REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1771/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nives Šimunović, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Impuls - Leasing d.o.o., OIB: 65918029671, zastupanog po punomoćniku Zoranu Krajinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krajinović & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja nedopustivosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 13. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ive Farčića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Lucije Vrčić, odvjetnice, dana 09. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrpl-1223/15 radi naplate potraživanja ovrhovoditelja IMPULS-LEASING d.o.o. u Zagrebu, Velimira Škorpnika 24/I, OIB: 65918029671 koje ima prema ovršeniku ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u ukupnom iznosu od 142.051,43 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan dospijeća potraživanja 20.11.2012.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Impuls - Leasing d.o.o., OIB: 65918029671 parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 09. svibnja 2025. godine do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dana 24. ožujka 2015. godine Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrp-1223/15 kojim ovrhovoditelj, ovdje tuženik Impuls-Leasing. d.o.o. potražuje od ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem ovršne isprave i to zadužnice, iznos od 142.051,43 eura u kunskoj protuvrijednosti. Ovršenik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, pa je ovaj sud uputio ovršenika, ovdje tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj navodi da zadužnica mora biti u formi javnobilježničkog akta i da mora imati potvrdu ovršnosti, da bi bila ovršna isprava, a da sve to nema isprava koju je tuženik dostavio u ovršnom postupku. Osim toga, naglašava se da je tužitelj predmetnom zadužnicom OV-52082/97 od 12.11.2007.g. kao jamac dao suglasnost vjerovniku da provede ovrhu do visine iznosa od 98.966,40 eura, uvećano za ugovornu kamatu, zakonsku zateznu kamatu te ugovorne troškove, a ne do visine od 273.280,00 eura, kako to navodi tuženik u prijedlogu za ovrhu. Još se navodi da iznos do kojeg jamac odgovara nije izražen u kunama, već samo u eurima, pa da takva zadužnica nije podobna za provedbu ovrhe. Stoga se navodi da predmetna zadužnica nije ovršna isprava, pa je ovrha nedopuštena. Osim toga, tužitelj navodi da je ugovor o financijskom kreditiranju, zaključen između tuženika kao davatelja leasinga i društva Zagrebgrad - Beton kao primatelja leasinga i glavnog dužnika, te tužitelja kao jamca, bio raskinut dana 30.11.2009.g. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen dana 03. ožujka 2015.g., to tužitelj ističe prigovor zastare. Tužitelj navodi da je predmet leasinga - betonsku pumpu, vratio tuženiku, koji je dalje raspolagao sa spomenutim objektom, te ga je prodao trećoj osobi. Osim toga, tužitelj navodi da je tuženik u stečajnom postupku prijavio svoju tražbinu protiv glavnog dužnika Zagrebgrad - Beton d.o.o., te mu je priznata tražbina po predmetnom ugovoru, pa se može dogoditi da se tuženik dva puta namiri. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je nedopuštena ovrha koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovrpl-1223/15, radi naplate potraživanja tužitelja prema ovršeniku u iznosu od 142.051,43 eura, sa zateznom kamatom. Ujedno da tuženik naknadi trošak tužitelju, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je istaknuo prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora. Predložio je sudu da naznači vrijednost predmeta spora u iznos od 10.000,01 kn. Naveo je da je tužba nepravovremena jer da je podnesena nakon proteka 15 dana od pravomoćnosti rješenja kojim je tužitelj upućen u parnicu. Osim toga, navodi se da je čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona, propisano da tužitelj (ranije ovršenik) može utemeljiti tužbu samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u paricu. Objašnjava da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi ovršenik istaknuo samo dva prigovora i to prigovor da je navodno potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo izdavanjem storna računa za objekt leasinga i iz razloga što je tuženik prijavio tražbinu u stečajnom postupku protiv glavnog dužnika koja mu je u cijelosti priznata te da se ne može dva puta naplatiti. Tuženik navodi da tužitelj sada ističe nove prigovore koje nije ranije isticao i radi kojih nije upućen u parnicu. Protivi se tvrdnji tužitelja da predmetna zadužnica nije ovršna isprava, te se poziva na čl. 183. st.1. i 7. Ovršnog zakona. Protivi se prigovoru zastare te se poziva na čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, po kojoj je zastarni rok za tužiteljevu tražbinu deset godina. U pogledu stečajnog postupka, tuženik navodi da mu je tražbina priznata, ali da nije namiren, te da ima pravo tražiti ispunjenje kako od glavnog dužnika tako i od jamca placa. Naglašava da je tuženik brisan iz sudskog registra, nakon provedenog stečajnog postupka unutar kojeg nije bilo imovine ni za namirenje troškova stečajnog postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Dana 11. srpnja 2018. g. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem navodi da je s društvom EOS MATRIX d.o.o. sklopio Ugovor o cesiji, kojim je spomenuto društvo postalo zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo, a nepodmireno dugovanje dužnika Zagrebgrad - Beton d.o.o., a čiji jamac platac je ovdje tužitelj. Nastavno, tuženik navodi da je rješenje o ovrsi zaprimljeno kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) i da je novi vjerovnik uspješno promijenio vjerovnika u tom predmetu i da je zaveden u redoslijedu čekanja.

4. Naknadno, u podnesku od dana 19. veljače 2019.godine, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je tuženik cedirao svoju tražbinu društvu EOS MATRIX d.o.o., koji je zaveden kod HZMO u redoslijedu čekanja, tako da će se ovrha provesti u korist novog vjerovnika.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom spisa ovoga suda Ovrpl- 1223/15, Ugovora o financijskom leasingu, zadužnice, prijave tražbine u stečajni postupak, storno računa, faktura, financijskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

6. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Provedeno je financijsko vještačenje, po prijedlogu tužitelja, koje je povjereno sudskom vještaku Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zadatak je bio utvrditi koliko je plaćeno s osnova Ugovora o financijskom leasingu od strane Zagrebgrad - Beton d.o.o. do dana raskida ugovor 30. studenog 2009. godine. Na temelju raspoložile dokumentacije, vještačenjem je utvrđeno da je po predmetnom Ugovoru o financijskom leasingu do dana 30. studenog 2009. godine ukupno uplaćeno za dospjele obveze 929.489,20 kn odnosno 123.364,42 eura.

8. Od personalnih dokaza provedeno je saslušanje tužitelja koji je izjavio je bio jamac prilikom sklapanja predmetnog ugovora o leasingu i da su redovito plaćali rate sve do financijske krize u graditeljstvu. Naveo je da su se tada sastali s predstavnicima tuženika i dogovorili da će tuženik stornirati račun za preostali dug i vratiti im zadužnice i mjenice, a da zauzvrat predaju tuženiku betonsku pumpu koja je bila objekt ugovora o leasingu. Tužitelj je naveo da su pristali na takav usmeni dogovor, o kojem nema pisanog traga, te da je preostali dug doista storniran, a Zagrebgrad - Beton je predao tuženiku betonsku pumpu, međutim tuženik mu nije vratio zadužnicu ni mjenice, već je pokrenuo ovršni postupak. Izjavio je da je tuženik prodao svoje potraživanje EOS MATRIX-u koji se naplaćuje od njegove mirovine tako da mu je do tog trenutku ustegnuo iznos od oko 100.000,00 kn.

9. Iskaz tužitelja je prihvaćen osim u dijelu u kojem spominje postojanje usmenog dogovora o podmirenju duga, naime, takva tvrdnja nije dokazana, a kako je Ugovor o financijskom leasingu sastavljen u pisanom obliku, to bi i svaka daljnja izmjena ili dopuna trebala biti sastavljena u pisanom obliku. Stornirani račun na koji se tužitelj poziva odnosi se na ispravak predporeza u poslovnim knjigama glavnog dužnika, što je evidentno iz dokumentacije koju je tuženik priložio u spis.

10. Financijski nalaz i mišljenje prihvaćen je od strane suda, jer je izrađen po pravilima struke, obrazloženo i jasno.

11. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je dana 19. studenog 2007.g. sklopljen Ugovor o financijskom leasingu između tuženika Impuls Leasing d.o.o. kao davatelja leasinga i društva Zagrebgrad - Beton d.o.o. kao primatelja leasinga i glavnog dužnika.

12. Nije sporno da je tužitelj ĐO kao jamac platac osigurao tražbinu Impuls Leasinga d.o.o., izdavanjem izjave jamaca platca dana 26. listopada 2007.g. i izdavanjem zadužnice.

13. Nije sporno među strankama da je objekt leasinga bila betonska pumpa.

14. Također, nije sporno da je dana 30. studenog 2009. godine otkazan predmetni Ugovor o leasingu, zbog neurednosti u otplati kredita i neispunjavanju ugovornih obveza, te da je tada cjelokupna tražbina proglašena dospjelom.

15. Nadalje, dana 04. lipnja 2013.g. nad društvom Zagrebgrad - Beton d.o.o. otvoren je stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1015/12, te je tuženik Impuls Leasing d.o.o. prijavio svoju tražbinu za više ugovora, pa i za predmetni Ugovor o financijskom leasingu, tako da mu je u odnosu na predmetni ugovor priznato potraživanje u iznosu od 1.074.426,66 kn. Međutim, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđeno je, što tvrdi i tuženik, da je rješenjem toga suda poslovni broj St-1015/12 od dana 30. prosinca 2013. godine, obustavljen i zaključen stečajni postupak nad dužnikom Zagrebgrad - Beton d.o.o., a iz zapisnika sa skupštine vjerovnika koja je održana dana 10. prosinca 2013. godine, proizlazi da su vjerovnici suglasni s prijedlogom stečajnog upravitelja da se zbog nedostatka novčanih sredstava za pokriće već dospjelih troškova stečajnog postupka, stečajni postupak obustavi i zaključi, temeljem čl. 203. st. 2. Stečajnog zakona.

16. U pogledu prigovora koje je stranke istaknule tijekom postupka, navodi se slijedeće:

- tuženik je osporio da je predmetna tužba nepravodobna. U pravu je tužitelj koji navodi da prigovor nije osnovan, jer rok od 15 dana u kojem je tužitelj bio dužan podnijeti tužbu (temeljem rješenja suda kojim je upućen na podizanje tužbe), teče od dana kada je tužitelj zaprimio odluku drugostupanjskog suda, a ne od trenutka kada je pravomoćnost objektivno nastupila odnosno, ne teče od trenutka donošenja odluke drugostupanjskog suda. Prema tome, u pravu je tužitelj koji tvrdi da subjektivni učinci pravomoćnosti prema stranci nastupaju od trenutka kada je stranka saznala za pravomoćnost a ne od trenutka kada je pravomoćnost objektivno nastupila. Kako je tužitelj ovu tužbu podnio u roku od 15 dana od zaprimanja odluke drugostupanjskog suda, to je tužba pravodobna.

- tužitelj osporava podobnost predmetne zadužnice za provođenje ovrhe, navodeći da predmetna zadužnica nije sastavljena u formi javnobilježničkog akta i da nema potvrdu ovršnosti. Nije u pravu tužitelj. Naime, tužitelj je kao jamac platac izdao predmetnu zadužnicu 2007. godine, kada je bio na snazi Ovršni zakon (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12), koji je u čl. 183. st. 1. i 7. propisao da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Propisano je da se takva isprava izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Nadalje se navodi da isprave iz čl. 1. i 2. toga članka, imaju svojstvo ovršnih isprava, na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca, na drugih predmetnima ovrhe.

Osim toga, o prigovoru da predmetna zadužnica nije podobna i da nije ovršna isprava, već je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3934/15 od dana 12. siječnja 2016.g. (list 46 spisa), kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje. Naime, na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. točka 1. Ovršnog zakona, odnosno na razlog da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem st. 5. istog članka. Stoga prigovor nepodobnosti zadužnice, jer da nije ovršna isprava, predstavlja već presuđenu stvar, odnosno res iudicata, pa takav prigovor tužitelja nije dopušten u ovom postupku.

- tužitelj je istaknuo prigovor zastare potraživanja, navodeći da je prijedlog za ovrhu podnesen sudu 03. ožujka 2015.g., a ugovor o leasingu je raskinut dana 30. studenog 2009.g. Prigovor nije osnovan, jer se u ovom slučaju primjenjuje odredba čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), koja propisuje da je zastarni rok tražbina osiguranih zadužnicom, deset godina, pa je evidentno da nije nastupila zastara.

- u pogledu tužiteljevog prigovora da je tuženik prodao objekt leasinga i izdao društvu Zagrebgrad - Beton d.o.o. storno račun, treba reći da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (fakture za nastale troškove koje su poslane glavnom dužniku i koje su podmirene - list 62 do 106 spisa), proizlazi da je tuženik sukladno ugovornim odredbama i Općim uvjetima za zaključenje navedenog Ugovora obračunao svoja potraživanja iz predmetnog ugovora, obračunao ih s nastalim troškovima i manjio potraživanje z iznos koji je postignut prodajom objekta leasinga. Iz analitičke kartice je razvidno koliko potraživanje je ostalo prema tužitelju

- kako je stečajni postupak obustavljen i zaključen, evidentno je da tražbina tuženika iako je bila prijavljena u stečajnom postupku, nije namirena, pa ne stoji niti prigovor tužitelja koji je bio istaknut u ranijoj fazi postupka, da postoji mogućnost dvostrukog namirenja od tužitelja.

17. Treba navesti da se tuženik poziva na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14), koja propisuje da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Naglasio je da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi, tužitelj istaknuo samo dva prigovora i to: da je potraživanje prestalo izdavanjem storno računa za objekt leasinga i da je tuženik prijavio tražbinu u stečajnom postupku, pa da može doći do dvostruke naplate. Stoga, tuženik ističe da sud u ovom parnici uopće nije ovlašten ocjenjivati ijedan prigovor koji je iznesen u ovom postupku, a koji nije bio iznesen u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

18. U pravu je tuženik da tužitelj nije bio ovlašten u ovom postupku iznositi druge prigovore i razloge za nedopuštenost ovrhe, shodno odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona.

19. Za naglasiti je da je tužitelj na ročištu dana 06. studenog 2023. godine proširio svoju tužbu na novog tuženika EOS MATRIX d.o.o., čemu se tuženik protivio. Osim tuženika, takvom proširenju tužbe na novog tuženika protivilo se i društvo EOS MATRIX d.o.o. u podnesku od dana 24. studenog 2023. godine (list 334 - 335 spisa).

20. Razlog zbog kojeg je tužitelj proširio tužbu na novog tuženika, nalazi se u okolnosti da je tijekom ovog postupka, dana 04. listopada 2017.g. sklopljen Ugovor o cesiji, kojim je Impuls Leasing d.o.o. cedirao svoju tražbinu društvu EOS MATRIX d.o.o., radi čega je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

21. Međutim, tuženik se protivio proširenju tužbe na novog tuženika, pozivajući se na odredbu čl. 196. st. 2. ZOO/05.

22. Isto tako, društvo EOS MATRIX d.o.o. se protivio proširenju tužbe na novog tuženika EOS MATRIX d.o.o., pozivajući se na istu zakonsku odredbu i navodeći da je prethodni postupak zaključen i da tužitelj više nije ovlašten preinačiti tužbu, bez pristanka tuženika.

23. Odredba čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a) propisuje da tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom.

24. Kako u ovom slučaju nema pristanka novog tuženika, već se novi tuženik izričito usprotivio proširenju tužbe, odnosno subjektivnoj preinaci tužbe, to je sud raspravnim rješenjem od dana 13. ožujka 2025.g. odlučio da se ne dopušta preinaka tužba, odnosno proširenje tužbe na društvo EOS MATRIX d.o.o. kao novog tuženika.

25. Pregledom Ugovora o cesiji i pregledom ovršnog spisa, naročito rješenja poslovni broj Ovrpl-1223/2015-25 od dana 30. svibnja 2019. g. utvrđeno je da je sud u tom ovršnom postupku dopustio stupanje u postupak trgovačkom društvu EOS MATRIX d.o.o., umjesto dotadašnjeg ovrhovoditelja Impuls - Leasinga d.o.o. U obrazloženju se navodi da je sklopljen Ugovor o cesiji i da je u Prilogu 2 Dodatka II Ugovora o cesiji, naveden upravo ovršenik (ovdje tužitelj ĐO) i poslovni broj tog ovršnog postupka, te je utvrđeno da je predmetnim ugovorom prenesena upravo tražbina koja je predmet tog ovršnog postupka. Sud se pozvao na odredbu čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16), koja propisuje da će, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastaviti ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesen ili da je na drugi način prešla, a za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

26. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do promjene ovrhovoditelja u ovršnom postupku, te je ovrhovoditelj sada EOS MATRIX d.o.o. na kojeg je pravnim poslom cesije prešlo potraživanje koje je tuženik imao prema tužitelju.

27. U ovom parničnom postupku, primjenjuje se odredba čl. 195. st. 1. ZPP-a, koja propisuje da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Nadalje, st. 2. propisuje da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica, može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika, samo ako na to pristanu obje stranke.

28. Već je navedeno da tuženik nije pristao na stupanje društva EOS MATRIX d.o.o. u ovu parnicu, pa dakle nema pristanka koje je neophodno za stupanje novog tuženika u parnicu. A, kako je već navedeno, niti EOS MATRIX d.o.o. ne pristaje stupiti u parnicu kao novi tuženik.

29. Prema tome, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

30. S obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, sud nije pozivao vještaka na usmeno očitovanje u pogledu tužiteljevih prigovora iznesenih na ročištu 06. studenog 2023.godine, smatrajući da to nije neophodno niti svrsishodno za rješenje ovog spora.

31. Navodi se da je dana 07. ožujka 2024.g. doneseno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe (list 342 spisa), te je nakon prijedloga za povrat u prijašnje stanje, koje je tužitelj zatražio, sud dopustio povrat u prijašnje stanje i ukinuo rješenje o povlačenju tužbe (list 355 - 356 spisa).

32. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška. Tuženikov zahtjev je osnovan a temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

33. Radi se o troškovima koji se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku, odvjetniku, a troškovi su obračunati prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,36 Eura (10.001,00 kn- rasprava dana 09. lipnja 2016., list 247 spisa). Troškovi tuženika obuhvaćaju: Sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, sastav podneska od 25. svibnja 2016. – 100 bodova, pristup na ročište 09. lipnja 2016. – 100 bodova, sastav podneska od 30. lipnja 2016. – 100 bodova, pristup na ročište 17. svibnja 2018. – 100 bodova, pristup na ročište 20. travnja 2022. – 100 bodova, sastav podneska od 03. veljače 2023. – 100 bodova, pristup na ročište 06. studenog 2023. – 100 bodova, sastav podneska 15. veljače 2023. – 100 bodova i pristup na ročište 07. ožujka 2024. – 50 bodova, sastav podneska od 28. ožujke 2024. – 50 bodova, pristup na ročište 13. ožujka 2025. – 100 bodova, što je ukupno 1100 bodova, odnosno 2.200,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 550,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznosi 2.750,00 eura.

34. Dosuđene su tuženiku zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od dana 09. svibnja 2025. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 09. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se dostavlja ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika