Poslovni broj: Us I-2948/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ADOREA d.o.o. Split, Vinogradska 55, OIB: 08237027531, kojeg zastupa opunomoćenik Boris Bilić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matulić & Bilić d.o.o. u Splitu, Lovretska 25, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, kojeg zastupa BB dipl. ing. viši inspektor cesta, radi uklanjana reklame, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 11. travnja 2025., a objavljene 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta KLASA: UP/I-340-07/24-03/144, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 od 14. studenog 2024., kao neosnovan.

r j e š e n j e

I. Odbija se prijedlog za određivanjem privremene mjere sadržaja koji glasi:

" I. Zabranjuje se tuženiku izvođenje bilo kakvih radova radi rušenja i uklanjanja reklamnih panoa položenih na k.č.z. 223/1 k. o. [katastarska općina], k.č.z. 225/1 k. o. [katastarska općina] i k.č.z. 253/2 k. o. [katastarska općina], koji su u zakupu tužitelja, kao i izdavanje naloga trećim osobama radi rušenja i uklanjanja predmetnih reklamnih panoa.

II. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog Rješenja tuženiku.

III. Ukoliko tuženik postupi protivno zabrani iz točke I. ovog rješenja, dužan je naknaditi štetu.

IV. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta KLASA: UP/I-340-07/24-03/144, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 od 14. studenog 2024., u točci 1. izreke nalaže se tvrtki ADOREA, d.o.o. Split, Vinogradska 55, ovdje tužitelju, da ukloni reklame koje je postavila u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, brze ceste Solin-Klis koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila. Točkom 2. izreke tužitelju je određen rok od 30 (trideset) dana od dana dostave ovog rješenja da izvrši naloženu radnju (uklanjanje) reklamnog panoa.

Točkom 3. izreke riješeno je da je tvrtka ADOREA d.o.o., nakon što izvrši naloženu radnju iz točke I. izreke, o tome obavijestiti ovu inspekciju, u roku od 8 (osam) dana po isteku roka iz točke II ovog rješenja pisanim putem.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je predmet spora, unutar kojeg je doneseno rješenje, postavljanje dva reklamna panoa, a koji da bi ulazili u zaštitni pojas Državne ceste DC 1, dionica 18 i 118, te posljedično nalog za uklanjanje istih panoa obzirom da bi isti bili postavljeni bez suglasnosti Hrvatskih cesta. U odnosu na navedeno tužitelj navodi da su predmetni reklamni panoi postavljeni na katastarske čestice prije 20 godina te da su pri podizanju reklamnih panoa ishođena sva potrebna odobrenja, međutim da su protekom vremena od 20 godina ista zagubljena. Da je osporavanim rješenjem državna cesta DC 1, dionica 18, označena kao brza cesta. Navedeno da je sporno s obzirom da je Zakonom o sigurnosti prometa definicija brze ceste sljedeća: „ brza cesta je javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom.„ Tužitelj navodi da je iskazana činjenica iznimno važna s aspekta što da državna cesta DC 1, dionica 18, u trenutku donošenja ovog Rješenja nije imala ispunjene uvjete iz zakonske definicije brze ceste da bi se istu moglo okarakterizirati kao brzu cestu, a što da bi značilo da je predmetno Rješenje promašeno jer da se odredbe na temelju kojih se tužitelju nalaže ukloniti reklamne panoe ne mogu primijeniti na konkretni slučaj. Nadalje navodi da Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama člankom 25. st.1 propisano: „Znakovi obavijesti postavljaju se tako da sudionicima u prometu daju prethodne obavijesti, obavijesti o prestrojavanju, obavijesti o skretanju, obavijesti o smjeru kretanja te da označe objekt, teren, ulicu ili dijelove ceste na koje se odnose“ iz čega da također proizlazi da cesta mora biti određena sa znakom. Također, da se u čl. 27. navedenog Pravilnika pod oznakom C66 nalazi znak kojim se označava da je cesta namijenjena isključivo za promet motornih vozila ili brze ceste, a koji je zakonom definiran na sljedeći način: „Označava mjesto na kojem počinje cesta namijenjena isključivo za promet motornih vozila ili brza cesta., dok se pod znakom C67 nalazi znak kojim se označava završetak ceste namijenjene isključivo za promet motornih vozila ili brze ceste, a koji je zakonom definiran na sljedeći način: „Označava mjesto na kojem završava cesta namijenjena isključivo prometu motornih vozila ili brza cesta.“ Slijedom navedenog, a budući da cesta nije bila propisno označena kao brza cesta, da obavijest nije bila razvidna sudionicima prometa te samim time da nisu ni mogli biti svjesni da bi se njihovi reklamni panoi mogli nalaziti u navodnom zaštitnom pojasu. Nadalje navodi da utvrđenje da bi reklamni panoi bili postavljeni bez suglasnosti Hrvatskih cesta, polazi od pogrešne premise da bi isti bili u obuhvatu zemljišta koje je u vlasništvu ili posjedu Hrvatskih cesta, pa da bi stoga i Hrvatske ceste bile uopće legitimirane za podnošenje zahtjeva za njihovo uklanjanje. U odnosu na navedeno tužitelj ističe da je sporne reklamne panoe tužitelj postavio u cijelosti sukladno Ugovorima o zakupu zaključenim u Splitu, u svojstvu Zakupoprimca, i to za k.č.z. 253/2 sa Zakupodavcem CB, za k.č.z. 223/1 sa Zakupodavcem PB, a za k.č.z. 225/1 sa Zakupodavcem ČB, a koji odnosi da traju 20 godina. Da je sukladno zaključenim Ugovorima o zakupu utvrđeno kako Zakupodavci daju Zakupoprimcu dio zemljišta određenih kao k.č.z. 253/2, k.č.z. 223/1 i k.č.z. 223/1 u svrhu postavljanja konstrukcije reklamnog panoa u promidžbene svrhe, a da svoje obveze sukladno zaključenom Ugovoru o zakupu Zakupoprimac, a ovdje tužitelj, uredno i savjesno ispunjava uključivo i poštivanje važećih uzanci i propisa, na način da se ne ugrozi sigurnost ljudi i imovine te da se nepotrebno ne ošteti imovina. Da je uvidom u Zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], na kojem području su postavljeni sporni reklamni panoi, razvidno kako su kao posjednici na k.č.z. 253/2, k.č.z. 223/1 i k.č.z. 223/1 upisane fizičke osobe, dakle da Hrvatske ceste nisu upisane kao posjednici na predmetnoj nekretnini u niti jednom dijelu. Kao dokaz poziva se na pregled Posjedovnog lista broj 2889 za kat čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pregled Posjedovnog lista broj 6260 za kat čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pregled Posjedovnog lista broj 1721 za kat čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, da Hrvatske ceste nisu upisane na predmetnoj nekretnini na kojoj su položeni sporni reklamni panoi, u niti jednom dijelu. Tužitelj ase nadalje poziva na odredbu čl. 135.st.1. ZUP-a kojom je propisano da se izvršenje provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes, a izvršenje koje je u interesu stranke da se provodi na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja). Međutim, kako da bi iz pobijanog rješenja tuženika proizlazilo da je predlagatelj izvršenja Hrvatske ceste, obzirom da se izrijekom navodi kako bi sporni panoi bili postavljeni unutar navodnog zaštitnog pojasa Državne ceste DC 1, dionica 18 i 118, a da su postavljeni bez njihove suglasnosti, a kako da Hrvatske ceste nisu dokazale postajanje pravnog interesa za podnošenjem spornog zahtjeva, jer iste nisu ni vlasnik, ni posjednik zemljišta na kojem su postavljeni, niti da su kao takve upisane ili pak predbilježene u Zemljišnim knjigama ili Katastarskom operatu, da je razvidno kako pobijano rješenje tuženika nije na zakonu osnovano uslijed promašene pasivne legitimacije od strane predlagatelja zahtjeva u smislu čl. 135.st.1. ZUP-a.

3. Istovremeno tužitelj ističe da bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja nastala teška i nenadoknadiva šteta, a odgoda izvršenja da nije protivna javnom interesu slijedom čega pozivom na čl. 42. st.2. ZUS-a predlaže da sud posebnim rješenjem odredi kako ova tužba ima odgodni učinak, a sve s obzirom da pobijano rješenje tuženika nije na zakonu osnovano, a izvršenje istog bez prethodnog utvrđenja faktičnog stanja na terenu, da bi potencijalno ugrozilo život i zdravlje ljudi i povrijedilo javni interes. Slijedom navedenog, da Sud nakon provedene rasprave da usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano rješenje tuženika te tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2025. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je citiralo odredbu čl. 59. i čl. 137. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 04/23), navodeći da je inspekcijskim nadzorom državne ceste DC 1, dionica Klis-Solin, utvrđeno da su reklame postavljene u zaštitnom cestovnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 8+833 desno, km 8+826 desno i kod km 8+817 desno, na udaljenosti od cca 5 metara od ceste, neposredno prije kružnog toka. Da je Državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin-Klis), odgovarajućim postavljenim prometnim znakom »C66 koji označava mjesto na kojem počinje cesta namijenjena za promet motornih vozila ili brza cesta« označena kao brza cesta namijenjena za promet motornih vozila te da se posebno s njom upravlja. Da je Državna cesta DC 1, dionica 18, definirana kao brza cesta te da je cesta rezervirana za motorna vozila, a da je za istu ishođena potrebna dozvola sukladno kojoj se odvija promet. Da je cijela dionica označena prometnim znakovima za brzu cestu i znakovima za vođenje prometa (plave boje) što ukazuje da je riječ o brzoj cesti. Da je sukladno odredbi članka 137. stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 04/23) propisano da osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. Zakona o cestama, dužna istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pa da je stoga tvrtka ADOREA bila dužna u roku od tri mjeseca ukloniti reklame iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, brze ceste Solin-Klis. Slijedom navedenog, predložio je da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 11. travnja 2025. zamjenica opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ustrajala u navodima tužbe te je predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinsko geodetske struke na okolnosti utvrđenja činjenice postavljenih reklamnih panoa, osporila je navode tuženika iz odgovora na tužbu te je podredno istakla da je tužitelj bio u zabludi glede zaštitnog pojasa, odnosno zaštite na koje se tuženik poziva u svom odgovoru na tužbu.

6. Opunomoćenik tuženika je naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te je ustrajao u tvrdnji da su reklame postavljene u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1 koja je i ujedno brza cesta, odnosno cesta namijenjena za promet motornih vozila. Također je naveo da sam zaštitni pojas, kad je u pitanju brza cesta, odnosno cesta namijenjena za promet motornih vozila sukladno čl. 59. st. 2. iznosi 100m, da zaštitni pojas ne mora biti cestovno zemljište nego da može biti i privatno zemljište. Prema tome da nije dopušteno postavljanje reklama u pojasu od 100m zaštitnog pojasa. Sama cesta DC1 Solin-Klis, dionica 18, da je projektirana i građena kao brza cesta, odnosno cesta namijenjena za promet motornih vozila, s posebnim upravljanjem, a same reklame da su postavljene u neposrednoj blizini križanja, odnosno kružnog toka ceste DC1, što prema mišljenju inspektora dodatno ugrožava promet. U odnosu na tužbeni navod da su znakovi postavljeni prije 20 godina, opunomoćenik tuženika je naveo da je stupanjem na Zakona o prometu na cestama čl. 137. propisano da osoba koja je na javnoj cesti, odnosno na zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno čl. 59. Zakona o cestama, da je dužna istu ukloniti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona. U odnosu na predloženo izvođenje dokaza navodi da za isto nema potrebe zbog toga što su reklame postavljene u zaštitnom cestovnom pojasu neovisno o tome tko je vlasnik z.k. čestice, a sve činjenice da se mogu provjeriti i preko GEO-Portala.

7. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetsko građevinske struke na predložene okolnosti kao suvišno, ocjenjujući da se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

9. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala i zatražila naknadu troškova.

10. Tužba tužitelja nije osnovana.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/I-340- 07/24-03/144, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 od 14. studenog 2024.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tvrtki ADOREA, d.o.o. Split, ovdje tužitelju, naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka predmetnog rješenja, ukloni reklame koje je postavila u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, brze ceste Solin-Klis koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, a sve u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o cestama.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj postavio reklamne panoe na predmetnoj nekretnini bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., kao ni činjenica da su predmetni reklamni panoi (Tommy reklama i Emmezeta mercury), postavljeni na k.č.z. 223/1 k. o. [katastarska općina], na k.č.z. 225/1 k. o. [katastarska općina] i k.č.z. 253/2 k. o. [katastarska općina], koje čest. zem. su privatnom vlasništvu fizičkih osoba.

14. Među strankama je isključivo sporno nalaze li se sporne reklame u zaštitnom pojasu ceste rezervirane za promet motornih vozila (s posebnim upravljanjem) te je li s tim u svezi tužitelju potrebna suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o. za postavljanje predmetnih reklama.

15. Odredbom čl. 26. istog Zakona, propisano je da će u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi da se prijevoz u cestovnom prometu ne obavlja u skladu s međudržavnim sporazumima, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, sigurnost prometa na cestama ili ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama, te u svim slučajevima u kojima je ovlašten u člancima 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

16. Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ( Narodne novine, br.: 22/14, 98/19 i 114/22) propisano je da u obavljanju poslova nadzora inspektor na temelju ovoga Zakona donosi rješenje kojim se naređuje otklanjanje nezakonitosti.

17. Odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o cestama, propisano je da je zabranjeno poduzimati bilo kakve radove ili radnje na javnoj cesti bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, dok je stavkom 2. istog članka, propisano da se u suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka određuje način i uvjeti izvođenja radova te nadzor nad obavljanjem radova.

18. Odredbom čl. 59. Zakona o cestama određeno je:

a) na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti. b) Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovog članka zaštitni pojas iznosi 100 m.

c) Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa.

d) Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovog članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

19. Temeljem članka 55. stavak 1. gore citiranog Zakona, propisano je ako se za građenje objekta ili instalacija unutar zaštitnog pojasa javne ceste izdaje lokacijska dozvola, odnosno drugi akt kojim se provode dokumenti prostornog uređenja sukladno posebnom propisu, prethodno se moraju zatražiti uvjeti Hrvatskih autocesta d.o.o. kad se radi o autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kada se radi o državnim cestama i županijske uprave za ceste kad se radi o županijskoj i lokalnoj cesti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se zaštitni pojas u smislu stavka 1. ovog članka mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane za državne ceste 25 m.

Stavkom 3., istog članka, zabranjeno je poduzimati bilo kakve radove ili radnje u zaštitnom pojasu javne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom ako bi ti radovi ili radnje mogli nanijeti štetu javnoj cesti, kao i ugrožavati ili ometati promet na njoj te povećati troškove održavanja javne ceste. U suglasnosti se određuju uvjeti za obavljanje tih radova ili radnji.

20. U skladu s odredbom članka 82. stavka 1. istog Zakona, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornosti, sa sjedištem u [adresa].

21. Članak 137. Zakona o cestama sadrži odredbe o usklađenje postavljenih reklama s važećim propisima, pa je ako stavkom 1., propisano (1) Osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. ovoga Zakona, dužna je istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar će za uklonjene reklame na javnoj cesti, za koje je kod postavljanja bila unaprijed naplaćena ukupna ugovorena naknada, izvršiti razmjerni povrat dijela naknade.

22. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

23. Ovo stoga što je na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja da je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta (N.N. (N.N. 41/2022) predmetna cesta razvrstana kao državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin-Klis), te da je brza cesta koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, da u skladu s odredbom čl. 111. stavak 1. Zakona o cestama poslove inspekcije javnih cesta i cesta iz članka 98. stavak 1. podstavak 1. ovog Zakona, obavlja inspekcija za ceste Ministarstva u skladu s ovim Zakonom i posebnom zakonu, a nadzor provodi inspektor za ceste, te da je tvrtka ADOREA d.o.o., ovdje tužitelj, bez suglasnosti Hrvatskih cesta na državnoj cesti DC 8, postavila reklame u zaštitnom cestovnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 8+833 desno, km 8+826 desno i kod km 8+817 desno, na udaljenosti od cca 5 metara od ceste, neposredno prije kružnog toka, a koje utvrđenje nespornim proizlazi i iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. listopada 2024. kojem su priložene i fotografije s očevida, to je pravilno postupio viši inspektor cesta kada je osporavanim rješenjem tužitelju naložio uklanjanje predmetnih reklama.

24. Tužbeni navod tužitelja da je predmetne sporne reklame postavio prije 20 godina, da su reklame postavljene na zemljištu u privatnom vlasništvu fizičkih osoba, da ima sklopljen Ugovor o zakupu za predmetne nekretnine u svrhu postavljanja predmetnih reklama, da Hrvatske ceste d.o.o. nisu ni vlasnici, ni posjednici predmetnih nekretnina pa da stoga iste nisu ovlaštene, ni legitimirane na pokretanje predmetnog postupka, nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

25. Ovo stoga što je stupanjem na Zakona o cestama i to kogentnom naprijed citiranom odredbom čl. 137. Zakona propisano usklađenje postavljenih reklama s važećim propisima, pa je tako propisano da je osoba koja je na javnoj cesti, odnosno na zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno čl. 59. Zakona o cestama, dužna istu ukloniti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona, a kako je to pravilno naveo i opunomoćenik tuženika na ročištu održanom pred ovim Sudom.

26. U odnosu na navedeno valja istaći da Ustavni sud svojim Rješenjem broj U-

I/286/212 od 13. ožujka 2018. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 137. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.), u obrazloženju koje odluke je, između ostalog, u bitnom naveo:

„ Ustavni sud, međutim, ocjenjuje da sigurnost prometa jest legitimni cilj, da unapređenje te sigurnosti jest u javnom interesu i predstavlja opravdan razlog za uvođenje odgovarajućih restrikcija koje će djelovati ubuduće, ali da je istodobno riječ i o važnom interesu zbog kojeg je, u okolnostima nužnog podizanja standarda sigurnosti prometa, opravdano restriktivnim mjerama djelovati i na već nastale odnose. Drugim riječima, ne samo spriječiti nastanak novih potencijalnih izvora opasnosti za sigurnost prometa, već i ukloniti postojeće, neovisno o tome što su svojedobno nastali u skladu s tada mjerodavnim propisima.

Stoga, prema ocjeni Ustavnog suda, osporeni članak 137. ZoCest-a ima dopušteno retroaktivno djelovanje i time zakonodavac nije prekoračio granice svojih ovlasti iz članka 2. stavka 4. alineje 1. u vezi s člankom 90. stavcima 4. i 5. Ustava (v. u točki 9. obrazloženja ovog rješenja).“

27. Slijedom naprijed navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je donijelo osporavano rješenje, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

28. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

29. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, valja istaći kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

30. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, a po ocjeni ovog suda odgoda izvršenja predmetnog rješenja bi bila protivnom javnom interesu, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim više što je sigurnost prometa legitimni cilj, a unapređenje te sigurnosti je u javnom interesu, pa bi dopuštanje odgode u konkretnom slučaju bilo protivno intenciji i svrsi koju je zakonodavac predmetnom odredbom želio postići. Slijedom navedenog, podneseni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

31. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 9. svibnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 20.07.2025.