Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Psp-30/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Pintarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika RZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama Dini Galić i Janici Plantak, odvjetnicama iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Varaždina, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave 14. travnja 2025., održane u nazočnosti stranaka uz punomoćnice, na ročištu za objavu i uručenje odluke 09. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tuženik IZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], smetao je tužitelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine ETAŽA E-2, i to Potkrovlje kuće br. 10 u [adresa] u [adresa], te ulaz u potkrovlje sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezan suvlasnički dio od ½ dijela na cijeloj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 445 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je dana 19. listopada 2022. godine, provalio u radionicu izgrađenu na istoj nekretnini, označenu na skici Geoizmjera d.o.o. od 03.04.2023. brojkom 2, te na istoj radionici promijenio bravu na vratima označenim na skici Geoizmjera d.o.o. od 03.04.2023.g. V1, te mu se ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik IZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je tužitelju RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.129,05 eura (tisućustodvadesetdevet eura i pet centi), sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ovog rješenja 9. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1 . Tužitelj, po punomoćnici, podnio je tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda, navodeći da je posjednik i vlasnik nekretnine ETAŽA E-2 i to Potkrovlje kuće br. 10 u [adresa] u [adresa] te ulaz u potkrovlje, sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezan suvlasnički dio od ½ dijela na cijeloj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 445 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da tuženik nije ni posjednik ni vlasnik predmetne nekretnine već njegov otac R JZD, a napomenuo je da su u zemljišnim knjigama kao vlasništvo ETAŽE-1 upisane gospodarske zgrade međutim predmetna garaža nije jedan od tih objekata jer je izgrađena naknadno, vlasništvo je i samoposjed tužitelja i u njoj se nalaze samo stvari tužitelja te je on proveo postupak legalizacije za istu, da je 19. listopada 2022. oko 14,30 sati tužitelj utvrdio da je netko provalio u njegovu garažu koja je bila zaključana te je na istoj promijenio bravu, da je tužitelj otišao u policijsku postaju u [adresa] kako bi prijavio provalu međutim tamo mu je rečeno da je već u postaji bio njegov nećak, ovdje tuženik koji je sam prijavio da je provalio i promijenio bravu na garaži, a da je novi ključ ostavio u poštanskom sandučiću, da je tužitelj pronašao ključ u poštanskom sandučiću kako ga je uputila policija, međutim isti je u okviru dopuštene samopomoći, ponovno promijenio bravu i zadržao ključ za sebe, a sve budući predmetnu garažu ima u samoposjedu više od 30 godina dok tuženik nema nikakvih prava na istu niti pak je ikada bio u posjedu te garaže, da je tužitelj vratio posjed predmetne garaže na način da je u okviru dopuštene samopomoći opet promijenio bravu, ali ima pravni interes da traži posjedovnu zaštitu jer je ranije imao sudske sporove sa ocem tuženika glede iste nekretnine te je za očekivati da će se smetanje nastaviti, pa obzirom na navedeno, a budući je tužitelj mirno i nesmetano posjedovao predmetnu nekretninu, to čin tuženika predstavlja smetanje posjeda.

2. U pisanom odgovoru na tužbu (list 12-14 spisa), po punomoćniku, tuženik je nedostatku pravnog interesa jer da kada bi bili točni navodi tužitelja da je posljednji mirni posjednik i da je posjed zaštitio putem dopuštene samopomoći, onda tužitelj nema pravni interes za predmetnu tužbu, budući je čl. 21.st4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. To znači da ako se posjednik poslužio pravom na samopomoć, on više nema pravo i na sudsku zaštitu. Težište posjedovne zaštite je u uspostavi prijašnjeg posjedovnog stanja, pa u situaciji kad je sam tužitelj uspostavio prijašnje posjedovno stanje i zadržao faktičnu vlast, što je jasno naveo u tužbi, konzumirano je pravo na zaštitu posjeda. A ako je tužitelj smatrao da ima pravni interes za tužbu kako bi od suda tražio zabranu "takvog ili sličnog budućeg smetanja", onda je to eventualno mogao tražiti kroz vlasničku tužbu. Tuženik je istaknuo da je upravo on imao posljednji mirni posjed predmetne garaže i kada je primijetio da ne može otvoriti bravu ključem kojim se koristio, promijenio je bravu i tužitelju ostavio ključ u poštanskom sandučiću jer je vidio neke njegove stvari u prostoriji. Tuženik je rijetko dolazio u predmetnu garažu jer su odnosi u obitelji poremećeni dugi niz godina, te se vodilo nekoliko sporova oko vlasništva i posjeda predmetne kuće i gospodarskih zgrada. Nekretnina je u suvlasništvu tužitelja i njegovog brata, tuženikovog oca, ali odnosi nisu dobri, tako da je suvlasništvo neodrživo. Garaža u odnosu na koju je tužitelj podigao ovu tužbu se sastoji od dva djela i to metalno-montažne nastrešnica sa betoniranim podom koju tužitelj koristi kao garažu i zidanog objekta koji se nalazi iza nastrešnice koji se prije koristio kao skladište za caffe bar, u koji se ulazi s bočne strane, iza nadstrešnice, kroz posebna vrata. Na tim je vratima tuženik doista promijenio bravu 19.10.2022., jer se tim skladištem koristio on i njegov otac i imao je tamo svoje stvari. Budući da je rijetko dolazio nije prije primijetio da bi tuženik promijenio bravu. Pretpostavio je da je bravu neovlašteno zamijenio njegov stric, ovdje tužitelj, te je upravo tuženik bio taj koji je koristeći se pravom na dopuštenu samopomoć zaštitio svoj posjed i uspostavio ranije posjedovno stanje. Tuženik je naveo da čak i kada sud ne bi prihvatio da je tuženik bio posljednji mirni posjednik i da je on taj koji je imao pravo na samopomoć, niti onda se njegov čin ne bio mogao smatrati smetanjem posjeda i to iz razloga što je tužitelju ostavio ključ čime mu nije onemogućio pristup u spremište, niti mu je bitno promijenio način korištenja. Činjenica da je tuženik ostavio tužitelju ključ u poštanskom sandučiću ukazuje na to da nije bilo namjere smetanja (prigovor animusa turbandi), čak i ako bi sud prihvatio tužiteljeve navode da je on bio posljednji mirni posjednik. Dalje, tuženik je naveo da navodi tužitelja o legalizaciji, iako je predmetno spremište u zemljišnim knjigama upisano kao suvlasnički dio nekretnine koji pripada ocu tuženika, nisu odlučni za ovaj predmet. Slijedom navedenog, tuženik je predlagao odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, odnosno tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. U dokaznom postupku, proveden je očevid na licu mjesta 03. 04. 2023., uz sudjelovanje mjerničkog vještaka iz GEOIZMJERE d.o.o. [adresa], čija skica izmjere prileži u spisu na listu 24 spisa, izvršen je uvid u priležeću dokumentaciju u spisu: izvadak iz zemljišne knjige od 20. 10. 2022. (list 5 spisa), rješenje o izvedenom stanju pomoćne zgrade od 30. 4. 2013. (list 6-7 spisa), dopis PP Ivanec uz službene zabilješke od 19. 10. 2022. (list 49-52 spisa), uvid u ovosudni predmet broj: P- 805/2012., saslušani su svjedoci JZD, ŠZD i IZ te stranke u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj je u ovom postupku tražio posjedovnu zaštitu nekretnine ETAŽA E-2, i to Potkrovlje kuće br. 10 u [adresa] u [adresa], te ulaz u potkrovlje sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezan suvlasnički dio od ½ dijela na cijeloj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 445 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a zbog čina tuženika 19. listopada 2022. jer da je tuženik provalio u radionicu izgrađenu na istoj nekretnini, označenu na skici Geoizmjera d.o.o. od 03.04.2023. brojkom 2, te na istoj radionici promijenio bravu na vratima označenim na skici Geoizmjera d.o.o. od 03.04.2023. V1.

5. Prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj u podnesku od 13. 12. 2024. (list 39-40 spisa) uskladio sa skicom mjerničkog vještaka iz GEOIZMJERE d.o.o. [adresa] sa očevida 3. 4. 2023.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je imao u vidu odredbu čl.21. st.1-4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-dalje: ZV), prema kojoj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana, od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

6.1. Prema čl.22. st.1-3. ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

7. Tuženik nije osporavao sam čin smetanja, pojašnjavajući u iskazu da nije mogao ući u prostor radione, da je pokušao otključati vrata ključem koji je imao, ali nije išlo pa je mislio da je uzeo krivi ključ ili da su ga njegovi izgubili, "strgao" je bravu i kad je ušao vidio je da su unutra tuđe stvari, iste koje su zatečene prilikom očevida, nakon čega je pozvao policiju i dok je čekao policiju otišao je kupiti novu bravu, a koju je onda i zamijenio i ključ nove brave stavio u poštanski sandučić na dvorišnoj ogradi.

8. Međutim, sporan je posljednji mirni posjed tužitelja, obzirom da je u odgovoru na tužbu tuženik naveo da je upravo on taj koji je koristeći se pravom na dopuštenu samopomoć zaštitio svoj posjed i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja.

9. Analizirajući iskaz tuženika, u kojem isti iskazuje da je u prostoru radionice njegova baka imala svoje stvari, tepihe, ormare, vrtnu garnituru, a zajedno sa ključem od gostione dala je njegovom ocu i ključ od radione, da su negdje 2013. ili 2014. renovirali stan, tako da je on u taj prostor stavio i dječju sobu, zaključao je i ključ vratio ocu, da je od te 2014. bio samo jednom u tom prostoru za koji je napomenuo da je bio krcat, da je negdje 2022. budući je napravio kuću, želio uzeti vrtnu garnituru za terasu, ali nije mogao ući u prostor radione, sud je utvrdio da tuženik nije bio u posljednjm mirnom posjedu predmetne radione, a koji posjed bi samopomoći, promjenom brave 19. listopada 2022., vratio.

10. Iz službene zabilješke PP Ivanec od 19. 10. 2022., proizlazi da je ovdje tuženik tog dana primijetio da iz radione unatrag dvije godine, kada je posljednji put bio u istoj, nedostaje plastična vrtna garnitura, ormar i stol te da smatra da je iste maknuo njegov stric, ovdje tužitelj.

11. Osim što se tuženik različito izjašnjavao o vremenu kada je posljednji put bio na nekretnini, njegove tvrdnje nije potkrijepio svojim iskazom svjedok JZD, njegov otac, a koji je iskazao da mu se čini da je negdje 2022., sa sinom, ovdje tuženikom, renovirao stan u [adresa] pa su u radionicu spremili neke stvari pr. klupe i slično i da je njegov sin imao ključ, dok je tuženik iskazao da je stan renoviran negdje 2013. ili 2014. i da je u prostor radione stavio dječju sobu, zaključao i ključ vratio ocu.

12. Stoga sud smatra vjerodostojnijim iskaz tužitelja da je on negdje oko 2010. sagradio garažu i opremio radionicu, odmah uz kuću, u čijem potkrovlju stanuje, da je radionicu opremio alatom i drugom opremom i od kada je izgrađena, vrata su zaključana i isključivo je on imao ključ, da radionica ima samo taj jedan ulaz i drugdje, osim na ta vrata se ne može ući, da je garažu i radionicu gradio za sebe i nikada nije bilo govora da bi tuženik ili njegov otac imali ključ te da mu nije jasno zašto je tuženik napravio jer nikada prije do tog incidenta nije trebao taj prostor, niti on, niti njegov otac nisu ulazili u taj prostor. Također je tužitelj iskazao da su tuženikov otac i tuženik znali donositi neke stvari u dio gdje je bila krčma, a što sud smatra istinitim obzirom da je opisani dio-krčma dio etaže E-1, koja je, prema izvatku iz zemljišne knjige sa lista 5 spisa, bila u vlasništvu oca tuženika DZD i nelogično je da tuženik ili njegovi prednici, a obzirom su bili u spornim odnosima, što potvrđuje i ovosudni predmet broj: P-805/12, vođen između prednika tuženika DZD i ovdje tužitelja, kao tuženika, radi predaje u posjed dijela predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, da tuženik ili njegovi prednici koriste prostor radione, a koja nije pripadajući dio njhove etaže, niti su za to imali potrebe.

13. Iskaz tužitelja potkrijepljen je iskazom svjedokinje IZ, a koja je, kao tuženikova supruga imala neposrednih saznanja o relevantnim činjenicama i potvrdila da je negdje 2010. tužitelj opremio radionu i u istu smjestio svoj materijal, pribor i alat te da nikada tuženik i njegov otac nisu imali ključ te radione.

14. Činjenicu da je ključ radione imao samo tužitelj, potvrdio je i svjedok ŠZD, brat tužitelja, stric tuženika, a koji je iskazao da smatra nemogućim da bi tuženik ili njegov otac imali ključ iz razloga jer stranke nisu u dobrim odnosima. Osim toga, navedeni svjedok određeno je iskazao da je pomagao u gradnji garaže i da je tužitelj imao prostor za radionicu u kojoj je držao materijal i alat i nikome nije dao ključ te radionice pa čak ni njemu, koji mu je u radovima pomagao, već mu je tužitelj otključavao i davao ukoliko bi trebao materijal i alat.

15. Iskaze navedenih svjedoka sud je prihvatio vjerodostojnima, smatrajući da sama opremljenost radione, kako je ista zatečena prilikom očevida 3. 4. 2023., iziskuje puno utrošenog vremena kroz duže vremensko razdoblje pa ukoliko je prednik tuženika i/ili tuženik dolazio na predmetnu nekretninu, mogao je i morao primijetiti tužiteljev angažman oko uređenja i opremanja prostora radione, tužiteljev posjed i na isto reagirati, a što nije učinio.

16. Dalje, tuženik je naveo da se njegov čin ne bi mogao smatrati smetanjem posjeda i to iz razloga što je tužitelju ostavio ključ čime mu nije onemogućio pristup, niti bitno promijenio način korištenja.

17. Nije sporno da je tuženik u poštanskom sandučiću ostavio ključ novopostavljene brave.

18. Međutim, tuženik je za sebe zadržao jedan primjerak ključa, o čemu se izjasnio u iskazu. Zadržavanjem ključa, tuženik je sebi omogućio posjed radione, a koji do tada nije imao.

19. Nije sporno da je tužitelj bravu prethodno postavljenu po tuženiku promijenio, a što je potvrdio u svojem iskazu, a već u činjeničnom opisu tužbe naveo je da se poslužio dopuštenom samopomoći.

20. Tuženik je smatrao da kad bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik i posjed zaštitio putem dopuštene samopomoći, onda nema pravni interes za predmetnu tužbu.

21. No, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZV-a nije isključena nakon što se tužitelj poslužio dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti (tako rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1225/2022- 2 od 16. svibnja 2023.). U navedenoj revizijskoj odluci obrazloženo je da tužitelji koji su se prethodno poslužili pravom na samopomoć (samozaštitu posjeda) ne gube pravo u parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu zabranom takvog i sličnog budućeg smetanja posjeda jer se upravo u toj zabrani očituje smisao posjedovne zaštite koju nije moguće ostvariti korištenjem samopomoći. Zabrana daljnjeg uznemiravanja, naime, daje smisao sudskoj posjedovnoj zaštiti kojeg nije moguće postići dopuštenom samopomoći, posebno u okolnostima u kojima način počinjenja čina smetanja posjeda, poput izmjene brave na nekretnini, ukazuje na relativno jednostavnu mogućnost ponavljanja čina smetanja posjeda do čega je u konkretnom slučaju u konačnici i došlo. Ne može se uzeti da bi se u slučaju dopuštanja sudske posjedovne zaštite nakon korištenja dopuštene samopomoći, institut dopuštene samopomoći ukazao nepotrebnim jer je taj oblik pružanja posjedovne zaštite potreban ukoliko je njime moguće vratiti izgubljeni ili uznemiravani posjed i osigurati izostanak daljnjeg smetanja. No sudska je zaštita i dalje dopuštena ako se putem dopuštene samopomoći nije moguće osigurati od daljnjeg smetanja.

21.1. Također je u navedenoj revizijskoj odluci ukazano da je na tragu ovakvog pravnog shvaćanja i domaća pravna doktrina prema kojoj "uspostavljajući mogućnost da posjednik putem suda ostvaruje svoje pravo na zaštitu posjeda, pravni poredak potiskuje u stranu ostvarivanje prava na zaštitu posjeda putem samopomoći. Iako posjedniku za ostvarivanje njegova prava na posjedovnu zaštitu stoje na raspolaganju i sudska zaštita i zaštita putem samopomoći, prednost ima put sudske zaštite" (tako I, N., Stvarno pravo, Narodne novine, 2007., Svezak 1., str. 248. -249.).

22. Utvrdivši činjenicu posljednjeg mirnog posjeda tužitelja, kao i činjenicu da tuženik može ponovno pokušati promijeniti bravu na predmetnoj radioni, posebice jer su odnosi tužitelja i prednika tuženika, a sada i tuženika poremećeni, podnošenje tužbe tužitelja u ovom predmetu je u interesu tužitelja kako bi se tuženiku zabranilo daljnje takvo ili slično smetanje.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci.

24. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

25. Sud je tužitelju, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao trošak jednokratne nagrade punomoćnici tužitelja, prema Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 500,00 eura, PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 125,00 eura, trošak očevida uz sudjelovanje mjerničkog vještaka u iznosu od 464,24 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na rješenje u iznosu od 26,54 eura, a što čini ukupni trošak tužitelja u iznosu od 1.129,05 eura, koji je, primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja ovog rješenja pa do isplate, tužitelju dosuđen i platež naložen tuženiku.

Ivanec, 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Dostaviti:

1. Željka Pintarić, odvjetnica iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina

2. Janica Plantak, odvjetnica iz ZOU Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina