REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-1388/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, zastupano po punomoćnici Sandri Dragičević, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupano po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.564,58 eura sa zateznim kamatama koje teku, i to:

- na iznos od 8,22 eura od dana 11. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 19,11 eura od dana 11. siječnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 22,53 eura od dana 11. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 33,79 eura od dana 11. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 17,42 eura od dana 11. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 17,14 eura od dana 11. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,24 eura od dana 11. lipnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 15,90 eura od dana 11. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 11,59 eura od dana 11. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 14,49 eura od dana 11. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 9,87 eura od dana 11. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 12,67 eura od dana 11. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 13,18 eura od dana 11. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 21,82 eura od dana 11. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 27,59 eura od dana 11. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 25,40 eura od dana 11. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 34,00 eura od dana 11. travnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 38,15 eura od dana 11. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 50,68 eura od dana 11. lipnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 59,53 eura od dana 11. srpnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 48,06 eura od dana 11. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 81,50 eura od dana 11. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 66,99 eura od dana 11. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 69,34 eura od dana 11. studenog 2010. pa do isplate

- na iznos od 82,76 eura od dana 11. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 104,21 eura od dana 11. siječnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 80,93 eura od dana 11. veljače 2011. pa do isplate

- na iznos od 87,89 eura od dana 11. ožujka 2011. pa do isplate

- na iznos od 79,01 eura od dana 11. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 98,33 eura od dana 11. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 116,32 eura od dana 11. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 121,05 eura od dana 11. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 198,55 eura od dana 11. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 125,77 eura od dana 11. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 116,75 eura od dana 11. listopada 2011. pa do isplate

-na iznos od 117,34 eura od dana 11. studenog 2011. pa do isplate

- na iznos od 117,37 eura od dana 11. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 127,44 eura od dana 11. siječnja 2012.. pa do isplate

- na iznos od 133,33 eura od dana 11. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 134,07 eura od dana 11. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 130,09 eura od dana 11. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 132,11 eura od dana 11. svibnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 136,47 eura od dana 11. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 131,41 eura od dana 11. srpnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 131,74 eura od dana 11. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 123,05 eura od dana 11. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 125,91 eura od dana 11. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 132,12 eura od dana 11. studenog 2012. pa do isplate

- na iznos od 130,21 eura od dana 11. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 133,29 eura od dana 11. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 125,27 eura od dana 11. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 122,97 eura od dana 11. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 131,26 eura od dana 11. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 124,59 eura od dana 11. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 121,31 eura od dana 11. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 113,00 eura od dana 11. srpnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 118,83 eura od dana 11. kolovoza 2013. pa do isplate

- na iznos od 122,61 eura od dana 11. rujna 2013. pa do isplate

- na iznos od 127,51 eura od dana 11. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos od 127,94 eura od dana 11. studenog 2013. pa do isplate

- na iznos od 130,85 eura od dana 11. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 125,28 eura od dana 11. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 131,67 eura od dana 11. veljače 2014. pa do isplate

- na iznos od 133,86 eura od dana 11. ožujka 2014. pa do isplate

- na iznos od 132,21 eura od dana 11. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 129,19 eura od dana 11. svibnja 2014.. pa do isplate

- na iznos od 128,59 eura od dana 11. lipnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 131,02 eura od dana 11. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,50 eura od dana 11. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 137,14 eura od dana 11. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,85 eura od dana 11. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 140,81 eura od dana 11. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 142,13 eura od dana 11. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 142,65 eura od dana 11. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 142,95 eura od dana 11. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 142,95 eura od dana 11. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 142,95 eura od dana 11. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 142,96 eura od dana 11. svibnja 2015. pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 7.564,58 eura preko stope dosuđene pod točkom I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka iznosu od 2.128,30 eura sa zateznom kamatom koja teče od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 21,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je **.**.2006. DS kao korisnik kredita, zaključila s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 9011923167 (dalje u tekstu: Ugovor). Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem Ugovor o cesiji, broj: OV-3823/2023 od 09.06.2023. kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita na tužitelja a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika te zatražio kompletnu dokumentaciju vezano za kreditnu partiju korisnika kredita koji je svoju tražbinu cedirao na tužitelja, međutim istu do danas nije zaprimio.

Temeljem navedenog Ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Ovom tužbom, obzirom je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate.

2. Tuženik u odgovor na tužbu navodi kako u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, zastaru predmetnog potraživanja te navodi da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude. Nadalje ističe kako je valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula te je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje kredita s valutnom klauzula a tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka. Prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik je u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe i to niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta: Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 30. svibnja 2023. (list 6 spisa), dopis upućen tuženiku predmeta: obavijest o ustupu tražbine od 26. svibnja 2023. (list 7 spisa), Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 30. svibnja 2023. (list 8-11 spisa), Ugovor o kreditu od 20. rujna 2006. (list 12-18 spisa), opći uvjeti poslovanja s građanima (list 62-70 spisa), izlist Hrvatske narodne banke članak "Pojašnjenje "analize rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom – primjer kredita vezanog uz švicarski franak" objavljene u Biltenu o bankama br. 12" (list 71-72 spisa), nalaz i mišljenje društva Ručević vještačenja d.o.o. izrađeno po vještaku Zrinku Ručeviću od 13. prosinca 2024. (list 107-139 spis), usmeni iskaz sudskog vještaka Zrinka Ručevića (list 155-157 spisa), iskaz svjedoka VS (list 155-157 spisa).

4. Na temelju odredbe čl. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 9011923167 od 20. rujna 2006.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova, visina te zastara predmetnog potraživanja.

7. Predmetni Ugovor o kreditu broj: 9011923167 (dalje : Ugovor) sklopljen je 20. rujna 2006. između tuženika kao kreditora i VS kao korisnika kredita. Prema čl. 1. Ugovora kreditor se obvezao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 54.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita. Prema čl. 2. kredit je odobren za kupnju stana. Prema čl. 4. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa o koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,18 , a ugovoreni rok otplate kredita je 103 mjeseca (čl. 7.).

8. DS je kao ustupitelj sa društvom Druga fundacija SPV d.o.o., kao primateljem, sklopio 30. svibnja 2023. Ugovor o ustupu (list 8 spisa) tražbine prema kojem ustupitelj ustupa primatelju sve svoje tražbine prema Zagrebačkoj banci d.d. (tuženiku) navedene u čl. 1. toga ugovora, kao i ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojala prema tuženiku a temeljile bi se ili bi proizlazile iz Ugovora o kreditu, zajedno da svim sporednim pravima (čl. 2.).

Činidba koja je predmet navedenog ustupa je odrediva, jer bez obzira na to što nije naveden konkretan novčani iznos sam ugovor sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi.

9. Ugovor o ustupu sklopljen je u sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana stoga ista nije niti strogo osobne naravi te se po naravi ne protivi ustupu.

Prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen pa stoga novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. Prema tome, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Također navedeno podrazumijeva kako se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača.

10. Stoga obzirom da su ustupitelji tražbine prenijeli tužitelju onu tražbinu koju su stekli zbog toga što su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u postupku povodom tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, ne može se osnovano smatrati da je riječ o tražbini koja proizlazi iz prava korisnika kredita iz ugovora o kreditu, koju kreditor ne bi mogao ustupiti bez pisanog odobrenja kreditora (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl. Broj: Pž-1276/23).

11. Obzirom na navedeno nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

12. U pogledu istaknutog prigovora zastare relevantno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

-u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine,

-u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13. lipnja 2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14. lipnja 2018. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

Slijedom navedenog u konkretnom slučaju istaknuti prigovor zastare nije osnovan, jer je zastara u konkretnom slučaju počinje teći od 14. lipnja 2018. (obzirom na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli) a tužba je podnesena 12. lipnja 2023., dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

13. U konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017.) kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), kojima je, između ostalog, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09 dalje u tekstu ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

15. Prema čl. 138.a ZZP/07 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

17. Prema tome, zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili DS i tuženik. Stoga tužitelj nije niti bio u obvezi postavljati zahtjev za utvrđenjem na ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli jer je o navedenom odlučeno kao prethodno pitanje upravo prethodno citiranim odlukama pa su stoga u tom dijelu navodi tuženika neosnovani. Taj ugovor o kreditu sklopljen je 25. kolovoza 2006., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je također utvrđeno i u ovom predmetu na temelju iskaza svjedoka VS, te je isto dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

18. Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka VS te je njezin iskaz ocijenjen vjerodostojnim obzirom je isti logičan, životan i uvjerljiv. Dakle iz iskaza svjedoka a niti izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao NS o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Također iz njezinog iskaza je utvrđeno da je predmetni kredit stambeni odnosno namjenski kredit kojim je kupila stan u kojem i danas živi sa svojom obitelji a prilikom podizanja kredita sa bankarskim službenikom nije mogla pregovarati oko uvjeta istog.

19. Kako je visina predmetnog potraživanja između stranaka bila sporna to je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine predmetnog potraživanja, sa zadatkom da vještak utvrdi kolike je iznose anuiteta izražene u u kunama i eurima ustupitelj tražbine pretplatio otplatom ugovora o kreditu u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita, uz zasebno iskazivanje tzv. negativnih razlika.

Iz nalaza i mišljenja društva Ručević vještačenja d.o.o. izrađenog od strane Zrinka Ručevića od 13. prosinca 2024. proizlazi kako da kada se promatraju iznosi koje je korisnica kredita više platila, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. studenog 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 7.564,58 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznosi razlika).

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti detaljan, izrađen u skladu s pravilima struke a vještak je na ročištu i usmeno u cijelosti otklonio primjedbe tuženika stranke na isti nisu imale primjedbi.

Pritom je u odnosu na tzv. negativnu tečajnu razliku potrebno napomenuti kako nema zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je tužitelj tijekom otplate kredita manje platilo s osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu. Naime, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga, u tim okolnostima, tužitelj nije niti u obvezi vratiti tuženiku iznose koje potražuje, a koji iznosi nisu niti ušli u imovinu tužitelja (tako primjerice i ŽS u Splitu u Gž-1058/2021-5 od 29.6.2022.). Međutim kad bi i postojalo takvo protupotraživanje tuženika, tuženik u ovom postupku nije postavio protutužbeni zahtjev niti je istaknuo prigovor radi prijeboja.

20. Nadalje, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

21. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

22. Pri tome valja napomenuti kako nisu osnovani navodi tuženika kako bi u konkretnom slučaju bila riječ o zabrani manjeg značaj pa da se u tom slučaju ništetnost i ne može isticati u smislu odredbe čl. čl. 326. st. 2. ZOO-a jer je i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

23. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF i to u iznosu od 7.564,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iz toga proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene stoga na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne i to od dana izvršenih plaćanja, koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik se kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

24. Prema tome tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 7.564,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

25. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora (točka I. izreke) već je riječ o stjecanju bez osnove pa je stoga za kamatu zatraženu preko stope koja sukladno zakonu tužitelju pripada valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke) .

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 22. svibnja 2024. i 3. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za trošak pristupa na ročišta 7. lipnja 2024., 10. listopada 2024. i 1. travnja 2025. iznos od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 1.500,00 eura.

Tužitelj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 114,15 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19), trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 2.128,30 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a , kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

Tužitelju nije priznat trošak zatražen preko iznosa koji tužitelju pripada sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Zagreb, 9. svibnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.