Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1144/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci,(OIB 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JR, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Staši Stefanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, (OIB 72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju – Anzelu, odvjetniku iz Rijeka, radi ispravka, nakon glavne rasprave održane 25. ožujka 2025., 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelj JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi k. č. br. [katastarska čestica] zgr u naravi kuća i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj.

II. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi k. č. br. [katastarska čestica] zgr u naravi kuća i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj s imena tuženika Grad Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, Mali Lošinj, OIB: 72167909884 i upis prava vlasništva u korist tužitelja JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 770,55 eura (sedmastosedamdeseteuraipedesetpetcenta) u roku od 15 (petnaest) dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenje ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 131,00 euro (stotridesetjedaneuro).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u pojedinačnom ispravnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Z-8547/2022 djelomično prihvaćen njegov prijedlog za ispravak upisa na nekretninama označenim u izreci ove presude, te određeno brisanje prava suvlasništva IR u 56/280 dijela, JRU u 14/280 dijela, Balancin Lidija JRU u 14/280 dijela, Balancin Rite J u 14/280 dijela, NR u 14/280 dijela, GR u 2/280 dijela, Balancin I u 2/280 dijela i ZR u 2/280 dijela, dok da je prijedlog predlagatelja (tužitelja) JR djelomično odbijen u odnosnu na 112/280 dijela na kojem je kao suvlasnik uknjižen tuženik.

2. Tužitelj navodi da je na pokretanje ovog parničnog postupka upućen temeljem ovosudnog rješenja Z-8547/2022 kojeg da je zaprimio 11. srpnja 2024.

3. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj, računajući posjed njegovih pravnih prednika zakoniti, istiniti i pošteni posjednik i spornog dijela nekretnina obzirom da se cijele nekretnine nalaze u dugogodišnjem isključivom posjedu njega i njegovih pravnih prednika i to od II. svjetskog rata.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, postavljenoj vrijednosti predmeta spora, naveo da je pravo suvlasništva prijepornih nekretnina tuženik stekao temeljem odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) temeljem odredbi Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

5. Također je tuženik naveo da prijeporni dio prijepornih nekretnina predstavlja optantsku imovinu koja da je 1. lipnja 1995. prešla u društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Mali Lošinj kao pravnog prednika sadašnjeg tuženika.

6. Tuženik smatra da tužitelj nije pošteni posjednik prijepora obzirom da je još njegov pravni prednik 1995. bio pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva, a koji postupak da je okončan odbacivanjem prijedloga za razvrgnuće, te da je potom 2. listopada 2007. tuženik podnio zahtjev za otkup spornog dijela prijepornih nekretnina, a 23. rujna 2009. da je zamolio odgodu prodaje zbog nemogućnosti realizacije kredita kojim bi kupio taj dio.

7. Tuženik je također naveo da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva prijepora dosjelošću.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja , sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 6), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 do 10), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povijesni prikaz (list 11 do 13), rješenje o nasljeđivanju O-51/81-4 od 13. travnja 1981. (list 14 do15), rješenje o nasljeđivanju broj O-59/84-4 od 25. svibnja 1984. (list 16 do 17), dopis – molba (list 18 do 19račun Zidarsko fasaderske radnje Bešlagić Mujaga (list broj 20), rješenje Z-356/92 od 20. prosinca 1994. (list 21), potvrda od 21. Listopada1993. (list 22), prijepis posjedovnog lista 387 k. o. [katastarska općina] (list 23), Darovni ugovor zaključen između HR kao darovateljice i TR kao obdrenika 22. studenog 2021. (list 24 do 26), darovni ugovor zaključen između TR kao darovatelja i JR kao obdarenika **.**.2021. (list 27 do 29), povijest promjena na katastarskim česticama (list 30 do 31), odgovor na tužbu (list 35 do 38), podnesak tužitelja od10. rujna 2024. (list 40 do 42), troškovnik tužitelja (list 74), ovosudne spise Z-8547/2022 i Z-25109/2022.

9. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Uvidom u ovosudni spis Z-8547/2022 sud je utvrdio istinitost navoda tužitelja u dijelu koji se odnosi na pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na nekretnine navedene u izreci ove presude, te u odnosu na činjenicu da je rješenjem Z-8547/2022-23 do 5. srpnja 2024. prijedlog tužitelja za ispravak djelomično prihvaćen, a djelomično u odnosu na 112/280 dijela istih nekretnina da je prihvaćen prigovor tuženik kao predloženika i odbijen prijedlog tužitelja kao predlagatelja radi ispravka u odnosu na taj suvlasnički dio tuženika, kao i da je tužitelj kao predlagatelj upućen svoje pravo ostvarivati u parnici tužbom za ispravak.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj tužbu podnio u zakonom propisanom roku.

12. Nije sporno niti da je tuženik uknjižen kao suvlasnik nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] sa 112/280 suvlasničkih dijela, a što je sud utvrdio i uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 do 10).

13. Iz istog zk.ul. utvrđeno je da je u preostalom suvlasničkom omjeru sa ukupno 168/280 dijela uknjižen tužitelj.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka geodeta SR iz [adresa], a koji nalaz prileži ovosudnom spisu Z-8547/2022 (st 83 do 92), sud je utvrdio da su prijeporne nekretnine u naravi kuća u [adresa], dva pomoćna objekta koja se nalaze na dvorištu, da su nekretnine sa tri strane ograđene kameno betonskim zidovima, a sa jugoistočne strane rubom zgrade, te da se na iste nekretnine može ući sa javne površine – puta kroz dva ulaza koja se oba nalaze na sjeveroistočnoj strani.

15. Iz sadržaja navedenog Z spisa utvrđeno je da isključivo tužitelj posjeduje ključeve ulaznih vrata kroz koja se pristupa na prijeporne nekretnine.

16. Iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku Z-8547/2022, ČR i CR, a kojim iskazima je i zk. sud poklonio vjeru, utvrđeno je da je u kući u [adresa] negdje do 1920. živio BR, nakon njegove smrti da je živjela njegova kćerka AR s kojom su negdje do 1945. živjeli i drugi bliski rođaci koji su se zatim odselili nakon čega da je u kući ostala živjeti samo AR sa njenim suprugom N, da su negdje 1950-ih AR i DR odselili zbog posla u [adresa], a potom u Kanadu jer da su im tamo još i prije bila odselila djeca osim kćerke NR koja se udala i živjela u [adresa].

17. Svjedok ČR je iskazao kako zna da je AR umrla 1979. , a DR 1984. te da u periodu od nekih 10-ak godina za vrijeme dok su AR i DR bili u Kanadi pa do njihovog povratka, u spornoj kući nije nitko živio, da je kuća bila zatvorena.

18. Iz iskaza svjedoka ČR proizlazi da su AR i DR imali sedmero ili osmero djece da je nakon njihove smrti u kuću došao živjeti njihov sin DR (G) koji da je kuću uredio i u njoj živio neko vrijeme, potom otišao u Kanadu ostavivši kuću tužiteljevom ocu TR koji je sa svojom braćom i sestrama postigao dogovor u vezi kuće, te da TR nitko od braće i sestra nije osporavao pravo na kuću i dvorište.

19. I svjedok CR iskazuje kao i svjedok ČR da su u predmetnoj kući stanovali AR rođ. BR i njen muž OR koji da je nakon smrti supruge ostao živjeti u kući i o kojem je brigu vodio tužiteljev otac TR, a da je nakon smrti DR TR sa svojom obitelji nastavio živjeti u kući te da nikada nije imao problema oko korištenja te kuće.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su najmanje od 1920. kada je umro pravni prednik tužitelja ER, pa sve do sada prijeporne nekretnine bile u posjedu tužiteljevih pravnih prednika, te i samog tužitelja.

21. Naime, niti u zk. ispravnom postupku, a niti tijekom ovog parničnog postupka nije utvrđeno da bi osim tužiteljevih prednika i njega samoga počev najkasnije od 1920. pa do sada kuću koristile neke treće osobe, ili tuženik, ili njegov pravi prednik.

22. Tužitelj navodi, a to je potvrđeno iskazima svjedoka ČR i CR, da je nakon smrti PR u kući živjela njegova kćerka AR rođ. PR sa suprugom OR (DR) Balanzinom.

23. Mada je svjedok ČR iskazao da nekih 10- ak godina AR i OR nisu živjeli u spornoj kući nego u Kanadi, ta činjenica ne znači da AR i OR i u to vrijeme nisu bili u posjedu prijepornih nekretnina.

24. Uvidom i rješenje O-51/81-4 od 13. travnja 1981. (list 16 do 17 u spisu Z- 8547/202) , utvrđeno je, da je ŠR umrla **.**.1979., da su je naslijedili suprug FR, djeca ŽR, Blancin FR, VR, LR, RR koji je i otac tužitelja, te kćerke ĆR i NR rođ. MR svi u 1/8 dijela.

25. Uvidom u rješenje O-59/84 od 25. svibnja 1984. (list 14 do 15 u spisu Z), utvrđeno je da je suprug UR, FR umro **.**.1984., te da su ga naslijedila djeca navedena i u rješenju O-51/81-4.

26. Također je utvrđeno da su prijeporne nekretnine činile ostavinsku imovinu iza Salata Ilde i Balancin Ivana.

27. U zk. ispravnom postupku tužitelj je dokazao da se nalazi u posjedu cjeline prijepornih nekretnina, a računajući i posjed njegovih pravnih prednika – nasljednika pok. KR, odnosno da takav njegov posjed računajući i posjed pravnih prednika traje najkasnije od 1920.

28. Također, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelju i njegovom ocu ĐR i drugim njegovim pravnim prednicima itko osporavao pravo posjeda, isticao na prijepornim nekretninama svoja vlasnička ili posjedovna prava ili im na bilo kakav drugi način dao do znanja da nemaju pravo posjedovati prijeporne nekretnine.

29. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama izdanih od Odjela za katastar nekretnina Mali Lošinj, pod Klasom:930-04/55-05/51, Urbroj:541-19-07/4-22- 2 od 17. svibnja 2022. (list 27 do 28 u Z spisu) , utvrđeno je da je tužiteljev djed OR od revizije i prijepisa k. o. [katastarska općina] 1953. bio upisan kao posjednik prijepornih nekretnina u posjedovnom listu 35 k. o. [katastarska općina], da je 1971.došlo do prijepisa prijepornih nekretnina u posjedovni list 242 k. o. [katastarska općina], te upisa društvene imovine pod Upravom skupštine Općine Mali Lošinj kao posjednika.

30. Iz istog pismena je utvrđeno da je 1996. ponovno došlo do prijenosa istih nekretnina u posjedovni list 387 k. o. [katastarska općina], kada je kao posjednik cjeline spornih nekretnina upisan tužiteljev otac TR, a iste te godine da su kao posjednici upisani u jednakim suvlasničkim omjerima tužitelj i njegova sestra JJ.

31. Već iz navedenih promjena u katastru razvidno je da su prijeporne nekretnine od 1953. bile evidentirane kao posjed tužiteljeve obitelji, da je to tako bilo do 1971. kada je kao posjednik evidentiran pravni prednik tuženika, a potom da je od 1996. pa do sada kao posjednik evidentiran otac tužitelja, te potom tužitelj i njegova sestra.

32. Uvidom u darovni ugovor zaključen 22. studenog 2021. (list 11d o 12 Z spisa) utvrđeno je da je tužiteljeva sestra HR rođ. JJ **.**.2021. svoj suvlasnički udio na prijepornim nekretninama darovala tužiteljevom i njenom ocu TR, a koji je istog tog dana svoj suvlasnički udio darovao tužitelju kako to proizlazi iz sadržaja darovnog ugovora (list 8 do 9 Z spisa).

33. Tužitelj je u tužbi naveo da su KR, a koji je, prema navodima svjedoka ČR umro oko 1920., naslijedila njegova djeca IJ, NJ i GJ rođ. Salata u po 1/5 dijela, te AR rođ. Salata u 2/5 dijela.

34. U ovom parničnom postupku prijepor predstavljaju suvlasnički udjeli koje su iza ZJ stekli njegov sin NJ i kćerka HJ, a na čijim suvlasničkim udjelima je poslije došlo do uknjižbe društvenog vlasništva, a zatim upisa tuženika kao suvlasnika.

35. Iz navoda tužitelja proizlazi da su i IJ i NJ i HJ rođ. NJ još za vrijeme II. svjetskog rata napustili posjed predmetnih nekretnina, te otišli u Italiju, a posjed prepustili svojoj sestri – baki tužitelja

– AR rođ. NJ.

36. Da su navodi tužitelja u tom dijelu točni i istiniti, proizlazi i iz iskaza svjedoka ČR koji navodi da su negdje do 1945. kada je nesporno završen II. svjetski rat, u kući živjeli i drugi bliski rođaci, a da su oni poslije iz kuće odselili, te da je od 1945. u kući ostala živjeti samo tužiteljeva baka AR i djed NJ (Giovanni).

37. Slijedom toga sud je utvrdio da su NJ i HJ rođ. NJ, prije nego što je došlo do prijenosa dijela prijepornih nekretnina u društveno vlasništvo svoje suvlasničke dijelove ustupili tužiteljevoj baki i djedu koji su potom uz tužiteljevog oca TJ, tužiteljevu sestru HR i samog tužitelja, od tada bili isključivi i nesmetani posjednici prijepornih nekretnina.

38. Mada ne postoje pisani dokumenti iz kojih bi sud utvrdio da su NJ i SJ rođ. NJ darovali AR rođ. NJ svoje suvlasničke udjele na prijepornim nekretninama, iz nesporno utvrđene činjenice da NJ i HJ rođ. NJ nikada više u prijepornim nekretninama nisu živjeli, nisu osporavali ČJ ni njenim nasljednicima pravo korištenja tih nekretnina, niti su im na drugi način dali do znanja da im ne pripada pravo posjeda istih nekretnina, sud smatra da su u naravi NJ i CJ rođ. NJ svoje suvlasničke dijelove prijepornih nekretnine usmeno darovali AR rođ. NJ, te da je do toga darovanja došlo u periodu do okončanja II. svjetskog rata 1945., odnosno da je do toga došlo prije nego što su njihovi suvlasnički omjeri na prijepornim nekretninama preneseni u društveno vlasništvo.

39. Iz rješenja Ureda za imovinsko – pravne poslove Rijeka, Ispostava Mali Lošinj, Klasa:UP/I-942-01/95-01/07, Urbroj:2170-08/5-95-2 od 1. lipnja 1995. utvrđeno je da su nekretnine NJ i BJ. Z č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica]. upisane kao njihovo suvlasništvo za po 1/5 dijela u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prešle u društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Mali Lošinj dana 18.prosinca 1954. sukladno odredbi čl.1. Sporazuma sklopljenog 3. srpnja 1965. između Bivše SFRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. (Službeni list SFRJ 8/65).

40. Iz istog rješenja proizlazi da je NJ bio rođen **.**.1920., da je talijanski državljanin koji je to državljanstvo zadržao uvaženom mu opcionom izjavom.

41. Dalje je utvrđeno da je AJ bila rođena **.**.1910., da je također talijanska državljanka, da je to državljanstvo zadržala opcionom izjavom koje je uvažena 15. listopada 1949.

42. Nadalje je iz tog rješenja utvrđeno da su NJ i AJ rođ. NJ svoje suvlasničke udjele naslijedili iza pok. IR pok. H koji je umro u [adresa] 9. svibnja 1944.

43. Obzirom da imovina na nasljednike prelazi u trenutku smrti ostavitelja, to su NJ i AJ postali suvlasnici u po 1/5 dijela prijepornih nekretnina 9. svibnja 1944., te su kao suvlasnici mogli svoje suvlasničke dijelove darovanjem prenijeti na AR rođ. NJ – baku tužitelja.

44. Kako je sud već naprijed naveo, a kako proizlazi iz iskaza svjedoka DJ i CR, utvrđeno je da je nakon 1945. jedini posjednik prijepornih nekretnina bila tužiteljeva baka AR sa njenim suprugom OR, a nakon njihove smrti (1981. i 1984.), jedini posjednici prijepornih nekretnina u cijelosti su bili tužiteljev otac TR, te tužiteljeva sestra IRU i sam tužitelj.

45. Utvrđeno je da je OJ svoj suvlasnički udio darovala ĐR, a ovaj potom ČJ JR – tužitelju.

46. Mada iz naprijed navedenog rješenje od 1. lipnja 1995. proizlazi da su NJ i AJ rođ. NJ bili optanti, niti iz jednog provedenog dokaza sud nije utvrdio da su oni ikada dali izjave da svoje nekretnine žele prodati bivšoj SFRJ, a teret tog dokaza je po mišljenju suda, a primjenom odredbe čl.221a ZPP, na tuženiku.

47. Naime, u parničnom postupku nije, u ovom slučaju tužitelj, taj koji treba dokazivati negativne činjenice odnosno da treba dokazati da NJ i CJ rođ. EJ nisu dali izjavu da svoje nekretnine žele prodati bivšoj SFRJ, nego je tuženik taj koji treba dokazati da su oni te izjave dali, a što tuženik nije dokazao.

48. Osim toga, optantska imovina je do sklapanja Ugovora o miru između tadašnje Jugoslavije i Italije na dan 15. rujna 1947. bila u vlasništvu talijanskih državljana koji su dali opcionu izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo, a tim nekretninama su optanti mogli neograničeno rapolagati do 2. prosinca 1950. (Sporazum o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. – Službeni list SFRJ MU 8/65).

49. Dakle, optantska imovina kao pravni institut postoji od 1947., radi se o imovini koja je do sklapanja Ugovora o miru između tadašnje Jugoslavije i Italije dana 15. rujna 1947. bila u vlasništvu talijanskih državljana koji su dali opcionu izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo.

50. Tim ugovorom je određeno da imovina talijanskih državljana - osoba koje su optirale za talijansko državljanstvo i preselili u Italiju, ostaje u njihovom vlasništvu s time da oni tu imovinu mogu prodati pod istim uvjetima kao državljani države sljednice.

51. Optanti su nekretninama neograničeno mogli raspolagati do 23. prosinca 1950. kada je zaključen Sporazum između FNRJ i Republike Italije i dogovoreno da se jugoslavenska vlada obvezuje otkupiti svu optantsku imovinu koju njezini vlasnici sada državljani Republike Italije žele prodati, te svi optanti koji su dali izjavu da svoju imovinu žele prodati, od 23. prosinca 1950. više nisu mogli mijenjati pravni status te imovine.

52. Sporazumom zaključenim između FNRJ i R. Italije **.**.1954. (Službeni list FNRJ dodatak broj 2 od 1. veljače 1956.) u društveno vlasništvo prešle su sve nekretnine optanata koji su ih željeli prodati, dok je istovremeno imovina osoba- optanata koji svoju imovinu nisu htjeli prodati, obuhvaćena primjenom mjerom zabrane raspolaganja.

53. Kako je na suvlasničkim dijelovima NJ i BJ bila upisana privremena mjera zabrane raspolaganja, ta činjenica dokazuje da oni nisu dali izjave da svoju imovinu žele prodati bivšoj Jugoslaviji.

54. Stoga sud smatra da su suvlasnički udjeli NJ i BJ rođ. NJ predstavljali slobodnu optantsku imovinu.

55. Kako je već naprijed navedeno sud je utvrdio da su oni tom svojom imovinom raspolagali i prije nego što da su dali opcione izjave.

56. Kako je sud utvrdio i naprijed naveo da su prijeporne nekretnine od najkasnije 1920. pa do sada u cjelini bile u posjedu tužiteljeve obitelji, njegovog pradjeda PJ, potom do 1945. u posjedu Salata Constanta, Salata Ivana, Salata ud. ŠJ i ĐR rođ. UR koji su bili djeca PR, a nakon 1945. da su isključivom posjedu FJ rođ. PR

– bake tužitelja, njenog supruga OR, a nakon njihove smrti 1981. i 1984. da su nekretnine u cjelini u isključivom posjedu tužiteljevog oca ĐR, sestre IRU, te tužitelja, to je sud utvrdio da je tužitelj računajući posjed njegovih pravnih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu cjeline prijepornih nekretnina barem od 1920. do danas.

57. Iz nijednog provedenog dokaza sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici prijepornih nekretnina u cijelosti.

58. Činjenica da je pravni prednik tužitelja 1995. pokrenuo postupak razvrgnuća prijepornih nekretnina, te da je 2. listopada 2007. tužitelj tuženiku podnio zahtjev za otkup 2/5 dijela istih nekretnina, ne dokazuje da tužiteljev posjed nije bio pošten, nego po mišljenju suda predstavlja pokušaj da tužitelj brži način uredi vlasništvo tih nekretnina.

59. Naime, samo saznanje tužitelja da je netko drugi uknjižen kao suvlasnik prijeporne nekretnine, a uz činjenicu da tužitelju nikada ta treća osoba, u ovom slučaju tuženik, nije osporila pravo posjeda cjeline prijeporne nekretnine, da nikada nije tužitelja niti njegove pravne prednika pozvala na predaju nekretnine u suposjed, te da ni tužitelj ni njegovi pravni prednici nikada od strane tuženika i njegovog pravnog prednika nisu pozvani na plaćanje najamnine zbog korištenja njihovog upisanog suvlasničkog dijela, ne znači nepoštenje tužiteljevog posjeda.

60. Da je tužitelj zajedno sa njegovim pravnim prednicima bio pošteni posjednik cjeline prijepornih nekretnina, proizlazi i iz činjenice da je [adresa] malo mjesto, da se radi o mjestu u kojem mještani imaju saznanje o tome koja je nekretnina čija, to bi, u slučaju da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu pošteni posjednici i stvarni vlasnici cjeline prijepornih nekretnina, to njima bilo od nekoga dano do znanja, a o čemu ne postoje dokazi.

61. Kako je sud već naprijed naveo, utvrđeno je da su NJ i ŽJ rođ. NJ još oko 1945. svoje suvlasničke dijelove prijepornih nekretnina usmeno darovali tužiteljevoj baki AR rođ. NJ.

62. U vrijeme tog darovanja u primjeni su bila pravna pravila iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) kolji se primjenjuje na temelju odredbi čl. 388. st.2. ZV i čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.

63. Sukladno odredbi paragrafa 943. OGZ, VJ rođ. NJ mogla je na temelju usmenog ugovora o darovanju steći suvlasništvo i na darovanoj joj imovini, a obzirom da je iz provedenih dokaza sa sigurnošću utvrđeno da je ona u vrijeme darovanja već bila u posjedu tih nekretnina, odnosno došlo je do prave predaje u posjed.

64. Stoga sud smatra da je baka tužitelja AR rođ. NJ prije prijenosa nekretnina u društveno vlasništvo 18. prosinca 1954. već stekla pravo suvlasništva na prijepornim nekretninama, a kako za nju nije utvrđeno da je bila optant, to upis društvenog vlasništva na prijepornim dijelovima spornih nekretnina, te upis tuženika kao suvlasnika istih dijelova, ne održava stvarno i istinito stanje suvlasnika navedenih nekretnina.

65. Kako je utvrđeno da je tužitelj, računajući zakonit, istinit i pošten posjed njegovih pravnih prednika, u isključivom posjedu cjeline prijepornih nekretnina, to je tužitelj i stvarni vlasnik cjeline prijepornih nekretnina, a obzirom da je posjed istih izvršavao, računajući i njegove pravne prednike svakako duže i od 40 godina.

66. Naime, pravna prednica tužitelja – njegova baka AR rođ. NJ je prijeporne nekretnine posjedovala najkasnije od 1920. kao kćerka PR, te je sukladno odredbi paragrafa 1468. OGZ i temeljem dosjelosti, a prije prijenosa dijela nekretnina u društveno vlasništvo stekla vlasništvo i spornih suvlasničkih dijelova.

67. Osim toga, a imajući u vidu i odluke Trgo - RH i dr., pravo vlasništva na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu moglo se steći u periodu do 14. prosinca 1999., a temeljem čl. 388. st.4. ZV., pa je tužitelj i temeljem toga i odredbe čl. 159. st.4. ZV u svezi s čl. 388. st.4.ZV/96 ispunio uvjete za stjecanje vlasništva prijepornih nekretnina dosjelošću.

68. Cijeneći navedeno sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i isti usvojio u cijelosti.

69. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, te odredbe čl.155. st.1. ZPP.

70. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,22 eura), a koju je tužitelj po mišljenju suda ispravno označio, zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

71. Tužitelj je postavio zahtjev da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 901,55 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude.

72. Sud je utvrdio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovanim do iznosa od 770,55 eura, a u ostalom dijelu ga je utvrdio neosnovanim.

73. U dosuđenim troškovima sadržani su trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1. Tarife), trošak sastava podnesak od 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife) trošak zastupanja tužitelja na ročištu 25. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife) trošak PDV-a u iznosu od 150,00 eura (tbr.46. Tarife), te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura.

74. Sud nije tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište za objavu u zatraženih 50 bodova, odnosno 100,00 eura iz razloga što sud nije niti odredio ročište za objavu presude.

75. Stoga je neosnovan i zahtjev za naknadu troška iznosa PDV-a u zatraženih 175,00 eura, jer je utvrđeno da PDV na priznate troškove iznosi 150,00 eura.

76. Odluku o zakonskim zateznim kamata sud je donio sukladno odredbi čl. 151. St.3. ZPP i čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

Mali Lošinj, 9. svibanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Staša Stefanović, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Damir Kralj - Anzel, odvjetnik