Poslovni broj: P-10471/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB; 69168099419, zastupan po Danieli Popović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB; 52634238587, zastupana po Općinskog građanskom državnom odvjetništvu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 09. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„I Utvrđuje se da je tužitelj BN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva na posebnom dijelu E- 6 garaža u suterenu kuću [adresa], u površini 25,80 m2 koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I koju čini z. k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 614 m2 upisana u z.k.l. 36107 k. o. [katastarska općina], to je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti provedbu zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva na ime i za korist tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva s ime i korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. svibnja 2025. godine pa do isplate i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 9.1.1976 godine zaključenog između ZN dr. ZN iz [adresa] kao prodavatelja i ,,VOĆE,, export import OUR ,, Uvoz, Zagreb, Praška 2, prodavatelj prodao kupcu ¼ dijela jednokatne obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96m2 s pripadajućom garažom vel. 29,76m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,76 m2 i trajno pravo korištenja jedne četvrtine vrta – južna strana, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 9.1.1976 godine zaključenog između ZN / B BNN iz [adresa], kao prodavatelja i ,,VOĆE,, export import OUR ,, Uvoz,, Zagreb, Praška 2, prodavatelj je prodao kupcu ¼ dijela jednokatne obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96m2 s pripadajućom garažom vel. 29,76m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,76 m2 i trajno pravo korištenja jedne četvrtine vrta – južna strana, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna dva kupoprodajna ugovor pregledana su od strane Gradskog javnog pravobraniteljstva te na isto nije imalo primjedbi o čemu je sastavljen dopis od dana 29.1.1976. godine, to je stoga temeljem gore citiranih isprava ,,VOĆE,, export - import steklo pravo vlasništva gore opisane nekretnine, odnosno ½ dijela jednokatne obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96m2 s pripadajućom garažom vel. 29,76m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,76 m2 kao i trajno pravo korištenja jedne polovinu vrta – južna strana, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem o dodjeli stana na korištenje od dana 30.6.1976 godine ,, VOĆE,, export- import predniku tuženika (ocu tuženika) EN dodijeljeno je pravo korištenja na trosobnom komfornom stanu u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96 m2 s pripadajućom garažom veličine 29,26 m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,72 m2 i trajno pravo vlasništva dvije četvrtine vrta- južna strana izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nastavno dana 28.5.1985. godine zaključen je Ugovor o korištenju stana između EN i "VOĆE,, export-import iz čijeg opisa jasno proizlazi da se radi od stanu koji ima tri sobe, kuhinju, izbu, kupaonicu, WC, predsoblje, degažman i garažu te je sačinjen i Zapisnik o bodovanju u kojem je također uz navedeni stan bodovana i garaža. Temeljem Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo 11.7.1994 godine tužitelj je zaključio Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, no istim ugovorom nije bila obuhvaćena garaže kao pertinencija stanu budući navedeni propis isto nije omogućavao već je omogućavao sam otkup stana. Ugovorom od dana 1.12.2005. godine zaključenog između Grada Zagreba i tužitelja utvrđeno je da je tužitelj zapravo kupio od prodavatelja ,,VOĆE,, export-import ½ dijela obiteljske stambene jednokatne zgrade popisni broj 12730 u [adresa], izgrađeno za z. k. č. br. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čime je tužitelj kupio sva prava koja je imao njegov knjižni prednik ,,VOĆE,, export dakle i predmetnu garažu to se tužitelj upisao u zemljišnu knjigu i pri nadležnom Gradskom uredu za katastar na ½ dijela predmetne nekretnine koju čini z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća [adresa], zgrada i dvorište, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U postupku povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora sud je pogrešno cijenio relevantnu činjenicu da je predmetna garaža u cijelosti predstavljala suvlasnički omjer prednika prodavatelja danas tužitelja, da je prethodnim ispravama prodavatelj raspolagao stečenim suvlasničkim dijelom u cijelosti a u koji suvlasnički dio ( ½ dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) se sastojao od ½ dijela jednokatne obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, veličine 117,96m2 s pripadajućom garažom vel. 29,76m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,76 m2 i trajno pravo korištenja jedne četvrtine vrta – južna strana to je stoga tužitelj stekao pravo vlasništva i na predmetnoj garaži dosjelošću budući je isti bio u nesmetanom posjedu iste i osobno i putem svojih prednika te je imao istiniti i zakonit posjed garaže u čijem posjedu je i danas. Navedenim ispravama tužitelj je stekao pravo vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, dakle na cijelom suvlasničkom dijelu koje je prethodno pripadalo ZN dr. ZN i ZN BNN, nastavno ,,VOĆE,, export – import te potom tužitelju čime je isti putem svojih prednika od 1976 godine do danas u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu te je isti stekao pravo vlasništva na stanu na kojem je izvršen upis prava vlasništva na ime i za korist tužitelja kao i pravo vlasništva garaže koje pravo vlasništva je isti stekao dosjelošću a koja je pogrešnim tumačenjem suda u postupku pred zemljišno knjižnim odjelom sada upisana na ime za korist tuženik i koja stoji upisana u zemljišnoj knjizi kao poseban dio E- 6 garaža u suterenu kuću [adresa], u površini 25,80 m2 koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A, a koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisana na ime i za korist tuženika. Smatra da je tužitelj u ovom postupku dokazao da je isti osobno i putem svojih knjižnih prednika u samostalnom, zakonitom i istinitom posjedu garaže koja se nalazi unutar obiteljske stambene jednokatne zgrade popisni broj 12730 u [adresa], izgrađeno za z. k. č. br. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je predmetna garaža oduvijek bila pripadak stanu tužitelja, kako je predmetna garaža oduvijek bila u privatnom vlasništvu to je neosnovano ista danas upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tuženika s opisom poseban dio E- 6 garaža u suterenu kuću [adresa], u površini 25,80 m2 koja je neodvojivo povezana s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I z. k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 614 m2 upisana u z.k.l. 36107 k. o. [katastarska općina], te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na posebnom dijelu E- 6 garaža dužna trpjeti provedbu zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva na ime i za korist tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva s ime i korist tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da iz Ugovora o kupoprodaji od 11.07.1994. proizlazi da je tužitelj kupio "stan iz pretvorbe", iz kojeg nije vidljivo da je, temeljem tog ugovora, kupio i garažu koja je predmet ovog spora. Stoga smatra da tužitelj nema pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nad garažom, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka navodi kako iz dopisa Centra za restruturiranje i prodaju od 14.02.2024. godine proizlazi da predmetna garaža nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala bivšeg društvenog poduzeća "Voće" export – import p.o., te da je tužitelj mogao predmetnu garažu otkupiti zajedno sa stanom, temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a što on nije učinio.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirnim rješenjem spora (list 7 spisa), u Ugovore o kupoprodaji nekretnine od 09.01.1976. (list 8-13 spisa), u dopis Gradskog javnog pravobranilaštva od 29.1.1976. (list 14 spisa), u Ugovor o korištenju stana od 28.05.1985. (list 16-18 spisa), u podatke o korisnoj površini stana GSKG-a (list 19 spisa), u Ugovor o kupoprodaji stana od11.07.1994. (list 20-23 spisa), u prijepis posjedovnog lista (list 24 spisa), u neslužbene zk izvatke za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 25-27 spisa), u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 13.06.2023. (list 35-42 spisa), u Odluku o prihvaćanju ponude Državnih nekretnina od 01.06.2023. (list 45 spisa), u kartice partnera (list 46-49 spisa), u dopis Centra za restruturiranje i prodaju od 14.02.2024. (list 54-55 spisa), u rješenje Hrvatskog fonda za restrukturiranje od 10.01.1996. (list 56-65 spisa), u Odluku Voće export-import p.p. Zagreb o izuzimanje stanova iz društvenog kapitala poduzeća i prijenos na fondove u stambenom i komunalnom gospodarstvu od lipnja 1992. (list 66-68 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 71-72 spisa).

5. Među strankama nije sporno o kojoj se nekretnini radi, niti da je tužena upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, odnosno garaže, u zemljišnoj knjizi.

6. Među strankama je sporno da li je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti.

7. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvđeno je da se isti sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća [adresa], garaža, garaža i garaža sa 47 m2 i dvorište ukupne površine 614 m2. Tužitelj je vlasnik nekretnine opisane pod E-5 stan u prizemlju desno kuće [adresa] u A koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u površini od 113,91 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika. Uz navedeni stan, u zgradi se još nalaze 2 stana, jedan površine 90,27 m2 u vlasništvu IN i jedan površine 103,40 m2 u vlasništvu ČN, kao i tri garaže, sve u vlasništvu tuženika. Garaža koja je predmet ovog postupka upisana je u E-6 kao garaža u A podne površine 20 m2 (tlocrtne površine 22 m2).

8. Iz navedenog jasno proizlazi da tužitelj nije vlasnik ½ predmetne nekretnine, obzirom je isti vlasnik samo jednog od 3 stana, a što nikako ne može predstavljati ½ nekretnine.

9. U posjedovnom listu od 20.05.2019. godine stoji da su posjednici predmetne nekretnine tužitelj i Pliva Hrvatska d.o.o., svaki u ½ dijela, dok, a kako je navedeno, Pliva nije upisana kao vlasnik niti jedne etaže predmetne nekretnine.

10. Iz kupoprodajnih ugovora od 09.01.1976. godine proizlazi da su ZN i BNN prodali Voće export import OOUR svaki ¼ dijela obiteljske kuće sagrađene na 8461/33, što u naravi predstavlja useljivi trosobni komforni stan u [adresa], visoko prizemlje, kao jedna polovina idealnog dijela, veličine 117,96 m2 s pripadajućom garažom veličine 29,76 m2 u razizemlju i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,72 m2. i trajno korištenje ¼ vrta, izgrađenog na k. č. br [katastarska čestica].

11. Dana 29.01.1974. godine Gradsko javno pravobraniteljstvo izjavilo je da na predmetne ugovore na stavlja primjedbe u vezi s čl. 24 Zakona o prometu zemljišta i zgrade nakon što je ustanovilo da se kupovnine kreću u dozvoljenim granicama.

12. Iz Rješenja Radničkog savjeta radne organizacije Voće export - import od 21.02.1975. godine proizlazi da je EN dodijeljen na korištenje stan u [adresa], površine 117,96 m2 sa pripadajućom garažom veličine 29,76 m2 i dva spremišta u razizemlju ukupne površine 20,72 m2.

13. Iz Ugovora o korištenju stana od 28.05.1985. godine proizlazi da je isti sklopljen između EN kao nosioca stanarskog prava i Općine Medvešćak putem Samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalne djelatnosti općine Medvešćak kojim Zajednica na osnovi odluke o davanju stana na korištenje na temelju unašanja članova porodičnog domaćinstva o korištenju stana od 23.05.1995. godine, kojim Zajednica predaje, a stanar prima na korištenje stan u [adresa] na prizemlju, a koji stan se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, wc-a, predsoblja, degažmana i garaže. Vlasnik stana i davalac stana je Voće export- import Zagreb, dok je jedan od članova domaćinstva i BN, ovdje tužitelj.

14. Iz izračuna korisne površine stana GSKG-a od 15.10.2019. proizlazi da je korisna površina stana 146,36 m2, a u koju površinu ulazi i garaža površine 21,99 m2.

15. Iz Ugovora o kupoprodaji stana proizlazi da je tužitelj kao kupac s Gradom Zagrebom kao prodavateljem, dana 11.07.1994. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u površini od 113,91 m2, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 8461/33 k. o. [katastarska općina].

16. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 13.06.2023. godine proizlazi da istim tužena kao zakupodavac daje tužitelju kao zakupoprimcu u zakup 8. suvlasnički dio nekretnine s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-6) i to poslovni prostor - garaža u suterenu kuće [adresa] u površini od 25,80 m2 sagrađena na zk.č.br. 846833. Ugovor je sklopljen na temelju objavljenog Javnog poziva za podnošenje ponuda za zakup poslovnih prostora i odluke Zakupodavca o prihvatu najpovoljnije ponude i to na vrijeme od 10 godina uz mjesečnu zakupninu u iznosu od 113,00 eura uvećano za PDV-a. Ugovor je sastavljen u formi javnobilježničke ovršne isprave.

17. Iz Odluke Državnih nekretnina od dana 01.06.2023. godine vidljivo je da je istom prihvaćena ponuda tužitelja za zakup predmetne garaže.

18. Iz kartica partnera Državnih nekretnina d.o.o. vidljivo je da tužitelj od svibnja 2021. godine mjesečno vrši plaćanja Državnim nekretninama za garažu u [adresa], a koji iznos se poklapa s iznosom određenim Ugovorom o zakupu poslovnog prostora počevši od 03.08.2023. godine (iznos od 113,00 eura uvećano za PDV čini iznos od 141,25 eura).

19. Iz dopisa Centra za restrukturiranje od 14.02.2024. proizlazi kako predmetna garaža nije iskazana procijenjenom u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe.

20. Uvidom u Rješenje Hrvatskog fonda za restrukutiranje od 11.01.1996. godine zaista proizlazi da predmeta garaža nije iskazana u vrijednost društvenog kapitala Voće export - import d.o.o., no u istom nije iskazan niti stan u vlasništvu tužitelja za kojeg nije sporno da ga je tužitelj kupio i da je u vlasništvu tužitelja.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i njegova obitelj u posjedu predmetnog stana i predmetne garaže od 1976. a kada su se u stan preselili roditelji tužitelja i tužitelj. Od tada bez prestanka stanuje u tom stanu i koristi predmetnu garažu njegova obitelj i tužitelj. U stan su se preselili nakon što je VOĆE export kupilo zgradu u [adresa] gdje su stanovali te im je u zamjenu dao predmetni stan i garažu odnosno pola kuće, a koja polovica obuhvaća stan i garažu. Prije preseljenja dobili su od VOĆE export rješenje koje je temelj za zamjenu nekretnina. Od 1976. nitko nije osporavao pravo na posjed stana i garaže, a niti je itko osim članova njegove obitelji u tom razdoblju do danas imao ključeve od garaže. 1/2 kuće u trenutku donošenja rješenja, a i danas predstavlja korištenje stana, garaže, dva podruma i 1/2 dvorišta. Stan je otkupio temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tom prilikom otkupio je i garažu kao i podrume. Osim ugovora postoji još dva anexa ugovora sa Gradom Zagrebom, a iz kojih proizlazi da je otkupio i predmetnu garažu odnosno konkretno 1/2 zgrade. U zapisniku o bodovanju koji je sastavljen pred vlasnikom VOĆE exporta i njegovog oca bodovana i sama garaža.

22. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti.

23. Čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14 i 94/17; dalje u tekstu ZV), propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 2 određuje da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten (dakle kvalificiran), stječe dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok st. 3 određuje da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

24. Čl. 159 st. 4 predviđa da, ukoliko se vlasništvo stječe od, između ostalog, Republike Hrvatske, samostalni posjed treba trajati dvostruko.

25. Iz iskaza tužitelja te i iz dostavljenih dokaza proizlazi da tužitelj odnosno njegov otac, pravni prednik, predmetnu nekretninu posjeduje od 1976. godine.

26. Kako je navedeno, iz dostavljenog Ugovora o kupoprodaji stana od 11.07.1994. godine proizlazi da je tužitelj kupio samo stan, a ne i predmetnu garažu na adresi [adresa].

27. Iz iskaza tužitelja proizlazi da postoje još dva anexa ugovora sa Gradom Zagrebom, a iz kojih proizlazi da je otkupio i predmetnu garažu odnosno konkretno 1/2 zgrade, te Zapisnik o bodovanju koji je sastavljen pred vlasnikom VOĆE exporta i njegovog oca bodovana i sama garaža. Ništa od navedenog tužitelj nije dostavio u spis. Također, tužitelj se poziva i na Ugovor od 01.12.2005. godine sklopljen između Grada Zagreba i tužitelja, no isti također nije dostavljen u spis.

28. Sud u parničnom postupku odlučuje na temelju dokaza koje stranke dostave u spis. Kako tužitelj nije u spis dostavio predmetne ugovore, sud je mišljenja da, da tužitelj iste zaista i ima, dostavio bi ih u spis, a iz kojeg razloga nije poklonio vjeru iskazu tužitelj u tom dijelu.

29. Sud smatra kako je tužitelj znao da sklapanjem Ugovora o kupoprodaji stana isti ne kupuje i predmetnu garažu jer je to izričito tako navedeno u samom Ugovoru. Tužitelj paušalno navodi kako ugovorom nije bila obuhvaćena garaža kao pertinencija stanu budući navedeni propisi isto nisu omogućavali. Sve i da je tomu tako, ostaje činjenica da tužitelj nije kupio spornu garažu.

30. U korist činjenice da je tužitelj znao da nije vlasnik predmetne nekretnine govori i sklopljen Ugovor o zakupu predmetne garaže, te činjenica da u spisu postoji dokaz da tužitelj od 2022. godine tuženiku plaća naknadu za korištenje predmetne garaže.

31. Kako je navedeno, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću njegov posjed mora biti istinit, zakonit i pošten. Sud je mišljenja kako je tužitelj izgubio svojstvo poštenog posjednika predmetne garaže potpisom Ugovora o kupoprodaji od dana 11.07.1994. Naime, sukladno čl. 18 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14 i 94/17; dalje u tekstu ZV) posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

32. Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno tužitelj i njegovi prednici nisu imali kvalificirani posjed predmetne nekretnine u trajanju od 20 godina, to je sud odlučio kao u izreci presude, odnosno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

33. Opetovani navodi tužitelja kako je isti vlasnik ½ cijele nekretnine nisu u skladu s izvatkom iz zemljišnih knjiga, a kako je to gore i objašnjeno.

34. Temeljem čl. 154.st.1. i 163 ZPP-a sud je tuženiku dosudio naknadu parničnog troškova i to prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za odgovor na tužbu prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 28.10.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, te za pristup na ročište dana 03.04.2025. 100 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

35. Sud tuženiku nije priznao trošak odgovora za mirno rješenje spora obzirom tuženik nije dostavio dokaz da je isti sastavljen.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 09. svibnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tužena po ODO

Rj/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 53,10 eura