REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Pr-2/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja: ČV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Branku Kirinu, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 32, protiv tuženika:HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupano po punomoćnici Tini Poropat, odvjetnici u Zagrebu, Đorđićeva 11, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, izvanraspravno dana 09. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 27. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da nije dopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj:UB-250113-19, donesena 13. siječnja 2025. g. od strane Tuženika, društva Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4 i uručena dana **.**.2025. Tužitelju DV, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da radni odnos između Tužitelja i Tuženika nije prestao. Tužitelj u tužbi predlaže da se naloži Tuženiku da vrati Tužitelja na posao na radno mjesto Viši specijalist za pravnu podršku s rasporedom za rad u organizacijskoj jedinici: Ured za pravne poslove - Odjel za pravnu podršku ili na drugo odgovarajuće radno mjesto i u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.

2.Tužitelj također predlaže da se naloži Tuženiku da mu se nadoknade troškovi ovog postupka, te da se donese rješenje o privremenoj mjeri kojom se nalaže Tuženiku vratiti Tužitelja u radni odnos do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

3.Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti te traži da se predmet ustupi na rješavanje stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

2.

4.U obrazloženju tužena navodi da se ovaj spor odnosi na radni odnos ugovoren Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2024. godine, za obavljanje poslova radnog mjesta Viši specijalist za pravnu podršku, u organizacijskoj jedinici Ured za pravne poslove - Odjel za pravnu podršku, s mjestom rada Zagreb, te da dodatkom Ugovoru o radu kojim se ugovara rad na daljinu od 14. veljače 2024. godine s tužiteljem je ugovoren rad u modelu rada na daljinu, što znači najviše 12 radnih dana mjesečno na daljinu dok preostale radne dane u mjesecu u prostorima tuženika u Zagrebu. Dodatkom I. Ugovora o radu kojim se ugovara rad na daljinu od 30. kolovoza 2024. godine privremeno je ugovoren rad na daljinu u trajanju duljem od 12 radnih dana, do opoziva, odnosno drugačije odluke tuženika kao poslodavca, a da predmetna mjera ugovorena je nastavno na okolnosti koje su se dogodile, a koje su naposljetku i dovele do Otkaza koji je predmet postupka i da ugovorenom mjerom nije izmijenjeno osnovno mjesto rada tužitelja, odnosno osnovno mjesto rada i dalje je ostalo Zagreb.

5.Tužena navodi da u čl. 22. st. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2024. godine stranke su ugovorile da će sve sporove koji bi proizašli iz navedenog ugovora ili u vezi s njim rješavati sporazumno, dok za slučaj nemogućnosti postizanja sporazumnog rješenja ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, a da sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, a sukladno čl. 70. st. 2. ZPP-a, ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

6.Sukladno čl. 48. ZPP-a, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, a sukladno čl. 65. ZPP-a, ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos, dok odredbama čl. 48. i 65. nije propisana isključiva mjesna nadležnost, pa uslijed navedenog u radnom sporu nema prepreke prorogacije mjesne nadležnosti i da je sud u Zagrebu jedan od više izberivih sudova prema odredbi čl. 65. ZPP-a, a da registrirano sjedište tuženika je u Zagrebu i da ugovorena nadležnost suda je Zagreb, te da osnovno ugovoreno mjesto rada tuženika je Zagreb, pa slijedom iznijetog imajući u obzir odredbe čl. 70. ZPP-a, nesporno proizlazi da Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom nije nadležan za postupanje u ovom predmetu, već da je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

7.Podneskom od 15. travnja 2025. godine tužitelj se u odnosu na istaknuti prigovor nenadležnosti očitovao navodeći da tuženik daje sudu netočne i neistinite informacije. Naime, tužitelj je svoju namjeru promjene prebivališta, a samim time i promjenu mjesta rada puno ranije najavio tuženiku nego što je promijenio prebivalište, te da je u e-mail poruci od 10. svibnja 2024. godine dao tuženiku prijedlog rješenja situacije na način da se sa obitelji preseli u Imotski, a da vremenska podudarnost nastanka sporne situacije tužitelja i tuženika sa prijedlogom rješenja situacije promjenom mjesta prebivališta i rada ne čini preseljenje tužitelja na

3.

novu adresu nezavisnim događajem, već upravo suprotni i da je u isto vrijeme uputio zahtjev tuženiku za promjenu mjesta rada i to da mu se omogući rad na izdvojenom mjestu rada sukladno Zakonu o radu, a sve radi zaštite zdravlja i rješavanja nastale sporne situacije, o kojem zahtjevu tuženik nikada nije odlučio, s tim da jedini odgovor koji je dobio od kadrovske službe tuženika je da se o zahtjevu neće odlučivati dok je na snazi Odluka Uprave tuženika kojom je odobren rad na daljinu u neprekidnom trajanju, te da je netočna i neistinita teza tuženika da je tužitelj samoinicijativno promijenio mjesto prebivališta i rada, te da ta činjenica nije u nikakvoj vezi sa nastankom sporne situacije sa tuženikom.

8.Tužitelj dalje u svom očitovanju navodi da sukladno Pravilniku o radu tuženika, radnika koji radi na udaljenom mjestu rada, rad može obavljati na bilo kojem mjestu na području RH, i po vlastitom izboru, i da je tuženik znao da se tužitelj nalazi na mjestu svog sadašnjeg prebivališta, te da je nakon prestanka privremene nesposobnosti za rad, pa sve do donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu rad nesmetano obavljan sa mjesta svog sadašnjeg prebivališta, te o promjeni prebivališta obavijestio tuženika., iz čega tužitelj izvodi zaključak da mjesto rada nije bilo onako kako tvrdi tuženik jer je tužitelj radio u modelu rada s udaljenim mjestom rada sukladno Pravilniku o radu i to prije nego što je promijenio prebivalište.

9.Iz svega gore iznijetog tužitelj se protivi iznesenom prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom te predlaže sudu da se prigovor odbije kao neosnovan, te da se nastavi raditi u predmetu, te da sukladno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temelja sloboda ima pravo podnijeti tužbu pred sudom svog prebivališta.

10.Na navedeni podnesak, odnosno očitovanje tužitelja na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, tuženik i dalje tvrdi da je za suđenje nadležan Općinski radni sud u Zagrebu i to iz razloga jer je taj sud opće mjesno nadležan za tuženika da je to sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao i na čijem području se rad mora obavljati i na čijem području je zasnovan radni odnos, odnosno registrirano sjedište tuženika je u Zagrebu i da osnovno je ugovoreno mjesto rada u Zagrebu, te da sud u Zagrebu bi bio mjesno nadležan čak da i nema prorogacije mjesne nadležnosti, pa je slijedom toga tužitelj i angažirao odvjetnika sa sjedištem u [adresa].

11.Tužena navodi da sam tužitelj u podnesku od 15. travnja 2025. godine navodi kako mu tuženik nije odobrio rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno da je tražena promjena mjesta rada iz Zagreba uslijed preseljenja u Imotski. Samostalna odluka tužitelja da promijeni prebivalište u mjesto koje je preko 400 km udaljeno od njegovog osnovno ugovorenog mjesta rada, bez da je prethodno odobrena i ugovorena izmjena njegova ugovora o radu, tereti isključivo tužitelja. Tuženik je nakon obavijesti tužitelja da je promijenio prebivalište bio obvezan isto evidentirati u referentnim evidencijama, međutim zbog navedene promjene tuženik nije bio obvezan mijenjati svoju organizaciju rada i kreirati izdvojeno radno mjesto niti to evidentiranje na ikoji drugi način mijenja ugovoreni radni odnos. Samovoljna promjena prebivališta od strane tužitelja u mjesto koje ga onemogućuje u izvršavanju obveza sukladno njegovom osnovno ugovorenom Ugovoru o radu, a koji podrazumijeva ispunjavanje radnih obveza u Zagrebu, dodatno jasno ukazuje na način funkcioniranja tužitelja u

4.

odnosu na njegove obveze iz radnog odnosa, što svakako ne odgovara očekivanim standardima postupanja radnika u radnom odnosu.

12.Među strankama je nesporno da je čl. 22. st.2 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2024. godine ugovoreno da sve sporove koji bi proizašli iz ovog ugovora ili u vezi s njim ugovorne strane će rješavati sporazumno, dok za slučaj nemogućnosti postizanja sporazumnog rješenja ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.

13.Sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22.,155/23 u daljnjem tekstu ZPP ), ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, a sukladno čl. 70. st. 2. ZPP-a, ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

14.Sukladno čl. 48. ZPP-a, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

15.Sukladno čl. 65. ZPP-a, ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

16.Odredbama čl. 48. i 65. ZPP-a, nije propisana isključiva mjesna nadležnost, pa uslijed navedenog u radnom sporu nema prepreke prorogacije mjesne nadležnosti a sud u Zagrebu je jedan od više izberivih sudova. Nesporno je da je registrirano sjedište tuženika u Zagrebu, da ugovorena nadležnost suda je u Zagrebu, da osnovno ugovoreno mjesto rada tužitelja je Zagreb, pa slijedom iznijetog a imajući u vidu citirane odredbe nesporno proizlazi da Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom nije nadležan za postupanje u ovom predmetu, već da je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

17.Nesporno je da tužitelju nije odobren rad na izdvojenom mjestu rada unatoč tome što je tužitelj promijenio mjesto prebivališta, jer za rad na izdvojenom radnom mjestu je potrebno sklopiti novi Ugovor s obveznim sadržajem ugovora o radu u slučaju rada na izdvojenom mjestu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

18.Tuženik u svom očitovanju na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda navodi da sukladno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima pravo podnijeti tužbu pred sudom gdje je njegovo prebivalište. Ovaj sud ne može prihvatiti navode tužitelja da mu je ugrožena djelotvorna sudska zaštita u vezi sa njegovim pravima i obvezama jer je ovdje riječ o "pravu na sud" kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno pravo, već je isto podvrgnuto ograničenjima. U konkretnom slučaju svi dokazi koji se odnose na saslušanje svjedoka, a koji su predloženi od stranaka prebivaju u [adresa]. Odvjetnici stranaka također imaju svoje odvjetničke kancelarije u Zagrebu,

5.

pa bi u konkretnom slučaju sigurno bilo otežano i dugotrajno suđenje pred sudom koji je odabrao tužitelj, pa slijedom toga tužitelju nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu.

19.Tuženik je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istakao prije upuštanja u raspravljanje, a sve kako je predviđeno člankom 20. ZPP-a.

20.Kako su stranke ugovorile mjesnu nadležnost u slučaju spora, sud se oglasio mjesno nenadležnim, te nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

U Imotskom 09. svibnja 2025.

S u d a c:

Marija Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32,

- pun. tuženika Tina Poropat, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 11.