Poslovni broj: P Ob-98/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Franciska Matijašević, odvjetnica iz Vele Luke, Obala 4 broj 24 protiv tuženika-protutužitelja VŠ iz [adresa] broj 22, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Jurašin, odvjetnik iz Splita, Starčevićeva 7/II, uz sudjelovanje mlljt. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica AŠ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Ivana Gundulića 26a, Split, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi nakon održane i zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost 15. travnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Mijenja se točka II.1. presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod poslovnim brojem P Ob- 10/20 od 15. srpnja 2020 u dijelu prema kojem su roditelji imali zajedničku roditeljsku skrb nad mldb. PŠ , na način da sada ista glasi: Ovlašćuje se majku TŠ na samostalno zastupanje mldb.PŠ u svezi donošenje odluke o putovanjima mldb.TŠ unutar i izvan Republike Hrvatske, u svezi pribavljanja osobnih isprava te samostalno donošenje odluke o školovanju i zdravstvenoj zaštiti djeteta.".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Mijenja se točka II.1. presude Općinskog suda Dubrovnik, Stalna služba Korčula pod posl. br. P Ob 10/20 od 15. 7. 2020. g. u djelu kojem su roditelji imali zajedničku skrb nad mldb. ČŠ na način da ista glasi: Ovlašćuje se otac VŠ na samostalno zastupanje mldb. sina PŠ u svezi donošenja odluka o putovanju sina mldb. PŠ unutar i izvan Republike Hrvatske u svezi pribavljanja osobnih isprava te samostalno donošenje odluka o školovanju i zdravstvenoj zaštiti djeteta.".

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) TŠ je 9. kolovoza 2023. podnijela tužbu protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) VŠ, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi sadržane u presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/2020 od 15. srpnja 2020. kojom je razveden njihov brak i uređena roditeljska skrb za zajedničko dijete mlljt. PŠ, U tužbi navodi kako je njen zahtjev za izmjenu ove odluke u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021. odbijen, ali da se od zadnje odluke kojom je odlučeno o roditeljskoj skrbi odnos među strankama i odnos tuženika prema djetetu u bitnom narušio, da je mlljt. PŠ završio prvi razred Osnovne škole Blato, da radi zdravstvenih poteškoća uzrokovanih prijevremenim porodom teže savladava školsko gradivo i u tome mu potrebna adekvatna pomoć, da je upisan u školu u [adresa], a ne u [adresa] prema mjestu prebivališta upravo iz razloga što roditelji tužiteljice stanuju u [adresa] i kada ona zbog poslovnih obaveza nije u mogućnosti brinuti o djetetu, njeni roditelji pomažu u odgoju budući da tuženik to odbija i pokazuje nezainteresiranost za sudjelovanje u odgoju i brizi oko njegovih svakodnevnih potreba. Također navodi da je mlljt. PŠ rastom niži od vršnjaka, da ima slabovidnost težeg stupnja na oba oka, da je desno oko praktički slijepo, da prema nalazu stručnjaka iz područja oftalmologije ne smije nositi ništa teže od 3 kg i da ga je potrebno čuvati od bilo kakvih udaraca u glavu, ističući da ona uredno i pravilno odgovara na njegove potrebe, svjesna da je PŠ dijete koje zahtijeva posebnu njegu i skrb i nastoji mu pružiti svu potrebnu zdravstvenu i emocionalnu skrb kako bi, unatoč poteškoćama, imao priliku za rast i razvoj primjeren dobi dok tuženik negira njegovo zdravstveno stanje i svojim postupcima negativno utječe na njegov odgoj i razvoj, dovodeći ga u više navrata u izglednu životnu opasnost, da iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula proizlazi da otac zdravstveno stanje djeteta smatra preuveličanim od strane majke, da ignorira mišljenja stručnjaka specijaliste medicinske struke kao i savjete i sugestije djelatnica Zavoda i da prema mišljenju djelatnica Zavoda postoji opravdana sumnja da ima problem ovisnosti o alkoholu, a što je i stav tužiteljice. Posebno ističe kako je nakon donošenje zadnje odluke kojom je odlučeno o roditeljskoj skrbi, tuženik radi kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona – nametljivo ponašanje pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju kaznu zatvora mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine i da je radi nasilnog ponašanja u obitelji podnesena prijava nadležnoj Policijskoj postoji Korčula u vezi s događajem u kojem je prema kazivanju mlljt. TŠ tuženik bio pijan i u kasno dobi noći u takvom stanju tjerao dijete iz kuće pa je PŠ u strahu pozvao majku putem mobitela, a ona kontaktirala policiju. Malodobno dijete danas živi sa majkom i njenim izvanbračnim partnerom s kojim je dijete razvilo blizak odnos, koji mu pruža potrebnu pažnju i brigu koju mu tuženik uskraćuje i nepotrebno ga opterećuje svojim vlastitim problemima i životnim stavovima što dovodi do emocionalnih poteškoća kod djeteta. Majka i njen sadašnji izvanbračni partner imaju namjeru u dogledno vrijeme sklopiti brak i nastaviti živjeti u [adresa] na adresi [adresa] , 3432 TM, Nieugwegein i tamo upisati dijete u specijaliziranu školu namijenjenu za djecu sličnih zdravstvenih poteškoća i na taj način omogućiti bolje životne uvjete za njegov rast i razvoj. Smatra potrebnim posebno naglasiti da je o tome, na način primjeren njegovoj dobi, razgovarala s djetetom, i dijete izrazilo zadovoljstvo, međutim, boji se tako nešto priopćiti ocu. S obzirom na navedeno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim traži da se nju ovlasti na samostalno zastupanje mlljt. PŠ u vezi s donošenjem odluke o putovanjima unutar i izvan Republike Hrvatske, u vezi s pribavljanjem osobnih isprava i samostalno donošenje odluke o školovanju i zdravstvenoj zaštiti djeteta te naložiti tuženiku da naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama.

2. U svom očitovanju na tužbu od 6. svibnja 2024. tuženik prije svega ističe da se radi o presuđenoj stvari jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu povodom istovjetne tužbe tužbeni zahtjev odbijen i da nije moguće niti godinu i po nakon pravomoćnosti presude povodom istovjetne tužbe pokrenuti novi postupak, i to bez meritornog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, čiji navodi da se tuženik tri puta nije odazvao na poziv nisu istiniti jer tuženik nikada nije dobio pisani poziv i stoga predlaže da Zavod dostavi sudu potpisane dostavnice. Nadalje tvrdi da su navodi izneseni u tužbi zapravo niz neistina ili poluistina. Primjerice kada se navodi da tuženik "odbija brinuti se za malodobnog sina PŠ te pokazuje nezainteresiranost" istina je upravo suprotna jer tuženik sve čini da zadrži i da mu se omogući zajednička skrb za dijete, inače se ne bi svemu protivio i jedino ne dozvoljava da mu sina radi nove veze tužiteljice odvezu u Nizozemsku budući da bi tada izgubio svaki kontakt s djetetom. U odnosu na navod da baka i djed pomažu u odgoju ističe da su roditelji ti koji odgajaju djecu, da baka i djed po majci samo opstruiraju viđanje djeteta, a ista bi prava imali i baka i djed po ocu. Neistinit je i navod da “tužitelj negira zdravstveno stanje sina“ jer on nema što negirati zdravstveno stanje sina budući da je ono takvo kakvo jeste i o tome se izjasnila medicinska struka, a ne roditelji, štoviše otac je spreman i te kako sudjelovati u liječenju djeteta, ali ne u Nizozemskoj. Neistiniti su i navodi da “otac ostavlja samo dijete" i da je mišljenje djelatnica Zavoda da je on ovisan o alkoholu i opijatima i da "opstruira donošenje zajedničkih odluka“ jer on samo inzistira na poštivanju odluke kojom je određeno viđanje utorkom i četvrtkom od 13,00 do 19,00 sati i svaki drugi vikend, Božić ili Novu godinu, osim ako je dijete bolesno ili zauzeto školom, a što mu se onemogućava. U odnosu na pravomoćnu presudu ističe da je to prošlost i da nikakve prijave nisu rezultirale završenim postupkom, uz napomenu da se radi o porukama putem mobitela, a nikakvom fizičkom nasilju. Ističe nadalje da nikada nije tjerao dijete iz kuće niti je bio pijan i da treba uzeti u obzir da dijete ima strah od majke i bake pa da je jasno da njegovo razmišljanje u kontekstu događaja nije uvjerljivo niti se na to treba oslanjati i da majka za svaku sitnicu zove policiju i podnosi prijave dok se tuženik, u cilju zaštite djeteta, suzdržavao od podnošenja prijava, ali sada je odlučio da će reagirati u odnosu na majku za svaku uvredu, klevetu ili lažno prijavljivanje. Ukazuje da je netočan i navod da dijete živi s majkom i njenim izvanbračnim partnerom budući da zapravo dijete živi s bakom i djedom u [adresa], a majčin izvanbračni partner u Nizozemskoj. Ukazuje i da je upravo radi izvanbračnog partnera s kojim majka ima namjeru zaključiti brak došlo do razvoda braka, da se u to nema namjeru miješati, ali da ne dozvoljava da mu sin odseli u Nizozemsku i da će se protiv toga boriti do kraja. Navod da je dijete „izrazilo zadovoljstvo" da se odseli od oca smatra konstrukcijom majke u cilju dobivanja isključivog prava na brigu o djetetu. Napominje još da uredno plaća uzdržavanje i da često kupuje obuću i odjeću i druge stvari. Slijedom navedeno, predlaže odbiti (ponovljeni) tužbeni zahtjev.

2.1. U podnesku zaprimljenom 13. veljače 2025. tuženik, u odnosu na navode tužiteljice iznesene u nalazu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula KLASA: 552-05/24-08/4, URBROJ: 139-038-28-25-6 od 4. veljače 2025., pojašnjava da on ne brani izdavanje osobne iskaznice djetetu već se protivi da se prebivalište djeteta prijavi na adresi izvanbračnog partnera budući da dijete može imati prijavljeno prebivalište kod bake u [adresa] ili kod njega u [adresa] i da on ne brani da dijete otputuje u Nizozemsku, ali da se mora znati točan datum odlaska i povratka dok ne dozvoljava da dijete trajno preseli u Nizozemsku jer komunikacija preko telefona nije prava komunikacija, da PŠ ima dobre uvjete za život i liječenje i u Republici Hrvatskoj i da ako odluči studirati u Splitu ima stan u vlasništvu tuženika u kojem može stanovati te potvrđuje navode tužiteljice da je prestao s nametljivim ponašanjem, dodajući da je to činio jer je bio izazvan i da je to bilo prije više godina.

3. Posebna skrbnica u dopisu KLASA: 552-02/24-02/273, URBROJ: 408-01-3/1-24-2 od 28. studenog 2024. navodi da se, uvažavajući sadržaj razgovora provedenog 17. listopada 2024. s mlljt. PŠ, ne protivi da majka bez suglasnosti oca otputuje s djetetom za vrijeme školskih praznika (u vrijeme kada po sudskoj presudi dijete praznike provodi s njom) unutar ili izvan granica Republike Hrvatske, isto kao što i otac ima pravo u vremenu kada dijete praznike provodi kod njega otputovati s djetetom unutar ili izvan granica Republike Hrvatske, ali da to ne podrazumijeva da može, bez pristanka oca djeteta, promijeniti mjesto življenja djeteta dok u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva predlaže zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda sa socijalni rad, Područni ured Korčula.

4. Tužbom podnesenom 13. lipnja 2024. pod poslovnim brojem P Ob-93/2024 protiv tužiteljice, ondje tuženice TŠ tuženik, ondje tužitelj VŠ traži da ga se ovlasti na samostalno zastupanje mlljt. sina PŠ u vezi s donošenjem odluka o putovanju unutar i izvan Republike Hrvatske, u vezi s pribavljanjem osobnih isprava i samostalno donošenje odluka o školovanju i zdravstvenoj zaštiti djeteta. U tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-10/2020 razveden brak između stranaka i određena zajednička skrb za mlljt. sina PŠ, da je tužbeni zahtjev tuženice TŠ za izmjenu odluke o skrbi odbijen presudom poslovni broj P Ob-19/2021 i da se ima smatrati da se radi o presuđenoj stvari u postupku kojeg je tuženica pokrenula radi izmjene skrbi nad djetetom navodeći da su se odnosi između roditelja bitno pogoršali, što nije točno jer su ostali isti i navodeći niz neistina, a posebno da tužitelj opstruira sinovo liječenje, da se ne brine o njemu, da postoje odluke o nasilnom ponašanju (što je bilo ranije nakon provokacija tuženice) i da sadašnji partner tuženice ima dobar kontakt s djetetom i da živi s njim što nije točno jer novi partner tuženice živi u [adresa]. Ističe da on više nego uredno obavlja sve obveze prema djetetu ali da stalno nailazi na poteškoće oko viđanja djeteta do kojeg mu je i te kako stalo i nema govora da bi dozvolio odlazak djeteta u Nizozemsku. Sada on traži potpunu skrb nad djetetom jer pretpostavlja da bi odlaskom majke i djeteta u Nizozemsku, za što postoji opasnost, izgubio bilo kakav kontakt s djetetom i stoga predlaže njegov zahtjev prihvatiti.

4.1. Na ročištu od 15. travnja 2025. tuženik ističe da je protutužba od 13. lipnja 20204. podnesena zapravo kao "protuteža" tužbi koju je podnijela tužiteljica, a u podnesku zaprimljenom 25. travnja 2025. izjavljuje da protutužbu povlači.

5. Na ročištu održanom 2. prosinca 2024. strankama je pojašnjeno da je ročište bilo zakazano kako bi se raspravljalo o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka u skladu s odredbom članka 288. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ali da će se, s obzirom da je naknadno utvrđeno da je pred ovim sudom pokrenut postupak pod poslovnim brojem P Ob-93/2024 po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice, radi izmjene iste odluke roditeljske skrbi i da je u međuvremenu zaprimljeno očitovanje posebne skrbnice, predmeti P Ob-98/2023 i P Ob-93/2024 spojiti i voditi pod istim poslovnim brojem i zatražiti nalaz i mišljenje nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Rješenjem poslovni broj P Ob-98/2023-12 donesenim na tom ročištu spojeni su postupak u pravnoj stvari tužiteljice TŠ protiv tuženika VŠ, uz sudjelovanje mlljt. PŠ, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi koji se vodi pod poslovnim brojem P Ob-98/2023 i postupak u pravnoj stvari tužitelja VŠ protiv tuženice TŠ, uz sudjelovanje mlljt. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi koji se vodi pod poslovnim brojem P Ob-93/2024 i određeno da će se voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem P Ob-98/2023.

5.1. Na ročištu održanom 15. travnja 2025. strankama je posebno pojašnjeno da je u slučajevima kada je potrebna suglasnost drugog roditelja, a roditelj odbija dati tu suglasnost, moguće pokrenuti zasebni izvanparnični postupak radi donošenja odluke koja bi zamijenila tu suglasnost.

6. Tijekom postupka pregledani su presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021. (str. 6-12, 63-69 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-221/2022-2 od 8. ožujka 2022. (str. 13-17, 70-74 spisa), medicinska dokumentacija (str. 18-24 spisa), presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-187/2022-4 od 28. rujna 2022. (str. 25-27 spisa), presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-226/2020 od 28. ožujka 2022. (str. 28-34 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula Klasa: 552-05/23-09/4, Urbroj: 139- 038-22-23-8 od 29. lipnja 2023. (str. 35-37 spisa), presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/2020 od 15. srpnja 2020. (str. 50-52 spisa), očitovanje posebne skrbnice KLASA: 552-02/24-02/273, URBROJ: 408-01-3/1-24-2 od 28. studenog 2024. (str. 56-57 spisa), presuda i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-9258/2024 od 8. studenog 2024. (str. 89-93 spisa), nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula KLASA: 552-05/24-08/4, URBROJ: 139-038-28-25-6 od 4. veljače 2025., zaprimljeni 5. veljače 2025. (str. 95-106 spisa) i saslušane parnične stranke TŠ i VŠ (str. 118-122 spisa).

6.1. Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/2020 od 15. srpnja 2020. utvrđeno je da je brak parničnih stranaka, ondje predlagatelja TŠ, tada VŠ i VŠ razveden i da je odobren njihov sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem će mlljt. PŠ stanovati s majkom na adresi [adresa], roditelji imati zajedničku roditeljsku skrb, osobni odnosi oca sa sinom ostvarivati svaki utorak i četvrtak poslijepodne od 13.00 do 19.30 sati, svaki drugi vikend od petka u 15.00 sati do nedjelje u 19,00 sati i polovicu blagdana i praznika (zimskih, proljetnih i ljetnih školskih praznika) i otac plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.600,00 HRK mjesečno.

6.2. Pregledom presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021. i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-221/2022-2 od 8. ožujka 2022. kojom je prvostupanjska odluka potvrđena utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice TŠ podnesen protiv tuženika VŠ, radi izmjene odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi kojim traži da se izmijeni točka II.1. presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/2020 od 15. srpnja 2020. u dijelu u kojem je određeno da roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb nad mlljt. PŠ na način da sada roditeljsku skrb u odnosu na odluke o putovanjima unutar i izvan Republike Hrvatske, u odnosu na pribavljanje osobnih isprava i u odnosu na odluke o školovanju i liječenju djeteta ostvaruje isključivo majka. Iz ovih odluka proizlazi da se bitne okolnosti od donošenja ranije sudske odluke o roditeljskoj skrbi nisu izmijenile, da i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da se one nisu izmijenile, da u postupku nije dokazano da bi otac svojim ponašanjem štetio zdravlju djeteta, da je u skladu s dobrobiti djeteta da pohađa školu u mjestu u kojem žive roditelji i da više vremena provodi s roditeljem s kojim ne živi te u njegovom najboljem interesu da roditelji i nadalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb.

6.3. Iz presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-226/2020 od 28. ožujka 2022. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-187/2022-4 od 28. rujna 2022. (str. 25-27 spisa) proizlazi da je tuženik VŠ proglašen krivim za kazneno protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje budući da je od 1. studenog 2019. do 12. ožujka 2020. s mobilnog uređaja, protivno volji supruge ČŠ s kojom je u postupku razvoda braka, učestalo kontaktirao s njom upućujući joj poruke u kojima je, između ostalog, kritizirao suprugu što protiv njega podnosi prekršajne prijave i vrijeđao, dakle, ustrajno i kroz duže razdoblje uspostavljao neželjeni kontakt s drugom osobom i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo počinjeno prema bliskoj osobi i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s time da mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine.

6.4. Iz presude i rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-9258/2024 od 8. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pp-2568/2022-9 od 17. lipnja 2024., proizlazi da je tuženik VŠ proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji što je 29. listopada 2022. putem telefona vrijeđao bivšu suprugu TŠ dok je kod njega bio prisutan njihov zajednički mlljt sin., za kojeg mu je izrečena kazna od 750,00 EUR uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude.

6.5. U nalazu i mišljenju KLASA: 552-05/24-08/4, URBROJ: 139-038-28-25-6 od 4. veljače 2025. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula predlaže izmijeniti dosadašnju sudsku odluku na način da majka samostalno vodi brigu i skrb o djetetovu obrazovnom i zdravstvenom statusu i da dijete može putovati u granicama i van granica Republike Hrvatske roditeljem kod kojeg se u trenutku putovanja nalazi, uz obaveznu obavijesti o putovanju drugom roditelju, navodeći kako nije u mogućnosti dati mišljenje u vezi promjene prebivališta djeteta budući ne raspolaže dovoljnim podacima i saznanjima o mjestu budućeg boravka djeteta, osobi s kojom bi dijete eventualno stanovalo i ne raspolaže stručnošću u ocjeni utjecaja nove sredine na narušen zdravstveni status djeteta i njegovu stečenu rutinu, da su roditelji dužni ostvariti kvalitetnu roditeljsku komunikacija i poštivati sudsku presudu, posebno u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa , da je otac dužan dostaviti nalaz krvi /jetrene prove/ i UZV trbuha kako bi se potvrdile/odbacile sumnje o prekomjernom konzumiranju alkohola od strane oca, da su oba roditelja dužna prisustvovati kontinuiranom psihosocijalnom savjetovanju pri Obiteljskom centru u Dubrovnik radi jačanja osobnih i roditeljskih kapaciteta, a svoj prijedlog temelje na utvrđenjima da je roditeljski odnos TŠ i VŠ narušen izostankom valjane roditeljske komunikacije, da otac komunicira direktno s djetetom, što na djetetova pleća stavlja teret koji on ne treba i ne može nositi, da bi određeni vremenski odmak od rastave braka trebao bi donijeti pozitivan pomak u roditeljskoj komunikaciji, ali da se to u ovom slučaju ne događa, da je majka u više navrata prijavila nadležnim institucijama neprikladnu i nepristojnu komunikaciju oca, a Županijsko državno odvjetništvo kaznenu prijavu odbacilo, nakon čega otac ne ponavlja neprimjerenu komunikaciju, da je u provedenim postupcima "evidentno kako većinsku skrb o zdravstvenom i obrazovnom statusu djeteta vodi majka", da otac iskazuje određenu namjeru, ali da ona ostaje na iskazima, da majka verbalizira namjeru putovanja, a onda i namjeru preseljenja u Nizozemsku budući da njen partner boravi i radi u Nizozemskoj, da se otac protivi majčinim namjerama ukoliko one uključuju putovanje i preseljenje djeteta i da majka zahtjeva kombinirano vještačenje pri Općinskom sudu u Dubrovniku.

6.6. Iz očitovanja posebne skrbnice KLASA: 552-02/24-02/273, URBROJ: 408-01-3/1- 24-2 od 28. studenog 2024. proizlazi da je razgovarala s mlljt. PŠ koji u bitnom navodi da pohađa treći razred u [adresa], da je znao da će danas doći na razgovor sa posebnom skrbnicom, da mu je to rekla mama i potom navodi: „ Mama mi je rekla da ću s vama popričati u vezi tate, ja bi vam htio reći u vezi tate to da se ponekad napije pa se onda dere, a jedanput mi je rekao hodi ća u matere i otvorio mi vrata.“ Upitan kada je posljednji put boravio kod tate navodi: „Zaboravio sam kada sam bio kod tate, ali kada sam bio zadnji put bilo mi je dobro.“ Nadalje navodi: „Mama ima momka koji se zove T, on živi u [adresa], ali je V i on nekada dođe u nas. Mama je imala muža prije tate on se zvao P i ja imam seku A koja sada ulazi u dvadesetu.“. Upitan zna li zbog čega je ovdje odgovara: „ Zato što bi mama tila da nas tata više pusti na miru, on mami šalje poruke kasno navečer i meni šalje kasno navečer poruke. Ja bi volio posjetiti [adresa], a tata mi ne dopušta. Mama mi kaže da je [adresa] lijepa pa bi je ja volio posjetiti samo da me tata pusti. Kad me tata pusti u [adresa] ići ću s njime u Split." Upitan zna li kojim jezikom pričaju u [adresa] navodi da ne zna odnosno da zna da je lijepa jer mu je mama rekla. Upitan da malo detaljnije opiše odnos s tatom, mlljt. PŠ navodi: „ Kod tate mi se najviše sviđaju neputi Č i R, a i tata bude nekad dobar, ali bi volio da me više mazi, da mi posjećuje više pažnje i da prestane biti grub i stalno mi slati poruke. Najviše bi volio da me pusti u [adresa] preko praznika, odnosno kada nema škole.“.

6.7. Tužiteljica TŠ, iskazujući pred sudom 15. travnja 2025., kada je se pita da pojasni što se promijenilo od kada je potvrđena presuda u postupku u kojem je već podnijela ovakav zahtjev odgovara da se u biti nije promijenilo ništa, da nije istina da je nametljivo ponašanje tuženika prestalo jer je 8. travnja 2025. ponovno podnijela kaznenu prijavu, to stane na mjesec ili mjesec i po dana, ali onda opet počne i tako je već sedam godina. Smatra da trebaju komunicirati samo vezano za viđanje djeteta, ne želi komunicirati o svom privatnom životu, jedino što se tiče malog. Nikad nije rekla da on dijete ne voli niti je tražila da se njoj dodijeli zasebno skrbništvo, ali ono što je htjela je za njegovu dobrobit jer je PŠ dijete s teškim invaliditetom oka da pođu živjeti u [adresa] jer su tamo bolji uvjeti i za njegovo zdravlje i škola, misli da bi mu tamo bilo bolje, možda i ne bi, ali misli da bi bilo. Kakvo je njegovo zdravstveno stanje vidi se iz dostavljenih nalaza. Tuženik poznaje čovjeka s kojim je ona i zna da je dobar, zna s kim živi, a na upit suda odgovara da se zove RŠ. Tužbu u vezi s donošenjem odluke o putovanjima je podnijela jer zna da joj ne bi dozvolio ni dva dana da nekud pođu kao što nije dozvolio da ide s njima u BiH na svadbu na tri dana, a i oni su mislili imati svadbu u BiH, ali to nije moguće jer ne bi dopustio da PŠ ide s njima. Kada joj sud pojašnjava mogućnost pokretanja izvanparničnog postupka u takvim i sličnim situacijama ističe kako razumije da je u tom slučaju moguće pokrenuti takvu vrstu postupka. Tužbu u vezi sa školovanjem i zdravljem djeteta je najviše podnijela iako tu nije bilo problema stvarno jer tuženik uopće nije upućen u njegovo zdravstveno stanje, u kontrole i to. Što se tiče škole nije bilo problema osim što nije dopustio da se upiše u školu u [adresa] pa je tu morao reagirati Centar, ali razumije da je i za takvu situaciju moguće pokrenuti zaseban postupak. Što se tiče izdavanja osobne iskaznice ona želi TŠ prijaviti u toj osobnoj iskaznici na njenu adresu i ne vidi u čemu je tu problem, ali shvaća da je i za to moguće pokrenuti zaseban postupak.

6.7.1. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice je li tuženik ikada ozbiljno ugrozio svojom radnjom ili propustom zdravstveno stanje djeteta odgovara da je bio jedan slučaj kada su oni u šestom mjesecu 2022. bili na operaciji, PŠ je operirao uši i grlo i išao je spavati kod oca, uši ga bolile cijelu noć i cijelu noć je plakao, da je otac, ako ga otac već nije odveo na Hitnu, mogao barem nju nazvati, a kada je u sedam sati došla po njega odvezla ga je na Hitnu i oba bubnjića su mu pukla. Na daljnji upit odgovara da tuženik ne sudjeluje u pitanjima vezanim uz školovanje djeteta, jedino se sada nakon tri godine sjetio nazvati učiteljicu, dva puta ju je nazvao.

6.7.2. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da dijete ide u školu u [adresa], da ona radi u [adresa] u [adresa] od 7,00 do 19,00 sati, u turnusima tako što dva dana radi, a treći i četvrti je doma. Noćna smjena je od 19,00 do 7,00 sati. Za to vrijeme dijete pretežno boravi, kada nije u školi, s njenom majkom u [adresa]. Na daljnji upit odgovora da je adresa na koju je mislila prijaviti djetetovu osobnu iskaznicu adresa na kojoj je kuća njenog budućeg supruga. Na daljnji upit poštuje li se pravomoćna odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta navodi da mora reći da bi ona željela da se odluka provodi, da bi njoj odgovaralo da otac preuzme dijete, ali da PŠ u zadnje vrijeme neće da ide kod oca, a da ga ona ne želi više nagovarati. Na daljnji upit odgovara da je točno da je otputovala u Nizozemsku, ali to je bilo 10 dana, i točno je da PŠ tada bio sa njenom majkom, a nije ponudila da to vrijeme provodi s ocem jer je pitala TŠ i on je rekao da ne želi, a oca nije pitala jer nemaju takvu komunikaciju. Na daljnji upit odgovara da njen budući suprug ima dvoje djece iz prijašnjeg braka koji je razveden, da oni imaju 26 i 23 godine, ali da tuženik njega pozna.

6.8. Tuženik VŠ na ročištu održanom 15. travnja 2025. navodi da mu nije jasno zašto se stalno govori da bi TŠ bilo bolje u Nizozemskoj, da on smatra da bi djetetu to bio šok, tamo nikoga ne poznaje, ovdje ima društvo, ide u školu, ima se s kim igrati. Protivio se da ide u školu u [adresa] jer mu je škola u [adresa] udaljena par minuta, tako je bilo i za vrtić, ali onda je pristao, a ispada da je više s bakom nego s majkom koja radi, a on slobodan i jedva čeka da PŠ dođe kod njega. U odnosu na nametljivo ponašanje koje spominje tužiteljica navodi da samo želi viđati dijete po odluci, samo to, da sedam Božića nije proveo s njim, a mama je tri ili četiri Božića od toga bila u Nizozemskoj. Što se tiče zdravlja njemu su rekli da bi njemu sve nalaze trebala dostavljati majka, njemu nije problem odvesti TŠ na bilo koji pregled dok ona radi, vodio gaje i u Split i u Zagreb i nije točno da PŠ ne želi doći kod njega. Nije mu jasno zašto se njega nije obavijestilo kada je majka išla u Nizozemsku i tako bude svaki put, bila je tamo 14, a ne 10 dana. On se brine o sinu, otvorio mu je i dodatni račun, kupuje mu robu, kupio mu je i dva bicikla. Prošli vikend ga je pitao hoće li doći pa je prvo rekao da će vidjeti, ali već nakon pola sata ga nazvao i došao kod njega i smatra da nije točno da PŠ ne želi doći. Vodi dovoljno računa o njemu. Radi sve što može, vodio ga je na utakmicu Hajduka i čekao J dva sata da mu potpiše majicu, igra se s njim, TŠ je drago kada je s njim, vodi ga i u vikendicu, ima i bicikl i role i stvarno ne zna zašto se onda govore takve stvari. Ako je majka toliko brižna zašto nije došla iz Nizozemske kada je on dva puta bio bolestan kada je ona bila tamo, jednom je imao "varićele". Što se tiče događaja kojeg spominje tužiteljica vezano za bolove u ušima on je TŠ tada pitao hoće li pozvati Hitnu, ali on je rekao da ne treba.

6.8.1. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice je li mu poznato zdravstveno stanje i stupanj invaliditeta djeteta pojašnjava da je njemu to poznato, ali da mu je pojašnjeno da mu je nalaze dužna dostavljati tužiteljica, da on ne negira invaliditet, da se protivio da dobije iskaznicu invaliditeta jer je smatrao da mu to nije potrebno, ali ju je ipak dobio.

7. Spor o roditeljskoj skrbi je, kako proizlazi iz članka 408. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ), spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta.

8. Tužiteljica TŠ u svojoj tužbi zahtijeva izmjenu pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-10/2020 od 15. srpnja 2020. kojom je razveden brak stranaka TŠ i VŠ i uređena pitanja roditeljske skrbi u odnosu na njihovo zajedničko mlljt. dijete PŠ, i to u dijelu kojim je određeno da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, i to na način da se nju ovlasti samostalno zastupanje mlljt. PŠ u vezi s donošenjem odluke o njegovim putovanjima unutar i izvan Republike Hrvatske, u vezi s pribavljanjem osobnih isprava i u vezi s donošenjem odluka o njegovom školovanju i zdravstvenoj zaštiti. Njen zahtjev nije osnovan iz razloga što se okolnosti od donošenja presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P Ob-19/2021 od 28. prosinca 2021., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-221/2022-2 od 8. ožujka 2022., a kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev istog sadržaja nisu izmijenile. Iako je već u tim odlukama utvrđeno da se bitne okolnosti od donošenja ranije sudske odluke o roditeljskoj skrbi nisu izmijenile, da i sama tužiteljica u svom iskazu navodi da se one nisu izmijenile, da u postupku nije dokazano da bi otac svojim ponašanjem štetio zdravlju djeteta, da je u skladu s dobrobiti djeteta da pohađa školu u mjestu u kojem žive roditelji i da više vremena provodi s roditeljem s kojim ne živi te u njegovom najboljem interesu da roditelji i nadalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, tužiteljica ponovno podnosi isti zahtjev, uz tvrdnju da su se okolnosti izmijenile, međutim, ponovno, kao i u postupku poslovni broj P Ob-19/2021 u svom iskazu potvrđuje da se "u biti nije promijenilo ništa", pojašnjavajući da ona nikada nije rekla da otac dijete ne voli niti tražila da se njoj dodijeli zasebno skrbništvo, ali da želi s TŠ preseliti u Nizozemsku jer smatra da je to za njegovu dobrobit ("jer su tamo bolji uvjeti i za njegovo zdravlje i škola, misli da bi mu tamo bilo bolje, možda i ne bi, ali misli da bi bilo"). Također pojašnjava da je tužbu u vezi s odlukom o putovanjima podnijela jer "zna da joj ne bi dozvolio ni dva dana da nekud pođu", da je tužbu u vezi sa školovanjem i zdravljem djeteta, iako tu stvarno nije bilo problema, najviše podnijela "jer tuženik uopće nije upućen u njegovo zdravstveno stanje, u kontrole i to", a tužbu u dijelu koji se odnosi na izdavanje osobne iskaznice jer želi TŠ prijaviti na njenu adresu, ali da razumije da je za svaku od navedenih situacija, u slučaju da je suglasnost tuženika potrebna, a on odbija dati takvu suglasnost, moguće pokrenuti zasebni izvanparnični postupak.

8.1. Kako proizlazi iz članka 310. stavka 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, s time da se smatra da je svakodnevna skrb o djetetu jednakovrijedna zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (stavak 2. istog članka). Međutim, potrebno je razlikovati svakodnevnu skrb o djeci i pojam roditeljske skrbi. Ako roditelji žive odvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja (članak 84. stavak 3. ObZ-a). Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, a roditelji roditeljsku skrb dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima (članak 91. stavak 1. ObZ-a). Roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću (stavak 3. istog članka). U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja (članak 92. stavak 1. ObZ-a), pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom (stavak 2. istog članka), kao i pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa (stavak 3. istog članka). Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb (članak 104. stavak 1. ObZ-a), a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (članak 105. stavak 1. ObZ-a). Odluka o ograničavanju roditeljske skrbi pojedinog roditelja ne donosi se unaprijed za situacije koje bi mogle nastati ubuduće. Štoviše, zakonske odredbe predviđaju zaseban izvanparnični postupak upravo za konkretne slučajeve nemogućnosti pribavljanja suglasnosti drugog roditelja u kojima sudska odluka zamjenjuje tu suglasnost (postupak radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi) odnosno u kojima sud, na prijedlog djeteta ili roditelja, odlučuje koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete radi zaštite njegove dobrobiti (članak 478. stavak 1. ObZ-a).

8.2. Neosnovan je stoga i prijedlog iz nalaza i mišljenju KLASA: 552-05/24-08/4, URBROJ: 139-038-28-25-6 od 4. veljače 2025. Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula da se donese odluka prema kojoj će majka samostalno odlučivati o obrazovnom i zdravstvenom statusu djeteta, a osim toga prijedlog temelji na tvrdnji da majka pretežno skrbi o zdravstvenom i obrazovnom statusu djeteta.

8.3. Posebno imajući u vidu da su na temelju odredbe članka 5. stavka 1. ObZ-a sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta dužni ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit dok oduzimanje odnosno ograničavanje roditeljske skrbi predstavlja krajnju mjeru kada, unatoč svim nastojanjima, zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi nije moguće i šteti dobrobiti djeteta, ponajprije štiteći najbolji interes mlljt. PŠ u smislu odredbe članka 3. Konvencije odnosno njegova prava i njegovu dobrobit u smislu članka 5. stavka 1. ObZ-a, sud zaključuje da je u najboljem interesu mlljt. PŠ da u skladu s odredbom članka 104. stavka 1. ObZ-a roditelji i nadalje ostvaruju roditeljsku skrb u cijelosti zajednički, pri čemu se roditeljima ukazuje na dužnost prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno (stavak 4. istog članka). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

9. Uzimajući u obzir da su predloženi na okolnosti koje nisu sporne ili na okolnosti koje sud već smatra dovoljno utvrđenim ili koje nisu od utjecaja na donošenje odluke, sud nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke (članak 220. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a). Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze. U odnosu na odluke (pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-226/2020 od 28. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pp-2568/2022-9 od 17. lipnja 2024.), na koje tijekom postupka ukazuje tužiteljica, uz sve prethodno navedeno, napominje se kako se one odnose na događaje iz razdoblja od 1. studenog 2019. do 12. ožujka 2020. odnosno od 29. listopada 2022.

10. U odnosu na protutužbeni zahtjev donesena je meritorna odluka budući da je tuženik, prethodno na ročištu od 15. travnja 2025. izjavivši da je protutužba podnesena kao "protuteža" tužbi, podneskom od 25. travnja 2025. povukao tužbu, a tužiteljica kojoj je obavijest o povlačenju tužbe uručena 2. svibnja 2025. nije izričito pristala na povlačenje do donošenja presude, pritom uzimajući u obzir da zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke o roditeljskoj skrbi nije osnovan i da izmjena postojeće odluke u svakom slučaju ne bi bila u najboljem interesu mlljt. PŠ (točka II. izreke).

11. U odnosu na troškove postupka odluka je donesena na temelju odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka (točka III. izreke).

U Dubrovniku 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. odvjetnica Franciska Matijašević, Obala 4 broj 24, Vela Luka

2. odvjetnik Joško Jurašin, Starčevićeva 7/II, Split

3. posebna skrbnica AŠ, Centar za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Split, Trg F. Tuđmana 3, Split

- nakon pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula, Šetalište Frana Kršinića 50,

Dubrovnik