Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P-383/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju supruga BL i sin ČL, protiv tužene VL, rođ.ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Dario Lalić i Bojan Filipović, odvjetnici u ZOU Makarskoj, radi utvrđenja, nakon zaključenja glavne rasprave, održane dana 27.ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, dana 09.svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužena VL rođena ČL kao zakonska nasljednica iza pok. ČL darovanjima učinjenim za života ostavitelja namirena u nužnom dijelu.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj troškove postupka u iznosu od 9.375,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09.svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene dana 22.travnja 2015 podnio tužbu, u kojoj je naveo da su parnične stranke, brat i sestra, zakonski nasljednici iza smrti njihova oca sada pok. ČL, da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. ČL tužena postavila zahtjev za vraćanje svih darova koje je ostavitelj učinio za života, a radi namirenja njenog nužnog dijela, da je nakon toga, ostavinski sud svojim Rješenjem od 14. studenoga 2013. prekinuo predmetni ostavinski postupak, te je tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tužene, radi utvrđenja da je ista ranije namirena u svom nužnom dijelu, da je predmetno prvostupanjsko Rješenje br.O-379/2012 potvrđeno je od strane Županijskog suda u Splitu i to Rješenjem br.Gžo-216/2014 od 09. ožujka 2015., koje Rješenje je tužitelj zaprimio dana 10. travnja 2015., da je tijekom ostavinskog postupka tužitelj naveo kako je ostavitelj, za života, vlastitim sredstvima i radom tuženoj pomogao izgraditi obiteljsku kuću u [adresa], smatrajući pri tome da bi tužena, upravo zbog toga bila namirena u svom nužnom dijelu, da je riječ je zapravo o nekretnini u [adresa], u naravi stojnoj kući s dvorištem, oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] (po starom premjeru), odnosno čest zgr.358/11 358/2 (po novom premjeru), sve K. O. [katastarska općina], čija gradnja da je trajala od 1980. do 1983., u kojem razdoblju da su izgrađene dvije etaže i to prizemlje i prvi kat, s tim da je svaka etaža bila površine od cca 100 m2, da je prizemlje bilo do kraja izgrađeno i uređeno, dok je prvi kat ostao neuređen, te je iznad toga kata podignut krov, da je predmetna kuća, od strane tužene i njezinog supruga 1999. prodana, ali da je činjenica kako je ista najvećim dijelom bila izgrađena upravo radom pok. ČL, koji je po struci bio zidar, da je pored toga što je izgradio predmetnu kuću, sada pok. ČL i financijski pomagao tuženoj prilikom gradnje, jer je ista bila skromnih primanja, da je u vrijeme kada se kuća gradila isti svojim novcem kupovao građevinski materijal za gradnju, i da je često u tu svrhu podizao i novčana sredstva sa svoje dinarske i devizne štednje, koju je u to vrijeme imao kod tadašnje Investiciono-komercijalne banke Split, pa da zbog svega naprijed iznijetog, tužitelj podnosi ovu tužbu.

2. Tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužena (prije označena kao MLL rođena ČL) kao zakonska nasljednica iza pok. GL darovanjima učinjenim za života ostavitelja namirena u nužnom dijelu, te da se tužena obveže tužitelju naknaditi troškove postupka.

3. Na ročištu održanom dana 19.prosinca 2023. tužitelj je uredio točku I. tužbenog zahtjeva, tako da je kao prezime tužene označio samo „ MLL“, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

4. U odgovoru na tužbu od 21.rujna 2015. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, i predložila istog odbiti, uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka tuženoj, dalje je navela da su u cijelosti neosnovani navodi tužbe kako bi ostavitelj, otac stranaka, pok. ČL navodno za života tuženoj pomagao izgraditi i financirati obiteljsku kuću u [adresa], tj. [adresa], te da bi, na taj način, tužena bila namirena za svoj nužni nasljedni dio iza njegove smrti, jer da otac stranaka, sad pok. ČL, nikada nije pomagao financijski tuženoj u izgradnji kuće u [adresa], niti je ikada njoj kupovao građevinski materijal za izgradnju kuće, da su kuću, kao i zemljište na kojoj je izgrađena kuća, zajednički kupili i financirali izgradnju tužena i njezin suprug ŽL, da se financiranje izgradnje kuće vršilo u etapama, a financiranje da su vršili isključivo tužena i njezin suprug, i to kreditima dignutim kod Dubrovačke banke, i uz pomoć svojih prijatelja i rođaka, koji da su obavljali dobar dio građevinskih radova, a jedan dio novca da su dobili i prodajom jednog dijela zemlje u [adresa], da otac stranaka ČL nije bio financijski sposoban, pored svog života i svojih obveza, još i financirati izgradnju kuće tužene u [adresa], tim više što je bio bez stalnih prihoda, i obzirom je radio samo povremene poslove kao zidar, a da je, u vrijeme gradnje kuće tužene, gradio sebi kat na kući u [adresa], da je jedino sudjelovanje oca stranaka ČL u izgradnji kuće tužene bilo to što je on, kao zidar, nekoliko puta po dan-dva dolazio pomagao suprugu tužene na zidarskim poslovima, jednako kao što su u izgradnji pomagali i braća supruga tužene M i B, te da je suprug tužene još dovodio i svoga tasta Č i susjeda FL, kojima je i platio njihov rad, no da se rad oca stranaka ČL, jednako kao i rad Milovanove braće i rođaka ne može smatrati doprinosom u financiranju i izgradnji, jer, niti je bilo tolikog značaja i vrijednosti, a da su radovi vršeni zbog rodbinskih odnosa i prijateljstva, da je tužena uz tužbu prvi put vidjela ugovor o kupoprodaji njezine kuće u [adresa], gdje je nju i supruga ŽL, kao punomoćnik, zastupao njen otac ČL, te da se nemalo iznenadila kada je vidjela kako je njihova kuća prodana za 175.000,00 tadašnjih DEM, obzirom je otac njoj proslijedio samo 125.000,00 DEM uplatom od 14.10.1999. na štednu knjižicu supruga tužene ŽL, a da joj je rekao da je ukupna kupoprodajna cijena bila 130.000,00 DEM, ali da je on za sebe zadržao iznos od 5.000,00 DEM, koji da će joj vratiti kad ona dođe u Hrvatsku, što se nikada nije dogodilo, da što se dogodila sa razlikom kupoprodajne cijene od 50.000,00 DEM tužena ne zna, ali da je očito kako ona taj novac nije primila, već da je, po svemu sudeći, taj iznos zadržao sad pok. ČL, što da može biti ilustrativno u odnosu tko je i kako stajao financijski u tom odnosu, te tko bi mogao biti oštećen, a tko je, na tom odnosu, vjerojatno i zaradio.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: spis Pu O-1506/2015 (ranije O- 379/2012), Kupoprodajni ugovor, ovjeren kod j.b. Mihe Plećaša dana 18.03.1999. pod br. OV-920/1999, presliku štedne knjižice investicione komercijalne banke Split, vlasnika ČL, (jedan dio u dinarima,a drugi u devizama str. 6 do 10 spisa), računi različitih firmi iz 1982., na ime ŽL ili samo ŽL, (str. 23 do 29 spisa), preslike fotografija (str. 30 do 32 spisa), zk izvadak ZK odjela Dubrovnik broj 19/1982 od 05.siječnja 1981., presliku Kup. Ugovora koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren od tada nadležne Općinske uprave Dubrovnik pod 8485 30.rujna 1981., presliku štedne knjižice sa prvim iznosom iz 1999., Darovne ugovore od 04.veljače 2010., od kojih je ovaj u kojem su obdarenici ML, SL i ČL, ovjeren po j.b. Anti Barbiću iz [adresa], pod OV-2657/2010, od 08.03.2010., računi plaćeni od strane tužitelja a odnose se na pogrebne troškove pok. ČL (str. 44 do 47 spisa), isplate sa Splitske banke korisniku ČL, "radi kupovine robe", više računa tvrtki: Era d.o.o., Pevec d.o.o.,Kingtrade d.o.o., Bučan Makarska, i Jadran kamen, skladište Split, Bramat d.o.o. [adresa], Merlincommpany Makarska, Trgocoop Ljubuški, Građevno Makarska, Eksport drvo Zagreb, iz 2007., 2008., (str. 49 do 112), presliku radne knjižice tužene, Rješenje ZK odjela OS Dubrovnik broj Z-303/1988 od 15.prosinca 1988., zk izvadak za ZU 272 KO [katastarska općina], posjedovne listove za čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], 5450 KO [katastarska općina] i 191 KO [katastarska općina], Dopis Raiffeisen Bank zaprimljen 03.lipnja 2016., Dopis Zagrebačke banke d.d. zaprimljen 01.srpnja 2016., povijesni zk izvadak za ZU 272 KO [katastarska općina], Dopis Raiffeisen Bank zaprimljen 19.rujna 2016. s ispisom prometa, Dopis Zagrebačke banke zaprimljen 09.prosinca 2016., s prometima po računu (str. 156 do 225), iskaze saslušanih svjedoka, iskaze parničnih stranaka, nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo Vedrana Bobića zaprimljeno 28.kolovoza 2019.s prilozima, očitovanje istog vještaka na navode uz podnesak tužitelja u sud zaprimljeno 30.ožujka 2021., dopis PU Ispostava Dubrovnik 410-20/24- 04/3 od 22.siječnja 2024., Dopis iste PU klasa 410-01/24-01/167 zaprimljen 26.srpnja 2024., i dopunski nalaz i mišljenje vještaka Vedrana Bobića od 13.veljače 2025. s prilozima, pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

6. Uvidom u spis ovog suda broj Pu O-1506/2015 (ranije O-379/2012), utvrđeno je da se radi o ostavinskom spisu iza smrti ČL, umrlog **.**.2012. U Smrtovnici su, kao njegovi zakonski, nasljednici navedeni : sin ML, kći ĆL i unuk DL (sin ostaviteljevog pok. sina AL). Spis je proslijeđen javnom bilježniku (dalje j.b.) Anti Barbiću iz [adresa], te je na raspravi od 12.prosinca 2012. navedeno da je točno rodoslovlje navedeno u smrtovnici, da ostavitelj nije ostavio oporuku, da je u času smrti bio vlasnik nekretnina u KO [katastarska općina]-Vrgorac i da se prilaže Darovni ugovor, zaključen između ostavitelja, kao darovatelja, te ML, SL i ČL, kao daroprimatelja, koji je od strane istog j.b. ovjeren 04.veljače 2010. pod OV- 1309/2010, da je ostavitelj bio korisnik grobnice na mjesnom groblju u [adresa], da je od pokretne imovine bio vlasnik osobnog automobila marke Fiat Punto 6 Speed, proizvedenog 1997., novčanih sredstava kod SG Splitske banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d., te potraživanja prema HZMO, na ime neisplaćenog dijela mirovine za rujan i listopad 2012. Toj raspravi nije nazočila tužena VL. Na sljedećoj raspravi, održanoj kod istog j.b. dana 12.srpnja 2013., punomoćnik VL je naveo da se ista prihvaća svog nasljednog dijela, koji joj pripada po zakonu, da potražuje svoj nužni dio i postavlja zahtjev za vraćanje svih darova koje je ostavitelj učinio za života, radi namirenja njenog nužnog dijela, koji joj po zakonu pripada. Nasljednik ML je izjavio da poštiva ugovore o darovanju, koje je njegov otac sklopio sa DL, koji je ovjeren pod OV-1311/2010 dana 04.listopada 2010. i ugovor sklopljen sa ML, SL i ČL, koji je ovjeren istog dana kod istog j.b. pod OV-1309/2010. Dalje je naveo da je ostavitelj vlastitim sredstvima i radom sudjelovao u izgradnji vlastite kuće u [adresa], koju je kasnije prodao, a sav novac ostavio kćerki ĆL, pa da smatra da ista nije povrijeđena u svom nužnom dijelu. Naveo je kako je on dugi niz godina pomagao i uzdržavao majku i oca, dok VL u tome nije sudjelovala. Navode ML je osporio punomoćnik VL, te naveo kako zemljište i kuća u [adresa] predstavljaju isključivo vlasništvo VL i njenog muža i da ih ostavitelj nije financijski pomagao, niti u kupnji zemljišta, niti u izgradnji kuće. J.b. je ostavinski spis uz dopis od 01.kolovoza 2013., vratio ovom sudu koji je Rješenjem broj O-370/2012 od 04.studenog 2013. prekinuo ostavinski postupak iza smrti ČL, te zakonskog nasljednika ML uputio u parnicu, protiv nasljednice ĆL, radi utvrđenja da je ista namirena u nužnom dijelu, i uz upozorenja ukoliko nasljednik, koji je upućen u parnicu, ne postupi po tom nalogu suda. Protiv tog Rješenja nasljednik ML je izjavio žalbu. Odlučujući po toj žalbi ŽS u Splitu je Rješenjem broj Gžo-216/2014 od 09.ožujka 2015. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. To Rješenje je tadašnji punomoćnik ML zaprimio 10.travnja 2015., te je tužitelj, dakle pravovremeno, dana 22.travnja 2015. podnio predmetnu tužbu.

7. Uvidom u Kupoprodajni ugovor koji je u potpisu punomoćnika prodavatelja i kupaca ovjeren kod j.b. Mihe Plećaša iz Vrgorca, pod OV-920/1999 o 18.ožujka 1999. utvrđeno je da su predmet kupoprodaje bile čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve u ZU 218 KO [katastarska općina], a po novom premjeru čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisano u Posjedovni list 145 KO [katastarska općina]. Kao prodavatelji su navedeni KL i ŽL oboje iz [adresa], sada na radu i boravku u Auklandu, New Zealand, a kao kupci MLLS BLL i ČLL iz [adresa]. U tom ugovoru je dalje navedeno da je kuća, koja je predmet prodaje, katnica, da je njeno prizemlje izgrađeno i podobno za stanovanje, a da je kat neizgrađen, da to prizemlje čini jednu građevinsku cjelinu, u naravi trosobni stan, da na opisanim nekretninama nema nikakvih tereta i da su slobodne od ljudi i stvari. Ugovorili su kupoprodajnu cijenu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 175.000,00 DEM, te da će kupci moći stupiti u posjed kupljenih nekretnina danom isplate cijene, a da, nakon toga, bez ikakvog daljnjeg sudjelovanja i pitanja prodavatelja mogu vršiti upis svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

8. Uvidom u presliku Devizne štedne knjižice Investiciono-konvercijalne banke Split Filijala Makarska, utvrđeno je da je kao ulagač naveden ČL iz [adresa], da je ta knjižica otvorena 28.svibnja 1975. te da je kod iste banke, isti ulagač, dana 26.travnja 1978. otvorio i Dinarsku štednu knjižicu. Na preslikama tih knjižica, koje su dostavljene u spis je zadnja uplata na deviznu štednju knjižicu 12.svibnja 1998., a na dinarsku 27.lipnja 1983. (str. 6 do 10 spisa).

9. Uvidom u Potvrdu blagajne Splitske banke Poslovnica Makarska (str. 5 spisa) utvrđeno je da je ČL dana 31.kolovoza 1981. podigao 1.528,32 DEM u dinarima, radi kupovine robe (str. 5 spisa).

10. Na stranicama od 23 do 29 spisa je više računa različitih tvrtki, svi iz 1982., osim uplatnice na gornjem dijelu str. 29 spisa, a svi se odnose na različiti građevinski materijal, i glase na ime ŽL. Ta uplatnica, sa stranice 29, se odnosi na troškove ovjere punomoći KL i ŽL, od 23.veljače 1999.

11. Na fotografijama str. 30 do 32 spisa su stare fotografije za koje se u odgovoru na tužbu navodi da su fotografije predmetne kuće u KO [katastarska općina] za vrijeme gradnje.

12. Uvidom u zk izvadak za ZU 19 KO [katastarska općina] od 05.siječnja 1981. utvrđeno je da su u taj ZU tada bili upisani čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak, čest. zgr. [katastarska čestica] kuća i čest. zgr. [katastarska čestica] pojata, a da su kao suvlasnici bili upisani ŽL i KL, svatko za po ½ dijela.

13. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 18.kolovoza 1981., koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren kod Općinske uprave Dubrovnik, pod br. 8485 dana 30.rujna 1981.,utvrđeno je da je sklopljen između V, CL, G i RL, te HL rođ. RL iz [adresa], kao prodavatelja, te ŽL i KL, kao kupaca, da su predmet kupoprodaje bile čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr [katastarska čestica], da su danom sklapanja ugovora kupci stupili u posjed kupljenih nekretnina, i da su ih prodavatelji ovlastili da temeljem tog ugovora mogu bez daljnjeg sudjelovanja prodavatelja ishoditi i postići zemljišnim knjigama prijenos prava vlasništva kupljenih nekretnina na svoje ime.

14. Uvidom u presliku Devizne štedne knjižice Splitske banke d.d., koja glasi na ime vlasnika EL iz [adresa], (str. 36 i 37 spisa) utvrđeno je da je, na istu, dana 14.listopada 1999. uplaćen iznos od 125.000,00 DEM, koji je ubrzo nakon toga skoro u cijelosti podignut.

15. Uvidom u Darovni ugovor od 04.veljače 2010. (uz koji nije dostavljen dokaz o ovjeri kod j.b.) utvrđeno je da je sklopljen između darovatelja ČL i obdarenika DL, a da je predmet darovanja stan na drugom katu kuće (istočno) označen kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3783 KO [katastarska općina].

16. Uvidom u Darovni ugovor od 04.veljače 2010., (uz koji nije dostavljen dokaz o ovjeri kod j.b., već samo ovjera preslika ovjerene preslike od 08.ožujka 2010.), utvrđeno je da je sklopljen između ČL, kao darovatelja, te ML sina ČL, mldb. SL sina ML i mldb. ČL sina ML, kao obdarenika, da su predmet darovanja stan u prizemlju kuće istočno, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3783 KO [katastarska općina] i dvorište ispred istočne polovice kuće, (s tim da VL pripada pravo da po potrebi može koristiti taj stan), stan na prvom katu iste kuće istočno, dva podruma smještena iznad istočne polovice iste kuće, što je sve darovano mldb. SL i ČL, a obdareniku ML je darovan stan na trećem katu iste, ranije navedene kuće u [adresa], te sve nekretnine položene u KO [katastarska općina], pobliže opisane u čl. II. st.2. tog Ugovora, da svakome od vlasnika stanova pripada po jedno parking mjesto iza kuće, iznad postojećih podruma sa stražnje stane kuće. Darovatelj je jamčio obdarenicima da su nekretnine, koje su predmet darovanja, njegovo vlasništvo i da nisu opterećene nikakvim teretima, te im je dopustio da, s danom zaključenja tog ugovora, stupe u posjed darovanih dijelova i zatraže upis vlasničkog prava u zemljišnoj knjizi.

17. Računi sa str. 44 do 46, se odnose na troškove pokopa sad pok. ČL, a u spis ih je priložio tužitelj, kao i račune Komunalno d.o.o. Vrgorac i T Com koji glase na ime ČL iz [adresa].

18. Uvidom u račune (str. 56 do 112 spisa) se odnose na račune iz 2007. i 2008., više različitih tvrtki iz [adresa] ( Era d.o.o., Bućan, Kingtrade, i Bramat d.o.o.), iz Splita,( Pevec d.o.o., Jadran kamen skladište Split), Trgocop Ljubuški i dr., a svi računi odnose se na građevinski materijal i na onima, na kojima je upisano ime kupca, je ime ovdašnjeg tužitelja ML.

19. Uvidom u Rješenje ZK odjela OS u Dubrovniku broj Z-303/1988 od 15.prosinca 1988., utvrđeno je da je tim Rješenjem na temelju kupoprodajnog ugovora od 04.studenog 1987. dozvoljena uknjižba vlasničkog prava čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 272 KO [katastarska općina], na ime CL i ŠL, a uz brisanje tog prava s imena ŽL i KL.

20. Uvidom u zk izvadak za ZU 272 KO [katastarska općina], sa stanjem na dan 28. veljače 2016. utvrđeno je da je u isti upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 33 m2, kao suvlasništvo CL i ŠL.

21. Uvidom u posjedovne listove koje je dostavila Ispostava za katastar nekretnina Vrgorac, uz podnesak od 31.svibnja 2016., utvrđeno je da Posjedovni list (dalje PL) 280 u KO [katastarska općina] glasi na ime posjednika FL pok. SL, da PL 375 KO [katastarska općina] glasi na ime ČL pok.Ž i u taj PL je upisan samo dio k. č. [katastarska čestica] zv. Poljica površine 350 m2,da PL 156 KO [katastarska općina] glasi na ime posjednika IL pok. F,a PL 150 KO [katastarska općina] glasi na ime S i VLL. I u te PL su upisani dijelovi k. č. [katastarska čestica] zv. Poljica. U PL 377 za KO [katastarska općina] kao posjednik je upisan ČL pok. Ž, a on je upisan i kao posjednik više nekretnina u KO [katastarska općina].

22. Uvidom u Kupoprodajni ugovor (str. 129. do 131), koji je na traženje ovog suda dostavio ZK odjel OS u Dubrovniku utvrđeno je da se radi o kupoprodajnom ugovoru između prodavatelja ŽL i PL, te CL i ŠL, r od 04.studenog 1987., a predmet kupoprodaje je čest. zem. [katastarska čestica] površine 333 m2 (novi premjer 358/2 sve KO [katastarska općina]), da je kupoprodajna cijena isplaćena i da su kupci stupili u posjed predmeta kupoprodaje, a prodavatelji su ih ovlastili da mogu zatražiti uknjižbu vlasničkog prava na svoje ime. Iz dostavljene preslike zemljišne knjige za ZU 272 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je taj kupoprodajni ugovor proveden pod Z-303/88, te da su kupci iz tog ugovora i dalje upisani kao vlasnici predmetne nekretnine.

23. Uvidom u presliku zemljišne knjige za ZU 218 KO [katastarska općina], utvrđeno je da su u taj ZU bile upisane čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], i čest. zgr. [katastarska čestica], da je 25.ožujka 1988. pod Z-303/1988, na osnovu kupoprodajnog ugovora, otpisana čest. zem. [katastarska čestica] u ZU 272, iste KO, da su ŽL i KL bili upisani kao suvlasnici na jednake dijelove ranije navedenih nekretnina pod Z-1684/1981, da je u C listu pod Z-94/1982, na osnovu ugovora o kreditu od 20.siječnja 1982. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja zajma, u iznosu od 500.000,00 dinara uz tri posto kamate, s rokom otplate na 20 godina na teret čest. zgr. [katastarska čestica] u biću 1., na korist Dubrovačke banke – Osnovne banke Dubrovnik, da je pod brojem Z-70/1999, na osnovu Izjave za brisanje Dubrovačke banke od 12.siječnja 1999., uknjiženo brisanje ranije navedenog prava zaloga, te da je pod brojem 1804/99, na temelju Ugovora o kreditu uknjiženo pravo zaloga za dug u iznosu od 155.173,23 DEM na teret čest. zgr. [katastarska čestica], s rokom otplate od 15 godina, uz pripadajuću kamatu na korist Privredne banke Zagreb d.d.

24. Uvidom u povijesni prikaz zk stanja za ZU 218 KO [katastarska općina] utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 577 m2, da su raniji suvlasnici bili ŽL i KL, a da su sadašnji 2uvlasnici MLLS i ČLL.

25. Iz dopisa Raiffeisen Bank Austria d.d. od 19.rujna 2016., proizlazi da je u razdoblju od 30.lipnja 2005. do 16.rujna 2010., tužitelj kod te banke imao otvoren tekući račun, te u različitim razdobljima, od 22.ožujka 2006., pa zaključno s 02.veljače 2010. nenamjenski oročene depozite. Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 02.prosinca 2016., proizlazi da je tužitelj ML, kod te banke imao više žiro računa, tekući račun, te deviznu i kunsku štednju, a da su svi ti računi u međuvremenu zatvoreni.

26. Na ročištu održanom dana 20.ožujka 2018. proveden je dokazni postupak saslušanjem svjedoka ĐL, GLL, TL, LL, NL, JL i BL.

27. Svjedok ZL pok. NL rođen 1959. , nesrodan, je u svom iskazu naveo da tužitelja poznaje 40-ak godina, a da tuženu ĆL uopće ne poznaje, da je poznavao tužiteljevog oca pok.ČL, da mu nije poznato da bi ČL pomagao ili gradio, niti da bi financijski pomagao gradnju neke kuće u okolici Dubrovnika, da mu je što se tiče kuće u [adresa], koja se nalazi u [adresa], poznato da je i on- svjedok, zajedno sa drugim tužiteljevim prijateljima, tužitelju pomagao u izgradnji kata te kuće, a kasnije i u renoviranju prizemlja, da je on po zanimanju vodoinstalater, pa da je obavljao te poslove, da je tužitelju popisao materijal i da ga je tužitelj osobno kupovao u tvrtkama Merlin i Kingtrade i osobno platio, da je ČL tada još bio živ i da nije ništa govorio o tim poslovima, da je njega angažirao tužitelj, da mu o kući u [adresa], nije ništa poznato, da ČL nije bio nazočan radovima u [adresa], jer da su pretežno radili popodne, da je ČL većinom živio u [adresa], da ne zna koliko je stajao materijal za radove, a da on svoj rad nije naplaćivao, jer mu je tužitelj prijatelj, te da se ne može točno sjetiti koliko je kupaona i kuhinja na tom katu.

28. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, jer smatra da je svjedok istinito iskazivao što mu je poznato o predmetu spora.

29. Svjedok ŽLL pok.Ž rođen 1936.godine, stric stranaka, je u svom iskazu naveo su on i njegov sad pok.brat ČL (otac stranaka) skupa gradili kuću u [adresa], u sadašnjoj [adresa], na adresi [adresa], ranije Partizanska ul., da je ČL i nadograđivao kat stare obiteljske kuće u [adresa], a da su on i brat LL u [adresa] gradili nove kuće, u čemu im je ČL pomagao, da su radi izgradnje tih kuća u [adresa], nabavljali drvenu građu iz Glamoča i da je nakon tih radova ČL dio te građe odvezao u [adresa], gdje je PL gradila kuću, da je ČL često išao u [adresa] i vraćao se, jer je imao obveza u [adresa], da je ČL, prilikom izgradnje Zdenkine kuće, rukovodio poslovima i bio glavni izvođač, a da misli da je PL pomagao i građom i novčano, da je ČL tako govorio, da su PL i muž tada živjeli u [adresa] i da su oboje bili konobari, u Hotelskom poduzeću Dubrovnik, da su ČL i on kuću u [adresa] započeli 1966., a završili 1968.godine, da su i na njegovoj i na Vinkovoj strani sagrađeni prizemlje i dva kata, a 80-ih godina da je napravljeno i potkrovlje, na oba dijela , da se radilo o cementnoj ploči, da je ČL rukovodio poslovima i da mu je rekao da je to dao ML za stanovanje s obitelji, da su prizemlje i dva kata bili donekle uređeni, i da su se mogli uzimati gosti iz odmarališta, da su kasnije te etaže uređivane, da su se gradila kupatila, da je to bilo početkom 1980-ih godina i da je radio „svatko svoje“, da je izgradnju potkrovlja na svom dijelu kuće financirao on-svjedok, a na Vinkovom da je to financirao ML, da se ČL, nakon smrti supruge Ć, povukao u [adresa], gdje je „čamio“ i nakon dvije godine od njene smrti da je i on umro, da je s ČL u domaćinstvu, u vrijeme kada je dizao kat kuće u [adresa], živio ML i da mu je pomagao što se tiče i gradnje i obrađivanja vinograda, da je ČL je imao veliku količinu grožđa za prodaju, od čega da je dobivao dosta novca, da bi prodao 120 do 150 kvintala grožđa, da se ČL bavio zemljoradnjom i građevinom, da je PL radila kuću u 1980.-im a da ju je dovršila u kasnim 1980.-im, da mu nije poznato jesu li PL i suprug prije gradnje kuće u [adresa] prodavali zemljište u Dubrovniku, da je ČL u [adresa] išao u različitim etapama kako je bilo potrebno, da se nije gradilo odjednom već u etapama i da je Vinkova volja bila da pomogne, da je ČL, kada se gradilo potkrovlje, rukovodio i nadgledao radnike.

30. Iskazu ovog svjedoka sud je djelomično poklonio vjeru. Što se tiče doprinosa sad pok. ČL, u izgradnji kuće u [adresa], iz tog iskaza proizlazi da je ČL rukovodio poslovima prilikom te izgradnje i bio glavni izvođač, a moguće i pomagao kćer PL, građom i novčano, ali ovaj svjedok o tome nema izravnih saznanja, već to misli, jer mu je tako govorio brat ČL. Iz tog iskaza proizlazi i da je renoviranje kuće u [adresa] vršeno početkom 1980. -ih godina, kada je, a što također proizlazi iz tog iskaza. građena i kuća u [adresa]. Tom iskazu sud nije poklonio vjeru u dijelu količine grožđa koje je ČL prodavao, jer je u tom iskazu ta količina duplo veća i od one količine koju je sam tužitelj navodio u svom iskazu.

31. Svjedok TL pok.Ž, rođen 1963.godine, nesrodan, je u svom iskazu naveo da je poznavao pok.ČL, oca tužitelja, a o gradnji kuće blizu Dubrovnika da mu ništa nije poznato, da mu je tužitelj prijatelj i da mu je pomagao na način da je postavljao keramiku u prizemlju i na gornjem katu kuće u [adresa], u kupaoni i kuhinji, da je tužitelj nabavljao materijal, a da njemu nije plaćao za rad, već da su to „prebijali“ na način da je i on – tužitelj njemu pomagao, kada mu je trebalo, da je tim radovima nazočio i sad pok.ČL, a da pred njim-svjedokom nije bilo govora o vlasništvu.

32. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, a kao što i sam svjedok navodi, njemu ništa nije poznato o gradnji kuće blizu Dubrovnika, a niti zna podatke o vlasništvu kuće u [adresa].

33. Svjedok LL, rođen 1972 .godine, rođak stranaka, je u svom iskazu naveo da se sjeća razgovara sad pok. strica ČL, o gradnji kuće tužene, u [adresa], da je bilo govora o građi koju je tamo nosio, a da se podrazumijevalo da je on i gradio, budući je bio dobar „meštar“ i u snazi, ali da ne zna je li doprinosio novčano, da, što se tiče kuće u [adresa], pamti da je tužitelj gradio 99 % gornjeg kata, a da to zna jer se u naravi radi o dvojnoj kući, u kojoj tužitelj ima istočnu stranu gornjeg kata, a on-svjedok ima zapadnu stranu, da je to tužitelj mogao financirati jer je radio u Amfori Makarska i to kao vozač direktora, da mu je poznato i da je tužitelj renovirao prizemlje i prvi kat, da je ČL spominjao oporuku i govorio da tužitelju pripada gornji kat, jer ga je i gradio, da je unuku DL ostavio stan na drugom katu, a da nije spominjao da bi išta ostavio kćeri, da je ČL vodio radove gradnje u [adresa] gradnju kata na kući u [adresa], u čemu da mu je tužitelj pomagao, da su ČL i tužitelj živjeli u istom domaćinstvu i da, kada se radio gornji kat kuće u [adresa], ČL više nije mogao raditi, ali je nadzirao radove.

34. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, jer je iz tog iskaza razvidno da sve što zna o gradnji kuće, u [adresa], zna iz razgovora sa sad pok. ČL, a iz th razgovora zna i što kome pripada u kući u [adresa].

35. Svjedok NL, rođen 1959. godine, u daljnjem srodstvu sa strankama, je u svom iskazu naveo da poznaje tužitelja, da je poznavao i pok. ČL, a da tuženu ne poznaje, da ne zna ništa u svezi gradnje kuće blizu Dubrovnika, ali da zna gdje je kuća u [adresa], koju su, kako pretpostavlja, gradili tužiteljevi roditelji, ali da je poslije tužitelj podizao kat, i da mu je on pomagao ,kao prijatelj, bez plaćanja, da ne zna tko je plaćao materijal za gradnju, da je ČL bio nazočan, ali da ne zna da je sudjelovao u gradnji, jer je već bio stariji, a da je bilo dosta mladih.

36. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, ali on ne zna ništa o gradnji kuće blizu Dubrovnika, niti tko je plaćao materijal za gradnju zadnjeg kata, u kojoj gradnji je i on osobno besplatno pomagao tužitelju.

37. Svjedok JL pok.FL, rođen 1967., nesrodan, je u svom iskazu naveo da poznaje tužitelja, tuženu i njihovog sad pok. oca ČL , jer su iz istog zaseoka, da je ČL bio majstor građevinar, da mu je pripala stara kuća u [adresa], koju je proširio u prizemlju i zatim podigao kat, da mu je pomagao tužitelj, da je tužitelj išao raditi s ČL, još sa 14 i 15 godina, da je ČL pričao kako pomaže kćerki PL podignuti kuću pored Dubrovnika, da je njegov-svjedokov otac 1982. ili 1983.htio renovirati kuću u [adresa] i da je zvao ČL ,ali da mu je ČL rekao da mora pomoći kćeri oko gradnje kuće, da mu je poznato da su ČL i OL gradili kuću u [adresa] i podijelili je po pravcu istok - zapad, da zna da je i tužitelj podizao gornji kat u [adresa], da mu nije poznato je li kuća u [adresa] poslije renovirana, da ne zna je li pok.ČL kćeri i financijski pomagao u izgradnji kuće u [adresa], da je on razumio da je gradnju trećeg, zadnjeg kata kuće u [adresa] financirao tužitelj, jer da je ČL govorio: „ moj ML diže kat“, da ne zna koliko je često išao ČL u [adresa] graditi, ali da je izvođenje radova na njegovoj kući prolongirao za mjesec dana.

38. Iskaz ovog svjedoka je, po mišljenju suda, istinit, jer svjedok iskazuje što mu je poznato i o gradnji kuće tužene, a i o gradnji kuće u [adresa], te nadogradnji zadnjeg kata, a ta saznanja je stekao iz razgovora sa sad pok. ČL.

39. Svjedok BL rođ.D, rođena 1969., supruga tužitelja, je u svom iskazu navela da je svog supruga upoznala 1985.godine i 1986.godine, kada je išla u školu i ljeti sezonski radila u hotelima Rivijera i Park, da je školu završila 1987/88.godinu, da je njena sestra A stanovala u kući pok. ČL, na drugom katu, pa da je i ona počela dolaziti, da su se tužitelj i ona vjenčali 1990., a da se kuća prije sastojala od prizemlja i dva kata i podruma, da je tužitelj kada su se odlučili vjenčati izgradio treći kat, jer je tada radio u Amfori gdje je imao dobra primanja, da mu je ta tvrtka dala kamion da s njim ide po materijal u Vitinu i Visoko u BiH, da je svekar ČL po struci bio građevinar i da je nadgledao te radove, a da ih je izvodio tužitelj, da nikome nije plaćao za radove, već da je sve bilo prijateljski, da je u ljeto 1990., sa tužiteljem i njegovom majkom, išla u Dubrovnik da upozna tužiteljevu sestru, da je tada kuća u [adresa] već bila izgrađena, i da se sastojala od prizemlja i jednog kata, da je prizemlje bilo uređeno, da je tužena pred njom govorila da je radove financirao i izvodio njen otac ČL, da drugačije nije ni moglo biti, jer je tužena, u to vrijeme kada se kuća gradila, od 1980. do 1983.godine, imala 25 do 26 godina i da je već sa ŽL rodila dvoje izvanbračne djece, budući je on još bio u braku sa prvom ženom, sa kojom je imao i dijete, da je tužena radila u hotelu Kupari, ali da je bila na porodiljnom, jer je rodila dvoje djece jedno za drugim, da su se ŽL i PL (tužena) vjenčali kada su otišli na Novi Zeland, da su iz Dubrovnika otišli 1991.u jesen, prvo na Zlatibor, pa u [adresa], pa kasnije negdje 1995. na Novi Zeland, da je ČL upoznao tuženu sa svojom voljom, tj. kako želi rasporediti imovinu, da joj je to govorio u rujnu 1991.godine, kada je otišla na Zlatibor, kada je došla u [adresa] u kolovozu ili rujnu 2010.godine, nakon smrti Vinkove supruge koja je preminula te godine u siječnju, da je ČL tuženoj rekao kakva je njegova volja, tj. da prizemlje i prvi kat ostavlja unucima NL i ČL, drugi kat unuku DL, sinu pok. AL, a gornji kat da je ML ionako pravio, da je tužena te prigode rekla da ona onda nema ništa u [adresa], a da joj je ČL rekao da joj je izgradio kuću u [adresa], koju je prodala i kupila novu na Novom Zelandu, pa da sada tu proda i kupi novu u [adresa].

40. Iskazu ove svjedokinje sud djelomično nije poklonio vjeru, i to u dijelu iskaza u kojem svjedokinja navodi da bi tužena pred njom govorila da je gradnju kuće u [adresa] financirao i radove izvodio njen otac ČL, jer suprotno proizlazi iz odgovora na tužbu tužene i drugih provedenih dokaza-kupoprodajnih ugovora iz 1990.i 1991. Ova svjedokinja, kao supruga tužitelja, je osobno zainteresirana za uspjeh tužitelja u ovom postupku (kojeg je nakon što je opozvao punomoć ranijim odvjetnicima nastavila zastupati kao punomoćnik).

41. Na ročištu održanom dana 17.travnja 2018. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UL, MR i BR.

42. Svjedok UL rođ.K, rođena 1947. nesrodna, je u svom iskazu navela da tuženu i njenog supruga ŽL poznaje od prvog dana, kada su kupili tadašnju ruševinu i okućnicu u [adresa], kraj njezine kuće, da je to bilo početkom 1980-ih godina, da su ŽL, dvojica njegove braće i dva rođaka raščistili teren i gradili kuću, da je te rođake plaćao Milovanov brat iz Srbije, jer se ŽL odrekao svog dijela imovine u Srbiji, da je otac tuženice dolazio više puta, savjetovati te radnike, budući se on bavio kamenom, a ti ljudi iz Srbije nisu, da je ČL otac tužene dolazio više puta, a da bi, kada bi dolazio, spavao kod nje-svjedokinja, nekada dva do tri dana, nekada po sedam do osam dana, da je donosio pršuta, vina, krumpire i sl., i tuženoj i njoj, da je je tužena, kada je rodila prvo dijete, spavala kod nje- svjedokinje, jer im kuća nije bila dovršena, a da je zatim otišla kod majke u [adresa],da misli da je tuženičina prva kći rođena 1982. ili 1983., da nikada preda njom niti ČL niti tužena nisu govorili da im ČL novčano pomaže u izgradnji kuće, da je ČL govorio da ima kuću u [adresa], u kojoj je napravio djeci po jedan stan, a jedan za sebe, koji će dobiti onaj tko se bude brinuo o njemu, da nije bila u kući u [adresa], ali da je bila u onoj u [adresa], da joj je tužena rekla da je prodala kuću u [adresa] nekom doktoru ČLL iz [adresa], da joj je rekla da je od oca tražila kupoprodajni ugovor ali joj ga nije dostavio, da joj je novi vlasnik dostavio taj ugovor i da je utvrdila da je kuća prodana za 180.000,00 DEM, a da joj je otac dao samo 120.000,00 DEM,da su tužena i ŽL kupili još jedan komad zemlje, zajedno sa ruševinom, ali da su ga prodali, da bi dovršili kuću i to CL, koji i danas živi u [adresa], da je ŽL je radio u hotelu Libertas u noćnom baru, a tužena u tadašnjom vojnom odmaralištu u Kuparima i da ne zna jesu li podizali i kredit kada su gradili kuću , da je ŽL iz prvog braka imao sina kojem je, i bivšoj supruzi, ostavio stan, da ne zna kako je kupio taj stan, jer je ona ŽL upoznala tek kada je kupio zemlju u [adresa], da za ČL zna da je imao kuću i vinograd u [adresa], jer je to vidjela kada je tamo dolazila, a da je od njega čula i da ima kuću u [adresa], da je iz razgovora s tuženom i ŽL, s kojima je bila u dobrim odnosima, imala saznanja o financiranju izgradnje kuće, da se s tuženom čuje telefonom i vidi preko Skyp-a, da je s njom bila i u [adresa], na grobu tuženičine majke i da su, kada su tužena i ŽL poslije dolazili s djecom spavali kod nje, da ne može točno reći koliko je trajala gradnja kuće u [adresa], ali da se sjeća da je 1984., kada je umro njen - svjedokinjin suprug, njihova kuća bila pokrivena, ali da potkrovlje nije bilo uređeno, da se kuća sastojala od prizemlja i potkrovlja, da je to potkrovlje u ratu bilo zapaljeno, da su, osim kuće, imali pomoćnu zgradu, magazin, u kojem su jedno vrijeme spavali, da je ČL, kada se gradila kuća, dolazio jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, da bi nekada ostajao par dana, a nekada i po tjedan, da je on vršio radove zidanja, pa da zato misli da je bio zidar, i da joj nije poznato da bi ČL slao građu za gradnju kuće u [adresa].

43. Iskazu ove svjedokinje sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je ista neposredna susjeda nekretnine – predmetne kuće i okućnice u [adresa], pa joj je tako zasigurno dobro poznato tko je i što radio za vrijeme izgradnje kuće. Istinitost tog iskaza proizlazi i iz uvida u štednu knjižicu ŽL na koju je, nakon što je kuću u [adresa] ČL, kao punomoćnik tužene i ŽL (str. 36 i 37 spisa), prodao, uplatio iznos od samo 120.000,00 DEM-a, iako je kupoprodajna cijena iz kupoprodajnog ugovora s novim kupcima po prezimenu ČLL bila 175.000,00 DEM. Istinitost ovog iskaza proizlazi i iz priloženih računa za građevinski materijal iz različitih prodavaona u Dubrovniku, a koji svi glase na ime ŽL(str. 23 do 28 spisa).

44. Svjedok MR rođ.C, rođena 1960.godine, koja je ranije u tazbinskom srodstvu sa strankama, jer je bila udata za brata stranaka AL, je u svom iskazu navela da je sa pok. R bila u braku od 1977. do 1987., kada je faktički izašla iz kuće u [adresa], a da su se zvanično razveli 1988., da su tužena i ŽL počeli graditi kuću u [adresa] početkom 80-ih godina, 1981.ili 1982., a da su se 1983. već uselili u kuću, da se toga sjeća jer je čuvala njihovo starije dijete, kći H, kada je PL bila u rodilištu i rodila kći UL, da su koliko zna tužena i ŽL kuću u [adresa] gradili od svojih plaća i kredita, da nije čula da bi joj svekar ČL novčano pomagao , niti da je kupovao građevinski materijal, ali da zna da je išao pomoći u radovima, jer je bio priučeni zidar i da je nosio vino, pršut, i slično, da joj je poznato da su tužena i ŽL prodali kuću u [adresa], da tada već nije bila u braku s R, ali da je to čula od svekrve i bivšeg muža, a i tužena da joj je prilikom posjeta u [adresa] rekla da su tu kuću prodali, za 125.000 ili 130.000 DEM, da je kuća u [adresa] brzo dovršena i da je ČL išao, koliko se sjeća, dva do tri puta, po sedam ili deset dana, da ona bivšeg svekra ČL nije viđala nakon razvoda, niti dolazila u kuću u [adresa], već da bi nazvala bivšu svekrvu kada bi svog sina DL dovodila babi i didu u [adresa], da ČL nije bio bogat, da je imao vinograd i kuću u [adresa] i radio kao građevinski radnik, da njoj i E nije davao novac, da su nekada bili i gladni u toj kući, da je 1987. završena zadnja ploča na gornjoj etaži, da je poslije toga ona napustila kuću u [adresa], a da su do tada svi živjeli u jednom domaćinstvu, tj. svekar i svekrva, njen- svjedokinjin bivši suprug, tužitelj i njen sin DL, da je taj kat bio planiran za nju, supruga i dijete, jer da tužitelj tada nije bio ni oženjen, da je taj kat, dok je ona bila u toj kući gradio svekar, da je ona kuhala hranu za radnike, a da su pomagali tužitelj i AL, i njihovi prijatelji, da se ne sjeća je li pomagao BR, niti zna tko je stavljao keramiku, da se sjeća da je pomagao ZL, kada se stavljala ploča i ČR, koji je prijatelj njenog bivšeg supruga AL, da je njen sin DL u toj kući u [adresa] u [adresa], darovnim ugovorom, nakon smrti njegovog oca AL, dobio jedan stan, iako mu je djed ranije govorio da će mu dati stan čim se oženi, da joj je AL govorio kako svekar govori da prizemlje kuće pripada PL jer je lošije, jedan stan E ,a sada DL, jedan kat tužitelju, a jedan stan na prvom katu da je svekar ČL ostavo sebi, da joj je to AL rekao kada ga je pitala zašto ČL ne daje stan DL, kao što je obećano, da je od sina DL čula da su Željkovi sinovi NL i ČL dobili po stan u prizemlju kuće i da se iznenadila, jer da je znala za raniji dogovor.

45. Iskazu ove svjedokinje sud je u cijelosti poklonio vjeru, jer je ova svjedokinja, u vrijeme kada je započeta gradnja kuće u [adresa], bila u istoj kući i u istom domaćinstvu, u kojem su bili i sad pok. ČL, a i tužitelj, te bi joj, zbog toga, zasigurno bilo poznato da je ČL novčano i kupnjom građevinskog materijala pomagao tuženoj i njenom suprugu u izgradnji kuće. Ova svjedokinja iskazuje jednako kao i svjedokinja UL (čiji iskaz nije čuls),a to je da bi ČL u nekoliko navrata, po sedam ili deset dana, pomagao radom u izgradnji kuće u [adresa], te tuženoj donosio vino, pršut i sl. Ni ova svjedokinja, a ni UL nisu osobno zainteresirane za uspjeh stranaka u ovom postupku.

46. Svjedok BR, sin ČL, rođen 1973., nesrodan, je u svom iskazu naveo da je prvi susjed tužitelja, pa da se sjeća kada je prije 30 godina građeno potkrovlje kuće u kojoj živi tužitelj, sa kojim je išao po materijal u Vitinu, da je tužitelj zidao i radio oko struje, a da mu je jedan njegov prijatelj pomagao oko vodo instalacija, da nije viđao Željkovog brata, čijeg se imena ne može sjetiti, da se sjeća da bi tužiteljev otac povremeno dolazio, da je malo bio na selu , a malo u [adresa], da misli da je tužitelj sam financirao radove, jer je radio u Amfori kao vozač i imao je novaca.

47. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru, ali iz tog iskaza proizlazi da svjedok nema osobnih saznanja ni o kući u [adresa], a ni o tome tko je financirao gradnju potkrovlja kuće u [adresa], već da misli da je to bio tužitelj, jer je tužitelj išao u nabavku materijala.

48. Na ročištu održanom dana 05.srpnja 2018. proveden je dokazni postupak saslušanjem parničnih stranaka.

49. Tužitelj ML pok.ČL rođen 1961., je u svom iskazu naveo da je predmetnu tužbu podnio jer je njihov otac tuženoj napravio kuću svojim radom i novcem, a da je dio toga novca i on zaradio, jer je s ocem radio na dnevnicama od 14.godine, da je otac tuženoj dao novac za kupnju zemlje i gradnju kuće, a da je otac, osim toga i sam radio na toj kući više od 100 dnevnica, jer je bio vrstan majstor za kamen, a da je imao pomoćnike koji su mu dodavali materijal i slično, da je otac to učinio, jer je tužena, u to vrijeme, bila trudna i nezbrinuta, da je osim toga otac u Dubrovnik odvezao dva kamiona građevinskog materijala iz [adresa], te od poljoprivrede u [adresa] nosio hranu, (pršute, meso povrće),da je otac govorio da to čini kako bi tužena imala svoju kuću, a da imovina u [adresa] i [adresa] pripada sad pok.bratu i njemu, da se znalo da je takva očeva volja, da je u vrijeme Domovinskog rata tužena pobjegla „na drugu stranu“, a poslije toga da je otišla na Novi Zeland, da je ta kuća u [adresa] prodana i da je novac dat tuženoj, s čim je ona kupila kuću na Novom Zelandu, da do 2006.godine tužena nije govorila da želi nešto od imovine u RH, a tada da je rekla da i ona želi nešto, jer je tu lijepo, da joj je otac rekao da je ona namirena u svom dijelu, da je brat bio alkoholičar, te da se samo on – tužitelj brinuo o roditeljima i bratu, da je brat umro 2008., da se tad javio bratov sin, iz ranije razvedenog braka i tražio svoj dio, da mu je ČL prigovorio što se nije brinuo o svom ocu, ali da mu je kao unuku dao jedan stan u obiteljskoj kući, da je njegova-tužiteljeva majka teško oboljela, da je poslije bila nepokretna, da su ona i otac živjeli sa njim i njegovom ženom i četvero djece, da se peto dijete kasnije rodilo, da je samo on – tužitelj majci mijenjao pelene i brinuo o njoj, da je majka rekla da sve što je njezino, tj. zemlja u [adresa], pripada njemu, da su u ostavinskom postupku to priznali i njegov otac i nećak, bratov sin, a da je tužena i tu tražila svoj dio, te da nije poštovala želju roditelja, kao ni u ostavinskom postupku iza očeve smrti, da je kuća u [adresa] prodana za oko 130.000,00 DEM, da je otac dobio i više nego što je tužena tražila za kuću, jer je ona rekla da bi bila zadovoljna i sa 100.000,00 DEM, da je otac taj sav novac poslao tuženoj, da je kuća u [adresa] kod [adresa] građena od 1981. do 1983., da je u to vrijeme tužena bila na porodiljnom dopustu, jer je 1981. rodila jednu kćer, a nakon 14 mjeseci i drugu, da je bila formalno prijavljena kod nekoga, iako nije radila, da bi ostvarila pravo na porodiljnu naknadu, da je njen partner u to vrijeme radio kao konobar u noćnom baru hotela Libertas u Dubrovniku i da je morao vraćati kredit, kojeg je podigao za kupnju stana, u kojem su ostali živjeti njegova prva supruga i sin, da je tužena takoreći „ostala“ na putu“, da tužena nije mogla u to vrijeme gradnje kuće podići kredit, a ni njen partner, jer je već vraćao kredit za stan, da je otac često išao u [adresa] i u vrijeme gradnje kuće i ostajao po 15 dana, da bi nakon toga u Zavojanima pomagao njemu i majci oko poljoprivrede, da je otac zarađivao na građevini, i da je imao prihode i od grožđa i da je sav novac u to vrijeme išao u Dubrovnik, da bi otac godišnje imao oko 60 kvintala grožđa i da je to oko 10.000,00 DEM godišnje, da je otac imao račun u Splitskoj banci, ali da novac od grožđa nije stavljao u banku već da bi ga odmah nosio u Dubrovnik, da je treći kat kuće u [adresa] građen 1987., prije njegove ženidbe, da je kat gradio on uz očevo odobrenje i suglasnost, da je otac rekao da on više nema volje graditi, jer je bio razočaran, budući se brat već tada odao alkoholu, da je on – tužitelj radio u Amfori i da mu je plaća bila oko 4.000,00 DEM, da je sav materijal dovozio u kamionima Amfore, da je sam zidao i da su mu pomagali prijatelji, da je otac u vrijeme gradnje trećeg kata ponekad dolazi iz [adresa] i dao neki savjeti, jer je znao stanje instalacija u kući, ali da više nije radio, da tužena u vrijeme gradnje trećeg kata u [adresa] nije dolazila, da je bila u jedanaestom mjesecu 1991., kada je bio njegov pir i da su, 20 dana nakon toga žena i on bili kod tužene u Dubrovniku, koja je već „krojila“ Hrvatsku, da je kuća u [adresa] stara kuća koju su on i otac renovirali oko 1988., nakon diobe oca s njegovom braćom, da je on išao po građevinski materijal i da je poslije otac sav taj materijal odvezao tuženoj radi gradnje kuće, da je u vrijeme renoviranja kuće živio u [adresa] s roditeljima, da je novac koji je na zajedničkom računu, u iznosu od oko 20.000,00 Eura, djelomično i njegov novac, a ne samo očev, jer je i on sudjelovao u radovima od kojih taj novac potiče, a da tužena i nećak nisu doprinosili, da je tužena znala za očevu volju u svezi trećeg kata i rekla da ga neće dirati ali da traži dio u dijelu koji je otac gradio, da su kao kupci zemlje u kupoprodajnom ugovoru u Dubrovniku navedeni tužena i ŽL, ali da je otac dao dio novca, jer ga ona nije imala, da se očevo ime ne spominje u tom ugovoru, da ugovor nije čitao, da nije važno što piše tko isplaćuje kupoprodajnu cijenu, već tko stvarno isplaćuje novac, da je on 1981. imao 20 godina i da je radio u sezoni u tvrtki Amfora, a i u poljoprivredi.

50. Iskazu tužitelja sud djelomično nije poklonio vjeru i to u dijelu iskaza da bi otac stranaka ČL svojim radom i novcem kupio zemlju i sagradio kuću u [adresa], jer suprotno proizlazi iz ostalih dokaza koji su provedeni u ovom postupku, posebno iz Kupoprodajnog ugovora, koji je u potpisima ugovaratelja ovjeren 30.rujna 1981., u kojem su kao kupci navedeni samo tužena i njen tadašnji partner a sada suprug EL. Iz dostavljenih podataka ZK odjela OS u Dubrovniku, koji su dostavljeni uz podnesak od 07.srpnja 2016., proizlazi da su tužena i ŽL **.**.1982. podigli zajam kod Dubrovačke banke, u iznosu od 500.000,00 dinara, s rokom otplate na 20 godina, te da je radi osiguranja tog zajma uknjiženo pravo zaloga na teret čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Ovom iskazu sud nije poklonio vjeru ni u dijelu iskaza da bi kuća u [adresa] bila prodana za 130.000,00 DEM, jer suprotno proizlazi iz Ugovora kojeg je ČL, kao punomoćnik tužene sklopio s kupcima po prezimenu ČLL, u kojem je kao kupoprodajna cijena navedeno 175.000,00 DEM. Sud ovom iskazu nije poklonio vjeru ni u dijelu iskaza da tužena, u vrijeme kupnje zemljišta i gradnje kuće nije imala prihoda, jer suprotno proizlazi iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno iskaza svjedoka UL i tužene, tj. da je tužena u to vrijeme primala porodiljne naknade zbog rođenja dvoje djece. Po mišljenju suda, dio iskaza tužitelja nije točan ni u dijelu da bi on u studenom 1991.sklopio brak sa suprugom BL, već je to po mišljenju suda bilo 1990. kako je BL i navela u svom iskazu, a sve budući je rekao da su tužena i ŽL krajem 1991. napustili RH.

51. Tužena VL rođ.BL, pok.ČL, rođena 1956., je u svom iskazu navela da je točno da je ona bila u vezi s ŽL, koji se razveo 1981., i koji je podigao kredite od kojih je kupljena zemlja za gradnju kuće u [adresa], da je ŽL imao i kredit za stan iz prvog braka, da je bila visoka inflacija pa se kredit mogao vratiti, da je radio kao šef noćnog bara u Hotelu Libertas u Dubrovniku, da mu je plaća bila viša od 2.000,00 DEM, da je nakon razvoda nju naveo kao suvlasnika za ½ zemlje, iako je sam sve financirao, da im je njen otac od materijala dao samo neke letvice, koje su preostale stričevima nakon gradnje kuće, koje da su sve stale u „gepek“ Zastave 101, da je kuća, koju su kupili u naravi bila ruševina, koju su srušili i iznova radili kuću, iznutra ciglom i izvana kamenom, da su im pomagali braća od ŽL, M i Š, i njen otac ČL, da je M kopao temelje, a da su s njim radili najmanje tri fizička radnika, koje je ŽL plaćao, te da su im, osim toga, pomagali i VR i GR, da je ona od 15.godine počela raditi sezonski, već nakon prvog razreda srednje škole u Mliječnom restoranu u [adresa], te slijedeće dvije godine u hotelu Salines u Podgori, da joj je 1984. tetka iz Brista obećala stalni posao kod nje, da je radila do pred kraj osmog mjeseca, i da joj je tad rekla da više nema posla, i poslala joj novac poštom, da je otišla u Dubrovnik i upisala hotelijersku školu, da se sama uzdržavala i preko studentskog servisa čistila i prala za druge, da je ŽL upoznala 1976.godine i da je to najbolji čovjek kojeg je upoznala, da je znala da je bio oženjen i da se zbog toga vraćala u Podgoru, ali da je ljubav prevladala i da se 1981. opet vratila u Dubrovnik, a da je 05.srpnja 1982. rođena njihova kći I, da je nju -tuženu Milovanov prijatelj P fiktivno zaposlio kako bi imala porodiljnu naknadu, a doprinose da je plaćao ŽL, da je 25.studenog 1983. rođena njihova kći UL, da je poslije porodiljnog radila u Kuparima, kao šef odmarališta, da su 1991. otišli iz Dubrovnika na Taru, pa u [adresa], a 1993 na Novi Zeland, gdje su dobili stalni boravak, da je na kući u [adresa] zapaljen krov, da se kuća sastojala od prizemlja i potkrovlja, koje nije bilo izrađeno i da je u njemu bio građevinski materijal, da je u kuću uselila obitelj Đ iz [adresa], da je njen otac bio tužan kad je vidio da su drugi ljudi u njenoj kući, da im je 1995. ta obitelj poslala ugovor da bi kupili njihovu kuću za 185.000,00 DEM, da ju je nazvala susjeda T i rekla da to ne radi, jer da ta obitelj govori okolo da im neće dati novac, da je nakon toga ta obitelj izašla iz kuće i tražila 5.000,00 DEM za čuvanje kuće, ali da je kuća bila zapaljena, da im se, nakon toga, obratio doktor ČLL, kao kupac, s kojim je njen otac sklopio ugovor 1999. na iznos od 175.000,00 DEM, a da im je rekao da je prodao kuću za 130.000,00 DEM, da im je poslao 125.000,00 DEM i rekao da je sebi zadržao 5.000,00 DEM, da je 2005.godine ŽL pitao njenog oca da mu da ugovor za kuću u [adresa] u [adresa], i da mu je otac rekao da ga nikada nije vidio, da njoj otac nije nikada rekao da nema prava na imovinu u [adresa] i [adresa], već da joj je 2008., kada je umro brat AL, otac rekao da gornji, treći kat pripada ML, drugi kat DL (kojeg je koristio AL), prvi i drugi kat Željkovim sinovima, a njoj podrum ili prizemlje, kako su ga zvali, da je to potvrdio i brat ML, da je tada ostala mjesec dana i ostavila 2.200,00 eura za renoviranje prizemlja, a dogovorili su se da joj jave koliko još novca treba, da kada je nazvala suprugu tužitelja radi toga joj je ista rekla „od kuda ocu i ML pravo da joj daju dio kuće“, da je nazvala tužitelja koji joj je rekao da će razgovarati sa suprugom BL, ali da su mu trenutno gosti u kući, da je u devetom mjesecu 2009.godine bila pet dana, da su organizirali večeru u [adresa] za svu rodbinu, da treći dan kada se vratila sa izleta na brod nije bilo nikoga u kući, osim ML, da su svi imali nekog posla, da ju je bilo sram ispred mladića njene kćeri UL, da su otišli u [adresa] bez pozdrava, da je njena mama umrla 2010. i da preda njom nije govorila da sva njena imovina pripada ML, da se sjeća da je 2005. njena kći govorila da bi na majčinoj zemlji pravila kuću, ali da do toga nije došlo, niti je kći UL više zainteresirana za to, da je njena majka bila bolesna, a i nije se o njoj nije vodilo računa, da je bila šećeraš i da je trebala znati kada smije piti koje tablete, da je majka pila sve tablete zajedno, da je imala i probleme s mjehurom, da je stavljala krpice, da joj je ona kupovala uloške, ali da nije pomoglo, da su joj u ljekarni rekli da postoje pelene za odrasle i da joj ih je kupila, da je otišla kod majčinog liječnika i da joj je on potvrdio pravo na pelene i rekao da to od njega ranije nitko nije tražio, da je majka bila presretna, da je s majkom komunicirala preko strine L, da ju je, kada je umrla majka, ML nazvao i rekao : ona je otišla, da je u ljeto 2010. ponovno došla u [adresa], a ML je došao treći tjedan,,nakon što je tri sata bio po selu i igrao karte, pa da ga zato nije ni pozdravila, da na ostavinsku raspravu iza majke nije bila pozvana, da su joj dostavljali poziv na staru adresu, a da ju je otac pitao zašto nije uzela poštu, da su tada dostavili njenu točnu adresu, a poziv da nije dobila, već samo rješenje u kojem je pisalo da je prihvatila svoju ¼, da je htjela to dati ML ali je rekao da ga to ne zanima, da je točno da je njen otac radio građevinske poslove, ali nikada nije imao stalni posao, da je vinograd bio zasađen na zemlji majčinog oca, da je točno je da je otac to zemljište uredio, napravio zidove, potok, kamenicu, zasadio mislim oko 3.000,00 čokota loze, koji i danas postoje, da je otac bio protiv njen veze s ŽL i nije htio pomagati u gradnji kuće u [adresa] govoreći da su ŽL i ona u vezi, ali da nemaju djece, da ne zna koliko bi vrijedili ti radovi koje je otac izvodio, da joj se čini da je otac tada govorio da je radio za 100,00 DEM dnevno, a da je kod nje imao 84 dnevnice, da bi otac donio nešto hrana, vina, krompira, slanine, nikad pršut samo plećku, da su ostali pomoćni radnici stanovali u susjednom mjestu, a otac kod UL, susjede, da se ML oženio 1993. i da je zadnji kat bio dovršen, da misli kako je taj kat u početku bio namijenjen bratu E, koji je imao sina i kojeg je zbog problema napustila supruga MR kada je taj zadnji kat bio sagrađen, ali da ne zna je li bio uređen, da je MR kuhala i spremala do odlaska iz kuće, ali da je otac financirao kupnju hrane i gradnju zadnjeg, trećeg kata, plaćajući firmi koja je to radila, a da joj je to o gradnji trećeg kata poznato iz razgovora njenih roditelja, jer ona nije bila u [adresa] već većinom u [adresa].

52. Iskazu tuženice sud je u većem dijel poklonio vjeru, jer je u skladu i sa ostalim rezultatima provedenog dokaznog postupka (kupoprodajnim ugovorima, iskazima svjedoka UL i MR,…). Tom iskazu sud nije poklonio vjeru u dijelu da bi tužitelj sa suprugom BL sklopio brak 1993., već je to, što proizlazi iz ostalih dokaza bilo 1990.

53. Na prijedlog tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari proveden je dokazni postupak vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, radi identifikacije i radi utvrđivanja kolika je bila vrijednost objekta sagrađenog na predmetnoj nekretnini, u KO [katastarska općina], koji se sastojao od prizemlja i prvog kata, pri čemu je prizemlje bilo uređeno, a prvi kat neuređen.

54. Vještak dipl.ing. građ. Vedran Bobić iz Dubrovnika je svoje „Izvješće o graditeljskom vještačenju“ dostavio sudu 28. kolovoza 2019., i u njemu naveo da je tadašnja tržišna vrijednost nekretnine -obiteljske kuće i okućnice na k. č. [katastarska čestica] iz PL 145 KO [katastarska općina] iznosi 251.000,00 kn, i da je uvjetovana trenutnim stanjem tržišta nekretnina, da je prema podacima vještaka u međuvremenu napravljena parcelacija k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] i da se objekt nalazi na k. č. [katastarska čestica] prema novoj izmjeri, a prema staroj izmjeri da se radi o čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da mu novi vlasnik nije dozvolio ulazak u objekt, pa da je procjenu napravio temeljem vanjskog pregleda objekta i pretpostavki koje su navedene u rješenju, te uz procjenu koju je izradio sudski vještak Zdravko Njivić iz 1999., da je neto korisna površina prizemlja 140,69 m2, a prvog kata 100,94 m2, da je za procjenu zemljišta koristio poredbenu metodu, a za procjenu zgrade troškovnu metodu (koju je ranije opisao u nalazu), što da daje procijenjenu tržišnu vrijednost u visini 251.000,00 eura.

55. Tužitelj je prigovorio tom nalazu podneskom od 06.ožujka 2020. te naveo da vještak nije postupio po nalogu suda, i nije utvrdio građevnu vrijednost u fazi izgrađenosti kako mu je sud naložio, već da je svoje mišljenje očito zasnovano na procjeni ŽR iz 1999.

56. Vještak se očitovao na prigovore dana 30.ožujka 2021. i naveo da je prilikom izračuna nove građevinske vrijednosti uzeta u obzir faza izgrađenosti prema opisu u rješenju suda, a da je procjenu ŽR iz 1999. koristio samo u smislu izračuna površine objekta, jer mu novi vlasnik objekta nije dozvolio ulazak.

57. Tužitelj je ponovno prigovorio nalazu podneskom od 24.lipnja 2021. i naveo da vještak prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti nije uzeo u obzir kat čest 358/2 već samo 358/1, a one obje, jer da su one nastale parcelacijom osnovne čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

58. Na prijedlog tužitelja od Porezne uprava Ispostava Dubrovnik zatražena je procjena vrijednosti predmetnih nekretnina, u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 18.kolovoza 1981. Ta Ispostava je dopisom klasa 410-20724-0473 od 17.siječnja 2024.,obavijestila sud da ne raspolaže podacima vrijednosti nekretnina u navedenom vremenskom razdoblju. Na prijedlog tužitelja ponovno je od iste Ispostave Porezne uprave zatražena procjena istih nekretnina u trenutku smrti ostavitelja ČL, tj.01.listopada 2012. Ta Ispostava Porezne uprave je dopisom Klasa 410-01/24-01/167 od 22.srpnja 2024. ponovno obavijestila sud da ne raspolaže traženim podacima.

59. Na prijedlog tužitelja provedeno je dopunsko vještačenje po istom vještaku za graditeljstvo Vedranu Bobiću, na okolnosti tržišne vrijednosti ranije čest.zem. označena kao 358 KO [katastarska općina] , a naknadno parcelirana na 358/1 i 358/2 KO [katastarska općina], u trenutku smrti ČL, tj. na dan 01. listopada 2012.

60. Vještak je svoj Nalaz dostavio 13.veljače 2025. i u njemu naveo da prema katastarskim podacima k. č. [katastarska čestica] ima površinu od 577 m2, a 358/2 površinu od 333 m2, da su zk oznake tih istih nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], površine 577 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], površine 33 m2, sve u KO [katastarska općina], da je čest. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, a čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak, i da je ukupna tržišna vrijednost za navedene nekretnine 289.000,00 eura.

61. Temeljem čl. 69. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 dalje ZN) nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, te njegov bračni drug.

62. Temeljem čl.70.st.5. ZN-a nužni nasljednik ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kada se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava.

63. Čl. 71. ZN-a je opisan način utvrđivanja vrijednosti ostavine, a člancima 72 do 74 ZN-a što se smatra darom i kako se utvrđuje vrijednost darova, što ih je ostavitelj za vrijeme života dao nekome od nasljednika.

64. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da bi ovdašnja tužena, kao nasljednica iza pok. ČL, darovanjima učinjenim za života tog ostavitelja u cijelosti bila namirena u nužnom dijelu. Prije svega valja reći da, o tome da bi sad pok. ČL nešto darovao tuženoj, nema nikakvog pisanog traga, za razliku od darovanja tog ostavitelja učinjenom ovdašnjem tužitelju, tužiteljevoj djeci i tužiteljevom nećaku DL.

65. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ŽL kupio zemljište u [adresa], KO [katastarska općina], i da je, na njegovo inzistiranje i tuženica upisana kao suvlasnica tog zemljišta za ½ dijela, iako u to vrijeme novčano nije sudjelovala u kupnji zemljišta. Nakon kupnje tog zemljišta ŽL i tužena su podigli zajam kod Dubrovačke banke, na rok otplate od 20 godina, te je na kupljenom zemljištu, uz suglasnost oba suvlasnika, upisan zalog radi osiguranja vraćanja zajma, pa su, po mišljenju suda, tužena i ŽL sami financirali gradnju kuće, od zajma kojeg su dobili.

66. Nesporno je utvrđeno i da je ČL svojim radom pomagao u izgradnji kuće i da je „odradio 84 dnevnice“ (kako je sam izjavljivao prema navodima tužene), odnosno oko 100 dnevnica (kako to tvrdi tužitelj). To je radio da bi pomogao tuženoj kao svojoj kćeri, a na takav način nije mogao steći suvlasništvo ili vlasništvo kuće i zemljišta. Osim njega pomagala su Milovanova braća (što proizlazi iz iskaza susjede UL), a ni oni nisu plaćani za tu pomoć.

67. Nesporno je i da je ČL, kada bi dolazio kod kćeri, donosio hranu i kćeri i susjedi N, u čijoj je kući spavao, ali ni na taj način ČL nije mogao steći vlasništvo, ni suvlasništvo predmetnih nekretnina.

68. Dalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da svi računi, koji se odnose na nekretninu u [adresa] , glase na ime ŽL. Tužena i ŽL su kupljeno zemljište parcelirali i jedan njegov dio, sada kat.oznake k. č. [katastarska čestica], a zk oznake 733 u površini od 333 m2 prodali obitelji CL Ugovorom iz 1988. i vratili podignuti kredit.

69. Osim toga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je sad pok. ČL, kao punomoćnik tužene i ŽL, sklopio Kupoprodajni ugovor, koji je u njegovom potpisu i potpisu kupca ovjeren dana 18.ožujka 1999., pod br. OV-920/1999, kod j.b. Mihe Plećaša iz Metovića, prodao čest. zgr. [katastarska čestica]., po zk oznaci, a k. č. [katastarska čestica], po katastarskoj oznaci, sve KO [katastarska općina], kupcima, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 175.000,000 DEM, u kunskoj protuvrijednosti.

70. U to vrijeme tužena i njen suprug ŽL su već bili na Novom Zelandu i očito je to razlog zašto su opunomoćili ČL, da on u njihovo ime proda tu nekretninu i jer su u njega imali povjerenje.

71. Iz preslika Devizne štedne knjižice EL iz [adresa], (str. 36 do 37 spisa), proizlazi da je na tu štednu knjižicu dana 14.listopada 1999. uplaćen iznos od 125.000,00 DEM, koji je ubrzo nakon toga skoro u cijelosti i podignut, pa iz navedenog slijedi istinitost iskaza tužene da bi joj otac ČL rekao da je kuća prodana za 130.000,00 DEM (kako i sam tužitelj tvrdi u iskazu) i da će sebi zadržati 5.000,00 DEM, na ime svojih troškova, a u stavrnosti zadržao je 50.000,00 DEM, pa iz navedenog slijedi da je ČL tuženu, kao svoju kćer, oštetio za 50.000,00 DEM, odnosno za 45.000,00 kada se oduzmu njegovi troškovi u visini od 5.000,00 DEM. Time je ČL višestruko „naplatio“ svoje dnevnice na kući tužene i njenog supruga, u [adresa], a i hranu koju je donosio, kada bi tamo dolazio, a ništa joj nije darovao.

72. Stoga je, temeljem svega navedenog, po mišljenju suda tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je stoga, kao takav i odbijen (točka I.1. i 2. izreke ove Presude).

73. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), te je tužitelja obvezao tuženoj naknaditi troškove postupka i to troškove sastava odgovora na tužbu od 18.08. 2015. u visini od 250 bodova ili 500,00 eura, temeljem Tbr.8. t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023 – dalje OT), troškove sastava tri obrazložena podneska od 25.09.15., 09.05.16. i 29.08.18, u visini od po 250 bodova ili po 500,00 eura temeljem Tbr.8. t. 1. OT-a, troškove zastupanja na ročištima od 01.03.16., 10.05.16., 25.08.16., 20.03.18., 17.04.18., 05.07.18., 30.08.18., 25.09.18., 19.12.23., 29.10.24. i 27.03.25. u visini od pod 250 bodova ili po 500,00 eura temeljem Tbr. 9.t.1. OT-a, ukupno 7.500.00 eura. Na taj iznos sud je tuženoj priznao PDV po stopi od 25% ili 1.875,00 eura što zajedno daje iznos od 9.375,00 eura. Na taj iznos je sud tuženoj priznao pravo na zakonske zatezne kamate, temeljem čl. 151.st.3. ZPP-a, a odluku o visini tih kamata je sud donio temeljem čl. 29.st. 1.i 2. ZOO-a. (II. izreke Presude).

U Makarskoj, dana 09.svibnja  2025.

SUDAC:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP- a).

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene

3. U spis