljem Ugovora o najmu Br. Ugovora : 1151 platila sve najamnine u propisanom iznosu, sve iznose komunalne naknade i troškove odvoza komunalnog otpada.

3.7. Činjenica je da je tužitelj s Gradom Splitom, u razdoblju od protekle 22 godine, tj. od svibnja 1996. do 2018 vodio nekoliko paničnih postupaka u svezi otkaza stanarskog prava sada pokojnom OJ, to spor u svezi otkupa i vlasništva predmetnog stana.

3.8. Tužitelj s tuženicom pod 1. nije u proteklom razdoblju, osim ovog spora, vodio nikakav upravni ili sudski postupak glede korištenja predmetnog stana.

3.9. Tuženica pod 1. nije bila ni stranka niti umješač u parničnim postupcima koji su se vodili između Tužitelja i Grada Splita glede vlasništva na predmetnom stanu, te nije imala nikakvih saznanja o ishodima tih postupaka.

3.10. Tuženica pod 1. je osnovano smatrala da legalno, kao najmoprimac temeljem ugovornog odnosa s Gradom Splitom, koristi stan u vlasništvu Grada Splita za koji podmiruje sve propisane režijske troškove.

3.11. Nakon što je donesena presuda Županijskog suda u Splitu G2- 2782/2016-2 od 18.04.2018., punomoćnik Tužitelja je pismenim podneskom od 08.06. 2018. izvijestio Tuženicu pod 1. da je Tužitelj isključivi vlasnik predmetnog stana i zatražio iseljenje Tuženice pod 1.1 Tuženika pod 2. i 3. iz istog.

3.12. Dakle, Tužitelj je tek nakon donošenja navedene Presude Županijskog suda u Splitu (u travnju 2018.) podneskom od 08.06. 2018. objavio naspram Tuženice pod 1. svoje vlasničko pravo glede predmetnog stana.

3.13. Sukladno navedenoj činjenici, neosnovan je tužbeni zahtjev u kojem Tužitelj traži isplatu mjesečnih najamnina od Tuženice pod 1. za prethodno razdoblje unazad 5 godina, tj. za razdoblje od 15. 05. 2013. do 15.05. 2018., jer u utuženom razdoblju Tužitelj nije vršio vlasnička prava na stanu u [adresa].14. U utuženom razdoblju, vlasnička prava na prijepornom stanu vršio je Grad Split na način da je Tuženici pod 1. predmetni stan dao u najam, a Tuženica pod 1., kao legalna najmoprimka, ispunjavala je sve obveze prema Gradu Splitu s osnova korištenja predmetnog stana.

3.15. Radi navedenih činjenica, Tuženica pod 1. ističe prigovor pasivne legitimacije u ovom sporu.

3.16. Tuženica pod 1. je nakon primitka predmetne obavijesti pristupila u odvjetnički ured punomoćnika Tuženika, te je tom prigodom izjavila da će mirnim putem iseliti iz prijepornog stana, te predložila odvjetniku Vinku Ljubičiću da dogovore primjereni rok (duži rok od 15 dana) za iseljene.

3.17. Naime, radi turističke sezone koja je bila u tijeku, na području Splitu nije bilo dovoljno slobodnih stanova za najam, pa je imenovani punomoćnik Tuženika pristao da se rok za iseljenje produži dok Tuženica pod 1. ne pronađe stan u koji će preseliti.

3.18. Tuženica pod 1. iselila je iz predmetnog stana 17.09. 2018. i ključeve istog, slobodnog od osoba i stvari, predala punomoćniku tuženika odvjetniku Vinku Ljubičiću.

3.19. Tuženica pod 1. ističe da u utuženom razdoblju od 15. 05. 2013. do 15.05. 2018., kao ni u trenutku iseljenja iz predmetnog stana, članovi njenog obiteljskog kućanstva nisu bili Tuženik pod 2. ni Tuženik pod 3., niti su isti u naznačenom periodu stanovali ili na bilo koji drugi način koristili prijeporni stan.

3.20. Tuženica pod 1., ispunila je obvezu prema Tužitelju glede iseljenja iz predmetnog stana. Glede potraživanja najamnina za korištenje stana, Tuženica pod

1. ističe prigovor pasivne legitimacije.

3.21. Sukladno navedenim činjenicama, Tuženica pod 1. predlaže Sudu predmetnu tužbu odbiti kao u cijelosti neosnovanu.

4. Tuženik pod 2 je podnio odgovor na tužbu (list 84 spisa).

4.1. Kao Tuženika pod 2., izvijestila me je JJ da je u tijeku spor radi mog iseljenja i isplate iz stana u [adresa].

4.2. U svezi predmetnog spora izjavljujem da sam ja rodom iz [adresa], da sam hrvatski dragovoljac Domovinskog rata, da je moja rodna kuća u [adresa] u domovinskom ratu bila uništena, te da je ista obnavljana nekoliko godina nakon akcije „Oluja“, te da radi navedene činjenice nisam u istoj mogao stanovati niti prijaviti adresu stanovanja.

4.3. Ističem da sam radnik u građevinarstvu, te radim na gradilištima diljem Hrvatske, trenutno sam na jednom gradilištu u Dubrovniku.

4.4. JJ poznajem dugi niz godina i u prijateljskim smo odnosima

4.5. Istina je da sam jedno vrijeme bio prijavljen kod JJ na adresi stana u [adresa], koji stan je ona koristila uz suglasnost Grada Splita, te je za stan plaćala sve režijske troškove po uplatnicama koje je dobivala iz Grada Splita.

4.6. Bio sam prijavljen na adresi predmetnog stana samo radi primanja pismena, iz razloga što moja kuća u [adresa], dugo nakon akcije „Oluja" nije bila useljiva.

4.7. Napominjem da sam godinama radio i stanovao po nekoliko mjeseci na raznim mjestima, odnosno u mjestima organiziranih gradilišta na području Hrvatske, te sam bio prisiljen zatražiti od nekog od mojih prijatelja da mi daju suglasnost da se prijavim na adresu njihovog stana na koju bi primao privatna i službena pismena, te da bi mogao ishoditi osobne dokumente i dr.

4.8. U stanu u [adresa] kod JJ dolazio sam povremeno i nisam nikad u predmetnom stanu stvarno i faktički stanovao kontinuirano i duži vremenski period, osobito ne kao član obiteljskog kućanstva JJ, pa tako ni u utuženom razdoblju od 15. 05. 2013. do 15.05. 2018.

4.9. Radi navedenih činjenica, kao Tuženik pod 2. ističem prigovor pasivne legitimacije u ovom sporu.

4.10. Sukladno navedenim činjenicama, predlaže Sudu predmetnu tužbu odbiti kao u cijelosti neosnovanu

5. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 6-19 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu tužene pod 1 (listovi 37-74 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu od 24. veljače 2021. godine (listovi 128-129 spisa), saslušao tuženu pod 1 na ročištu od 24. veljače 2021. godine (listovi 129-131spisa), pregledao dopis Porezne Uprave (list 225 spisa).

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, između tužitelja i tužene pod 1. nije sporno da je potonja koristila predmetni stan na način da je u njemu stanovala do 17. rujna 2018. godine.

8.1. Među strankama jest sporno jesu li tuženi dužni iseliti iz predmetnoga stana u [adresa] te jesu li oni dužni tužitelju novčanu naknadu s osnove korištenja toga stana.

9. Izvadak iz zemljišne knjige od 13. lipnja 2018. godine (listovi 67 spisa) potvrđuje da se ŠJ u vodi u zemljišnim knjigama kao ovlaštenik prava vlasništva nad predmetnim stanom na devetom katu, označen br. 59, površine 59,75 m², koji se sastoji od 2 sobe sa ostalim prostorijama.

10. Potvrda kućnog savjeta od 11. siječnja 1996. godine (list 37 spisa) potvrđuje da u [adresa] bivša Sutjeska 244/IX, u stanu 59 nitko nije stanovao do 18. prosinca 1993. godine.

10.1. Naime OJ, kojemu je navedeni stan dodijeljen na korištenje 20. prosinca 1978. godine, nije nikada niti koristio stan, već ga je 18. prosinca 1993. godine ustupio na korištenje JJ, koja od tada neprekidno stanuje u navedenom stanu sa članovima svog domaćinstva te podmiruje sve dospjele račune koji se odnose na stan.

11. U svom iskazu (listovi 128-129 spisa) tužitelj ŠJ iz [adresa] izjavljuje: Ja sam prvi put pozvao tuženika na iseljenje 1996. godine, o ovome nemam nikakvih dokaza. Nakon ovoga sam sa ujakom i provalio. Moj ujak je bio pok. OJ koji je i bio vlasnik tog stana, međutim ovdje prisutna gospođa nas je izbacila. Želio bi napomenuti da je netko u to vrijeme provalio u staru kuću moga ujaka u [adresa] te smo ga mi pozvali da ovdje dođe boraviti što je on i učinio te je nakon nekog vremena dopustio VJ da u ovaj stan smjesti svoga sina RJ koji je trebao čuvati taj stan. U međuvremenu sam ja skupljao papire za otkup stana i kada sam sve pribavio rekao sam gospođi VJ da je stan moj, a da oni isele, ali se ona sa ovim nije složila te mi je čak i zaprijetila „ ako dođete još i jedan put zaliti ću vas kiselinom u oči“ protiv iste vodio sam tada postupak za iseljenje, ima ovome više od 10- tak godina, te sam ovaj spor izgubio. Nakon ovoga Grad Split je protiv mene pokrenuo postupak jer se Grad Split htio utvrditi vlasnikom, ali on je ovaj postupak pravomoćno izgubio.

11.1. Nakon što sam dobio pravomoćnu presudu moj odvjetnik kojega sam ranije angažirao je također pozvao tuženike da izađu. Ovdje prisutna gospođa JJ je navela da neće izaći već da će ovo učiniti jedino ako se povuče ova tužba protiv nje da bi u konačnici iselila i pristala vratiti ključeve, a ovo da je učinila početkom rujna 2018. godine.

11.2. Na upit suda je li ikada tužitelj vidio UJ u ovome stanu tužitelj navodi kako isti je boravio u stanu sa dvoje djece ovdje prisutne gospođe JJ i da oni nikako nisu htjeli iseliti.

11.3. Tužitelj želi napomenuti da nakon što su tuženici iselili, a ovo nakon što mu je tužena pod 1) predala ključeve da su istog oslobodili od svih stvari, da u stanu nije bio niti umivaonika, ovo je bilo u rujnu 2018. godine.

11.4. Na upit punom. tužitelja je li stan bio upisan kao vaše vlasništvo tužitelj odgovara da je st i to od 2000. - te godine, a da je vlasnički list čekao sigurno 4-5 godina.

11.5. Na daljnji upit jesu li tuženici znali da je stan upisan na njegovo ime tužitelj odgovara da jesu.

11.6. Na daljnji upit je li sa tuženicima potpisao kakav ugovor ili im dao kakvo drugo ovlaštenje tužitelj odgovara da nije.

11.7. Na daljnji upit je li mu poznato kakav je odnos tužene pod 1) i tuženika pod 2) tužitelj navodi kako su isti bili izvan bračni partneri.

11.8. Na upit suda zašto je Grad Split vodio protiv istoga postupke tužitelj odgovara zato što je želio izbrisati vlasništvo stana koje je bilo upisano na njegovo ime, ali je ovaj postupak izgubio.

11.9. Na upit punom. tuženika pod 1) koliko često je njegov pok. ujak HJ boravio u ovom stanu a koliko u [adresa] tužitelj odgovara da je boravio često i ovamo i tamo.

11.10. Na daljnji upit kako je njegov pok. ujak došao u posjed predmetnog stana tužitelj navodi kako je stan dobio na korištenje 1977. godine od SUBNORA.

11.11. Na daljnji upit je li se osim postupka sa Gradom Splitom kojeg je u iskazu spomenuo vodio još kakav postupak protiv njegovog ujaka tužitelj navodi kako se vodio postupak po zahtjevu Grada Splita ili Državnog pravobraniteljstva te da je taj postupak njegov ujak izgubio, to je sve što on zna.

11.12. Na daljnji upit je li njegov ujak imao kakve posljedice nakon ovoga u smislu vlasničkih prva na tom stanu tužitelj odgovara da nije bilo nikakvih posljedica, da mu je ujak ovaj stan darovao te nakon ovoga više nije boravio u stanu koji je predmet ovog postupka.

11.13. Na daljnji upit kako tužitelj zna da su tuženici znali da je on upisan kao vlasnik tužitelj ponavlja da je rekao ovo tuženoj pod 1), da joj je dva puta dolazio na vrata 1996. i 1997. godine, da je zbog tih njenih prijetnji prestao dolaziti i kasnije se obratio poslije svih postupaka.

12. U svom iskazu (list 129-131 spisa) tužena pod 1 JJ iz [adresa] izjavljuje:

12.1. Na upit suda glede boravka iste u stanu na adresi [adresa] u [adresa] tužena pod 1) navodi kako ostaje kod svih navoda koje je iznijela u odgovoru na tužbu.

12.2. Ne odgovara istini ovo što je danas govorio tužitelj ŠJ da je pok. HJ dopustio mome sinu da uđe i čuva stan jer je moj sin 1979. godište što znači da je tada bio dječak, maloljetan. Upravo u dogovoru sa HJ ja sam u ovaj stan uselila 1993. godine sa dvoje djece jer mi je on rekao da su njemu u taj stan prethodno provaljivali s obzirom da je tada ovome stanu bila isključena struja obratila sam se predsjedniku kućnog savjeta, a priložila sam iskaz koji je dao o ovome, te sam u dogovoru sa HJ platila sve zaostale dugove koji su teretili stan i dogovor je bio da ću stanovati u ovome stanu i nadalje plaćati režije. Nakon nekog vremena jedno jutro su mi na vrata došli ljudi koji su se predstavili kao kontrolori iz Grada Splita. Napominjem da oni nisu samo došlli radi ovoga stana već je bila zbrka glede brojeva u našoj zgradi, na tom katu. Ja sam im tada rekla da stan nije moj već od gospodina HJ, a da ona i djeca tu žive kao podstanari. Na upit istih gdje je sada HJ rekla sam da je izašao jer smo se tako dogovorili da ću kazati. Na ovo mi je jedan kontrolor rekao da zašto lažem, da su oni ranije razgovarali sa predstavnikom kućnog savjeta i gospođom koja skuplja za vodu koji su im rekli da ona tu živi a ne gospodin HJ.

12.3. Tužena navodi da su ovi kontrolori došli nekoliko mjeseci nakon njenog useljenja, točno ne zna. Tužena navodi da se na ovaj navod kontrolora ona ukipila, nije znala što će te su joj rekli da dođe sutra u Grad Split dati izjavu. Navodi da je tada nazvala ŠJ jer je čitavo vrijeme bila sa HJ u kontaktu kako su se dogovorili te mu je tada ispričala što se dogodilo. Tada mi je ŠJ i donio rješenje o korištenu stana od strane HJ i ja sam ovo imala kod sebe sljedeći dan kada sam išla u Grad Split kod gospodina BJ dati izjavu. tada sam u Gradu Splitu dala izjavu upravo onako kako sam se dogovorila sa HJ, odnosno da je on korisnik stanarskog prava. Nakon ovoga kontaktirali su me iz Grada Splita i naveli da su protiv HJ pokrenuli otkaz stanarskog prava. Iako je bio u tijeku ovaj postupak gospodin HJ je uspio otkupiti ovaj stan. Međutim, mene je Grad Split ponovno pozvao i ponovno je pokrenuto pitanje korištenja stana, na sastanak me pozvala gospođa SJ koja mi je kazala da je državno pravobraniteljstvo pokrenulo postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora te da ja dalje mogu sa djecom mogu ostati koristiti stan i plaćati stanarinu ako budem umješač u parnici na strani Grada Splita na šta sam ja pristala jer sam tada bila samohrana majka tada dvoje maloljetne djece, udovica te sam željela svojoj djeci osigurati krov nad glavom. Meni je tada dana mogućnost da dobijem ovaj stan u najam. Navodim kako to nije kraj svih šokova jer mi je Grad Split nakon što je uspio dobiti postupak, nakon što je poništen ugovor koji je gospodin HJ zaključio ispostavio uplatnice za zaostale najamnine u iznosu od cca. 39.000,00 kuna koje sam trebala podmiriti kao uvjet da ostanem u ovome stanu. To je za mene bio nemogući iznos a uspjela sam ga poslije obročno platiti. Tužena navodi kako ne zna točno kada je ovo bilo, ali da je bilo nakon poništenja ugovora. Od tada pa nadalje nitko je nije zvao niti se povlačilo pitanje glede vlasništva ovog stana niti je ona znala za ove sporove koje je spominjao tužitelj. Navodi kako je uredno plaćala najamnine te je nitko nije ometao u posjedovanju stana. 2018. godine da je našla u sandučiću dopis odvj. Ljubičića kojemu se odazvala te joj je on na sastanku kazao da je ŠJ vlasnik stana i da mora izaći na šta je ona odmah pristala, ali je molila primjereni rok za iseljenje jer je bilo ljeto i teško joj je bilo pronaći podstanarski stan te joj je odvjetnik rekao da nije nikakav problem i dao joj je dozvolu da boravi tu još dva mjeseca. Nakon što se snašla da je donijela ključ, a kako je navela u odgovoru na tužbu.

12.4. Na upit suda tužena navodi kako je UJ njezin prijatelj koji radi kao terenac, da su mu na ovu adresu dolazila pismena iako je on čitavo vrijeme živio sa roditeljima u [adresa]. Dok je radio u Jadran transa i Građe u Splitu da mu je ona dala dopuštenje da se prijavi na ovu adresu. Tužena navodi kako je on samo bio prijavljen na ovoj adresi, ali ovdje nije stanovao jer je on kako je rekla terenac a vikendima je bio u [adresa]. U odnosu na navode da je stan ostao prazan navodim da sam ja taj stan čuvala, održava lakirala parkete i održavala sve uredno, a da sam odnijela svoje stvari. Napominjem da je lavandin od 27 godina odslužio svoje.

12.5. Na upit punom. tužitelja kada je tužena saznala da je gospodin HJ otkupio stan tužena odgovara davno, ne sjeća se, a kada je dobila uplatnice za najam u iznosu od cca 39.000,00 kuna da je saznala da je poništen ugovor o otkupu stana gospodina HJ.

12.6. Na daljnji upit je li ista provjeravala zemljišnoknjižno stanje kada je potpisala ugovor sa Gradom Splitom tužena odgovara da nije da šta će provjeravati kada joj je Grad Split dao uplatnice i sastavljeni ugovor.

12.7. Na daljnji upit jesu li gospodin HJ i ŠJ pokušali vratiti posjed ovoga stana tužena odgovara da nisu, ali da je bilo telefonskih prijetnje od strane ŠJ „ da će mene i djecu baciti preko balkona ako ne izađemo iz stana“.

12.8. Na daljnji upit kada je ovo bilo tužena navodi da se ne može sjetiti ali misli da je bio u tijeku postupak radi poništenja ugovora za otkup stana, prije nego li je dobila uplatnice. Tužena želi nadodati da ona nije imala nikakvih saznanja za ovaj postupak nakon kojega je pozvao odvjetnik Ljubičić.

12.9. Na daljnje pitanje je li tražila povrat najamnine od Grada Splita tužena navodi da nije.

12.10. Na upit punom. tuženika pod 1) u kojem postupku je ona bila umješač na strani Grad Splita tužena odgovara u postupku koji se vodio radi otkaza stanarskog prava.

12.11. Na daljnji upit jesu li gospodin HJ ili ŠJ ikada od nje tražili plaćanje najamnine tužena odgovara da nisu nikada.

12.12. Na upit punom. tužitelja je li RJ imao ključeve kasnije od ovoga stana tužena odgovara da nije.

13. Prema izloženom, tužena pod 1 ne poriče da je predmetni stan koristila na način da je u njemu stanovala do 17. rujna 2018. godine.

14. Međutim, sukladno dokaznoj dokumentaciji koju je tužena pod 1 dostavila u potkrepu svojih navoda tijekom postupka (listovi 37 do 74 spisa) razvidno je da je ona predmetni stan do navedenog datuma koristila temeljem valjanog pravnog osnova; konkretno ugovora o najmu stana zaključenog sa Gradom Splitom kao najmodavcem.

14.1. Naime, potvrda Upravnog odjela za financijsko upravljanje i kontroling Grada Splita od 6. ožujka 2019. godine (list 72 spisa) izrijekom potvrđuje da tužena pod 1 na dan 6. ožujka 2019. godine nema duga po osnovi najma stana o kojem službenu evidenciju vodi grad Split od siječnja 1998. godine do travnja 2018. godine.

14.2. To potvrđuju i priloženi izvodi iz salda konti kartice za razdoblje od siječnja 1998. godine do lipnja 2018. (listovi 41 do 70 spisa).

15. S druge strane, tužitelj se, posredstvom punomoćnika, obratio tuženoj pod 1 te ostalim tuženima sa zahtjevom za iseljenje te sa zahtjevom na isplatu naknade za korištenje tuđe nekretnine tek dana 8. lipnja 2018. godine, što potvrđuje priloženi dopis odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak iz Splita od navedenog datuma (list 73 spisa).

16. Potvrdnica od 18. rujna 2018. godine (list 74 spisa) potvrđuje da je toga toga dana JJ, u pratnji svoje kćerke DJ, predala ključ ulaznih vrata stana u [adresa], položenog na devetom katu, anagrafske oznake [adresa], stana broj 59, površine 59,75 m², koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

17. Navedena potvrdnica potvrđuje navode tužene pod 1 u dijelu gdje ona tvrdi da je iz predmetnog stana iselila 17. rujna 2018. godine te da od toga datuma nadalje ne živi na navedenoj adresi.

18. Prema tome, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tužena pod 1 nastavila koristiti predmetni stan nakon 17. rujna 2018. godine pa tome dosljedno nije dokazao niti svoju tvrdnju da bi se tužena pod 1 nalazila u posjedu predmetnoga stana.

19. U odnosu pak na tužene pod 2 i pod 3 tužitelj tijekom postupka nije dokazano da bi oni koristili predmetni stan, odnosno u njemu stanovali u utuženom razdoblju.

20. Naprotiv, tuženik pod 3 izrijekom ističe da u predmetnom stanu ne živi već preko 15 godina, dok tuženik pod 2 ističe da je tek formalno bio prijavljen sa adresom stanovanja u predmetnom stanu, ali da u njemu uistinu nikada nije živio kao stanar.

21. Na tužitelju je teret dokaza u odnosu na te činjenice, a on ih tijekom postupka nije dokazao.

22. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

23. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se tuženici nalaze u posjedu predmetnoga stana, odnosno da ga koriste kao stanari.

24. Nadalje, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe (članak 1120. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO).

25. Prema izloženom, tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje novčane naknade za ostvarenu korist od uporabe predmetnoga stana.

26. Naime, u odnosu na tuženu pod 1 ne dolazi do primjene citirane zakonske odredbe, jer je ona prema izloženom naknadu za korištenje predmetnoga stana, temeljem valjane pravne osnove, plaćala Gradu Splitu kao najmodavcu.

27. U odnosu pak na tužene pod 2 i pod 3 tužitelj tijekom postupka prema izloženom nije uopće dokazao da bi oni u utuženom razdoblju koristili predmetni stan.

28. Prema tome, tužbeni je zahtjev u cijelosti neosnovan.

29. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

30. Tuženi su prema tome u cijelosti uspjeli u parnici.

30.1. Pripada im stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

31. Na ime popisanog parničnog troška (list 263 spisa), temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi s odredbom članka 155., tuženoj pod 1 je priznato sljedeće: trošak zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2019. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2019. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 19. veljače 2020. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 6. svibnja 2021. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 7. prosinca 2021. godine u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 5. O.T.), trošak sastava podneska od 5. ožujka 2022. godine u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2022. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 4. travnja 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 27. rujna 2023. godine u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 15. travnja 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 24. veljače 2025. godine u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3. O.T.), odnosno ukupno iznos od 2.425,00 EUR.

32. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 9. svibnja 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženoj pod 1, po punomoćniku; tuženiku pod 2; tuženiku pod 3;