Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-3/2025-146

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, (nastavno: tužitelj) zastupanog po punomoćniku AK, dipl. iur., zaposleniku, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska 11, OIB: 80572192786, (nastavno: tužitelj) zastupanog po punomoćniku ŽK, dip. iur. zaposleniku, i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, (nastavno: tužitelj) zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994486, (nastavno: tuženik) zastupanog po punomoćniku JK, dipl. iur., zaposleniku, radi naknade štete i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 25. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja AK, dipl. iur., ŽK, dipl. iur., Dinka Rebrovića, odvjetnika u Zagrebu, te punomoćnika tuženika JK, dipl. iur., a koja presuda je donesena i objavljena 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, da solidarno tužiteljima HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska 11, OIB: 80572192786, i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, isplati iznos zatezne kamate na iznos od 24.266,07 eura (slovima: dvadeset četiri tisuće dvije stotine šezdeset šest eura i sedam centi)/182.833,00 kn (slovima: stotinu osamdeset dvije tisuće osam stotina trideset tri kune) od 31. svibnja 2005. do 11. travnja 2014., i to po kamatnim stopama do 31. prosinca 2007. uređenoj sukladno Zakonu o visini stope zatezne kamate, Uredbama o visini stope zatezne kamate i Zakonu o kamatama, a od 1. siječnja 2008. do 11. travnja 2014. po stopi zatezne kamate propisane člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stopa Hrvatske narodne banke uvećana za pet postotnih poena, u roku 15 dana, dok se tužitelji odbijaju s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog.

II. Nalaže se tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, isplatiti tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, iznos od 6.115,03 eura (slovima: šest tisuća stotinu petnaest eura i tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2023., pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska 11, OIB: 80572192786, isplatiti tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, iznos od 15.520,53 eura (slovima: petnaest tisuća pet stotina dvadeset eura i pedeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2023., pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tužitelju HŽ Cargo d.o.o., Heinzelova 51, OIB: 08720210702, isplatiti tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, iznos od 14.483,91 eura (slovima: četrnaest tisuća četiri stotine osamdeset tri eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2023., pa sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tužiteljima HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska 11, OIB: 80572192786, i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51,OIB: 08720210702, da tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 815,30 eura (slovima: osam stotina petnaest eura i trideset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja tj. 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navode da je dana 26. listopada 2004. na željezničkom cestovnom prijelazu pruge Vinkovci - Županja došlo do naleta vlaka 66493 na teretno cestovno vozilo - traktor Ursus, registarske oznake [registarska oznaka], koji je vukao tri prikolice natovarene drvetom. Nadalje navode da je vozna lokomotiva udarila u dvije prikolice od tri koliko ih je traktor vukao te da je vozač traktora bez zaustavljanja pokušao prijeći prugu iako je strojovođa davao lokomotivskom sirenom zvučni signal "pazi". Nadalje navode da je traktorom upravljao CK čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja. Pri ovom događaju na lokomotivi je nastala veća materijalno šteta u iznosu od 295.988,09 kn, ista je bila na popravku 11 dana i 12 sati te nije mogla stjecati dohodak, uslijed čega je nastala daljnja šteta u vidu izmakle koristi od 180.228,20 kn. Zbog ovog događaja vlak 66493 je kasnio 142 minute, a vlak 2706 114 minuta, te je zbog ovoga nastala daljnja šteta u iznosu od 14.388,87 kn. Slijedom navedenog tužitelji navode da je ukupna šteta 490.605,16 kn, a tuženik je nakon upućenog odštetnog zahtjeva isplatio dio štete u iznosu od 123.716,96 kn, tako da je ostalo za platiti 366.888,20 kn. Podnescima od 13. lipnja 2014. i 13. rujna 2016. tužitelji su učinili nespornim da je tuženik naknadno izvršio uplatu još i iznosa od 182.833,00 kn, čime je plaćen samo dio materijalne štete u zakašnjenju, bez kamata.

Stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu od 04. listopada 2016., tužitelji od tuženika potražuju isplatu iznosa od 184.005,29 kn, koji predstavlja zbroj neplaćenog dijela materijalne štete i izmakle koristi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos počev od 26. listopada 2004., zatim zakonske zatezne kamate na iznos od 182.833,00 kn, počev od 26. listopada 2004. do 4. lipnja 2014., uvećano za zakonske zatezne kamate od 5. lipnja 2014. do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim pasivnu legitimaciju te svoju odgovornost. Također je naveo da je po prijavi štete u izvansudskom postupku tužiteljima isplatio iznos od 123.716,96 kn i to s osnova potrebnih sati rada 93.330,00 kn, materijala OVV 866,17 kn, materijala HŽ-a 14.370,11 kn, manipulativnih troškova 761,81 kn i troškova zastoja u prometu 14.388,87 kn. Tuženik osporava potraživanje tužitelja u iznosu od 202.988,09 kn s osnova utrošenih radnih sati jer smatra da su isti prekomjerni, pa je priznao iznos od 93.330,00 kn. Ujedno je osporio i potraživanje s osnova izmakle koristi u iznosu od 180.228,20 kn, jer taj iznos ne predstavlja štetu za tužitelja nego obračun sačinjen po internom pravilniku tužitelja koji tuženika na obvezuje i nema nikakvu pravnu snagu, pa ne može predstavljati štetu u obvezno- pravnom smislu.

Na ročištu od 4. listopada 2016. tuženik je naveo da je u cijelosti izvršio plaćanje štete nastale na lokomotivi u iznosu od 292.161,09 kn, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka Vladimira Jednačaka koji je vještačio visinu nastale štete te da se svakom daljnjem potraživanju protivi u cijelosti kao neosnovanom. Naveo je da prema nalazu i mišljenju vještaka šteta na lokomotivi sa svim pripadajućim troškovima iznos od 292.161,09 kn, a ne 295.988,09 kn kako to tužitelji navode u tužbi i podnescima. Pojasnio je da je prvi dio štete na lokomotivi u iznosu od 109.328,09 kn platio na račun HŽ Vuča vlakova dana 7. rujna 2005. ( uz navedeni iznos plaćen je u cijelosti i trošak zastoja u prometu u iznosu od 14.388,87 kn) tako da je ukupno ispaćen iznos od 123.716,96 kn. Drugi dio štete nastale na lokomotivi plaćen je dana 11. travnja 2014. i to u iznosu od 182.833,00 kn, tako da su navedenom uplatom tužitelji u cijelosti namireni za štetu nastalu na lokomotivi. U odnosu na dio zahtjeva izmakle dobiti tuženik se istome i dalje u cijelosti protivio budući da tužitelji nisu konkretnim pokazateljima dokazali postojanje izmakle dobiti, a sudski vještak je u dopuni nalaza potvrdio da je u svojem nalazu primijenio metodologiju izračuna koja se daje u željezničkim tehnologijama pa je stajalište tuženika da je evidentno da se navedeni dio zahtjeva ukazuje u cijelosti neosnovanim.

Tuženik se protivio i potraživanju zakonskih zateznih kamata na način kako su to tužitelji naveli u specificiranim zahtjevima, smatrajući da tužiteljima zatražene kamate u konkretnom slučaju pripadaju samo od presuđenja odnosno od donošenja presude budući da tužitelji nikakvim materijalnim dokazima u vidu računa i sl., nisu dokazali da su naplatili štetu na lokomotivi.

3. Nesporno je da je u međuvremenu došlo do statusnih promjena odnosno do podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. tako da su nastala nova društva sa ograničenom odgovornošću i to: HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. te da su sva navedena trgovačka društva pravni slijednici tužitelja HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., tako da svi solidarno potražuju navedeni iznos od tuženika.

4. U ovom predmetu donesena je presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015-85 od 17. studenog 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužiteljima isplati solidarno iznos od 184.005,29 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 2004. do isplate, kojom je naloženo tuženiku da tužiteljima solidarno isplati iznos zatezne kamate na iznos od 182.833,00 kn od 26. listopada 2004. do 11. travnja 2014., kojom su odbijeni tužitelji sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 182.833,00 kn od 26. listopada 2004. do 4. lipnja 2014., te kojom je utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

5. Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/2017-3 od 16. srpnja 2018. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane, te je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn- 15/2015-85 od 17. studenog 2016. potvrđena, a utvrđeno je da se tužiteljima HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

6. U povodu revizije tuženika rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3066/2018-2 od 6. rujna 2003. ukinuta je presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/2017-3 od 16. srpnja 2018. u dijelu u kojem je njom presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj Pn- 15/2015-85 od 17. studenog 2016. potvrđena u točki II. izreke, ukinuta je i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015-85 od 17. studenog 2016. u točki II. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučiti u konačnoj odluci. U ukidbenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je da je predmet spora u njegovom revizijskom stadiju zahtjev tužitelja da im tuženik, kao štetnikov osiguratelj, na svotu od 182.833,00 kn isplaćenu po osnovi naknade imovinske štete zbog oštećenja lokomotive u prometnoj nesreći, plati zateznu kamatu obračunatu od 26. listopada 2004. do 11. travnja 2014. po stopi opisanoj u točki II. izreke prvostupanjske presude, kako je to u obrazloženju ovoga rješenja citirano u odlomku označenom rednim brojem 1. Da u postupku nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe platio tužiteljima dio cijene popravka lokomotive, a 11. travnja 2014. platio je tužiteljima još 182.833,00 kn, tako da je u cijelosti, što se glavnice tiče, podmirena cijena popravka lokomotive utvrđena u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Da je sporno od kada teče zatezna kamata na isplaćenu svotu i po kojoj stopi. Da je prema obrazloženjima nižestupanjskih presuda tuženik dužan zateznu kamatu platiti od 26. listopada 2004., jer je to dan štetnoga događaja, prometne nesreće u kojoj je lokomotiva oštećena, a stopa zatezne kamate određena je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Da osnovano tuženik ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku u odnosu na nižestupanjske presude, jer one ne sadrže razloge zašto zatezna kamata na svotu isplaćenu po osnovi naknade štete teče već od dana štetnoga događaja-prometne nesreće, i razloge glede dosuđene stope zatezne kamate, te onu iz čl. 375. st. 1. toga Zakona u odnosu na drugostupanjsku presudu, jer njome nije odgovoreno na odlučne žalbene navode glede tijeka dosuđene zatezne kamate i stope po kojoj se ona obračunava. Da se prvostupanjski sud u pogledu tijeka zatezne kamate samo općenito poziva na čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete i zaključuje da već od dana prometne nesreće u kojoj je lokomotiva tužitelja oštećena teče zatezna kamata na utvrđeni iznos štete koji predstavlja trošak potreban za popravak lokomotive. Da je radi utvrđenja visine štete izvedeno u postupku vještačenje pa tuženik u reviziji iznosi shvaćanje da zateznu kamatu duguje tek od dana kada je vještačenjem utvrđena visina štete koju je i isplatio. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi utvrđenje da lokomotiva "bila na popravku 11 dana i 12 sati", da je lokomotiva popravljena i da je prednik tužitelja popravak platio, pri čemu se iz obrazloženja ne vidi kada se to dogodilo. Ako je to doista tako, onda valja uzeti da je popravkom oštećene stvari prednik tužitelja uspostavio prijašnje stanje pa je nenovčana materijalna šteta pretvorena u novčanu tražbinu za trošak popravka čije se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenoga izdatka. Zato zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je ona postala novčanom tražbinom. Dužnik, tuženik, međutim, nije mogao pasti u zakašnjenje prije no što ga je prednik tužitelja o šteti obavijestio odnosno zatražio da mu ovaj štetu nadoknadi, a iz obrazloženja nije jasno kada je prednik tužitelja obavijestio tuženika da je lokomotivu popravio i o trošku toga popravka. Da osnovano tuženik obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava ukazuje i na to da je tužiteljima zatezna kamata dosuđena po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnoga prava, koja stopa je viša od one propisane za ostale odnose, za što nije bilo osnove, jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade izvanugovorne štete, pa tužiteljima zatezna kamata pripada po onoj manjoj od čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanih stopa. Stoga revizijski sud daje uputu da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno odlučiti o točki II. izreke prvostupanjske presude nakon što uzme obzir sve odlučne činjenice na koje ga je uputio revizijski sud.

7. Podneskom od 18. prosinca 2024. (list 474 do 475 spisa) tuženik navodi da budući da u međuvremenu parnične stranke nisu zaključile nagodbu, te da unatoč pozivu tuženika tužitelji nisu dobrovoljno izvršili povrat neosnovano primljenih iznosa, a koje iznose je tuženik isplatio tužiteljima temeljem presuda koje su naknadno ukinute (presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studeni 2016. i presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/2017 od 16. srpnja 2018.) i to odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3066/2018 od 6. rujna 2023., to tuženik sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima traži povrat neosnovano naplaćenih iznosa od strane tužitelja, podnosi protutužbu, te predlaže da sud donese presudu kao u točki II., III. i IV. izreke ove presude.

8. Tužitelji su se protivili ovakvom protutužbenom zahtjevu

9. Zajedničkim podneskom tužitelja od 13. ožujka 2025. (u podnesku pogrešno naveden datum 13. travnja 2025., list 499 do 500 spisa) tužitelji uređuju tužbu i tužbeni zahtjev na način da predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da solidarno isplati tužiteljima iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 24.266,07 eura/182.833,00 kn koje teku od 26. listopada 2004. do 11. travnja 2014.

10. U ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije presude, provedeni su dokazi uvidom u: odštetni zahtjev na listu 3, obračun troškova zastoja u prometu na listu 4, račune na listovima 5, 7 i 9, obračun izmakle koristi na listu 6, zapisnik o oštećenju lokomotive na listu 8, narudžbenicu na listu 10, radni nalog na listu 11, prijavu o izvanrednom događaju na listu 12, prijavu štete od 8. prosinca 2004. u grafički turnus, rješenje od 4. svibnja 2005., obračun djelomične štete, račun broj 4940/2004OVV s prilozima, u povjerenstveno istražno izvješće, povjerenstveni zapisnik, fotografije oštećenja lokomotive, nalog za doznaku, obavijest o isplati, obavijest o isplati štete dostavljen u spis na današnjoj raspravi, Pravilnik o štetama HŽ, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka za elektrotehniku i željeznički promet Vladimira Jednačaka na listu 44 do 65, te nalaz i mišljenje vještaka za promet i tehniku SK na listovima 128 do 131, uvidom u Odluku o osnivanju trgovačkih društva HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Vuča vlakova d.o.o. s lista 142 do 145, čitanjem dopisa Državnog tajnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 13. kolovoza 2008. s lista 148, iskaza vještaka Franaka Rotim s raspravnog zapisnika od 12. ožujka 2009. s lista 163 i 164, izvršen je uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra s lista 185 do 194, uvidom u prijavu štete od 8. prosinca 2004. s lista 228, grafički turnus rada vučnih vozila za vozi red 2003/2004. s lista 229, rješenje Hrvatskih željeznica d.o.o. od 4. svibnja 2005. s lista 230, obračun djelomične štete s lista 231, dokaz s lista 232, račun s lista 233, radni nalog s lista 234, izvadak iz radnog dnevnika - radni zadatak broj 3 d.d. s lista 235 do 242, izdatnice s lista 243 do 251, u povratnicu materijala - pričuvnih dijelova s lista 252, račun s lista 253, dopis od 3. ožujka 2005. s lista 254, istražno izvješće povjerenstva s lista 255 do 258, zapisnik o oštećenju lokomotive s lista 259 do 261, prijavu o izvanrednom događaju s lista 262 do 263, povjerenstveni zapisnik o ustanovljavanju i procjeni štete na teret ukupnih troškova štete broj 3/2004 s lista 264 do 270, pročitano je očitovanje stalnog sudskog vještaka za promet i tehniku RK od 6. veljače 2014. s lista 281 do 283, u nalog za doznaku o šteti s lista 303, obavijest o isplati s lista 303a, u Pravilnik o štetama s lista 330 do 347, obavijest o isplati štete od 8. rujna 2005. s lista 348, obavijest o isplati štete od 14. travnja 2014. s lista 349, čitanjem dopisa s lista 476, uvidom u obračun zateznih kamata s lista 477, izvadak po transakcijskom računu s list 478, pročitan je dopis s lista 479, u mail korespodenciju s lista 487 i 488, pročitan je dopis s lista 489, uvidom u naloge za doznaku o šteti s lista 490 d o 492, te u obavijesti o isplati štete s lista 493 do 495, dok drugih dokaza nije bilo.

11. Ocjenjujući provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku), sud je utvrdio:

- da je osnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 24.266,07 eura/182.833,00 kn (točka I. izreke osnovan), te je isti prihvaćen djelomično,

- da se 26. listopada 2004. dogodila prometna nesreća na željezničkom cestovnom prijelazu 26+310 km pruge Vinkovci - Županja u kojoj je došlo do naleta vlaka 66433 na teretno cestovno vozilo - traktor kojim je upravljao CK i koji je bio osiguran kod tuženika, a koji je vukao tri prikolice natovarene drvetom, te da je pri naletu lokomotive na dvije prikolice oštećena lokomotiva tužitelja. Isto je utvrđeno uvidom u zapisnik o oštećenju lokomotive na listu 8, u prijavu o izvanrednom događaju na listu 12, u prijavu štete od 8. prosinca 2004., u povjerenstveno istražno izvješće, u povjerenstveni zapisnik, te u fotografije oštećenja lokomotive.

- da je odštetnim zahtjevom br. US-669/04 od 31. svibnja 2005. pravni prednik tužitelja od tuženika potraživao štetu o predmetnom događaju u ukupnom iznos od 490.605,16 kn, i to za štetu na lokomotivi iznos od 295.988,09 kn, za zastoj u prometu iznos od 14.388,87 kn, te za izmaklu korist iznos od 180.228,20 kn, isto je utvrđeno uvidom u predmetni odštetni zahtjev na listu 3.

- da je tuženik 7. rujna 2005. pravnom predniku tužitelja na ime naknade štete na lokomotivi po predmetnom događaju isplatio iznos od 109.328,09 kn, te je ujedno u cijelosti plaćen i trošak zastoja u prometu u iznosu od 14.388,87 kn, isto je utvrđeno uvidom u obavijest o isplati štete od 8. rujna 2005. na listu 348.

- da je tuženik 11. travnja 2014. HŽ- Putničkom prijevozu d.o.o. na ime drugog dijela štete na lokomotivi platio iznos od 182.833,00 kn, isto je utvrđeno uvidom u obavijest o isplati od 14. travnja 2014. na listu 349,

- da je lokomotiva bila na popravku bila 11 dana i 12 sati, te da je popravak završen 11. prosinca 2004., ovo je vidljivo iz radnog naloga broj: 04151912 od 11. studeni 2004. (list 11 spisa),

- da je prednik tužitelja obavijestio tuženika o šteti odnosno zatražio da mu tuženik nadoknadi štetu 31. svibnja 2005., a ovo je vidljivo iz odštetnog zahtjeva br: US-669/04 od 31. svibnja 2005. (list 3 spisa).

12. Kako je dužnik zakasnio sa ispunjenjem obveze prema tužiteljima, jer je drugi dio štete na lokomotivi u iznosu od 182.833,00 kn isplatio tužiteljima 11. travnja 2014., isti je, u smislu odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima/1991.), te čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima/2005.), a koji se primjenjuje temeljem čl. 1165. Zakona o obveznim odnosima/2005. dužan tužiteljima na ovaj iznos platiti zatezne kamate i to počevši od 31. svibnja 2005., kao dana kada je prednik tužitelja o šteti obavijestio tuženika, odnosno zatražio da mu tuženik ovu štetu nadoknadi do isplate. Ovo stoga, jer je tijekom postupka utvrđeno da je prednik tužitelja obavijestio tuženika da je lokomotivu popravio i o visini troška popravka odštetnim zahtjevom od 31. svibnja 2005. (list 3 spisa). Ovakav stav zauzet je pogotovo imajući u vidu i utvrđenje iz prvostupanjske presude iz koje proizlazi da lokomotiva "bila na popravku 11 dana i 12 sati", da je lokomotiva popravljena 11. prosinca 2004., da je prednik tužitelja popravak platio, te da je o tome obavijestio tuženika 31. svibnja 2005., pa onda valja uzeti da je popravkom oštećene stvari prednik tužitelja uspostavio prijašnje stanje, te je nenovčana materijalna šteta pretvorena u novčanu tražbinu, za trošak popravka čije se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenoga izdatka. Zato zatezne kamate na odštetnu tražbinu počinju teći od dana kada je ona postala novčanom tražbinom. Imajući u vidu izneseno dužnik-tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje prije no što ga je prednik tužitelja o šteti obavijestio odnosno zatražio da mu ovaj štetu nadoknadi, a nedvojbeno je utvrđeno da je prednik tužitelja obavijestio tuženika, kao dužnika da je lokomotivu popravio i o trošku toga popravka 31. svibnja 2005. Odštetnim zahtjevom broj: US-669/04 (list 3).

13. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na čl. 277. Zakona o obveznim odnosima/1991. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/2005., imajući u vidu da je ranijom prvostupanjskom presudom tužiteljima zatezna kamata dosuđena po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnoga prava, koja stopa je viša od one propisane za ostale odnose, za što nije bilo osnove, jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini po osnovi naknade izvanugovorne štete, pa tužiteljima zatezna kamata pripada po onoj manjoj propisanoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima/2005., stoga je u skladu sa revizijskom odlukom tužiteljima dosuđena zatezna kamata po stopi manjoj od one propisane čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima/2005., odnosno kamata je dosuđena po nižoj stopi propisanoj po čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/2005., pa je imajući u vidu sve navedeno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži dosudu zakonske zatezne kamate traži po stopi višoj od one propisane čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima/2005. I u dijelu u kojem traži dosudu iste počevši od 26. listopada 2004.

14. Imajući u vidu odluku revizijskog suda, te uzimajući u obzir sve odlučne činjenice na koje je isti uputio, u skladu sa odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima/1991., odlučeno je kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude.

15. Imajući u vidu ovako provedene dokaze, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je protutužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, pa je odlučeno kao pod točkama II., III. i IV. izreke ove presude.

16. Nesporno je da je tuženik tužiteljima dana 27. rujna 2018. izvršio isplatu iznosa temeljem tražene štete i to: tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o. iznos od 6.115,03 eura što čini protuvrijednost od 46.073,67 kn, tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iznos od 116.939,46 kn što čini protuvrijednost od 15.520,53 eura, i tužitelju HŽ Cargo d.o.o. iznos od 109.129,00 kn što čini protuvrijednost od 14.483,91 eura, temeljem presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studeni 2016. i Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 34/2017 od 16. srpnja 2018.

17. Nesporno je da je presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-15/2015 od 17. studeni 2016. i presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-34/2017 od 16. srpnja 2018. ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3066/2018 od 6. rujna 2023., a također je nesporno da je tuženik pozivao tužitelje na dobrovoljni povrat uplaćenih iznosa, te da tužitelji iste nisu dobrovoljno vratili.

18. Člankom 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/2005., koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tuženik isplatio tužiteljima tražene iznose tijekom 2018. propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

St. 2. citirane odredbe propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je st. 3. citirane zakonske odredbe propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljima isplatio iznose navedene u protutužbi, te da su time tužitelji stekli imovinsku korist, kao i da su istu primili na temelju koja je kasnije otpala, tužitelji su dužni tuženiku vratiti tako primljene iznose, stoga je sud u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika, pa je odlučeno kao pod točkama II., III. i IV. izreke ove presude.

20. Čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima/2005. propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima/2005. tužitelji su bili savjesni do trenutka primitka revizijske odluke, a od trenutka primitka revizijske odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske oni su postali nesavjesni. Nesporno je da su tužitelji revizijsku odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev-3066/2018 od 6. rujna 2023. primili 28. studenog 2023., te su oni od toga trenutka postali nepošteni stjecatelji, jer su primitkom iste saznali da je otpala osnova za prijelaz novčanih sredstava iz imovine tuženika u imovinu tužitelja, stoga tuženik ostvaruje pravo na dosudu zakonske zatezne kamate prvi idući dan oda dana kada su revizijsku odluku primili tuženici, odnosno od 29. studenog 2023. pa do isplate. (ovakav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1120/2023-2 od 9. rujna 2024.) 22. Odluka o troškovima postupka vezano za tužbeni zahtjev temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

23. S obzirom da su tužitelji tužbom postavili dva tužbena zahtjeva od kojih su s jednim zahtjevom u cijelosti odbijeni, a sa drugim tužbenim zahtjevom su uspjeli u cijelosti, to se uspjeh svake stranke u ovom postupku cijeni sa 50%, odnosno na jednake dijelove, pa je stoga temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove nastale vezano za tužbeni zahtjev, a ovdje računajući i troškove revizije tuženika.

24. Odluka o troškovima postupka vezano za protutužbeni zahtjev temelji se na odredi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te da je tuženik u cijelosti uspio sa protutužbenim zahtjevom, stoga je tuženiku na ime protutužbenog zahtjeva dosuđen kao potreban i nužan trošak sudske pristojbe na protutužbu u zatraženom iznosu od 407,65 eura i sudske pristojbe na presudu po protutužbenom zahtjevu iznosu od 407,65 eura, sukladno Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19, 92/21 i 37/23), tako da ukupno priznati troškovi tuženika vezano za protutužbu iznose 815,30 eura.

25. Temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, tuženiku je na dosuđeni parnični trošak vezano za protutužbu priznato pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je tuženik postavio zahtjev za naknadu ove kamate.

U Županji 9. svibnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12

2. Tužitelj HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11,

3. Tužitelj HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu,

4. Tuženik Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22.