Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-142/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u pravnoj stvari tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 20. veljače 2025., poslovni broj Pr-559/2024, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 20. veljače 2025., poslovni broj Pr-559/2024.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.10.2015.g. do 31.12.2020.g. u ukupnom iznosu od 22,04 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. prosinac 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 € teče od 15. rujan 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 € teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,16 € teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,13 € teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,31 € teče od 15. veljača 2019. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 524,08 eura, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/90., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a te ističe da je prekoračen tužbeni zahtjev. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije, a njoj nadoknadi trošak sastava istog.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik.

7. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je u utuženom razdoblju od 1. travnja 2017. do podnošenja tužbe, tužiteljica bila zaposlena kod tuženika i to kao nezdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu liječenja i da stoga ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i zbog posebnih uvjeta rada;

- da tuženik nije pravilno isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad;

- da je tuženik u predmetnom razdoblju, s osnova naknade plaće, trebao isplatiti tužiteljici upravo bruto iznos od 22,04 EUR-a, a sve prema nalazu i mišljenju Forum revizija d.o.o. od 13. listopada 2022.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR), odredbu čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje KU/13) i odredbu čl. 51. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19., dalje KU/18.) zauzimajući stav da isplata istih dodataka pripada tužiteljici i to neovisno da li je rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

10. Kako je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da u utuženom razdoblju tuženik nepravilno obračunao naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i na taj način isplatio iznos od 22,04 EUR-a manje, to je i po stavu ovoga suda prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u izreci pobijane presude.

11. Tuženik u bitnome temelji svoju žalbu na tvrdnji kako tužiteljica nikada nije postavila tužbeni zahtjev da joj se isplati razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica tuženikovog pogrešnog izračuna, iz bilo kojeg drugog razloga osim neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad. Tuženik zapravo smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio prethodno utvrđujući činjenice koje tužiteljica uopće nije navela.

11.1. Točno je da bi sud prekoračio tužbeni zahtjev kada bi svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvala tužiteljica. No, u predmetnom se slučaju o tome ne radi i prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. Ovo stoga, što je iz činjeničnih navoda tužbe kao i navoda iznesenih tijekom postupka vidljivo kako tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, svu naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo na ovim činjenicama prvostupanjski sud je utemeljio svoju odluku nakon što je izveo dokaz računovodstveno – financijskom vještačenjem. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada, nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljici naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije isplatio tužiteljici ovu naknadu u cijelosti i nakon što je njena visina utvrđena financijsko – računovodstvenim vještačenjem, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je i ovaj iznos dosudio tužiteljici pobijanom presudom. Pri tome ni na koji način nije prekoračio tužbeni zahtjev odnosno počinio povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), te valjano obrazložena.

13. Slijedom navedenog valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i isti trošak joj nije priznat s obzirom da nije bio potreban i nužan za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi.

Osijek, 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Banac