Pr-2309/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Emilu Šeparoviću, odvj. u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, zastupane po ODO Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Emila Šeparovića, odvj. u Splitu i zz tužene AV, objavljene dana 09. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju na ime naknade plaće ukupan iznos od 10.496,30 EUR-a (79.084,21 kuna) bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 01.08.2015 god. po stopi koju čini eskontna stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 01.08.2015.god. pa do 01.01.2023 god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023 god. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 0,93 EUR-a od 15.03.2014.g.,

- na iznos od 10,55 EUR-a od 15.04.2014.g.,

- na iznos od 983,51 EUR-a od 15.05.2014.g.,

- na iznos od 292,91 EUR-a od 15.06.2014.g.,

- na iznos od 296,80 EUR-a od 15.07.2014.g.,

- na iznos od 613,38 EUR-a od 15.08.2014.g,

- na iznos od 383,85 EUR-a od 15.09.2014.g.,

- na iznos od 238,24 EUR-a od 15.10.2014.g.,

- na iznos od 6,49 EUR-a od 15.12.2014.g.,

- na iznos od 10,89 EUR-a od 15.01.2015.g.,

- na iznos od 3,17 EUR-a od 15.02.2015.g.,

- na iznos od 3,30 EUR-a od 15.03.2015.g.,

- na iznos od 434,32 EUR-a od 15.04.2015.g.,

- na iznos od 192,23 EUR-a od 15.05.2015.g.,

- na iznos od 578,72 EUR-a od 15.06.2015.g.

- na iznos od 368,77 EUR-a od 15.07.2015.g.,

- na iznos od 540,37 EUR-a od 15.08.2015.g,

- na iznos od 356,40 EUR-a od 15.09.2015.g.,

- na iznos od 482,99 EUR-a od 15.10.2015.g.,

- na iznos od 234,85 EUR-a od 15.11.2015.g.,

- na iznos od 355,95 EUR-a od 15.01.2016.g.,

- na iznos od 26,79 EUR-a od 15.03.2016.g.,

- na iznos od 577,94 EUR-a od 15.04.2016.g.,

- na iznos od 456,44 EUR-a od 15.05.2016.g.,

- na iznos od 236,31 EUR-a od 15.06.2016.g.

- na iznos od 310,86 EUR-a od 15.07.2016.g.,

- na iznos od 10,42 EUR-a od 15.08.2016.g,

- na iznos od 122,54 EUR-a od 15.09.2016.g.,

- na iznos od 1,82 EUR-a od 15.10.2016.g.,

- na iznos od 78,05 EUR-a od 15.11.2016.g.,

- na iznos od 25,08 EUR-a od 15.12.2016.g.,

- na iznos od 11,66 EUR-a od 15.01.2017.g.,

- na iznos od 228,88 EUR-a od 15.02.2017.g.,

- na iznos od 382,45 EUR-a od 15.03.2017.g.,

- na iznos od 442,34 EUR-a od 15.04.2017.g.,

- na iznos od 559,12 EUR-a od 15.05.2017.g.,

- na iznos od 34,14 EUR-a od 15.06.2017.g.

- na iznos od 79,69 EUR-a od 15.07.2017.g.,

- na iznos od 23,67 EUR-a od 15.08.2017.g,

- na iznos od 3,88 EUR-a od 15.09.2017.g.,

- na iznos od 2,86 EUR-a od 15.10.2017.g.,

- na iznos od 399,08 EUR-a od 15.11.2017.g.,

- na iznos od 82,52 EUR-a od 15.12.2017.g.,

- na iznos od 11,14 EUR-a od 15.01.2018.g., pa do dana isplate,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 10.496,30 eura.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.204,95 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja kamata na iznos dosuđenog parničnog troška teče od dana presuđenja pa do dana isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od 07.01.2019. tužitelj kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije Split, potražuje od tužene isplatu s osnova uvećanog dijela bruto plaće navodeći kako tijekom utuženog razdoblja tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj da se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji tužena nije prihvatila. Stoga je tužitelj zatražio donošenje presude kojom bi se tuženoj naložila isplata po utuženoj osnovi za razdoblje od 01.02.2014. do 31.12.2018. u ukupnom bruto iznosu od 275.353,00 kn bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je podrednim tužbenim zahtjevom s istog osnova zatražio isplatu iznosa od 413,000,00 kn bruto, te je predložio tuženu obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Podneskom od 13.01.2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, izvršivši konverziju utuženog iznosa. Tužitelj je glavnim tužbenim zahtjevom predložio tuženu obvezati na isplatu iznosa od 6.545,78 eura (275.353,00 kn) bruto zajedno s zakonskim zateznim kamatama. Istim podneskom predložio je i podredni tužbeni zahtjev, predloživši sudu tuženu obvezati na isplatu iznosa od 54.814,54 eura (413,000,00 kn) bruto zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Podneskom od 09.11.2023. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim dokazom vještačenjem po sudskom vještaku za financije dipl. oec. Darki Cecić na način da je predložio sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju uvećani dio plaće za razdoblje od veljače 2014. do kraja prosinca 2018. ukupni bruto iznos od 79.084,21 kn/10.496,30 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa da isplate.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 18.01.2019. tužena je navela da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti pa predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Osporava primjenu čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a sve pozivom na čl. 44. Zakona o radu kojom se regulira pojam radnog vremena. Nadalje, tužena je istakla kako se pojam pasivnog dežurstva, odnosno pripravnosti za vrijeme rada na terenu reguliran čl. 57. Kolektivnog ugovora, ne može poistovjetiti s pojmom pasivnog dežurstva, odnosno pripravnosti za rad iz čl. 60. st. 1. Zakona o radu i čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora. Pasivno dežurstvo, odnosno pripravnost za vrijeme rada na terenu, da je pripravnost za rad kad se zaposlenik nalazi na mjestu koje je odredio poslodavac, a ne kod kuće, stoga da činjenica da se zaposlenik nalazi na terenu predstavlja poseban uvjete rada, u smislu čl. 56., u svezi s čl. 57. Kolektivnog ugovora, te da nije reguliran Zakonom o radu, pa da se ne može primijeniti čl. 61. st. 1. Zakona o radu. Zakon o radu kao opći propis ne može imati prednost pred odredbama Kolektivnog ugovora, iz razloga jer Zakon o radu ne definira pojam terenskog rada, pa se tim više Zakon o radu kao povoljniji opći propis ne može primijeniti na materiju koju ne regulira. Na koncu, djelatnici postaje pomorske policije Split da potražuju isplatu s osnove prekovremenog rada za vrijeme provedeno na službenom plovilu vezano uz definiciju prekovremenog rada. Štoviše, Vrhovni sud RH uputio je nižestupanjske sudove na činjenicu kako je neprihvatljivo da bi tužitelj radio 24 sata dnevno bez odmora. Slijedom navedenog, da tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan treba odbiti, te tužitelja obvezati na snašanje parničnog troška.

2.1. Očitujući se na konačno precizirani tužbeni zahtjeva, tužena je navela da pristaje na djelomično povlačenje tužbe u odnosu na potraživanje za razdoblje tijekom 2018, međutim u odnosu na povučeni dio potražuje parnični trošak.

3. Na ročištu održanom 11.06.2019., suglasnošću stranaka utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (od utuženja 07.01.2019. do 11.06.2019. postupak se vodio pod posl. br. Pr-29/19).

4. Rješenjem ovog suda od 13.12.2022. sud je nastavio s postupanjem u ovoj pravnoj stvari, pa se postupak nadalje vodi pod posl. br. Pr-2309/22.

5.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom tumačenja Zajedničke komisije za praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike KUDSN-a br. 28/44 od 20.05.2014.; izvješća EK od 26.04.2017., Direktive 2003/88 EZ; Direktie 93/104/EZ Europskog suda; ovjerenog prijevoda izreke prsude Europskog sua u predmetu C-151/02 od 09.09.2003 i u predmetu C-266/14 od 10.09.2015.; Zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 02.08.2019., dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-437/18 od 07.11.2018., dopisa Ministarstva pravosuđa od 12.10.2007.; Rješenja Vrhovnog suda RH Revr-1082/13 od 05.10.2016.; presud Općinskog suda u Splitu br. Pr-362/14 od 12.10.2015. i Pr-208/19 od 18.02.2020.; presuda Županijskog suda u Splitu br. GžR-525/18 od 12.10.2018., GžR-715/18 od 08.11.2018. i GžR-449/20 od 29.10.2020.; zapisnika ovog suda iz predmeta br. Pr- 937/16 od 20.06.2017.; presude Europskog suda za ljudska prava "Predmet V protiv Hrvatske", Zahtjev br. 28963/10 konačna dana 09.12.2013.; obračunskih lista plaće tužitelja; Radnih naloga i Izvješća za tužitelja kroz utuženo razdoblje; evidencije radnog vremena za tužitelja; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno i financijske dipl. oec. Darki Cecić; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te svjedoka OV i FV; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split te da se prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da tužena zahtjev nije prihvatila.

9. Nije sporno da je sustav rada tužitelja organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru i da je tužena izdavala tužitelju višednevne radne naloge.

10. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu uvećanog dijela plaće s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje od veljače 2014. do kraja prosinca 2018. i u kojoj visini.

11. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09. i 61/11., dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Odredbom čl. 42. st. 1. ZR-a definirano je radno vrijeme kao "vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 43. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

13. Odredbama čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 129/00., 41/08., 76/09., 34/11.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

14.Odredbama čl. 257. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 7. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 82. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

15. KU ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br,. 93/08. i 89/12., dalje KU) u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Odredbama čl. 44. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%,za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

16. Ocjenjujući izvedene dokaze, a posebno iskaze tužitelja i svjedoka OV i FV, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove policijskog službenika, i to upravitelj stroja na brodu tipa B, da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru po 4 do 5 dana, da mu tužena nije pravilno isplatila razliku plaće za ostvaren prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i noću. Iz radnih naloga potkrijepljenim bilješkama proizlazi da je tužitelj bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu. U postupku je utvrđeno da je rad tužitelja u spornom razdoblju dijelom organiziran u turnusu, dok je dio radnog vremena organiziran kao redovan rad od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno. Nadalje, proizlazi da je tužitelj obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, zbog čega mu pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirala tužena (čl. 44. KU)

17.Kako bi se što pravilnije utvrdilo činjenično stanje, broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visinu dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. Darki Cecić, čije vještačenje sud kao stručno, argumentirano i logično prihvaća, a isto je sačinjeno po uvidu u dokumentaciju tužene i to, obračunske liste tužitelja, evidencije mjesečnih sati rada tužitelja i u radne naloge s bilješkama.

18. Županijski sud u Splitu je na sjednici građanskog odjela od 25.4.2019. zauzeo pravno shvaćanje, da u situaciji kada je tužitelj upućen na višednevne službe na moru (4-7 dana), isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni sata redovnog rada za 8 sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sata prekovremenog rada za 8 sati, dok za preostalih 8 sati nema pravo na isplatu plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o "odmoru", osim ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta.

19. Sud je odlučujući u ovom postupku imao na umu zauzeto pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu te stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u mnogobrojnim sudskim odlukama ,da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, kao i stav Županijskog suda u Splitu iz presude u kojoj se navodi da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, a što je životno i logično, da se tužitelj sasvim sigurno u sedam dana službe na moru i odmarao i spavao pa da mu pravilnom primjenom materijalnog prava obračun tražbine treba izvršiti na način, da se obračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora.

20. Ovaj sud smatra, da iz provedenih dokaza proizlazi, da je tužitelj u slučaju višednevne plovidbe na moru odmarao i spavao. Stoga se tužitelju valja priznati dodatke u smislu čl. 44. st. 1. KU, ali se iz obračuna tražbine treba izuzeti 8 sati na ime odmora.

21. Sudski vještak dipl oec Darka Cecić u vještvu od 03.06.2023. navodi kako je vještvo sačinjeno prema podacima koje je dostavila tužena, i to mjesečnih platnih lista za tužitelja za razdoblje od veljače 2014. do prosinca 2018., kao i evidencije o radnom vremenu za navedeno razdoblje. Navela je da su u obzir uzeti i radni nalozi za utuženo razdoblje. Nadalje, prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada, da je u obzir uzela karakter rada tužitelja. Prekovremeni rad kada je tužitelju rad organiziran u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, da se smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, za rad koji je tužitelju organiziran u smjeni ili u turnusu, te da se smatra svaki sat rada duži od smjenskog rada (12 sati). Nadalje, kod višednevnih naloga da se prekovremeni sati obračunavaju prema principu 8 sati redovno, 8 sati prekovremeno i 8 sati odmora bez obzira o kojem danu u tjednu se radi. Vještakinja je iskazala da u trenucima kada vremenski uvjeti ili kvar na brodu nisu dozvoljavali isplovljavanje broda ili u vrijeme kada bi tužitelj radio na kopnu u auto ophodnji, da bi rad bio tretiran kao redovan smjenski rad od 12 sati, dok bi se rad koji je prelazio 12 sati utvrđivao kao prekovremeni rad. Dnevni odmor da je evidentiran u pravilu u noćnim satima ukoliko iz dostavljene evidencije i radnih naloga nije bilo razvidno drugačije. Na koncu, vještakinja je istaknula da je u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. prosinca 2018. tužitelj bio na bolovanju, pa da u navedenom razdoblju ne postoji razlika izračuna. Slijedom navedenog, a upućujući na stajališta Vrhovnog suda RH, prema kojem je naloženo da se unutar višednevnog kontinuiranog dežurstva povrh redovnog radnog vremena, ostatak sati računa kao prekovremeni sat umanjen za dnevni odmor. Temeljem analiziranih podataka, vještakinja je izračunala da je tužena u tuženom razdoblju, tj. razdoblju od veljače 2014. do prosinca 2017 (obzirom da je u razdoblju od siječnja do prosinca 2018. tužitelj bio na bolovanju). tužitelju isplatila umanjeni iznos, i to baš za iznos od 79.084,21 kn/10.496,30 eura.

Pun. stranaka na utvrđenja i zaključak dipl. oec. Darke Cecić, nisu imali primjedbi.

22. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s obračunom sudskog vještaka dipl-oec. Cecić iz vještva u kojem se u slučaju višednevnih službi na moru koje traju 24 sata, 8 sati računalo kao redovito radno vrijeme, 8 sati kao dnevni odmor koji je obračunat po satnici redovnog rada i 8 sati kao prekovremeni rad, to je tužbeni zahtjev iz podneska od 09. studenog 2023. isti iznos je tužitelju i dosuđen tj. tužena je dužna tužitelju isplatiti ukupan iznos od 10.496,30 eura kao što je odlučeno u točki I izreke presude.

23. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak na dosuđeni iznos, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Trošak je obračunat razmjerno uspjehu stranaka u postupku, u skladu s popisanim troškom i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje:Tarifa). Tužitelj je u postupku u kojem je bio sporan osnov i visina uspio za 29%. Tužitelju za puni uspjeh u postupku valja priznati: za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za sastav podnesaka od 21.05.2019., 16.01.2023., 09.11.2023. i 29.01.2024. po 200,00 eura, za sastav podnesaka od 20.03.2023. i 26.09.2023. po 50,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim 27.03.2019., 11.06.2019., 06.03.2023., 11.01.2024., 27.05.2024., 03.12.2024., 11.02.2025., 13.03.2025 po 200,00 eura, te za ročišta održana 04.07.2024. i objavno ročište 09.05.2025. po 100,00 eura. Ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 725,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako bi pun. tužitelja pripadao parnični trošak u iznosu od 3.625,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 530,00 eura za troškove provedenog vještačenja. Tako bi tužitelju pripadao parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.155,00 eura. U ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina tužitelj je uspio sa 64,5%, dok je tuženik uspio sa 35,5%, pa kada se prebiju uspjeh tužitelja i tuženika, tužitelj je u ovom parničnom postupku uspio sa 29%. Tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.204,95 eura.

24.1. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje na parnični trošak teku od dana donošenja ove presude do isplate, u smislu odredbe čl. 153. st. 1. ZPP-a. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 09. svibnja 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravak iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-zz tuženike

-u spis