Poslovni broj: Us I-2483/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćeniku SZ, dipl. iur. zaposlenika tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, nakon održane usmene i javne rasprave zaključen 09. travnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja sa zamjenikom opunomoćenika i opunomoćenika tuženika, 09. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA:UP/II-114-04/24-02/55, URBROJ:511-01-158-24-5 od 18. rujna 2024. godine te se te se u tom dijelu predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, da u roku od 60 dana od dana prijema presude i dostave spisa donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari, sukladno iznijetom stavu suda.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj protiv točke 2. rješenja tuženika, KLASA:UP/II-114-04/24- 02/55, URBROJ:511-01-158-24-5 od 18. rujna 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je člankom 93. stavak 2. Zakona o policiji propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje; da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj odgovoran isključivo zbog činjenice postojanja Upute ravnateljstva policije, OKCP-u, broj: 511-01-95-2/283/4-12 od 27. prosinca 2012. godine prema kojoj dužnost evidentiranja dojava postoji i u slučaju kada nije bilo potrebe za policijskim postupanjem; da se tužitelju mogla utvrditi povreda službene dužnosti sama kad bi se utvrdilo da je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje; da tuženik nije postupio na navedeni način; da tuženik u rješenju utvrđuje da tužitelj terećenu povredu nije počinio namjerno, ali da ni jednom riječju ne obrazlaže zašto smatra da bi tužitelj terećenu povredu počinio iz krajnje nepažnje; da je bilo nužno da se u postupku utvrdi kakva je praksa postupanja OKCP-a jer upravo o tome tj. o načinu postupanja drugih djelatnika OKCP-a ovisi i odgovornost samog tužitelja, jer se samo usporedbom tužiteljevog postupanja s postupanjem drugih djelatnika OKCP-a PU Splitsko-dalmatinske može izvesti zaključak o tome je li kritične prigode tužitelj upotrijebio poseban stupanj pažnje. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5157/2019 od 08. travnja 2021.godijne, prema kojoj Odluci od policijskog službenika se očekuje da svoje dužnosti obavlja zakonito te sukladno podzakonskim propisima i praksi odgovarajućeg radnog mjesta. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša svjedok, HZ koji je u kritično vrijeme obavljao posao voditelja OKCP-a PU Splitsko-dalmatinske tj. bio je nadređeni tužitelju, kojeg bi se saslušalo na okolnosti zavođenja dojava u Dnevnik događaja-Evidenciju dojava. Naveo je da je tužitelj navedenog voditelja upoznao s spornim događajima te ga kako je trebao postupiti i da li je pogriješio u navedenoj situaciji, a da mu je navedeni voditelj OKCP-a kazao da nije pogriješio i da bi on napravio isto da je zaprimio isti poziv kritične prigode; da sam tuženik navodi u rješenju da je iz dopisa voditelja OKCP-a HZ vidljivo da je isti mišljenja da je upis u Evidenciju dojava od strane tužitelja izostao jer nije bilo potrebe za postupanjem policije, jer je tužitelj ponudio pomoć a da je dojavitelj na kraju razgovora rekao da nema opasnosti da bude napadnut, pa je time prestala potreba za intervencijom policije; da je tuženik navedeni stav voditelja OKCP-a okarakterizirao kao insinuaciju da se u Evidencije dojava upisuju samo one dojave koje su rezultirale policijskim postupanjem, a što ne bi bilo u skladu s spomenutom Uputom Ravnateljstva policije. U tužbi se poziva na odluke Ustavnog suda republike Hrvatske, broj: U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014. godine i U-III- 5989/2013 od 09. veljače 2016. godine, u kojima se govori o pretjeranom formalizmu prilikom postupanja; da tužitelj nije bio upoznat s navedenom Uputom; da je tužitelj radio i radi na radnom mjestu "djelatnik kriptozaštite" a da je od travnja 2019. godine zbog potreba službe dobio rješenje kojim je raspoređen i na radno mjesto Operator na sredstvima veze u OKCP-a, te od tada tužitelj radi dva posla (za istu plaću); da tužitelj od svog poslodavca – MUP-a nije nikada upućen na bilo kakvo stručno osposobljavanje ili stručno usavršavanje koje bi ga pripremilo za obavljanje poslova na radnom mjestu – operator na sredstvima veze u OKCP-u; da je sukladno člancima 85. do 89. Zakona o policiji i odredbama Pravilnika o policijskom obrazovanju obveza MUP-a je da stručno osposobi, odnosno obrazuje policijske službenike za obavljanje novih zadaća na istom ili drugom radnom mjestu, ali da MUP, PU Splitsko-dalmatinska kao tužiteljev poslodavac nije postupilo na navedeni način, već je tužitelju izdano novo rješenje o rasporedu na radno mjesto u OKCP-u, koje poslove nije prethodno nikada obavljao, niti je za te poslove bio educiran, tako da je tužitelj bio prepušten sam sebi i upio novi posao u hodu. Kako tužitelj od poslodavca nije dodatno educiran za nove poslove, te kako te nove poslove u OKCP-u nije nikada radio, a budući da tužitelja nitko nije upoznao sa spomenutom Uputom Ravnateljstva policije, slijedom čega za istu tužitelj nije ni znao, niti je bio upoznat s njezinim sadržajem, već je tužitelj postupao kao i sve njegove radne kolege, da se postavlja pitanje da li je tužitelj mogao postupiti iz krajnje nepažnje kada dojavu kritične prigode nije evidentirao u Evidenciju dojava. Navodi da se u OKCP-a PU Splitsko-dalmatinske dnevno zaprimi veliko broj dojava s područja cijele Splitsko-dalmatinske županije, a da u OKCP-u u jednoj smjeni radi dvoje do troje policijskih službenika koji ne uspijevaju ni zaprimiti sve pozive građana; da se često dobivaju različite vrste dojava koje im prijavljuju različiti osobe i da je fizički i tehnički nemoguće da se sve te dojave evidentiraju u Evidenciju dojava. Navodi da se od svih zaprimljenih poziva/dojava u OKCP-a evidentira oko 60% i prosljeđuje nadležnim policijskim postajama radi postupanja na terenu, što bi se preciznije moglo utvrditi; da kriva procjena (kako tuženik navodi) nije krajnja nepažnja, jer krajnje nepažnje tužitelja u konkretnom slučaju nema; da je tužitelj postupao krajnje pažljivo. Predloženo je da se sasluša tužitelja, da se zatraži od PU Splitsko-dalmatinske podatak o broju zaprimljenih poziva građana u određenom razdoblju, kao i podatak o evidentiranom broju dojava u informacijskom sustavu MUP-a u istom razdoblju; da se izvrši uvid u personalni dosje tužitelja. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi toč. 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA:UP/II-114-04/24-02/55, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 18. rujna 2024. godine te da sud sam riješi upravnu stvar na način da preinači osporeno rješenje i tužitelja oslobodi odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti.

2. Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Navodi se u tužbi ponavljaju prigovori koji su isticani tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa se radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela; da je policijski službenik sukladno članku 30. Zakona o policiji dužan poznavati i primjenjivati propise kojima se uređuje rad službe, te se u tom smislu poziva na presudu Upravnog suda u Osijeku broj: UsI- 1122/2023-8 od 10. travnja 2024. godine; da se protivi svim dokaznim prijedlozima kao suvišnima; da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za koju mu je u provedenom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana kazna. Predložio je da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-114-04/24-02/55, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 18. rujna 2024. godine pod točkom 1. izreke rješenja djelomično se uvažava žalba tužitelja te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA:UP/I-114-04/24-02/112, URBROJ: 511-01-158-24-6 od 26. ožujka 2024. godine u dijelu činjeničnog opisa terećene povrede službene dužnosti: "nije zaprimljena predstavka na ponašanje službenika Ravnateljstva civilne zaštite i nije proveden postupak utvrđivanja njihove disciplinske odgovornosti". Točkom 2. izreke istog rješenja je određeno da se u odnosu na preostali dio činjeničnog opisa terećene povrede službene dužnosti odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA:UP/I-114-04/24-02/112, URBROJ: 511-01-158-24-6 od 26. ožujka 2024. godine, te se potvrđuje odluka o odgovornosti i disciplinska kazna izrečena tužitelju.

Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda u Splitu od 26. ožujka 2024. godine riješeno je da je tužitelj odgovora1n za težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci istog rješenja te mu je izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%).

4. Sud je u upravnom sporu proveo raspravu na koju je pozvao stranke te im time omogućio da se neposredno pred sudom očituju o meritumu ove upravne stvari i da se očituju o navodima protivne stranke. Na ročištu od 04.ožujka 2025. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da ostaje kod navoda iznijetih u tužbi, tužbenom zahtjevu i dokaznim prijedlozima. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Sud je prihvatio prijedlog da se sasluša svjedoka HZ, djelatnika PU Splitsko-dalmatinske, slijedom čega je ročište odgođeno.

5. Na ročištu od 09. travnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa opunomoćenikom te opunomoćenika tuženika saslušan je svjedok HZ. Svjedoku su postavljana pitanja od strane suca te zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika te je svjedok na postavljena pitanja među ostalim iskazivao: da je on kritične prigode bio voditelj OKCP-a PU Splitsko-dalmatinske tj. "pretpostavljeni" tužitelja, a da navedene poslove radio 18 godina i da mu je dobro poznata organizacija i rad navedene službe; da se je u konkretnoj situaciji radilo o dojavi jednog građanina o kontaktu sa djelatnikom Civilne zaštite vezano za situaciju u prometu kod trgovačkog centra Lidla; da je prema njemu kao voditelju OKCP-a od unutarnje kontrole PU Splitsko-dalmatinske bila sugestija da pokrene disciplinski postupak prema tužitelju ali da je on odbio pokrenuti disciplinski postupak; da je je više puta preslušavao razgovor između građanina koji je nazvao OKCP-a i tužitelja te uočio da je tužitelj pitao tog građanina da li je potrebno postupanje policije a da je taj građanin odgovorio da nije potrebno postupanje policije, iz čega proizlazi da u vezi navedene dojave nije bilo postupanja policije. Svjedok je ukazao na preopterećenost policijskih službenika koji rade u OKCP-a odnosno na veliki broj poziva građana; da je navedenog dana bio neki sportski događaj što je povećalo postupanje. Kako nije bilo postupanja policije u vezi predmetne dojave da nije bilo ni potrebe za evidentiranje navedenog poziva građana, jer se navedena situacija smirila. S obzirom na veliki poziva građana da je tužitelj procijenio da nema potrebe evidentirati navedeni poziv građana budući da je isti mirno riješen, što je u konkretnoj situaciji i po njemu bilo razumno jer je u to vrijeme bilo i drugih poziva građana; da postupanje tužitelja navedene prigode ni po čemu ne odudara od drugih situacija koje su činili drugi policijski službenici, a da je slučaj tužitelja izvučen iz konteksta; da iako postoji Uputa za postupanje policijskih službenika koji rade na OKCP-u, da da se u životu dešavaju situacije u kojima se ne može postupati sukladno ovoj Uputi, što je u konkretnoj situaciji učinio i tužitelj. Naveo je da u OKCP- poslove preuzimanja poziva građana obavljaju 3-4 djelatnika u smjeni od 12 sati a da je uobičajen broj poziva OKCP-a 250-300 u toku smjene, dok se u ljetnoj sezoni broj povećava; da policijski službenici koji rade na poslovima primanja poziva obavljaju i druge poslove; da s obzirom na broj dolaznih poziva u nekim situacijama kada nema potrebe za postupanje policije, primljeni pozivi se ne evidentiraju, kako je napravio i tužitelj navedene prigode, procijenivši da to nije potrebno s obzirom da se situacija smirila i da nije bilo postupanja policije; da bi se predmetno ne evidentiranje poziva građana moglo ocijeniti kao beznačajno za službu jer iz cijele situacije je vidljivo da se radilo o situaciji koja je mirno završena bez potrebe postupanja policije; da je tužitelj uz poslove primanja poziva građana obavljao i posao elektronsku distribuciju podataka drugim službama ali da ne zna koliki je obim tih poslova bio. Odgovarajući na pitanje koliko broj poziva građana se u toku smjene ne evidentira, svjedok je iskazao da se 10-ak poziva građana ne evidentira. Naveo je da je bilo i situacija da se pozivi građana vezano za ugrožavanje reda i mira nisu evidentirali, što on ne opravdava, ali da se isto dešavalo, obzirom na veliki opseg posla veliki broj poziva; da se broj djelatnika u OKCP-u poveća za vrijeme posebnih sportskim događajima, ali da se u konkretnoj situaciji nije radilo o takvoj situaciji. Pojasnio je da se u toku ljetne sezone poveća broj djelatnika u OKCP-u, ali u neznatnom broju, te istakao da je za rad potrebna edukacija od 10-15 dana. Naveo je da tužitelj u formalnom smislu nije prošao obuku za obavljanje poslova u OKCP-u, ali da je dugi niz godina radio Kriptološkoj zaštiti podataka koji poslovi su dijelom u nadležnosti OKCP-a, uz koje poslove je tužitelj određeno vrijeme radio kao operater u OKCP-u, pa da je na taj način tužitelj imao uvid u rad samog OKCP-a, te je tužitelju bilo potrebno manje vremena za edukaciju. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li mu je poznato da je II. Policijska postaja vezano za predmetnu dojavu podnijela optužni prijedlog, svjedok je iskazao da mu to nije poznato. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je u spis predao popis troška.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 18.rujna 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaza.

Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištu od 04. ožujka 2025., te zastupanja na ročištu od 09. travnja 2025. godine, za svaku radnju u visini od po 1.000,00 eura (ukupno 3.000,00 eura), sve uvećano za PDV-a od 25 % (750,00 eura) ili ukupno 3.750,00 eura.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 18.rujna 2024. godine, odnosno da li je pravilno i zakonito utvrđeno da je tužitelj kod obavljanja poslova operator OKCP-a iste poslove izvršavao s krajnjom nepažnjom i da je time počinio povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11,130/12,89/14, 151/14,33/15, 121/16, 66/19 i 155/23, dalje: Zakon).

9. Prema stanju spisa proizlazi: da načelnik Policijske uprave Splitsko- dalmatinske dana 13. ožujka 2024. godine Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Splitu podnio Zahtjev za pokretanje postupka protiv tužitelja radi osnovane sumnje da je isti počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 1. Zakona. U disciplinskom postupku pred Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Splitu održana je usmena i javna rasprava dana 26. ožujka 2024. godine u nazočnosti tužitelja, njegovog opunomoćenika te zastupnika podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. U odnosu na krivnju za stegovno djelo koje ga tereti tužitelj se očitovao da se ne osjeća krivim. U postupku su pregledani pisani dokazi pobliže navedeni u Zapisniku o usmenoj raspravi od 26. ožujka 2024. godine.

10. Člankom 96. stavak 1. točka1. Zakona je propisano da teža povreda službene dužnosti je neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.

Člankom 110. stavak 2. točka 1. Zakona je propisano da se za teže povrede službene dužnosti može izreći slijedeća kazna: novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci.

11. Prema stanju spisa među strankama je sporno da li tužitelj koji je sporne prigode, dana 18. ožujka 2023. godine u 19,30 sati kao policijski službenik obavljao poslove operatera u OKCP-u PU Splitsko-dalmatinske (policijskog službenika koji zaprima i usmjerava dojave građana), nakon zaprimanja dojave građanina UZ, koji mu je prijavio da je imao neugodan susret s djelatnikom Civilne zaštite kod trgovine Lidl u Splitu, Poljička cesta 37, obzirom na sve pojedinosti navedene situacije, time što istu dojavu nije evidentirao u Evidenciji dojava IS MUP-a, počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 1. Zakona.

12. Za odgovor na navedeno pitanje treba sagledati sve okolnosti koje su vezane za obavljanje poslova operatera u OKCP-u PU Splitsko-dalmatinske, koji se tiču samog karaktera tih poslova, specifičnost istih poslova, koji poslovi od policijskog službenika koji zaprima pozive građana traži brzo snalaženje u konkretnoj situaciji, brzu procjenu situacije i brzo postupanje u smislu poduzimanja daljnjih radnji po zaprimljenom pozivu, a sve navedeno u odnosu na stvarne fizičke mogućnosti s obzirom na broj poziva (dojava) koji se je primao svaki od operater u OKCP-u u kritično vrijeme.

Samo sagledavajući navedeno moći će se ocijeniti da li je tužitelj kod neevidentiranja predmetne dojave navedenog građanina krivo procijenio situaciju odnosno da li se radi o krajnjom nepažnji tužitelja u izvršavanja poslova operatera u OKCP-u.

13. Radi razjašnjenja situacije u kojoj se desio predmetno neevidentiranje dojave, Sud je na navedene okolnosti saslušao svjedoka HZ koji je u kritično vrijeme obavljao poslove voditelja OKCP-a PU Splitsko-dalmatinske, dakle, bio nadređeni tužitelju, a koji je inače navedene poslove obavljao 18 godina, što upućuje da je s obzirom na dugogodišnji rad u navedenoj službi dobro upoznat sa organizacijom posla, izvršavanjem poslova i problemima u radu iste službe.

14. Prema stanju spisa, što iskazom potvrđuje i svjedok, u konkretnoj situaciji radilo o pritužbi (dojavi) jednog građanina o kontaktu sa djelatnikom Civilne zaštite vezano za situaciju u prometu kod trgovačkog centra Lidl u Splitu. Nadalje, iz iskaza svjedoka je vidljivo da je on kao voditelj OKCP-a u kritično vrijeme a vezano za predmetnu dojavu preslušao razgovor tužitelja sa navedenim građaninom i da je uočio da je tužitelj pitao tog građanina da li je potrebno postupanje policije a da je taj građanin odgovorio da nije potrebno postupanje policije, tako da u vezi navedene dojave nije bilo postupanja policije.

Iskazujući vezano za organizaciju službe i izvršavanje poslova u navedenoj službi, svjedok je istakao veliku opterećenost operatera u obavljanju poslova zaprimanja dojava građana, budući da se radi o 250-300 dojava u toku smjene od 12 sati a da zaprimanje poziva građana obavljaju 3-4 djelatnika u smjeni.

15. S obzirom na veliki poziva građana da je tužitelj procijenio da nema potrebe evidentirati navedeni poziv građanina budući da je ista situacija mirno riješena, što je u konkretnoj situaciji bilo razumno, jer je u to vrijeme bilo i drugih poziva građana.

16. Svjedok je istakao da postupanje tužitelja navedene prigode odnosno neevidentiranje predmetne dojave, ni po čemu ne odudara od drugih sličnih situacija (pa i dojava ugrožavanja reda i mira kojih je bilo ali se ne može sjetiti pojedinosti), koje su činili drugi policijski službenici, te naveo da je slučaj tužiteljevog neevidentiranja predmetne dojave izvučen iz konteksta. Svjedok je također naveo da se u toku smjene ne evidentira nekoliko poziva građana (do 10-ak poziva), a da predmetno ne evidentiranje poziva građana bi se moglo ocijeniti kao beznačajno za službu jer se radilo o situaciji koja je mirno završena bez potrebe postupanja policije.

17. Svjedok je pojasnio da iako postoji Uputa Ravnateljstva policije za postupanje policijskih službenika koji rade na OKCP-u, da da se u svakodnevnom životu dešavaju situacije u kojima se ne može postupati sukladno ovoj Uputi, radi iznijetih okolnosti, što je u konkretnoj situaciji učinio i tužitelj. Iskaz svjedoka u smislu naprijed navedenog, sud je ocijenio jasnim, uvjerljivim i potpuno logičnim te je iskazu svjedoka sud poklonio vjeru.

18. Uz sve navedeno kao nesporno je da u formalnom smislu nije provedena edukacija tužitelja od strane poslodavaca, kako je propisano člankom 85. do 89. Zakona te člankom 13. Pravilnika o policijskom obrazovanju, vezano za raspored na nove poslove u OKCP-u odnosno poslova operatera na primanju dojava i njihovom preusmjeravanju, već je tužitelj edukaciju vršio uz rad, što svakako umanjuje efikasnost u postupanju (izvršavanju poslova operatera), posebno kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je tužitelj uz posao operatera u OKCP-u obavljao i drugi posao Kriptološke zaštite podataka, što dodatno umanjuje efikasnost u izvršavanju poslova operatera

19. Sagledavajući konkretnu situaciju kroz stanje spisa te posebno iskaz svjedoka, može se zaključiti da u postupanju tužitelja odnosno u neevidentiranju predmetne dojave građana kritične prigode, su postojale objektivne okolnosti koje isključuju odgovornost tužitelja za povredu službene dužnosti, kako se isti tereti. Tužiteljeva procjena da ne evidentira predmetnu dojavu nije posljedica krajnje nepažnje već konkretne situacije da se je radilo o dojavi građana koja situacija je riješena bez potrebe za postupanjem policije, što je u konkretnoj situaciji bilo razumno, jer je u to vrijeme bilo i drugih poziva građana koje je trebalo preuzeti te utvrditi o kakvoj se tu situaciji radi, jer je moguće da su tih drugih dojava situacije bile složenije i tražile žurno postupanje policije.

U prilog navedenom je i iskaz svjedoka, koji kao dugogodišnji voditelj OKCP-a predmetnu dojavu i neevidentiranje iste u Evidenciju dojava je ocijenio kao beznačajnu za službu obzirom da je ista situacija mirno završena bez potrebe postupanja policije, kao i činjenicu da su se navedene situacije i ranije dešavale od strane drugih policijskih službenika, polazeći pritom od opterećenosti operatera kod zaprimanja dojava, bez obzira na sadržaj predmetne Upute Ravnateljstva policije za postupanje kod dojava.

20. S obzirom na raniju praksu da se u nekim situacijama "prelazilo" preko činjenice neevidentiranja neke dojave te poteškoća u organizaciji poslova u OKCP-u u smislu manjeg broja operatera koji primaju dojave (velikog broja dojava u toku smjene). očito je da postoji nesklad između onoga što je u Uputi Ravnateljstva policije napisano u vezi postupka zaprimanja dojava i stvarne mogućnosti da se sve ono što je u Upiti zapisano u stvarnom (svakodnevnom radu) policijskih djelatnika koji rade kao operateri u OKCP-u i provede u potpunosti, radi čega u nekim situacijama operateri trebaju procjenjivati mogu li trošiti vrijeme da evidentiraju neku dojavu koju procijene beznačajnom ili da ne prime dojavu (ostaviti na čekanju poziv) koja traži žurno postupanje policije i/ili drugih službi.

21. Što se tiče Optužnog prijedloga II PP Split kojim je pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika MZ i UZ zbog osnovane sumnje na počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira vidljivo je da je isti podnijet dana 23. listopada 2023. godine, dakle, 7 mjeseci nakon predmetne dojave OKPC-u, a tužitelj je dojavu trebao evidentirati/neevidentirati u vrijeme zaprimanja dojave, dana 18. ožujka 2023. godine, temeljem procijene obzirom na mogućnost evidentiranja zbog velikog broja poziva kao i nužnost evidentiranja.

22. Tuženik u odgovoru na tužbi ističe da je policijski službenik mogućnosti sukladno članku 30. Zakona dužan poznavati i primjenjivati propise kojima se uređuje rad službe: Međutim, u vezi sa navedenim je istaći da je dužnost poslodavca da zaposlenika upozna sa organizacijom rada, pravilima postupanja i aktima kojima se regulira način postupanja (Uputa Ravnateljstva policije i sl.) da policijskog službenika educira kako bi isti na pravilan način postupao i što efikasnije izvršavao povjerene poslove. Prema stanju spisa ne proizlazi da se je u konkretnoj situaciji postupilo na navedeni način.

23. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da osporeno rješenje tuženika nije pravilno i zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti točku 2. osporenog rješenja tuženika te predmet u tom dijelu vratiti tuženiku na ponovni postupak, radi čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

24. U postupku nakon ove presude tuženik će s obzirom na izloženo stanje spisa, otkloniti iskazane nepravilnosti na koje ukazuje sud, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj uspio u upravnom sporu priznat mu je trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 04. ožujka 2025. godine i 09. travnja 2025. godine, za svaku radnu u iznosu od po 1.000,00 eura (ukupno 3.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 % (750,00 eura), sveukupno 3.750,00 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 09. svibnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavak 1. ZUS-a. Protiv točke III. izreke presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1.ZUS-a).

Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Mariju Vukoviću, Split, Put Brodarice 6/III,

- tuženiku, MUP, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- u spis.