REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-923/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/22-01/148, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 30. siječnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-04/22-01/342, URBROJ: 338-21-02-02-22-04 od 13. rujna 2022. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 04/22-01/148, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 30. siječnja 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-04/22-01/342, URBROJ: 338-21-02-02-22-04 od 13. rujna 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se bolest pod dijagnozom šifre prema MKB klasifikaciji F43.1 i F62.0 ne priznaje kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (točka I. izreke). Istim rješenjem određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava rješenje tuženika navodeći da je nerazumljiv nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda, a potom i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod Dg. F62.0 i F43.1 ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, unatoč opsežnoj medicinskoj dokumentaciji koja je priložena predmetnom spisu, a iz koje je vidljivo da su mu dijagnosticirani - kronični posttraumatski stresni poremećaj (F43.1), a posljedično su simptomi progredirali u trajne promjene ličnosti (F62.0) nastali kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj navodi da obrazloženje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u cijelosti nije neprihvatljivo, posebno jer se ne uvažavaju mišljenja liječnika specijalista, a samo povjerenstvo u svom sastavu uopće nema vještake odgovarajuće specijalnosti (specijaliste psihijatre), te se unatoč tome usude upuštati u vještačenje i tumačenje psihijatrijskih dijagnoza i poremećaja, čak pobijajući nalaze i mišljenja većeg broja liječnika specijalista psihijatara i/ili psihologa koji su ga liječili. Poziva se na nalaze i mišljenja pribavljena u postupku priznavanja statusa E, specijalističkih liječničkih vijeća za stručnu procjenu nadležne stručne ustanove, kao i Prvostupanjskog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja i Revizijskog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja koja sva redom priznaju status HRVI temeljem bolesti (PTSP) koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (sve u predmetnom spisu), a temeljem koje bolesti je privremeno nesposoban za rad. Temeljem tog postupka utvrđen mu je trajni status HRVI X. skupine s 20% oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu - za stalno.

3.1. Tužitelj predlaže da sud uvaži tužbene navode, poništi pobijano rješenje i donese meritornu odluku kojom mi se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja jest neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši 17.6.2019. godine - nastavno, a sukladno odredbi članka 39. točke 9. u vezi s odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a čime je posljedično utuženo rješenje na zakonu osnovano. Ističe kako je postupajući po žalbi tužitelja, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13. i 98/19. , dalje: Zakon) i Pravilnika o ovlastima i načinu rada ovlaštenih doktora i liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22).

4.1. Tuženik navodi da je u provedbi drugostupanjskog postupka, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18. i 5/22.) zatraženo stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda o tome da li se tužitelju privremena nesposobnosti za rad u predmetnom razdoblju zbog bolesti pod Dg. (šifra MKB-10 klasifikacije: F 43.1 i F 62.O) može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te time i priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100% od osnovice za naknadu. Isto je tijelo svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/ll-502-04/22-01/148, URBROJ: 338-01-10-04-22-04 od 21. studenoga 2022. godine utvrdilo da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod Dg. PTSP (šifra MKB-10 klasifikacije: F 43.1) i F 62.0 ne može uzročno- posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu kao niti privremena radna nesposobnost u razdoblju od 17.6.2019. godine pa nadalje, uz obrazloženje navedeno u istom nalazu, a koje proizlazi iz pregledane medicinske dokumentacije i ratnog puta tužitelja o sudjelovanju u Domovinskom ratu.

4.2. Nadalje, tuženik navodi da je za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od 27.2.2017. do 16.6.2019. godine nastupila je zastara potraživanja sukladno odredbi članka 134. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg nepobitno proizlazi da je tužitelj svoj zahtjev podnio nakon isteka roka od tri godine računajući od prvog dana početka privremene nesposobnosti za rad (zahtjev je prema Zavodu podnesen dana 17.6.2022. godine).

4.3. Kako nije nađena osnova za promjenom pobijanog prvostupanjskog rješenja, tuženik navodi da je žalba odbijena primjenom članka 116. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

4.4. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) održana je usmena i javna rasprava na ročištu 12. travnja 2024. i 25. travnja 2025. na kojoj je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem.

7. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7.1. Provedeno je u dokaznom postupku sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Prof.prim.dr.sc. Ninoslav Mimica, dr.med., specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije, te je imenovani sudski vještak i saslušan na raspravi pred sudom.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2022. doneseno je u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 17. lipnja 2022. za priznavanjem bolesti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9.1. U postupku je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb Zavoda, KLASA: UP/I-502-04/22-01/342, URBROJ: od 12. kolovoza 2022. koje je ocijenilo da se na temelju medicinske i ostale dokumentacije bolesti prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.1 i F62.0 kao i privremene nesposobnosti za rad od 27. veljače 2017. koja se vodi za dijagnozu F43.1 ne može direktno i isključivo uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanje u Domovinskom ratu i ne može se priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

9.2. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 38. i 39. te 52. i 55. Zakona, a odluka o žalbi obrazložena pozivom na odredbe članka 125. stavka 2. istog Zakona.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, nakon iznošenja činjenica utvrđenih u provedenom postupku koje proizlaze iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije pozivom na odredbe mjerodavnog Zakona i pripadajućih podzakonskih akata, Pravilnika na koje se poziva.

10.1. Žalbene navode tuženik otklanja kao neosnovane, pa se u dijelu koji se odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja poziva na sadržaj nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-04/22-01/148, URBROJ: 338-01-10-04-22-04 od 21. studenog 2022. kojim se utvrđuje da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod dijagnozama F43.1. i F62.0 ne može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kao niti privremena radna nesposobnost započeta u razdoblju od 17. lipnja 2019., pa nadalje.

10.2. U odnosu na ostale navode podnesene žalbe tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu.

11. U ovom predmetu prema navodima tužbe sporan je zaključak upravnih tijela utemeljen na nalazima, mišljenjima i ocjeni nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku u dva stupnja da privremena nesposobnost za rad tužitelja započeta 27. veljače 2017. pod dijagnozama F43.1. i F62.0 nije uzročno-posljedično povezana za sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

12. Budući da je sporna činjenica o kojoj sud nema stručna znanja provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. Ninoslavu Mimici, dr.med., specijalisti psihijatru, subspecijalisti forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije

12.1. Zadatak sudskog vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: Us I- 923/2023-8 od 11. listopada 2024. (str. 254-255. spisa), na način da se utvrdi, temeljem medicinske i druge dokumentacije spisa, po potrebi i nakon pregleda tužitelja a li se privremena nesposobnost za rad tužitelja započeta dana 17. veljače 2017. po dijagnozama prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 – PTSP i F62.0 – trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, na način da bi se smatralo neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Odgovarajući na postavljeni zadatak sudski vještak u nalazu i mišljenju dostavljenom sudu iznosi, nakon pomnog proučavanja sve medicinske i druge dokumentacije u spisu, te nakon osobnog pregleda tužitelja, kako je tužitelj godinama odgađao psihijatrijsko liječenje, iako je prve simptome PTSP-a trpio odmah po povratku s ratišta. Prva psihijatrijska dokumentacija datira iz 2015. godine. Sustavno se kod psihijatra liječi tek od 2017. godine, i od tada pa sve do umirovljenja 2024. godine, nalazi se na bolovanju. U tom periodu intenzivno se liječi - bio je više od 50 puta kod psihijatra na ambulantom pregledu, 11 puta liječen je u Dnevnoj bolnici, jednom na stacionarnom psihijatrijskom liječenju, te je pohađao kontinuirano psihoterapijsku malu grupu jednom tjedno u razdoblju od 12/2017. do 01/2024. godine. Kroz svo to vrijeme prepisivani su mu brojni psihofarmaci.

13.1. Sudski vještak, temeljem medicinske i druge dokumentacije iz spisa, te nakon osobnog pregleda tužitelja, cijeni da je privremena nesposobnost za rad tužitelja započeta dana 17. veljače 2017. po dijagnozama MKB-10 klasifikacije F43.1 - PTSP i F62.0 - Trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a uzročno posljedično povezana sa sudjelovanjem u Domovinski ratu to jest da je ista neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama spora na očitovanje.

14.1. Tužitelj u dostavljenom očitovanju izražava suglasnost s nalazom i mišljenjem, ne iznosi prigovore na zaključke sudskog vještaka.

14.2. Tuženik uz podnesak dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje u bitnome iznosi prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, navodeći kako kontinuirano pohađanje psihoterapijske grupe od prosinca 2017. do siječnja 2024. ne potvrđuje da se psihijatrijsko liječenje provodilo isključivo radi posljedica na zdravlje vezanih uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, jer je iz medicinske dokumentacije razvidan i alternativni psihički poremećaj u formi depresije kod osobe s izrazito pozitivnom obiteljskom anamnezom i hereditetom i značajnom brigom za vlastito tjelesno zdravlje u okviru kojih su somatske smetnje doprinosile pogoršanju psihičkog stanja, a pri tom se ističe i činjenica da je tužitelju status HRVI s 20% oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP-a utvrđen 7. travnja 2022. i u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Nadalje, povjerenstvo navodi da se dijagnoza F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja na bazi kronificiranog PTSP-a ne može uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu više od dvadeset godina nakon sudjelovanja u istom, da je uvidom u ratni put razvidno da osiguranik kao branitelj nije ranjavan niti zarobljavan, nema podataka o izloženosti izuzetnim psihičkim traumama koje nadilaze uobičajeno ljudsko iskustvo u vremenu provedenom kao sudionik Domovinskog rata. Osiguranik je bio izložen raznim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Povjerenstvo navodi da kod postavljanja dijagnoze Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja u ratu (F62.0) mora postojati podatak o doživljavanju katastrofalnog stresa, a da u osiguranika postoji izraziti komorbiditet i alternativni psihički poremećaji, a što kriteriji MKB 10 klasifikacije ne dopuštaju. Komorbiditetne dg. su F33.1 Umjeren povratni depresijski poremećaj, F33.2 Težak povratni depresijski poremećaj bez simptoma psihoze, F07.9 Organski poremećaji ličnosti i poremećaj ponašanja, uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga, nespecifičan, F45.3 Somatoformna disfunkcija vegetativnog živčanog sustava, Apnea u snu. Lumbosakralni i Cerebrobrahijalni sindrom, Arterijska hipertenzija i Z56 Poremećaji s radnim mjestom. Osiguranik je od 2005. godine radio u Hrvatskoj pošti kao poštonoša, radio je do 2017. godine kada je otišao na dugotrajno bolovanje jer „nije više mogao trpjeti kolege i više nije mogao raditi“. Bolovanje je koristio od 27.02.2017. godine do 03.01.2024. godine. U mirovinu odlazi 20.07.2024. godine. Stoga, povjerenstvo osporava zaključke sudskog vještaka o uzročno posljedičnoj povezanosti sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu jer privremena nesposobnost za rad nije dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici budući da je uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno da su kod osiguranika verificirane i druge psihijatrijske bolesti te laboralna problematika.

15. Obzirom na dostavljena očitovanja sud je raspravu zakazanu dana 25. travnja 2025. pozvao sudskog vještaka kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na iznesene prigovore stranaka, u smislu članka 82. stavka 4. ZUS-a.

15.1. Ispitan pred sudom sudski vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

15.2. U odnosu na prigovore tuženika, odnosno Liječničkog povjerenstva na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sudski vještak je iskazao:

„Sa svime ovim što je navedeno u podnesku tuženika ne mogu se složiti jer je tužitelj osoba koja je višekratno liječen kod različitih psihijatara kroz različite vrste liječenja /ambulantno, dnevna bolnica, stacionarno liječenje, psihoterapija) i uvijek je bio dijagnosticiran kao PTSP (F43.1) odnosno F62 trajne promjene ličnosti nakon PTSP- a. U ostalom i povjerenstvo mu je priznalo status HRVI 20% oštećenja organizma temeljem PTSP. Stoga nikako ne mogu dozvoliti argumentaciju koja govori da ova dijagnoza kod tužitelja nije prisutna niti da nije primarna. Sve druge psihičke dijagnoze (depresija) proizlaze iz primarne dijagnoze PTSP-a jer je dobro poznato da dio simptomatologije PTSP-a otpada na depresivne simptome. Dijagnozu depresije pored dijagnoze PTSP-a odnosno trajnih promjena ličnosti psihijatri stavljaju onda kada simptomi depresije unutar PTSP-a dosežu težinu postavljanja i dijagnoze depresije. Znači simptomi depresije su više-manje uvijek prisutni u dijagnozi PTSP-a pored drugih simptoma ali kada postaju izrazitiji onda mogu dosegnuti nivo i za postavljanje dijagnoze depresije što jasno ne isključuje primarnu dijagnozu PTSP-a. Tako da zaključno nema nikakvog govora o nekom drugom tj. alternativnom psihičkom poremećaju već se isto samo radi o pogoršanju PTSP-a u vidu depresivnih simptoma. Tuženik se upušta u obrazlaganje dijagnosticiranja PTSP-a pa ispada kao da educira sve psihijatre o tome kako treba postaviti dijagnozu te si dozvoljava elaborirati tezu da rat spada u uobičajeno ljudsko iskustvo jer tvrdi da samo sudjelovanje tužitelja u ratu ne spada u događaj koji zadiru u neuobičajeno ljudsko iskustvo. Tužitelj je izravno sudjelovao u ratu i doživio je veći broj psihičkih trauma tj. proživio je kumulativnu psihičku traumu koja je kasnije rezultirala psihičkim simptomima, a prema tužiteljevim iskazima za psihijatrijsku pomoć on se obratio već 1992. godine psihijatru odnosno 1995. godine psihijatru. Po prestanku rata nastojao je nastaviti "normalno živjeti" no s vremenom se ipak poremećaj jače ispoljio te je opet naknadno morao zatražiti psihijatrijsku pomoć koju je onda poslije kontinuirano koristio. Zaključno smatram da prema medicinskoj dokumentaciji i prema osobnom pregledu tužitelja koji sam izvršio 3.1.2025. godine on boluje od trajne promjene ličnosti nakon PTSP (F62.0) te da je isto direktno povezano sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Također smatram da je privremena nesposobnost za rad tužitelja započeta dana 17. veljače 2017. po dijagnozi F43.1 i F62.0 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu."

15.3. Obzirom na navod sudskog vještaka da je tužitelj prilikom pregleda iskazao da je liječničku pomoć potražio već 1992. i 1995. godine, liječnička dokumentacija (3 nalaza) iz tog razdoblja u preslici predana je u spis uz podnesak tužitelja, a u izvorniku dana na uvid sudskom vještaku, radi očitovanja.

15.4. Odgovarajući na upit suda da li prethodno navedena dokumentacija utječe na zaključak iznesen u pisanom nalazu i mišljenju odnosno usmenom iskazivanju, sudski vještak je odgovorio: „Nakon što sam izvršio uvid u 3 originalna nalaza pisana rukom, prvi od 26.6.1992. iz Splita, drugi također iz Splita od 8.7.1992. i treći od 22.8.1995. godine a potpisane od strane dr. Gorane Tocilj spec.psihijatar mogu iskazati da je točno ono što je tužitelj tijekom mog pregleda izjavio da je bio liječen 1992. i 1995. godine kod psihijatra poradi psihičkih simptoma. U prvom i drugom nalazu navedena je dijagnoza anksiozno depresivni poremećaj a u trećem nalazu dijagnoza je F43.1-PTSP. Tijekom rata bilo je uobičajeno da se piše dijagnoza anksiozno depresivnog poremećaja a dijagnoza PTSP-a je tek kasnije prihvaćena od strane struke no simptomatologija iz 1992. godine govori da je i tada već postojao PTSP. Evidentno je da je u svim nalazima propisana i medikamentozna terapija što govori o težini simptoma. Također je interesantno za vidjeti opasku na kraju drugog nalaza gdje piše PS pacijent ne želi da drugi znaju za ovaj pregled što se onda vrlo dobro i uklapa u njegovo početno izbjegavanje liječenja nakon rata jer kao što je još uvijek prisutno, postoji stigma u vezi s liječenjem kod psihijatra i mnoge osobe to žele izbjeći bez obzira što imaju simptome pa onda tek nakon nekog vremena vide da moraju potražiti pomoć odnosno budu savjetovani od bližnjih da isto učine.“ 15.5. Na poseban upit suda da li laboralna problematika koja se spominje i u medicinskoj dokumentaciji (otpusno pismo datum prijema 6.3.2017. – datum otpusta 2. lipnja 2017.) te pozitivan hereditet utječu na zaključak o tome da je privremena nesposobnost za rad započeta 2017. isključivo vezana uz bolest koja je nastala radi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, sudski vještak je iskazao: „Imao sam na uvid svu dokumentaciju pa tako i ovo otpusno pismo te mogu izjaviti da problematika koja je postojala na poslu je također postojala zbog tužiteljevih simptoma PTSP-a, naime on više zbog svoje osnovne bolesti, a to je ratni PTSP nije mogao trpjeti kolege, nije mogao raditi, dolazio je s njima u sukobe, po noći nije mogao spavati također zbog svojih noćnih mora i drugih simptoma PTSP-a, kako kaže, neke stvari nije mogao zaboraviti i to mu je stalno bilo na pameti te je zbog pogoršanja PTSP-a otišao na bolovanje. Tako da odgovor na vaše pitanje je da nije bila neka posebna situacija koja je dovela do bolovanja već je to bilo njegovo pogoršanje osnovne bolesti.

15.6. Na daljnji upit suda o tome da li je utvrđeni razlog privremene nesposobnosti za rad (PTSP F43.1 i F62.0) isključivi razlog privremene nesposobnosti za rad u kontinuitetu do završetka privremene nesposobnosti za rad sudski vještak je iskazao da jest, a to je također vidljivo odnosno isto potvrđuje potreba za kontinuiranom psihoterapijom u maloj grupi jednom tjedno od 12. mj. 2017. do 1. mj. 2024. o čemu postoji medicinska dokumentacija.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke spora nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Člankom 38. stavkom 1. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno.

17.1. Prema stavku 2. članka 38. Zakona pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

17.2. Prema stavku 3. članka 38. Zakona razdoblje privremene nesposobnosti iz stavka 2. ovoga članka, za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u skladu s ovim Zakonom, dokazuje se izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koju izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi (u daljnjem tekstu: izabrani doktor).

18. Člankom 39. točkom 9. Zakona propisano je da Pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

19. Člankom 52. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9. i 10. ovoga Zakona u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.

19.1. Prema stavku 2. članka 52. Zakona nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

20. Člankom 55. stavkom 2. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (točka 1.).

21. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika utvrđeno je izvedenim dokazima, posebno sudsko medicinskim vještačenjem u upravnom sporu da je pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku dovedeno u pitanje, budući da je u upravnom sporu od strane sudskog vještaka iznesen drugačiji zaključak o činjenicama koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku.

21.1. Naime, sudski vještak je nakon provedenog vještačenja u kojemu je pregledao medicinsku i drugu dokumentaciju spisa, te neposredno pregledao tužitelja iznio zaključak kako je privremena nesposobnost za rad tužitelja započeta 7. veljače 2017. pod dijagnozama PTSP i Trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a (F43.1 i F62) uzročno posljedično povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i to na način da se radi o neposrednoj posljedici sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

21.2. Prigovore tuženika i nadležnog Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prema ocjeni suda sudski je vještak argumentirano, stručno i na sudu prihvatljiv i razumljiv način, s uporištem u medicinskoj dokumentaciji otklonio, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka takvim da bi na istome mogao temeljiti svoju odluku.

21.3. Pri tom se ističe da tuženik iako uredno pozvan raspravi na kojoj je sudski vještak saslušan usmeno pred sudom nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, pa je u tom smislu propustio snagom argumenata osporiti zaključke sudskog vještaka neposredno na raspravi, odnosno usmeno iznijeti razloge za zaključke Liječničkog povjerenstva o postojanju drugih alternativnih uzroka privremene nesposobnosti za rad, također nije predložio saslušanje članova Liječničkog povjerenstva koji su u drugostupanjskom postupku donijeli nalaz, mišljenje i ocjenu, a koji je bio podloga tuženiku za donošenje osporenog rješenja.

21.4. Imajući u vidu odredbe članka 49. ZUS-a prema kojemu sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 1., 3. i 4.) u konkretnoj upravnoj stvari, sud je prihvatio da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti, obzirom na dijagnoze koje su predmet vještačenja i kod tužitelja razlog privremene nesposobnosti za rad (F43.1 i F62.0) dovedena u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu. Ovo posebno stoga, jer je prema ocjeni suda svojim pisanim nalazom i mišljenjem, a posebno usmenim iznošenjem istoga i očitovanjem na prigovore Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, otklonio stručno i s uporištem u medicinskoj dokumentaciji te argumentirano prigovore o postojanju alternativnog psihičkog poremećaja u formi depresije, te pozitivni hereditet i laboralnu problematiku, kao uzrok privremene nesposobnosti za rad.

22. Stoga je sud prihvatio osnovanima navode tužbe.

22.1. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

22.2. U skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a sud je u konkretnoj upravnoj stvari cijenio opravdanim uz osporeno rješenje poništiti i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je prema ocjeni suda nužno neposredno rješavanje upravo prvostupanjskog tijela.

22.3. Pri tom se ističe da je u postupku nakon ove presude tijelo nadležno za izvršenje dužno postupiti u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a prema kojoj je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

23. Prvostupanjsko će tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja imajući u vidu citirane odredbe Zakona kao i činjenicu da je tužitelj zahtjev podnio 17. lipnja 2022. za razdoblje privremene nesposobnosti za rad započete 27. veljače 2017. obzirom na odredbe članka 134. stavka 1. Zakona kojim je propisano da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona.

23.1. U odnosu na razdoblje privremene nesposobnosti za rad, a za koje se ne može primijeniti odredba članka 134. stavka 1. Zakona, prvostupanjsko će tijelo donijeti meritorno rješenje, odlučiti o pravu tužitelja pri tom imajući u vidu da u upravnom sporu nisu osporeni od strane tuženika zaključci sudskog vještaka o postojanju uzročno-posljedične veze između privremene nesposobnosti za rad tužitelja pod dijagnozama F43.1 i F62.0 i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, na način da je privremena radna nesposobnost neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a koji zaključci su prihvaćeni i od suda.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. EL, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis