Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pr-2039/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. iz OD Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, OIB: 95156346215, Dr. Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika pun. tužiteljice Nikole Horvata, odvjetnika iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi, 9. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB: 95156346215 da tužitelju ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.857,04 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 41,13 EUR od dana 16. srpnja 2016.g. pa do isplate
na iznos od 31,48 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate
na iznos od 47,63 EUR od dana 16. rujna 2016.g. pa do isplate
na iznos od 45,57 EUR od dana 16. listopada 2016.g. pa do isplate
na iznos od 47,63 EUR od dana 16. studenog 2016.g. pa do isplate
na iznos od 47,63 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. pa do isplate
na iznos od 47,63 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,58 EUR od dana 16. veljače 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,71 EUR od dana 16. ožujka 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,79 EUR od dana 16. travnja 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,75 EUR od dana 16. svibnja 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,79 EUR od dana 16. lipnja 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,79 EUR od dana 16. srpnja 2017.g. pa do isplate
na iznos od 48,78 EUR od dana 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate
na iznos od 49,60 EUR od dana 16. rujna 2017.g. pa do isplate
na iznos od 49,77 EUR od dana 16. listopada 2017.g. pa do isplate
na iznos od 49,63 EUR od dana 16. studenog 2017.g. pa do isplate
na iznos od 50,76 EUR od dana 16. prosinca 2017.g. pa do isplate
na iznos od 50,66 EUR od dana 16. siječnja 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,67 EUR od dana 16. veljače 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. ožujka 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,97 EUR od dana 16.travnja 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16.svibnja 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. lipnja 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana16. rujna 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. listopada 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. studenog 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. prosinca 2018.g. pa do isplate
na iznos od 50,98 EUR od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,51 EUR od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,24 EUR od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,70 EUR od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,74 EUR od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,73 EUR od dana 16. lipnja 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,74 EUR od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,74 EUR od dana 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate
na iznos od 52,74 EUR od dana 16. rujna 2019.g. pa do isplate
na iznos od 53,54 EUR od dana 16. listopada 2019.g. pa do isplate
na iznos od 53,79 EUR od dana 16. studenog 2019.g. pa do isplate
na iznos od 53,79 EUR od dana 16. prosinca 2019.g. pa do isplate
na iznos od 53,77 EUR od dana 16. siječnja 2020.g. pa do isplate
na iznos od 54,87EUR od dana 16. veljače 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,11 EUR od dana 16. ožujka 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,01 EUR od dana 16. travnja 2020.g. pa do isplate
na iznos od 95,49 EUR od dana 16. svibnja 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,11 EUR od dana 16. lipnja 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,11 EUR od dana 16. srpnja 2020.g. pa do isplate
na iznos od 60,37 EUR od dana 16. kolovoza 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,44 EUR od dana 16. rujna 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,78 EUR od dana 16. listopada 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,20 EUR od dana 16. studenog 2020.g. pa do isplate
na iznos od 55,11 EUR od dana 16. prosinca 2020.g. pa do isplate
na iznos od 56,66 EUR od dana 16. siječnja 2021.g. pa do isplate
i to za razdoblje do 31.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 31.12.2023.g u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 01.01.2024. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.523,17 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. ove presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da mjesno nadležnom sudu i da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu pedijatrije, te da je njezina plaća u razdoblju od 1.6.2016.g. do 31.12.2020.g. bila regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12), te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018, 123/2019; dalje: TKU/17). Potom pobliže iznosi sadržaj pojedinih odredbi navedenih propisa, pa tako ističe da je dana 1.4.2020.g. stupio na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad. Nadalje doslovno iznosi:
„Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). KU/13 u čl. 58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. KU/18 čl. 58. propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.). TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“
1.1. Tužitelj slijedom toga tvrdi da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Obrazlaže: „Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno čl. 51.st.1. KU/13 ta naknada sukladnoj toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu. Da bi se gore navedeni dodaci trebali obračunavati i na prekovremeni rad proizlazi iz same logike njihova postojanja, odnosno njima se regulira plaća tužitelja s obzirom na rad u posebnim uvjetima, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, a gdje tužitelj sva ta 'svojstva' ima i kada radi u prekovremenom radnom vremenu.“
1.2. Stoga zaključuje da tuženik nije obračunavao tužitelju, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće u utuženom razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g., uzimajući u obzir pravo tužitelja na gore navedene dodatke na plaću.
(sve naprijed navedeno točka II: tužbe)
1.3. Nastavno u točki III. tužbe iznosi da je, kao što je ranije navedeno, s danom 1.4.2020.g. stupio na snagu Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je reguliran obračun dodataka na prekovremeni rad na sljedeći način: „Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.“ S time, i sami poslodavac priznao je i prihvatio kako je navedeni način obračuna plaće jedini ispravan i pravedan s obzirom na prava radnika- zdravstvenog djelatnika, a sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, ugovoru o radu i ostalim aktima poslodavca. Također, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., VSRH zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." (završetak toč. III. tužbe).
1.4. Nadalje u točki IV. iznosi: „U 2019.g. i 2020.g. tuženik je donosio Odluke poslodavca kojima je na medicinske sestre i tehničare primjenjivao institut nejednakog rasporeda radnog vremena (u kojem se povremeno radi kraće, a povremeno duže). Bez obzira na navedeno, medicinske sestre i tehničari, pa tako i tužitelj u navedenom su periodu u većini slučajeva radili više odnosno duže od mjesečnog fonda sati. Primjenom instituta nejednakog radnog vremena, tuženik je izbjegavao plaćati tužitelja za prekovremeni rad, a čija satnica je sukladno Kolektivnom ugovoru 50% viša od iznosa satnice za rad u redovitom radnom vremenu. Člankom 28. st. 4. KU/18 propisano je da je poslodavac dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati te je svakom radniku dužan svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati platiti kao prekovremeni rad. Također, člankom 9. stavkom 1. Dodatka II KU brisana je mogućnost preraspodjele radnog vremena u zdravstvu, a koji Dodatak kolektivnog ugovora je na snazi od 1.9.2019.g. S obzirom na navedeno, Odlukama o preraspodjeli radnog vremena, tuženik je izbjegavao tužitelju platiti prekovremeni rad, već je sate rada izvan redovnog dnevnog i mjesečnog fonda sati 'zamijenio' tužitelju za slobodne dane, bez njegova pristanka. Na navedeni način, tuženik je radne sate koji prelaze redovni fond sati na dnevnoj, tjedno i/ili mjesečnoj razini zamijenio na način da je za svakih 8 više odrađenih sati, tužitelj bio primoran koristiti 1 slobodan dan. Nesporno je kako je tužitelj takve slobodne dane koristio, međutim, s obzirom da je tuženik bio dužan tužitelju za svaki radni sat izvan redovnog fonda sati platiti satnicu u iznosu od 1.5x propisane, to je svaki radni sat izvan redovnog fonda sati, uz pristanka tužitelj mogao mijenjati za 1.5 slobodan dan, a ne 1 slobodan dan kao što je činio. S time u svezi tužitelj ističe da je čl. 9. st. 3 Zakona o radu propisano da ukoliko je neko pravo različito riješeno zakonom, ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili kolektivnim ugovorom, primjenjivati će se ono pravo koje je za radnika najpovoljnije. S obzirom da je Kolektivnim ugovorom propisano, a kako je gore već navedeno, da je poslodavac (ovdje tuženik) dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni mjesečni fond radnih sati, te kako je kolektivnim ugovorom isključena mogućnost preraspodjele radnog vremena, Odluka poslodavca o nejednakom radnom vremenu, a koju je primjenjivao u odnosu na tužitelja u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g., nije relevantna, odnosno nije se mogla niti smjela primjenjivat budući da su istome prava tužitelja kao radnika umanjena u odnosu na njegova prava iz Kolektivnog ugorova. Stoga, tužitelj ovom tužbom traži da mu se svaki radni sat koji je odradio više od redovnog dnevnog, tjednog i mjesečnog fonda sati plati kao prekovremeni rad. S obzirom da je bio primoran koristiti slobodne dane za takav višak radnih sati, predlaže da se obračuna ukupan broj viška sati od redovnog radnog vremena u jednom mjesecu, obračuna naknada za iste prema odredbama za prekovremene sate odnosno u iznosu od 1.5x od redovne satnice, te od navedenog izračuna oduzmu slobodni dani koje je tužitelj u tom mjesecu koristio, a sve kako bi se dobila pravilna razlika, odnosno iznos za koji je, gore navedenom 'preraspodjelom' radnog vremena, tužitelj oštećen.“
1.5. Tužitelj napose u točki V. tužbe ističe da je u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g. radio prekovremeno, a da mu neki od tih prekovremenih sati nisu obračunati ni u platnim listama niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće, te mu tuženik nije obračunavao u utuženom razdoblju dodatke s osnove rada za posebne uvjete rada, kao ni za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad, što je bio dužan prema propisima i navodima od ranije. Uz to mu je tuženik pogrešno obračunao naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužitelja, sve kako je navedeno, pa drži da je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, a koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad). Na isti način drži da mu je u utuženom razdoblju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanje do 42 dana. Dakle, tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak), te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada, pa da mu je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
1.6. U točki VI. tužbe tužitelj također tvrdi da mu tuženik u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2021.g. kao djelatniku u hitnoj ambulanti nije isplaćivao dodatak za hitne ambulante u visini od 20% do 1.9.2019.g., odnosno u visini od 23% nakon 1.9.2019.g. U tom smislu ističe da Odjel za psihijatriju, Odjel za pedijatriju i Odjel za ginekologiju tuženika imaju hitni prijem, ali nisu organizirani unutar odjela Objedinjenog hitnog prijema, pa medicinskim sestrama i tehničarima koji su radili na navedenim odjelima, usprkos činjenici da su radili na hitnom prijemu, nije priznavan id. dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u iznosu od 20%, odnosno 23% nakon 1.9.2019.g., sukladno čl. 57. Radna mjesta II, III i IV vrste, točka 2. KU/13, odnosno čl. 55 KU/18 i Dodatak KU/18. Stoga tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu i id. razlike plaće na način da mu se obračuna koliku plaću bi ostvario da su mu u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2020.g. obračunati navedeni dodati s osnove posebnih uvjeta rada (od 20% do 1.9.2019.g. i 23% nakon 1.9.2019.g.). U prilog osnovanog takvog potraživanja poziva se na "činjenicu da je sam tuženik odlukom od 1.10.2020.g. izmijenio način obračuna dodatka za medicinske sestre i tehničare koji rade na hitnom bolničkom prijemu Odjela za psihijatriju, Odjela za pedijatriju i Odjela za ginekologiju".
1.7. Slijedom naprijed navedenog sumarno iznosi:
„1. Da mu je tuženik u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g. neopravdano i protivno odredbama Kolektivnog ugovora organizirao rad u preraspodijeljenom radnom vremenu, gdje je višak odrađenih sati tužitelja iznad redovnog dnevnog tjednog i mjesečnog fonda sati tužitelju mijenjao za slobodne dane po principu 8 sati viša=1 slobodan dan, a gdje je trebao iste sate obračunati i platiti kao prekovremeni rad, na način da se svaki sat prekovremenog rada plaća sukladno Kolektivnom ugovoru u iznosu od 1.5x iznosa redovnog sata rada.
2. Da tuženik sate navedene u točki 1. nije obračunao kao prekovremeni rad te time nije na iste obračunao dodatke kako je to navedeno u t. II i III. ove tužbe.
3. Da je tuženik dio sati koje nije uspio 'preraspodijeliti' platio tuženiku kao prekovremeni rad, međutim tada nije pravilno obračunao dodatke na prekovremeni rad kao što je to opisano t. II i III ove tužbe, i to u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.
4. Da tuženik na sve prekovremene sate u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g., bilo da su oni prikazani kao prekovremeni ili su morali biti prikazani kao prekovremeni, nije obračunao dodatke iz t. II i III ove tužbe.
5. Da tuženik dio prekovremenih sati tužitelja uopće nije prikazao u platnim listama niti ih platio tužitelju, a što razvidi iz evidencije rada tužitelja, a time, posljedične, na iste nije obračunao dodatke kako je to opisano t. II i III. ove tužbe i to u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.
6. Tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada, pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.“
7. Tužitelj uz to tvrdi da mu je tuženik u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2020.g. bio dužan obračunavati dodatak za posebne uvjete rada za hitne ambulante u visini od 20%, odnosno 23% nakon 1.9.2019.g., a što je propustio učiniti, pa ustraje i kod takvog potraživanja.
1.8. Međutim, tužitelj nastavno ističe da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam tužitelj mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće, koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, niti se taj iznos može obračunati bez da mu tuženik prethodno ne dostavi dokumentaciju kojom raspolaže, i to sve Ugovore i Anekse ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.1.2021.g.; dalje, sve platne liste tužitelja za razdoblje od travnja 2016.g. do siječnja 2021.g.; kao i evidenciju rada evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.2. 2016.g. do 1.1. 2021.g., pa podnosi stupnjevitu tužbu iz članka 186.b.st.2 Zakona o parničnom postupku i predlaže prethodno rješenjem naložiti tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju. Odnosno, budući je riječ o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, kako navodi, a kojom ne raspolaže, temeljem odredbi čl. 186.b st.1. i 2. ZPP-a, predlaže dakle sudu najprije donijeti rješenje kojim će se tuženiku naložiti da dostavi sve navedene isprave, kako bi se potom provelo financijsko knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća i naknada plaće tužitelja za svaki mjesec u utuženom razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.1.2021.g. Nakon provedenog postupka predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznose plaće i naknade plaće, čiju će dakle visinu moći precizirati po pridonesenoj dokumentaciji i provedenom vještačenju, a uz to potražuje troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.
1.9. Nakon što je tijekom postupka provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje tužiteljica u podnesku od 02.rujna 2024. određeno postavlja tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu predmetne razlike plaće u ukupnom iznosu od 2.857,07 eur, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka uz zakonsku zateznu kamatu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te se protivi svim navodima u tužbi i dokaznim prijedlozima. Uvodno osporava da tužitelj ne bi imao svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi mogao izračunati predmetno potraživanje i već u tužbi određeno postaviti tužbeni zahtjev. Stoga tuženik prvenstveno predlaže odbaciti tužbu, a u nastavku potom iznosi prigovor zastare za dio potraživanja tužitelja i obrazlaže kako sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. No, ističe da tuženik nije ovlašten sam utvrđivati osnovicu za izračun plaće već je to pravo pridržano samo i isključivo za Vladu Republike Hrvatske, koja svojom odlukom određuje osnovicu za izračun plaće, a što navodi i tužitelj. Prema tome, drži da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji, obzirom tuženik nije ni na koji način i ne može biti odgovoran za eventualan propust Vlade RH. S druge strane, obrazlaže kako je u odredbi čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. navedeno: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izračunom na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2%, kako dalje navodi, te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznose 1,99948[0] /0. Stopa pak rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015[0] /0, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a, pa slijedom navedenog po tuženiku se nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma, te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati.
2.1. Također se poziva na odredbu čl. 7. istih Izmjena i dopuna u kojoj su navedeni uvjeti nužni za primjenu propisanih odredbi, pa se tako odredbi stavka 1.1. navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna. No, kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini (realni tromjesečni BDP-u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine), zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnom rastu) po tuženiku nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine nadalje. To, prema tuženiku nadalje znači, da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužitelj nisu nastupile. Slijedom toga, tuženik se i dalje veže za id. propise i nastavno navodi da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016.g., s primjenom od dana 01 .01. 2017.g., u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13.05.2009.g. Stoga iznosi kako navodi tužitelja da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao i svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016. godini, u cijelosti smatra neosnovanima, jer se dakle nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice za 2016. godinu. Zaključeno još ističe, slijedom navedenog, da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, pa tuženik predlaže sudu tužbu odbaciti, odnosno odredno odbiti i obvezati tužitelja da njemu-tuženiku naknadi troškove parničenog postupka.
3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku ravnatelja Opće bolnice Karlovac (ili kraće OBK) od 01.10.2020., u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, NN 141/12 (18.12.2012.), u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02.12.2013., u Dodatak I Kolektivnog ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 04.08.2015. i 26.03.2018., u Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN 35/19, Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN 56/20 (13.05.2020.), Odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena Opće bolnice Karlovac (ili kraće OBK) od 22.01.2020., sve priloženo uz tužbu, uvid u podnesak tuženika na listu 153 te s dokumentacijom na listu 157 - 276 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 154 i 305 spisa, , te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 26.07.2024., podnesak tužitelja od 02.09.2024., podnesak tuženika od 03.10.2024. i podnesak tužitelja od 26.10.2024.godine.
4. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja odnosno tužiteljice u ovom postupku da joj tuženik, kao poslodavac, isplati neplaćene i/ili nepravilno izračunate dodatke nastale u pravilu kroz razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2020. godine, s time da u tužbi tužiteljica govori i o isplati položajnog dodatka, a isto potraživanje vještak najzad artikulira u nalazu kao potraživanje dodataka za posebne uvjete rada u visini od 14 % do 1. rujna 2019. godine, od tog dana u visini od 17 %, nadalje potraživanje dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4 % do 1. rujna 2019. a od tog dana u visini od 8 %, te potraživanje razlike plaće za godišnji odmor i bolovanje uključujući gore utvrđene dodatke, kao i potraživanje neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 1. siječnja 2021. godine, uz dakle neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada nastale radom u hitnoj ambulanti.
5. Naime, radi utvrđenja osnovanosti potraživanja i napose visine potraživanja, a obzirom na tvrdnje tužiteljice u tužbi, bilo je u svakom slučaju potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, jer je dakle tuženik osporavao navedeno potraživanje tužiteljice. Stoga je isto provedeno na prijedlog tužiteljice po vještaku po izboru suda, te je navedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.
6. Vještačenje je provedeno po vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, [adresa], a isti je nakon uvida u spis i dokumentaciju u spisu izradio Nalaz i mišljenje od 26. srpnja 2024. u kojemu je najprije dao pregled zadatka i navoda stranaka u postupka, te potom obrazložio na koji je način izračunao predmetnu razliku plaće. U točki 3.) nalaza je naveo da je pristupio izračunu razlike plaće po osnovu:
- dodataka za posebne uvjete rada u visini od 14 % do 1. rujna 2019. godine, a od tog dana u visini od 17 %,
- dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4 % do 1. rujna 2019., a od tog dana u visini od 8 %,
- razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje na utvrđene razlike po osnovu gore navedenih dodataka,
- neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 1. siječnja 2021. godine,
- dodataka za posebne uvjete rada za hitne ambulante (obračunat u varijanti 1a), s time da odluku o tome pripada li tužitelju ovaj dodatak ostavlja sudu koji će ovisno o odluci uvažiti t.j. uzeti u obzir jednu od varijanata izračuna.
7. Vještak potom iznosi da je prema podacima iz obračuna plaća tužitelj radio prekovremeno u travnju 2020 i prosincu 2020. godine (prekovremeni rad izvan mjesečnog fonda sati). Nastavlja da je razlika po osnovu dodatka za posebne uvjete rada i razlika za odgovornost za život i zdravlje ljudi utvrđivana na sate rada odrađene u redovnom radnom vremenu (osnovna plaća) uz uvećanje za minuli rad za razdoblje do ožujka 2020. godine. pPrema podacima iz obračuna plaća nNalazi da tužitelj nije radio prekovremeno do ožujka 2020. godine i da mu je od 1. travnja 2020. godine tužena isplaćivala dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na sate prekovremenog rada, odnosno na ukupno odrađene sate rada.
7.1. Vještak nadalje navodi da je prema podacima iz obračuna plaća, tužitelj u travnju 2020. godine ostvario 29 sati prekovremenog rada, te je tužena od ukupno odrađenih sati prekovremenog rada tužitelju obračunala dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na 5 sati prekovremenog rada, dok mu za 24 sata prekovremenog rada nisu obračunati navedeni dodaci. U travnju 2020. godine vještak obračunava tužitelju dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za 24 sata prekovremenog rada, za koje dakle tužitelju nisu obračunati navedeni dodaci.
7.2. Potom pobliže iznosi da prema čl. 28. NN 29/2018 (28.3.2018.) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog odnosno tjednog radnog vremena, poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar, u okviru petodnevnoga radnog tjedna. U slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi se na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.
7.3. Prema podacima iz dnevne evidencije vještak također utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima i da mu je vršena preraspodjela radnog vremena. Primjerice navodi da je tužitelj prema podacima iz dnevne evidencije u 10/2016 radio 152 sata u redovnom radnom vremenu i da mu je za 16 sati (razlika do mjesečnog fonda sati) izvršena preraspodjela radnog vremena, te su mu isti plaćeni kao slobodni dani a što je vidljivo iz obračuna plaća.
7.4. U 12/2016 godine tužitelj je prema podacima iz dnevne evidencije radio 180 sati u redovnom radnom vremenu te mu je isplaćena naknada za 8 sati blagdana (na koji nije radio). U navedenom mjesecu tužitelj je odradio 12 sati izvan mjesečnog fonda sati, koji sati mu nisu isplaćeni kao prekovremeni rad već je za iste vršena preraspodjela radnog vremena, a što je vidljivo iz kolone sati preraspodjele u evidenciji rada, te iz dostavljenih obračuna plaća utvrđuje da su tužitelju isplaćeni svi pripadajući dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, koje je odradio u navedenom mjesecu.
7.5. Nadalje, sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja kako navodi, vještak obračunava neplaćeni prekovremeni rad prema podacima iz dnevnih evidencija. Pri tom utvrđuje da u dnevnim evidencijama nije evidentirano da bi tužitelj radio prekovremeno, već mu je vršena preraspodjela radnog vremena. Prema podacima iz dnevnih evidencija tužitelju je u utuženom razdoblju izvršena preraspodjela radnog vremena za 179 sati rada (navedeni rad je odrađen izvan mjesečnog fonda radnih sati i nije iskazan kao prekovremeni rad). Po osnovu neobračunatih sati odrađenih izvan mjesečnog fonda radnih sati tužitelju je u utuženom razdoblju odobreno 229 slobodnih sati.
7.6. Prema podacima iz obračuna plaća utvrđuje da su tužitelju u utuženom razdoblju plaćena 34 sata prekovremenog rada, pa kada se plaćeni sati prekovremenog rada oduzmu od ukupnog broja sati odrađenih izvan mjesečnog fonda sati, nalazi da ostaje 145 sati prekovremenog rada za koje su tužitelju trebali biti odobreni slobodni sati. Po osnovi pak 145 sati prekovremenog rad tužitelju je trebalo biti odobreno 217,50 slobodnih sati (držeći se omjera 1 prekovremeni sat = 1,5 slobodnih sati).
7.7. Iz navedenog proizlazi po vještaku proizlazi da je prema podacima iz dnevne evidencije i obračuna plaća tužitelju za sve sate odrađene izvan mjesečnog fonda sati izvršena preraspodjela radnog vremena ili su mu isti isplaćeni kao prekovremeni rad (u travnju i prosincu 2020 godine). Kako su prema podacima iz dnevne evidencije tužitelju za sav rad odrađen izvan mjesečnog fonda sati (prekovremeni rad) odobreni slobodni dani ili mu je isti rad plaćen kao prekovremeni rad (u 4/2020 i 12/2020), ukazuje da su varijante 1 i 1a rađene prema podacima iz obračuna plaća iste kao i varijante koje su rađene prema podacima iz dnevnih evidencije.
7.8. Prikaz obračuna neplaćenih sati rada prema podacima iz dnevne evidencije daje u tablici 2 u prilogu nalaza, te nadalje računa razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje po osnovu neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi.
7.9. Razliku naknade plaće za godišnji odmor vještak obračunava sukladno čl. 34. st. 1 KU/18 te dodataka istom (NN 35/19, 78/19), kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada razlika naknade plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, odnosno sukladno st. 2. kojim je navedeno da radniku pripada pravo na godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
7.10. Razliku naknade plaće za vrijeme bolovanja vještak računa sukladno odredbi čl. 58. st. 1. TKU (NN 128/17 i 47/18), kojim je propisano da djelatniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeto bolovanje.
7.11. Nastavku vještak iznosi da je kod izračuna predmetne razlike koristio slijedeće osnovice:
- za razdoblje 06/16 - 12/16 osnovica od 5.108,84 kn,
- za razdoblje 01/17 - 07/17 osnovica od 5.211 kn,
- za razdoblje 08/17 - 10/17 osnovica od 5.315,24 kn,
- za razdoblje 11/17 - 12/18 osnovica od 5.421 kn,
- za razdoblje 01/19 - 08/19 osnovica od 5.584,19 kn,
- za razdoblje 09/19 - 12/19 osnovica od 5.695,87 kn i
- za razdoblje 01/20 - 12/20 osnovica od 5.809,79 kn.
7.12. Uz to navodi da je tužena obračunavala tužiteljici osnovnu plaću po koeficijentu 1,018 u cijelom utuženom razdoblju, te potom u nalazu vještak radi izračun predmetne razlike plaće u dvije varijante;
a) u varijanti 1 vještak razliku naknade plaće obračunava temeljem sati rada iskazanih u obračunima plaća i evidencijama rada, te u toj varijanti u kojoj dakle razliku računa temeljem podataka iz obračuna plaća i dnevnih evidencija, nalazi da bi tužiteljici trebalo isplatiti razliku naknade plaće u iznosu od 273,48 kuna (od čega 235,90 kuna razlike dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, te 37,58 kuna za godišnji odmor i bolovanje). Odnosno, iskazano u eurima nalazi da bi joj trebalo isplatiti razliku naknade plaće u ukupnom iznos od 36,29 eura.
b) u varijanti 1a vještak razliku naknade plaće obračunava temeljem sati rada iskazanih u obračunima plaća i evidencijama rada, s time da u ovoj varijanti dodatak za posebne uvjete rada obračunava u postotku za hitne ambulante (20% do kolovoza 2019., odnosno 23. % od rujna 2019. godine), te nalazi da bi tužiteljici po toj varijanti u kojoj dakle dodatak za posebne uvjete rada računa u postotku za hitne službe), pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 21.526,58 kuna (od čega 19.057,80 kuna razlike za posebne uvjete rada obračunate u postotku za hitne službe i razlike dodatka za posebne uvjete rada, te 2.468,78 kuna za razliku naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje), odnosno da bi joj iskazano u eurima pripadala ukupna razlika naknade plaće u iznosu od 2.857,04 eura.
8. Tužiteljica je nakon tako provedenog izračuna precizirala tužbeni zahtjev stavljajući samo opasku da točan izračun pojedinačnih mjesečnih iznosa daje zbroj od 2.857,07 eur, a ne iznos od 2.857,04 eur. U tom smislu nije pozivan vještak da se očituje već je matematičkim izračunom utvrđeno da je vještak u nalazu točno zbrojio pojedine mjesečne iznose neisplaćene plaće koju tužiteljica potražuje, pa je kao osnovano prihvaćeno njeno potraživanje i donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude iz razloga kako slijedi. Naime, nisu prihvaćeni prigovori tuženika dani tijekom postupka i napose u podnesku od 25. listopada 2024. kojima osporava predmetno0000000 potraživanje, obzirom je dakle vještak jasno obrazložio na koji je način izvršio izračun predmetne razlike a pozitivni propisi daju osnovu za dosuđenje neisplaćene plaće koju potražuje tužiteljica.
9. Naime, u pogledu propisa koji se primjenjuju u utuženom razdoblju za istaći je da za radnike u djelatnosti zdravstva u odnosu na predmetno potraživanje valja primijeniti odnosu odredbe sklopljenih kolektivnih ugovora, osim općeg propisa
(Zakon o radu), i to:
-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15; dalje: KU 13),
-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU 18),
-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12; dalje: TKU 12),
-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU 17),
-Dodatak Il Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(Narodne novine broj 92/2019) i
-Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) koji je stupio na snagu 1.4.2020.
10. Uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada (dodatak za otežane uvjete rada) propisano je odredbom članka 57. KU-a iz 2013. i članka 55. KU-a iz 2018., a položajnog dodatka odredbom članka 58. KU-a 13 odnosno člankom 56. KU-a 18 te izmijenjenim odredbama Dodataka kolektivnom ugovoru.
11. Člankom 51. st. 10. KU-a 13, odnosno istovjetnom odredbom članka 49. st. 10. KU-a 19 propisano je: „,Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."
12. Za razdoblje do 21. prosinca 2015. u primjeni je Zaključak broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak broj 153. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 683/20222 od 13. rujna 2021 Rev 743/2021 od 9. studenog 2021.
13. Odredbama čl. 51. KU-a 13, odnosno 49. KU-a 18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad te ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
14. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, na blagdan ili neradni dan t.j. dr., ti se sati uvećavaju u postocima kako je propisano člankom 52. KU-a 13, odnosno člankom 50. KU-a 18.
15. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU-a 13, odnosno čl. 49. KU-a 19. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 683/2022-2 od 13. rujna 2021., Rev 743/2021 pod 9. studenog 2021.).
16. Članku pak 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), propisuje da se osnovna plaća uvećava radnicima po osnovu položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik — voditelj odjela (zavoda) za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, odnosno 14% više od 1.9.2019. godine prema Dodatku Il KU-a, NN 92/19, t.j. povećava se za postotke utvrđene u popisu koji je sastavni dio odredbi Kolektivnog ugovora.
17. Tužiteljici je priznat i dodatak s osnove posebnih uvjeta rada u hitnoj ambulanti, u visini od 20% odnosno 23% od 01.rujna 2019. sukladno članku 57. Radna mjesta II, III i IV vrste, točka 2. KU-a 13 odnosno članku 55. KU-a 18, tim više što takvo pravo na dodatak izrijekom utvrđuje i sam poslodavac tužiteljice za razdoblje od 01.rujna 2020. u Odluci od 01.listopada 2020. koju je tužiteljica priložila uz tužbu na listu 11 spisa. U uvodu id. Odluke se tuženik prilikom donošenja Odluke i priznavanja navedenog dodatka sam poziva na članak 85. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 100/18, 125/19), članak 21. Statuta Opće bolnice Karlovac, članak 15. Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine (NN br. 71/16) i članak 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 29/18, 35/196, 78/19, 92/19, 56/20). Prema tome pravo na id. dodatak je bilo sadržano i u propisima koji su se primjenjivali do 01.rujna 2020., kada je to pravo izrijekom propisano "svim" medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima Odjela za psihijatriju, Odjela za pedijatriju i Službe za ginekologiju. Pri tom tužiteljica tvrdi da do tada u zdravstvenoj ustanovi tuženika nije bio organiziran objedinjeni hitni bolnički prijem u utuženom razdoblju, već se isti rad osiguravao u ambulantama tih odjela/službi, što tuženik nije uspješno demantirao, pa nije bilo razloga da se tužiteljici ne prizna i id. dodatak obračunat u varijanti 1a Nalaza vještaka, slijedom čega je kao osnovan usvojen tužbeni zahtjev prema izračunu iz varijante 1a i donesena je odluka kao u točki I. izreke ove presude.
18. Uz glavno potraživanje tužiteljici je u točki I. izreke dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Napominje se da je zatezna kamata dosuđena prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time sa kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a kako je već tužitelj pobliže naznačio u tužbenom zahtjevu, pa je i u tom dijelu prihvaćeno njegovo potraživanje. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelja t.j. tužiteljicu i donijeti odluku kao u točki III. izreke presude.
19. Tužiteljici je obzirom na uspjeh u postupku temeljem članka 154. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka, sukladno Odvjetničkoj tarifi i potraživanju u Troškovniku na listu 314 spisa. Naime, tužiteljica nije uspjela samo za neznatni dio potraživanja kao u točki III. izreke, vezano uz porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a radi se o sporednom potraživanju pa joj u tom smislu nije umanjeno potraživanje troškova postupka. Tužiteljica je pak potraživala trošak za sastav tužbe i dva podneska, te trošak za zastupanje na dva ročišta, sve uz uvećanje za pripadajući pdv. i trošak vještačenja. Za svaku radnju potraživala je naknadu u iznosu od po 200,00 eur, te je zatraženi iznos naknade od po 200,00 eur priznat kao opravdan za sastav tužbe, podnesaka od 02.09.2024. i 25.10.2024. te za zastupanje na zaključnom ročištu od 04.02.2025. Za prvo ročište održano 16.02. 2023. priznata joj je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur, jer se na istom samo procesno raspravljalo, pa je ukupno za naprijed navedene radnje tužiteljici priznat trošak u iznosu od 900,00 eur ili imajući u vidu obračunati pdv. iznos od 1.125,00 eur. Tom trošku pridodan je još trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eur, pa je ukupno tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.523,17 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki II. izreke presude.
U Karlovcu 9. svibnja 2025.
Sutkinja
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.
Dna:
1. Tužitelju po punom. Mladenu Dragičeviću, odvjetniku iz OD Dragičević i partneri iz Zagreba.
2. Tuženiku Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac.
