REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-579/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Versicherungs Aktiengesselschaft, Austrija, 5020 Salzburg, Vogelweiderstraße 75, Porsche Versicherungs AG, Podružnica u Sloveniji, Verovškova ulica 74, Ljubljana, Republika Slovenija, OIB: 51654325879, kojeg zastupa punomoćnik Nataša Pletikosa, odvjetnik u STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 141,38 EUR, zaključio je glavnu raspravu 4. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika PI, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te donio i objavio presudu 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 141,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 141,38 EUR za dan 14. srpnja 2022. i u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 141,38 EUR po stopi koja prelazi stopu zatezne kamate određenu u točki I. izreke ove presude, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 225,39 EUR sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 225,39 EUR po stopi koja prelazi stopu zatezne kamate određenu u točki
III. izreke ove presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 22. ožujka 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 141,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi kako je **.**.2022. ZI iz [adresa] upravljala osobnim vozilom VW T-Cross registarskih oznaka [registarska oznaka] ulicom Prvi maj u smjeru Vodnjana. Na suprotnoj strani kolnika izvođač radova Contrada d.o.o. Vodnjan, Trg Slobode 2 izvodio je radove košnje trave te je ispod kosilice izletio kamen i razbio vjetrobransko staklo na vozilu VW T-Cross registarske oznake [registarska oznaka]. Popravak navedenog vozila izvršilo je društvo Dominko d.o.o. Ptuj, za što je izdan račun 1-3- 1204449 od 8. srpnja 2022. u iznosu od 784,01 EUR. Tužitelj je kao kasko osiguravatelj navedenog vozila na temelju ugovora o kasko osiguranju broj 01-00023635 podmirio štetu na tom vozilu na način da je platio izvođaču popravka vozila Avto Dominko d.o.o. iznos od 694,01 EUR 14. srpnja 2022., odnosno iznos štete umanjen za iznos ugovorene franšize od 90,00 EUR po ugovoru o kasko osiguranju. Ističe kako isplatom naknade iz osiguranja dolazi do zakonske subrogacije odnosno na osiguratelja prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Osoba odgovorna za nastanak štete na vozilu VW T-Cross registarske oznake [registarska oznaka] je izvođač radova Contrada d.o.o. Vodnjan, Trg Slobode 2, koji je kod tuženika na dan štetnog događaja imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti. Stoga je tužitelj 23. kolovoza 2022. podnio regresni zahtjev tuženiku, a tuženik je dopisom od dana 26. rujna 2022. izvijestio tužitelja kako je zahtjev tužitelja osnovan do iznosa od 552,63 EUR. Tuženik osporava tužitelju pravo na isplatu DDV-a po računu Dominko d.o.o. Ptuj 1-3-1204449 od 8. srpnja 2022. s obrazloženjem kako je vozilo VW T-Cross registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Porsche Leasing Slo d.o.o. Ljubljana, dakle pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću te je obveznik DDV-a, dok je ZI iz [adresa] korisnik vozila u leasingu, zbog čega se trošak DDV-a ne može refundirati. Tužitelj smatra kako je tuženik dužan platiti ukupni iznos naknade iz osiguranja. Iz Ugovora o financijskom leasingu broj 625882 od 2. listopada 2019. te općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora proizlazi odgovornost primatelja leasinga za sve nastale troškove održavanja i popravaka u slučaju oštećenja vozila. Kako je primatelj leasinga ZI fizička osoba, to je i račun za popravak vozila izdan na primatelja leasinga kao naručitelja radova, a kako ona nije obveznik DDV-a, to nema pravo na odbitak DDV-a. Tužitelj je naknadu iz osiguranja platio prema računu 1-3- 1204449 8. srpnja 2022. koji je društvo Dominiko d.o.o. Ptuj pravilno izdalo na primatelja leasinga ZI iz [adresa], pa je tuženik odgovoran tužitelju naknaditi u cijelosti isplaćeni iznos naknade iz osiguranja po polici kasko osiguranja broj 01- 00023635. Tužitelj ističe kako se u pogledu pitanja izdaje li se račun za popravak vozila davatelju leasinga ili primatelju leasinga primjenjuje materijalno pravo Republike Slovenije. Ugovori o leasingu u Republici Sloveniji definirani su kao inominantni ugovori građanskog i trgovačkog prava, dakle ugovori koji nisu uređeni građanskim zakonom ili posebnim zakonima. S obzirom na činjenicu da rizik održavanja i oštećenja predmeta leasinga snosi primatelj leasinga, to je u slučaju popravka naručitelj popravka primatelj leasinga. Porezni obveznik u Republici Sloveniji ima u skladu s člankom 63. Zakona o porezu na dodanu vrijednost pravo da od DDV-a koji je dužan platiti odbije DDV, koji je dužan platiti ili ga je platio prilikom nabava robe odnosno usluga, ako je tu robu odnosno usluge koristio odnosno će ih koristiti u svrhe svojih oporezivih transakcija, između ostalog DDV-a koji je dužan platiti ili ga je platio u Sloveniji za robu ili usluge, koje mu ih je ili će mu ih isporučiti drugi porezni obveznik. U slučaju financijskog leasinga, kako pružatelj usluge popravka obavlja uslugu primatelju leasinga kojemu izdaje i račun, a ne davatelju leasinga, to je odlučno ima li primatelj leasinga pravo na odbitak DDV-a sukladno odredbi članka 63. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Kako je primatelj leasinga ZI fizička osoba te nema pravo na odbitak DDV-a, to je tuženik, sukladno odredbi članka 963.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti tužitelju naknadu iz osiguranja do visine isplaćene naknade odnosno iznos od 694,01 EUR. Budući da je tuženik isplatio tužitelju iznos do 552,63 EUR, tužitelj zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 141,38 EUR.
2. U odgovoru na tužbu tuženik kao nespornu priznaje činjenicu da je 30. lipnja 2022. CONTRADA d.o.o. kao osiguranik kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700091795, te priznaje nastanak štetnog događaja kao i odgovornost za nastalu štetu do visine isplaćenog iznosa od 552,63 EUR. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako pravo na naknadu štete iz štetnog događaja ima vlasnik oštećene stvari, a u konkretnom predmetu to je PORSCHE LEASING SLO d.o.o. Tuženik ističe kako dobrovoljni ugovorni odnos koji je zasnovan između tužitelja i vlasnika oštećene stvari i plaćanje na temelju kasko osiguranja ne može povećati obvezu tuženika koju bi imao prema neposredno oštećenom da se on njemu obratio neposredno, pa time ne može povećati niti obvezu tuženika prema tužitelju. Tuženik može biti dužan tužitelju samo onaj iznos koji bi morao platiti vlasniku vozila kao oštećenoj osobi. Ističe da je vlasnik vozila pravna osoba koja ima pravo na odbitak DDV-a te bi u slučaju da je on zatražio naknadu štete direktno od tuženika ostvario pravo na naknadu štete upravo u iznosu koji je tuženik platio tužitelju (trošak popravka umanjeno za DDV). Sama činjenica da je netko pravo na isplatu prenio na treću osobu (u konkretnom slučaju vlasnik vozila leasing društvo na korisnika leasinga kao fizičku osobu) ne može zasnivati više obaveza u odnosu prema odgovornoj osobi. Nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ih sam ima, a isto tako, nitko ne može svojim radnjama i pravnim odnosima zasnovati više obaveza za treću osobu koja u tim radnjama nije sudjelovala (ugovorni odnosi leasing društva i korisnika leasinga te ugovorni odnosi kasko osiguratelja i leasing društva te u konačnici i korisnika leasinga, ne tiču se tuženika koji u njima nije sudjelovao niti su na bilo koji način za njega obvezujući). Iz svega navedenog proizlazi kako je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, da vlasnik vozila ima pravo na odbitak DDV-a te da su se u okvirima građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za uzrokovanje štete, svi sudionici dužni suzdržati od postupaka kojima se šteta uzrokuje ili povećava, odnosno rizik takvog postupanja pogađa osobu koja je štetu i povećala, što znači da rizik plaćanja DDV-a temeljem kasko osiguranja u situaciji kada DDV očito nije trebao biti plaćen, odnosno kada vlasnik vozila ne bi imao pravo na DDV da je tražio naknadu direktno od tuženika, pogađa isključivo tužitelja te ga tuženik ne može biti u obvezi niti naknaditi. Tuženik ističe kako je vlasnik predmetnog oštećenog vozila PORSCHE LEASING SLO d.o.o., dakle pravna osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću te je obveznik DDV-a, dok je ZI korisnik leasinga. Navode tužitelja kako vlasnik oštećenog vozila PORSCHE LEASING SLO d.o.o. ima pravo na povrat DDV-a samo u slučaju operativnog leasinga, ali ne i u slučaju financijskog leasinga smatra neutemeljenima. Naime, osnovna razlika između financijskog i operativnog leasinga je ta da vlasništvo vozila/objekta leasinga kod financijskog leasinga nakon uplate posljednje rate prelazi na primatelja leasinga. Temeljem dostavljene dokumentacije, a naročito prometne dozvole, utvrđeno je kako je vlasnik predmetnog vozila PORSCHE LEASING SLO d.o.o., pravna osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću te je obveznik DDV-a, dok je ZI korisnik leasinga. Evidentno je da se istek ugovora o leasingu nije dogodio, te je neizvjesno hoće li vlasništvo nad predmetnim vozilom ikada prijeći na korisnika leasinga, odnosno hoće li sve rate biti plaćene. Stoga dostavljeni račun za popravak vozila br. 1-3- 1204449 izdan od strane Dominko d.o.o. nije ispravno fakturiran na vlasnika predmetnog vozila, već na primatelja leasinga. Slijedom navedenog, evidentno je kako tuženik ne može biti obveznik plaćanja utuženog iznosa. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate jer nije određena sukladno članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
3. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 10. lipnja 2024. osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu, te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik koji je, 11. lipnja 2024., uredno primio navedeni tužiteljev podnesak nije u nastavku postupka osporio tužiteljeve tvrdnje iz tog podneska, niti je pristupio na ročište održano 4. travnja 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava, iako je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao.
4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: terećenja (izvadak) od 15. srpnja 2022. (str. 7-9 spisa), obračuna štete od 14. srpnja 2022. (str. 11-13 spisa), police za osiguranje automobilskog kaska od 7. listopada 2019. (str. 15-17 spisa), računa broj 1-3-1204449 od 8. srpnja 2022. (str. 18-20 spisa), prigovora na odluku osiguratelja od 2. studenoga 2022. (str. 21-22 spisa), odgovora na prigovor od 21. studenog 2022. (str. 23-25 spisa), regresnog zahtjeva od 23. kolovoza 2022. (str. 26-27 spisa), obračuna štete od 26. rujna 2022. (str. 28-29 spisa), ugovora o financijskom leasingu br. 625882 od 2. listopada 2019. (str. 64-81 spisa).
5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu zateznih kamata.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 141,38 EUR po osnovi naknade štete u vidu DDV-a, koji je tužitelj kao kasko osiguratelj, 14. srpnja 2022., platio društvu Dominko d.o.o. iz [adresa].
7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Na navedeno su stranke upozorene u rješenju od 10. travnja 2024.
8. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).
9. Nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja 30. lipnja 2022. na način da je ZI iz [adresa] upravljala osobnim vozilom VW T-Cross registarskih oznaka [registarska oznaka], ulicom Prvi maj u smjeru Vodnjana, kojom prilikom je na suprotnoj strani kolnika izvođač radova Contrada d.o.o. Vodnjan, Trg Slobode 2, izvodio radove košnje trave te je ispod kosilice izletio kamen i razbio vjetrobransko staklo na navedenom vozilu. Nije sporna činjenica da je tužitelj kasko osiguratelj oštećenog vozila VW T- Cross registarskih oznaka [registarska oznaka] čiji je vlasnik društvo Porsche Leasing Slo d.o.o., niti činjenica da je popravak tog vozila obavilo društvo Dominko d.o.o. iz [adresa] za koji popravak je izdan račun broj 1-3-1204449 od 8. srpnja 2022. na ukupan iznos od 784,01 EUR od kojeg se iznos od 141,38 EUR-a odnosi na DDV, a te činjenice proizlaze i iz isprava u spisu.
Nije sporan tužiteljev obračun štete na predmetnom vozilu u iznosu od 694,01 EUR na način da je od ukupnog iznosa od 784,01 EUR na koji glasi navedeni račun društva Dominko d.o.o. oduzet iznos odbitne franšize od 90,00 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz tužiteljevog obračuna štete broj 220630002 (str. 11-13 spisa). Nije sporna niti činjenica da je, 14. srpnja 2022., tužitelj platio društvu Dominko d.o.o. iz [adresa], iznos od 694,01 EUR, dakle, iznos štete umanjen za iznos odbitne franšize od 90,00 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz terećenja (izvadak) od 15. srpnja 2022. (str. 7-9 spisa), koju ispravu, kao niti ostale isprave u spisu, tuženik nije osporio. Nije sporna činjenica da je na dan nastanka predmetnog štetnog događaja društvo Contrada d.o.o. bio tuženikov osiguranik na temelju police osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700091795.
Nije sporna niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 552,63 EUR-a, dok je odbio platiti sporni iznos koji se odnosi na DDV, a ta činjenica proizlazi i iz tuženikovog obračuna štete od 26. rujna 2022. (str. 28-29 spisa). Nije sporna odgovornost za nastalu štetu do visine isplaćenog iznosa od 552,63 EUR-a.
10. Sporno je pravno pitanje ima li tužitelj pravo regresnim zahtjevom od tuženika potraživati i dio isplaćene naknade štete koji se odnosi na DDV.
11. U konkretnom slučaju radi se o regresnom potraživanju iz subrogacijskog odnosa u vezi sa izvanugovornom odgovornošću za štetu koja je nastala na teritoriju Republike Hrvatske djelovanjem pravne osobe sa sjedištem u [adresa] na vozilu slovenskih registarskih oznaka kojim je upravljala osoba s prebivalištem u [adresa]. Dakle, radi se o pravnom odnosu s međunarodnim obilježjem za koji je u pogledu pitanja nastupa i opsega subrogacije po osnovi isplaćene osigurnine mjerodavno pravo Republike Slovenije na temelju odredbe članka 19. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (Službeni list Europske unije, L 199, 31.7.2007), dok je za pitanje štetnikove pa time i tuženikove odgovornosti za štetu na temelju odredbe članka 4. stavka1. navedene Uredbe mjerodavno pravo Republike Hrvatske, konkretno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).
12. Uvidom u račun broj 1-3-1204449 od 8. srpnja 2022., koji je izdalo društvo Dominko d.o.o. iz [adresa] (str. 18-20 spisa), utvrđeno je da je izdan na fizičku osobu ZI iz P, te da su njime obračunati troškovi popravka predmetnog vozila u iznosu od 642,43 EUR, na koji je obračunat DDV u iznosu od 141,38 EUR, tako da račun glasi na ukupan iznos od 784,01 EUR.
13. Dakle, predmetni račun je izdan na fizičku osobu koja je, kao što to proizlazi iz isprava u spisu, u tom trenutku bila primatelj leasinga, odnosno korisnik oštećenog vozila na temelju Ugovora o financijskom leasingu broj 625882 od 2. listopada 2019. (str. 64-81 spisa; dalje: Ugovor), sklopljenog između društva Porsche Leasing Slo d.o.o. kao davatelja leasinga i ZI iz [adresa], kao primatelja leasinga, što nije niti sporno između parničnih stranaka.
14. Uvidom u Ugovor (str. 64-81 spisa), čiji sastavni dio su Ugovorni uvjeti za financijski leasing (dalje: Uvjeti), utvrđeno je da je točkom 13. Uvjeta određeno da se primatelj leasinga, dakle ZI, dužan brinuti o besprijekornoj funkcijskoj i prometnoj sigurnosti predmeta leasinga, dakle predmetnog vozila marke VW T-Cross, i da snosi sve s posjedom i djelovanjem povezane rizike, davanja i troškove te odgovara za sva oštećenja bez obzira na to jesu li posljedica njegove krivnje, krivnje treće osobe ili više sile. Točkom 16. Uvjeta određeno je da je primatelj leasinga dužan o vlastitom trošku sklopiti obvezno osiguranje i kasko automobilsko osiguranje za vozilo u leasingu. Točkom 17. Uvjeta određeno je da je u slučaju oštećenja vozila koje je predmetom leasinga primatelj leasinga dužan to vozilo odmah dostaviti najbližem ovlaštenom serviseru te davatelja leasinga i osiguravajuće društvo odmah pisano obavijestiti o nastaloj šteti.
15. Dakle, iz Uvjeta, koji su sastavni dio Ugovora, proizlazi kako je ZI kao primatelj leasinga bila dužna za predmet leasinga - oštećeno vozilo marke VW T- Cross, sklopiti policu automobilskog kasko osiguranja o vlastitom trošku, bila je dužna snositi sve rizike, davanja i troškove povezane s posjedom navedenog vozila i odgovarati za sva oštećenja navedenog vozila bez obzira na to čijom krivnjom su prouzročena, te u slučaju oštećenja tog vozila odmah dostaviti to vozilo najbližem ovlaštenom serviseru. Primatelj leasinga ZI je u konkretnom slučaju postupio u skladu s navedenim ugovornim odredbama, a predmetni račun je, nakon obavljene usluge popravka vozila, društvo Dominko d.o.o. izdalo na ZI, koja je naručila predmetnu uslugu i jedina je bila u ugovornom odnosu s društvom Dominko d.o.o. pa je to društvo samo od ZI kao naručitelja moglo zahtijevati plaćanje naknade (cijene) za obavljenu uslugu popravka vozila. Osim toga, i prema Uvjetima, koji su sastavni dio Ugovora, upravo je ZI kao primatelj leasinga bila dužna snositi i sve troškove povezane s posjedom navedenog vozila, uključujući dakle i troškove popravka oštećenog vozila, te sklopiti obvezno osiguranje i kasko automobilsko osiguranje za vozilo u leasingu. Nadalje, u polici za osiguranje automobilskog kaska broj 00023635 od 7. listopada 2019. (str. 16. – 17. spisa) upravo je ZI navedena kao korisnik osiguranja pa je po osnovi te police tužitelj kao osiguratelj društvu Dominko d.o.o. iz [adresa] podmirio iznos računa broj 1-3-1204449 umanjen za ugovorenu odbitnu franšizu, uključujući i iznos DDV-a od 141,38 EUR-a. Stoga i taj iznos DDV-a koji je društvo Dominko d.o.o. obračunalo na troškove popravka predmetnog vozila, a koji iznos je nesporno i isplaćen tom društvu, predstavlja stvarnu štetu koja je u konkretnom slučaju nastala na predmetnom vozilu u predmetnom štetnom događaju za koju štetu je nesporno odgovoran tuženikov osiguranik Contrada d.o.o.
16. Pitanje odbitka pretporeza u Republici Sloveniji pri nabavi robe ili usluga regulirano je člankom 63. stavkom 1.a) Zakona o davku na dodano vrednost (Uradni list RS, št. 13/11 – uradno prečiščeno besedilo, 18/11, 78/11, 38/12, 83/12, 86/14, 90/15, 77/18, 59/19, 72/19, 196/21 – ZDOsk, 3/22, 29/22 – ZUOPDCE) kojim je propisano da porezni obveznik ima pravo odbiti PDV koji je dužan platiti, ili koji je već platio na nabavama robe ili usluga, ako je tu robu ili usluge upotrijebio ili će ih upotrijebiti za potrebe svojih oporezivih transakcija, i to PDV koji je dužan platiti ili koji je platio u Sloveniji za robu ili usluge koje mu je ili će mu ih dostaviti drugi porezni obveznik. Budući da je, kao što je prethodno obrazloženo, predmetni račun za popravak vozila pravilno izdan na korisnika leasinga ZI kao fizičku osobu, a ne na društvo PORSCHE LEASING SLO d.o.o. kao vlasnika vozila i davatelja leasinga, razvidno je kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za odbitak PDV-a u smislu citiranih odredbi članka 63. Zakona o davku na dodano vrednost. Stoga je, suprotno tuženikovim navodima, tužitelj postupao pravilno i u okviru svojih ugovornih obveza iz police za osiguranje automobilskog kaska broj 00023635 kad je u obračun isplaćene odštete uključio i sporni PDV iz računa broj 1-3-1204449 u iznosu od 141,38 EUR jer ZI, kao fizička osoba ne ostvaruje pravo na odbitak spornog PDV-a.
17. Odredbom članka 963. stavka 1. Obligacijskog zakonika (Uradni list RS, št. 97/07 – uradno prečiščeno besedilo, 64/16 – odl. US in 20/18 – OROZ631; dalje: OZ) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu i to do visine isplaćene naknade. Budući da je, 14. srpnja 2022., tužitelj po osnovi police za osiguranje automobilskog kaska broj 00023635 umjesto korisnika te police ZI podmirio društvu Domnko d.o.o. i sporni iznos od 141,38 EUR-a po osnovi DDV-a, koji ZI kao fizička osoba na koju je izdan predmetni račun nije imala pravo odbiti prema odredbama mjerodavnih slovenskih poreznih propisa, to, u skladu s odredbom članka 963. stavka 1. OZ-a (koji sadržajno odgovara odredbi članak 963. stavka 1. ZOO-a) tužitelj ima pravo na isplatu spornog iznosa od 141,38 EUR-a od tuženika jer i taj iznos predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju.
18. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, dok iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi kako se tuženik suglasio da se u odnosu na stopu zatezne kamate primjenjuje upravo odredba članka 29. stavka 2. ZOO-a. Dodatno, čak i da ne postoji navedeni sporazum o primjeni ZOO-a u odnosu na stopu zatezne kamate, prema stajalištu suda na to pitanje također treba primijeniti odredbu članka 29. stavka 2. ZOO-a. To iz razloga što je za glavni odnos odgovornosti za štetu mjerodavno hrvatsko pravo, konkretno ZOO, pa se i na pitanje prava na isplatu, tijek i stopu zakonskih zateznih kamata kao sporedne tražbine, primjenjuje ZOO.
19. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio sporni iznos naknade štete 14. srpnja 2022., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od dana obavljene uplate, dakle, od 15. srpnja 2022., a ne od 14. srpnja 2022., kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno za odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. To iz razloga što glavna tražbina proizlazi iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu, a ne iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.
20. U ovom sporu male vrijednosti sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za pribavljanjem podataka od Ministarstva financija i Ministarstva pravosuđa u pogledu obveze plaćanja DDV-a kod ugovora o financijskom leasingu u Republici Sloveniji budući da je te činjenice za konkretni slučaj bilo moguće utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu pa izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno. Sud je odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za provođenjem financijskog i prometnog vještačenja radi utvrđivanja nastanka i visine štete budući da te činjenice nisu niti sporne između parničnih stranaka, već je sporno pravno pitanje prava na DDV.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.
22. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 141,38 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 10. lipnja 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištu 4. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što iznosi 175,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 43,75 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu zatraženog troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 225,39 EUR.
Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno za odnose iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj.
23. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.
Zagreb, 9. svibnja 2025.
Sudac
mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
