REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5776/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, Trg Stjepana Radića br. 15, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: 560-01/23-01/263, URBROJ: 512-25-23-2 od 19. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: 560-01/23-01/263, URBROJ: 512-25-23-2 od 19. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/242, URBROJ: 512M2-50-23-2 od 11. kolovoza 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2125 Krapina (103. brigada HV).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3.1. Smatra da je tijekom postupka nepobitno dokazao da je bio pripadnik 103. brigade HV-a što su potvrdili i saslušani svjedoci, a apsurdno je da svoje pravo ne može ostvariti zbog propusta Područnog odsjeka za poslove obrane Krapina gdje nije uvršten u bazu podataka, a iz iskaza saslušanih svjedoka UB, JB i VB proizlazi da je bio pripadnik 103. brigade HV-a. Stoga je ocjena izvedenih dokaza u ovom upravnom postupku neargumentirana i u suprotnosti sa propisima.
3.2. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.
4.1. Poziva se na odredbe članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) i članak 179. točku a) ZHBDR-a te ističe da je uvidom u spis predmeta razvidno kako tužitelj navodi da je u OSRH bio od 4. listopada 1991. do 23. listopada 1991. i od 6. prosinca 1991. do 28. siječnja 1992. Bio je na položajima Mihaljekov Jarek i Zagradci kod Karlovca. Držao je straže i nije bilo borbenog djelovanja. Svjedok UB naveo je da je tužitelj bio pripadnik Kriznog stožera Krapina, ali se ne sjeća da bi tužitelj kasnije bio pripadnik 103. brigade jer više nije bio pripadnik voda kojim je zapovijedao. JB te VB, sjećaju se da je tužitelj bio pripadnik Kriznog stožera Krapina i 103. brigade HV, no ne sjeća se je li VB sudjelovao u borbenim djelovanjima. Svjedok VB uz ostalo svjedoči da postrojba nije borbeno djelovala. Izravnog pružanja oružanog otpora agresoru i izravnih okršaja s neprijateljem nije bilo.
4.2. Nadalje, tuženik navodi da je pregledom baze hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU“ vidljivo da imenovani do sada nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Temeljem očitovanja HKOV-a KLASA. 561-01/21-01/561, URBROJ: 3468-G1-01-21- 2 od 21.10.2021. navodi se da je izvršen uvid u popise vojnih osoba za VP 2125 Krapina te je utvrđeno da LB VB nije evidentiran kao pripadnik postrojbe. POZPO Krapina izvijestio je prvostupanjsko tijelo da u arhivskom gradivu Odsjeka nije pronađena dokumentacija o pripadnosti imenovanog 103. brigadi, niti podatak o isplati vojničke plaće. Tužitelj uz zahtjev kao ni uz tužbu nije priložio niti jedan materijalni dokaz o pripadnosti 103. brigadi.
4.3. Stoga, suprotno navodima iz tužbe tuženik navodi kako je pobijanim rješenjima ispravno utvrđeno da tužitelj nije zadovoljio zakonom propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika 103. brigade HV. Naime imenovani nije evidentiran na popisima vojnih osoba postrojbe niti na platnim listama, ne nalazi se u evidencijama bivše Uprave za obranu i bivših Ureda za obranu, niti je pronađen poziv za mobilizaciju, vojna iskaznica, Jedinični karton, Matični karton, pojedinačne potvrde postrojbe. Izjave svjedoka ne podupiru jasno i nedvosmisleno tvrdnje tužitelja o pripadnosti postrojbi, osim toga izričito navode da nije bilo borbenih djelovanja postrojbe a niti tužitelja. Dakle aktivnosti koje je opisao sam tužitelj i svjedoci nisu aktivnosti koje se mogu podvesti pod odredbu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, koji pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. članka 3. Zakona podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
4.4 Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.
6. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti stranka, koje iako uredno pozvane raspravi nisu pristupile niti su svoj izostanak opravdale.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjih dokaza stranke spora nisu predložile tijekom spora, niti u tužbi, niti u odgovoru na tužbu.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno navode da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2125 Krapina (103. brigada HV), temeljem provedenog dokaznog postupka u kojemu je saslušan tužitelj i predloženi svjedoci te pribavljena dokumentacija na koju se pozivaju upravna tijela, pozivom na mjerodavne odredbe ZHBDR-a.
9.1. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući isto pravilnim i zakonitim u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući žalbene navode tuženik iznosi sadržaj izjave tužitelja o vremenu provedenom u OSRH te aktivnostima koje je i gdje obavljao, sadržaj iskaza svjedoka UB, JB i VB, te činjenice koje su utvrđene pregledom baze hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU“ iz koje proizlazi da tužitelj do sada nema utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, iz očitovanja HKOV-a KLASA: 561-01/21- 01/561, URBROJ: 3468-G1-01-21-2 od 21. listopada 2021. vidljivo je da tužitelj nije evidentirani pripadnik postrojbe VP 2125 Krapina, dok je POZPO Krapina izvijestilo da u arhivskom gradivu Odsjeka nije pronađena dokumentacija o pripadnosti tužitelja 103. brigadi niti podatak o isplati vojničke plaće, niti je tužitelj priložio i jedan materijalni dokaz o pripadnosti 103. brigadi.
9.2. Žalba je odbijena pozivom na odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
10. Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. ZHBDR-a te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.
13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
14. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.
14.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu iznesena je spisu priležeća dokumentacija iz koje proizlazi da se tužitelj ne nalazi i nije evidentiran u postrojbi VP 2125 Krapina (103. brigada HV) na popisu vojnih osoba (VOB-8), niti u pričuvnom sastavu, o čemu je dostavno očitovanje HKoV, Zapovjedništvo, Odjel G-1, Karlovac, KLASA: 561-01/21-01/561, URBROJ: 3468-G1-01-21-2 od 21. listopada 2021. Saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, o čemu je sastavljen zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Krapina, KLASA: 561-01/21-01/06, URBROJ: 512M2-54- 21-2 od 4. svibnja 2021., te svjedoci UB (zapisnik KLASA: 561-01/21-01/06, URBROJ: 512M2-54-21-10 od **.**.2021.), JB (zapisnik KLASA: 561- 01/21-01/06, URBROJ: 512M2-54-21-11 od **.**.2021.) i VB (zapisnik KLASA: 561-01/21-01/06, URBROJ: 512M2-54-2112 od 21. lipnja 2021.)
15. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta iz citiranih odredaba članka 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora (st. 1. točke a) do f) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, a što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
16. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju za predmetno razdoblje kao pripadniku 103. brigade HV-a, a propisani člankom 3. stavkom 1. i 2. ZHBDR-a.
17. Stoga, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pri tom se ističe da tužitelj u tužbi nije iznio konkretne navode kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, već samo ističe kako smatra da je provedenim dokazima u upravnom postupku dokazao da je bio pripadnik 103. brigade HV-a. Međutim, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvjeti propisani člankom 3. stavkom 1. i 2. ZHBDR-a moraju biti kumulativno ispunjeni, a u ovom slučaju, nisu ostvareni.
18. Pored navedenog, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3540/2024-2 od 20. studenog 2024. izneseno kako se prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne dokazuje samo na temelju iskaza svjedoka, već o sudjelovanju podnositelja zahtjeva u Domovinskom ratu moraju postojati i drugi dokazi, a koji u predmetu tužitelja ne prilaže spisu. Tužitelj niti ne tvrdi niti dokazuje da bi raspolagao materijalnim dokazima o pripadnosti navedenoj postrojbi, dok drugačije proizlazi iz pregledanih službenih evidencija.
18.1. Nadalje, u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužitelj izvođenje daljnjih dokaza u ovom sporu nije predložio. Time je propustio pred sudom pokušati osporiti utvrđenja upravnih tijela iznesena u pobijanim rješenjima.
19. Prema ocjeni suda iskaz tužitelja i ispitanih svjedoka, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nije dostatan s obzirom na nepostojanje materijalne dokumentacije. Pored navedenog, za ostvarenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uvjeti propisani člankom 3. stavkom 1. i 2. ZHBDR-a moraju biti kumulativno ispunjeni, a u konkretnom slučaju nisu ostvareni.
19.1. Za prvo navedeno razdoblje od 4. listopada 1991. do 23. listopada 1991. svjedok UB navodi da je tužitelj bio pripadnik Kriznog stožera Krapina (zapisnik str.2, odgovor pod 3.), svjedok JB potvrđuje pripadnost tužitelja za navedeno razdoblje Kriznom stožeru Krapina, a u odnosu na razdoblje od 5. prosinca 1991. do 27. prosinca 1991. potvrđuje pripadnost 103. brigadi, navodeći da je tužitelj obavljao vojničke dužnosti, da je postrojba bila na terenu u navedenom rajonu gdje je čuvala položaje, izravnog pružanja oružanog otpora agresoru i izravnih okršaja sa neprijateljem nije bilo (str. 2. zapisnika, odgovor na pitanje 3. i 9.), dok svjedok VB potvrđuje pripadnost tužitelja navedenoj brigadi u drugo naznačenom razdoblju od 5. prosinca 1991. do 27. prosinca 1991., te također navodi kako je postrojba u tom razdoblju bila na terenu i čuvala položaje, izravnog oružanog otpora agresoru i izravnih okršaja sa neprijateljem nije bilo.
19.2. Izravna angažiranost tužitelja kao pripadnika navedene postrojbe, kao uvjeti propisani odredbama članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a, nije utvrđena, pa je pravilan zaključak upravnih tijela da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., imajući u vidu i iskaz tužitelja „da je postrojba djelovala kao druga linija i nije bilo borbenog djelovanja te vatrenog djelovanja prema neprijatelju“ (zapisnik o saslušanju, str. 2, odgovor na pitanje br. 6.)
20. U ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija niti materijalni dokazi o pristupu i sudjelovanju tužitelja u spornom razdoblju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadniku 103. brigade HV-a, a s druge strane iskazi ispitanih svjedoka kao i iskaz tužitelja, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a kojima je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP- a.
21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
23. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. svibnja 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Vesna Narančić, Krapina, Trg Stjepana Radića br. 15
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1
3. U spis
