Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-4/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Komunalnog društva Autotrolej d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-306/2023-14 od 13. studenog 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-306/2023-18 od 22. studenog 2024., na sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-306/2023-18 od 22. studenog 2024..

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-306/2023-18 od 22. studenog 2024..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten usmeni otkaz Ugovora o radu (Mat. br. [matični broj]) na neodređeno vrijeme od 4. srpnja 2016. sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca za radno mjesto i poslove referent kontrole ulaza, grupa kontrole ulaza, a koji je dan tužitelju 24. svibnja 2018. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, uz zahtjev za vraćanje na rad.

1.1.Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik nezakonito uskratio pravo tužitelju na obavljanje ugovorenih poslova po Ugovoru o radu (Mat. br. [matični broj]) od 04.srpnja 2016. te da je taj ugovor na snazi i nakon 24. svibnja 2018. i da radni odnos tužitelja sa tim danom nije prestao, uz zahtjev za vraćanje na rad.

1.2.Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj traži da se utvrde nedopuštenim Odluka poslodavca KD AUTOTROLEJ d.o.o. Rijeka broj: ... od 24.svibnja 2018. (odluka o stavljanju odluke na oglasnu ploču) i Odluka poslodavca KD AUTOTROLEJ d.o.o. Rijeka broj: ... od 24.svibnja 2018. (odluka o prestanku radnog odnosa), uz utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i zahtjev za vraćanje na rad.

3. Tužitelj je podnio žalbu sadržajno protiv navedene presude i rješenja, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoje tužbeni zahtjevi, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim usmenog otkaza Ugovora o radu od 4. srpnja 2016. koji je tuženik dao tužitelju 24. svibnja 2018., uz zahtjev za vraćanje na rad.

5.1. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su nedopuštene i nezakonite Odluka tuženika broj: ... od 24.svibnja 2018. o prestanku radnog odnosa tužitelja i Odluka tuženika broj: ... od 24.svibnja 2018. o stavljanju odluke na oglasnu ploču te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, uz zahtjev za vraćanje na rad (spojeni spis poslovni broj Pr-42/2019).

5.2.Predmet spora je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je tuženik nezakonito uskratio pravo tužitelju na obavljanje ugovorenih poslova po Ugovoru o radu od 4. srpnja 2016. i da je nadalje na snazi Ugovor o radu od 4. srpnja 2016. te da radni odnos tuženika nije prestao 24. svibnja 2018., uz zahtjev za vraćanje na rad.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 8. i čl. 338.st.4. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj. Naime, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima odlučne činjenice utvrdio analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, a ne njihovim pukim nabrajanjem, dakle na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a, te presuda svojim sadržajem odgovara čl. 338.st.4. ZPP-a, pri čemu je sud suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju presude naveo i činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio odnosno predložio, a koji su relevantni za odlučivanje o predmetu spora.

7. Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da je suprotno žalbenim navodima, sud prihvatio dokazne prijedloge tužitelja kojima se mogu utvrditi odlučne činjenice, pa tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

8. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a pobijane odluke nemaju niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude i rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2012.,

- da je Odlukom br. .... o izvanrednom otkazu od 10. srpnja 2013. tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2012.,

- da je tužitelj prethodno navedenu odluku o izvanrednom otkazu osporavao u sudskom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-2277/13, u kojem je donesena presuda poslovni broj P-2277/13-14 od 24. srpnja 2015. kojom je odluka o izvanrednom otkazu utvrđena nedopuštenom i naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na rad, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-276/16-2 od 3. svibnja 2016.,

- da je radi izvršenja prethodno navedene pravomoćne sudske odluke između stranaka sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4. srpnja 2016. kojim je ugovoreno da se sukladno presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-276/16-2 od 3. svibnja 2016. tužitelj vraća na rad, u radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme, na poslovima referenta kontrole ulaza, grupa kontrole ulaza, te su ugovorene prava i obveze ugovornih strana,

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018. ukinute ranije navedene presude Općinskog suda u Rijeci i Županijskog suda u Rijeci te je predmet vraćen Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje,

- da je Odlukom broj: ... od 24. svibnja 2018. tuženik utvrdio da tužitelju prestaje radni odnos zasnovan Ugovorom o radu od 4. srpnja 2016. s danom 24. svibnja 2018. temeljem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018, uz obrazloženje da su tuženik i tužitelj zaključili Ugovor o radu od 4.srpnja 2016. na temelju i u izvršenju presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-276/16-2 od 3. svibnja 2016. kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove i zadatke koje je obavljao prije Odluke br. 151. o izvanrednom otkazu od 10. srpnja 2013., a koja presuda je ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske čime je na snazi održana Odluka o izvanrednom otkazu od 10. srpnja 2013.,

- da je tuženik donio Odluku broj: ... od 24.svibnja 2018. o stavljanju prethodno navedene Odluke broj: ... od 24. svibnja 2018. na oglasnu ploču tuženika.

11. Sporno je da li je tuženik donio usmenu odluku o otkazu ugovora o radu saopćenu tužitelju 24. svibnja 2018. ili pismenu Odluku broj: ... 24. svibnja 2018. i da li su te odluke zakonite i dopuštene i s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na rad. Također, sporno je da li je tužba tužitelja u odnosu na zahtjev za utvrđenje nedopuštenim Odluke broj: ... 24. svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu tužitelja i posljedično vraćanje tužitelja na rad u prekluziji, kao i da li je dopuštena tužba u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim Odluke broj:

... 24.svibnja 2018. o stavljanju odluke o prestanku radnog odnosa na oglasnu ploču tuženika.

12.Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je Odluka broj ... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu tužitelja potpisana od strane DU, radnika tuženika, na temelju punomoći od 4. svibnja 2018. izdane od tadašnjeg direktora tuženika,

- da je 24. svibnja 2018. prilikom razgovora u službenim prostorijama tuženika, a kojem su prisustvovali tužitelj, DU, kao opunomoćenik direktora tuženika i AU, radnik tuženika, tužitelju objašnjeno da mu prestaje radni odnos i u tu svrhu pročitana je Odluka broj ... od 24. svibnja 2018., kojom prilikom je tužitelj navedenu odluku odbio primiti, kao i obrazac o razduženju, o čemu je sastavljen Zapisnik o uručenju odluke od 24. svibnja 2018.,

- da je tužitelj odjavljen kao osiguranik tuženika s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 24. svibnja 2018.,s time da se u odjavi kao razlog prestanka svojstva osiguranika navodi „Odluka nadležnog suda – sudski raskid ugovora o radu“.

13. Imajući u vidu utvrđene činjenice prvostupanjski sud zaključuje da tuženik 24. svibnja 2018. nije donio usmenu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju već pismenu Odluku broj ... od 24. svibnja 2018. o otkazu ugovora o radu pa da nije riječ o usmenom otkazu, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim usmenog otkaza ugovora o radu tužitelja od 4. srpnja 2016. uz utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao sa danom 24. svibnja 2018. i posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad.

14. S obzirom na prethodni zaključak da tuženik nije dao tužitelju usmeni otkaz ugovora o radu, već da je o tome donio pismenu odluku, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tuženik nije nezakonito uskratio tužitelju pravo na obavljanje ugovorenih poslova i da Ugovor o radu od 4. srpnja 2016. više nije na snazi s obzirom da je otkazan Odlukom tuženika broj ... od 24. svibnja 2018., slijedom čega odbija eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika broj:

... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu tužitelja te posljedično tome zahtjev za vraćanje na rad, prvostupanjski sud pri utvrđenju da je tužitelj za spornu odluku saznao 24. svibnja 2018. kada mu je bila predočena od strane DU, a koju odluku je tužitelj odbio preuzeti, ujedno cijeneći da je rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje:ZR) tužitelju počeo teći 25. svibnja 2018. odnosno najkasnije 1. lipnja 2018. nakon stavljanja sporne odluke na oglasnu ploču tuženika sukladno čl. 123. st.2. i 3. Pravilnika o radu tuženika (dalje:Pravilnik), a da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava u odnosu na tu odluku uputio tuženiku 21. prosinca 2018. i da je tužba podnesena 18. siječnja 2019. , zauzima pravno shvaćanje da je tužba podnesena po proteku prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 2. ZR-a.

15.1. Stoga, prvostupanjski sud odbacuje tužbu za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika broj: ... od 24. svibnja 2018. (odluka o prestanku radnog odnosa) i Odluke broj: ... od 24.svibnja 2018. (o stavljanju odluke o prestanku radnog odnosa na oglasnu ploču) kao nepravovremenu.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tuženik nije donio usmenu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, već da je donio pismenu Odluku broj ... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrdio prestanak Ugovora o radu tužitelja od 4. srpnja 2016., a koja je odluka tužitelju saopćena i obrazložena istoga dana i koju je tužitelj odbio primiti, budući da takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pri čemu je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima osnovano prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i isprave priložene spisu kao vjerodostojne, s obzirom da ostalim izvedenim dokazima nisu dovedeni u pitanje.

19. Stoga su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da su Odluka broj ... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu tužitelja od 4. srpnja 2016. i Odluka broj: ... od 24.svibnja 2018. o stavljanju prethodne odluke na oglasnu ploču tuženika sastavljene „ad hoc“ za potrebe ovog sudskog postupka neosnovani.

19.1. Pri tome, žalbeni navodi tužitelja obrasci odjave sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nisu dostavljeni tužitelju putem oglasne ploče tuženika, već putem pošte, kao i da u obrascu navedena osnova odjave „odluka suda, sudski raskid“, a ne „otkaz ugovora o radu“ te datum podnošenja odjave 25. svibnja 2018., odnosno prije nego je otkaz usmeno saopćen tužitelju, upućuju na nepostojanje spornih odluka odnosno njihovu kasniju „ad hoc“ pripremu, nisu osnovani. To iz razloga jer dostava obrasca odjave nadležnim zavodima i dostava odluke o prestanku radnog odnosa odnosno otkazu ugovora o radu radniku ne moraju biti izvršeni na istovjetan način pa time što je obrazac odjave dostavljen tužitelju putem pošte na njegovu adresu, a sporna pismena odluka o prestanku radnog odnosa usmeno saopćena i potom dostavljena putem oglasne ploče tuženika, ne upućuje na zaključak da pismena odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja i odluka o stavljanju te odluke na oglasnu ploču tuženika nisu postojale. Isto tako, činjenica da je u obrascu kao osnova odjave navedeno „odluka suda, sudski raskid“ ne upućuje na zaključak o nepostojanju sporne pismene odluke o prestanku radnog odnosa, budući da je tom odlukom utvrđeno da je upravo na temelju odluke suda (rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018.) prestao ugovor o radu tužitelja od 4. srpnja 2016.. Konačno, podnošenje odjave 25. svibnja 2018. nije uslijedilo nakon saopćenja sporne pismene odluke o prestanku ugovora o radu tužitelju, s obzirom na utvrđenje da je sporna odluka donesena i usmeno saopćena tužitelju dan ranije 24. svibnja 2018..

20. Žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na neurednu dostavu Odluke broj ... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu jer da pokušaj dostave nije uslijedio na radnom mjestu tužitelja sukladno čl. 123. Pravilnika, nisu osnovani. Prema čl. 123. st.1. Pravilnika sve odluke o pravu i obvezi radnika neposredno se uručuju radniku na njegovu mjestu rada, uz dostavnicu sa datumom uručenja, koju potpisuje radnik. Imajući u vidu utvrđenje da je neposredno uručenje sporne odluke tužitelju pokušano prilikom sastanka u uredu direktora tuženika, dakle u prostorijama tuženika, ujedno cijeneći da se radno mjesto tužitelja nalazi u blizini tih prostorija (kućici zvanoj kontrola ulaza), što među strankama nije sporno, to je i prema ocijeni ovog suda pokušaj dostave sporne odluke tužitelju uredno izvršen, budući da se prostorije tuženika u smislu čl. 123. st.1. Pravilnika imaju smatrati mjestom rada tužitelja.

21. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

22. Prema odredbi čl. 112. ZR-a, ugovor o radu prestaje smrću radnika, smrću poslodavca fizičke osobe,smrću poslodavca obrtnika, ako u skladu s posebnim propisom nije došlo do prijenosa obrta, prestankom obrta po sili zakona u skladu s posebnim propisom, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, danom dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, otkazom i odlukom nadležnog suda.

23. Odredbom čl. 120. ZR-a propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (st.1.). Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (st.2.). Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje(st.3.).

24. Prema čl. 124.st.1. ZR-a, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

25. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da tuženik nije donio usmenu odluku o otkazu Ugovora o radu od 4.srpnja 2016. saopćenu tužitelju 24. svibnja 2018., već da je donio pismenu Odluku broj ... od 24. svibnja 2018. kojom je utvrdio prestanak ugovora o radu tužitelja od 4. srpnja 2016., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 120. st.1. i 2. i čl. 124.st.1.ZR-a kada je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je usmena odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te posljedično tome zahtjev za vraćanje tužitelja na rad, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik nezakonito uskratio tužitelju obavljanje poslova po Ugovoru o radu od 4. srpnja 2016. te da je taj ugovor i nakon 24. svibnja 2018. na snazi, te posljedično tome zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

26. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2013. otkazao ugovor o radu tužitelju od 2. svibnja 2012. koju odluku je tužitelj osporavao u sudskom postupku u kojem je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2277/13 od 24. srpnja 2015. kojom je raniji izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja od 10. srpnja 2013. utvrđen nedopuštenim i naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na rad. Nadalje, nije sporno da je u ispunjavanju obveze tuženika iz navedene pravomoćne presude sklopljen Ugovor o radu od 4. srpnja 2016. te da je nakon sklapanja tog ugovora donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018. kojom je ukinuta pravomoćna presuda u izvršenju koje je sklopljen taj ugovor o radu, nakon čega je tuženik donio spornu Odluku broj ... od 24. svibnja 2018.. Tom odlukom tuženik je utvrdio prestanak ugovora o radu tužitelja od 4. srpnja 2016., uz obrazloženje da je ugovor o radu sklopljen u izvršavanju pravomoćne presude, a da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna presuda čime je održana na snazi Odluka br. 151 o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 10. srpnja 2013. .

27. Imajući u vidu prethodne činjenice, za zaključiti je da tuženik nije donio usmenu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju 24. svibnja 2018., već da je donio odluku kojom je u skladu s čl. 112. toč.8. ZR-a utvrdio da je radni odnos tuženika zasnovan Ugovorom od radu od 4. srpnja 2016. prestao donošenjem prethodno navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1336/16-2 od 30. siječnja 2018. kojom je ukinuta pravomoćna odluka u izvršenju koje je sklopljen Ugovor o radu od 4. srpnja 2016. i predmet vraćen na ponovno suđenje, otpala je pravna osnova sklapanja tog ugovora, a ostala je na snazi ranija odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. srpnja 2013. o kojoj se vodio sudski spor.

28. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 133. ZR- a kada je odbacio tužbu u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke broj: ... od 24.svibnja 2018. (o prestanku radnog odnosa ).

29. Prije svega valja reći da je uvidom u eSpis utvrđeno da je sudski postupak koji se vodio radi osporavanja ranije donesene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. srpnja 2013. pravomoćno okončan donošenjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-243/2018 (ranije poslovni broj P-2277/2013) od 20. prosinca 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim odluke o izvanrednom otkazu i zahtjev za vraćanje na rad, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj GžR-151/2019 od 2. svibnja 2019., s time da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3512/2019 od 10. rujna 2019. odbijena revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke.

30. Prema odredbi čl. 133. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st.1.).Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st.2.). Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (st.3.).

31. Budući da je izvedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je tuženik pokušao uručiti tužitelju spornu Odluku broj: ... od 24.svibnja 2018. kojom je utvrđen prestanak ugovora o radu tužitelja na sastanku održanom 24. svibnja 2018., kada mu je ujedno usmenim putem saopćio tu odluku i njezine razloge donošenja, nakon čega je tužitelj odbio primitak iste bez navođenja opravdanog razloga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj za spornu odluku saznao toga dana, pa da je slijedećeg dana 25. svibnja 2018. tužitelju počeo teći rok od petnaest dana iz čl. 133. st.1. ZR-a za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, a ne da je za spornu odluku saznao tek dostavom obrasca odjave sa nadležnih zavoda putem pošte 7. lipnja 2018. odnosno dostavom sporne odluke uz odgovor na tužbu u ovom postupku 6. prosinca 2018. kako to smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-3367/2019 od 21. prosinca 2022. , kao i sa pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudksa prava u predmetu Grizelj protiv Hrvatske, zahtjev br. 50564/14 prema kojem se rok za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa računa od dana saznanja radnika za tu povredu odnosno od dana kada je radnik bez opravdanog razloga odbio primitak odluke, pri čemu radniku nije dopušteno odabrati između dvije mogućnosti početka roka (dan dostave ili dan saznanja).

32. Stoga, kako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava u odnosu na spornu Odluku broj:

... od 24.svibnja 2018. podnio tuženiku 21. prosinca 2018., dakle nakon proteka roka od petnaest dana od saznanja za tu odluku 24. svibnja 2018., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila prekluzija prava na sudsku zaštitu sukladno čl. 133. ZR-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbu za utvrđenje nedopuštenosti sporne odluke i vraćanje na rad tužitelja odbacio.

33. Podredno, sve i kada bi se imalo smatrati da tužitelj nije saznao za spornu odluku na sastanku 24. svibnja 2018., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ista tužitelju uredno dostavljan putem oglasne ploče tuženika u skladu s čl. 123. Pravilnika u svezi s čl. 132. ZR-a, kojom je propisano da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

34. Odredbom čl. 123. Pravilnika propisano je da se sve odluke o pravu i obvezi radnika neposredno uručuju radniku na njegovu mjestu rada, uz dostavnicu sa datumom uručenja, koju potpisuje radnik. (st.1.). Ako radnik odbije primiti pisanu odluku iz prethodnog stavka, osoba koja dostavlja o tome će načiniti zabilješku s naznakom datuma pokušaja dostave, a spomenutu će odluku stoga dana staviti na oglasnu ploču Društva. (st.2.). U slučaju isticanja pisane odluke iz stavka 2. članka na oglasnoj ploči Društva smatra se daje pisana odluka dostavljena radniku istekom posljednjeg dana roka od osam dana od dana isticanja na oglasnu ploču.

35. Imajući u vidu da je tuženik u skladu s čl. 123. st.1. Pravilnika pokušao neposredno uručiti spornu odluku tužitelju, koji je odbio primitak iste, o čemu je sačinjena bilješka na samoj odluci, pravilno je tuženik sukladno čl. 123. st.2. Pravilnika tu odluku istoga dana stavio na oglasnu ploču, čime se sukladno st. 3. istoga članka smatra da je istekom osam dana od dana stavljanja na oglasnu ploču

sporna odluka uredno dostavljena tužitelju, dakle sa danom 1. lipnja 2018., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, slijedom čega je rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. st.1. ZR-a istekao 16. lipnja 2018., pa je taj zahtjev od 21. prosinca 2018. podnesen izvan zakonskog roka, slijedom čega je tužitelj prekludiran u traženju sudske zaštite u odnosu na spornu odluku.

36. Pri tome, žalbeni navodi kako dostava odluke nije pokušana na radnom mjestu tužitelja sukladno čl. 123. st.1. Pravilnika o radu nisu osnovani. Naime, dostava odluke tužitelju pokušana je u radnim prostorijama tuženika (uredu direktora), a što u širem smislu predstavlja radno mjesto tužitelja u smislu navedene odredbe Pravilnika, s obzirom da se pod radnim mjestom prema ocijeni ovog suda ima smatrati ne samo prostorija u kojoj radnik obavlja poslove svog radnog mjesta, već i druge službene prostorije tuženika. Nadalje, činjenica da spornoj odluci ne prileži dostavnica, suprotno žalbenim navodima nije od utjecaja na urednost dostave izvršene putem oglasne ploče tuženika, s obzirom da je tužitelj odbio primiti odluku pa nije niti bilo potrebe prilaganja nepotpisane dostavnice. Također, okolnost da je tužitelj slijedećeg dana nakon pokušane dostave otišao na bolovanje pa nije radio, suprotno žalbenim navodima nije od utjecaja na urednost izvršene dostave putem oglasne ploče tuženika jer nije riječ o situaciji iz čl. 123. st. 4. ZR-a budući da je tužitelj radio onoga dana kada mu je pokušano neposredno uručenje sporne odluke i kada je odluka stavljena na oglasnu ploču pa nije bilo potrebe dostavlja iste preporučenom pošiljkom na adresu tužitelja.

37. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu u odnosu na odluku o otkazu neovisno o formi u kojoj je donesena (usmenoj ili pismenoj), nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. To iz razloga jer sve i kada bi se imalo smatrati da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava od 7. lipnja 2018. pravovremeno u skladu s čl. 133. st.1 ZR-a podnio taj zahtjev protiv Odluke broj: ... od 24.svibnja 2018. o prestanku radnog odnosa, pri nespornoj činjenici da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, rok za podnošenje tužbe sukladno čl. 133.st.2. ZR-a isticao je 7. srpnja 2018., dok je tužba kojom tužitelj osporava zakonitost te odluke podnesena 18. siječnja 2019. (zaprimljena pod poslovnim brojem Pr-42/2019, koja parnica je spojena s ovim parnicom), slijedom čega je ista podnesena nakon proteka roka iz čl. 133. st.2. ZR-a pa je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe budući da tužitelj nije u odnosu na tu odluku podnio tužbu u zakonskom roku.

38. Vezano za tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluke broj ... od 24.svibnja 2018. o stavljanju odluke od 24. svibnja 2018. na oglasnu ploču, valja reći da prema ocijeni ovog suda nije riječ o odluci kojom je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa koju normira odredba čl. 133. ZR-a, već je riječ o odluci tuženika koja nema neposredni pravni učinak i kojom nije povrijeđeno neko pravo tužitelja iz radnog odnosa, slijedom čega sudska zaštita u odnosu na tu odluku nije dopuštena. O pravilnosti te odluke može se odlučivati kao o prethodnom pitanju u sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu, kao u ovom predmetu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava

u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.

39. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife.

40. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan