REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5956/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ŠZ iz [adresa], 86845461132, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23-01/176, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 10. studenog 2023.

II. Poništava se točka 2. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, KLASA: UP/I-502- 06/23-01/491, URBROJ: 338-05-02-23-02 od 4. rujna 2023.

III. Tužiteljica za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust počevši od 4. srpnja 2023. do 9. veljače 2024. ima pravo na naknadu plaće koja iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće koja se utvrđuje u visini od 7,97 eura (sedameuradevedesetsedamcenta) po satu.

IV. U ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje od 4. rujna 2023. ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23-01/176, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 10. studenog 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, KLASA: UP/I-502-06/23-01/491, URBROJ: 338-05-02-23-02 od 4. rujna 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se priznaje pravo na rodiljni dopust počevši od 4. srpnja 2023. godine do 9. veljače 2024. godine, odnosno do navršenih 6 mjeseci života djeteta, a za vrijeme korištenja navedenog prava ima pravo na naknadu plaće koja iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju u iznosu od 7,62 eura/57,45 kn1 po satu (točke 1. i 2.).

2.1. Istim rješenjem utvrđuje se da će naknadu plaće isplaćivat Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) Područna služba Varaždin na tekući račun tužiteljice, a na teret sredstava Zavoda, uz određenje da je dužna odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene, Područnoj službi Varaždin prijaviti svaku promjenu koja utječe na priznato pravo (točke 3. i 4. izreke). Nadalje, prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da ako u tijeku korištenja prava dođe do promjene propisa o iznosu naknade plaće Zavod, Područna služba Varaždin će po službenoj dužnosti utvrdit pripadajući iznos naknade plaće bez donošenja novog rješenja te uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke 5. i 6. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći podatke sadržane u žalbi, a suštinski osporavajući visinu utvrđene osnovice za naknadu plaće, navodeći da iz Potvrde Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, Sveučilišta Zagreb proizlazi da osnovicu čini prosječni iznos plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci i da iznosi 11,64 EUR po satu bruto, odnosno 7,97 EUR po satu - neto. Ističe da razlika u visini osnovice u iznosu od 0,35 eura neto predstavlja iznos redovnog mjesečnog uvećanja plaće kao komponente redovne mjesečne plaće isplaćene od strane poslodavca, a uzet je u obzir i rad na projektnim aktivnostima te rad na redovnim nastavnim aktivnostima na stručnom studiju Primjena informacijske tehnologije u poslovanju (u nastavku: PITUP) Fakulteta organizacije i informatike Varaždin.

3.1. Osporava zaključak upravnih tijela da se navedene razlika u iznosu od 0,35 eura ne uračunava u osnovicu. Tužiteljica napominje da osnovica za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta treba iznositi 7,97 EUR-a po satu prema stvarno isplaćenim plaćama na osnovi iskazanih podataka o iznosima plaće koja je isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe predmetno pravo, a prema Potvrdi o plaći od 05.07.2023. godine koja je isprava izdana od strane poslodavca u svrhu dokaza za ostvarivanje predmetnog prava. Napominje, da je Upravni sud do sada u istim upravnim stvarima kada je bila u pitanju visina naknade plaće za vrijeme rodiljnog dopusta u već donesenim presudama zauzeo stajalište i dao tumačenje odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) što se smatra plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta i da se javnopravna tijela upućuju na primjenu odredaba zakona kojim se uređuju radni odnosi, a navedeno je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Ističe da je ista situacija bila i kod utvrđivanja prava na naknadu plaće u slučaju korištenja rodiljnog dopusta za prvo rođeno dijete sina Š rođenog dana **.**.2019. godine, a što je vidljivo iz priloženih presuda.

3.2. Tužiteljica predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno važećim zakonskim propisima. Ističe kako se u predmetnom slučaju radi o prihodu koji ne može ulaziti u izračun osnovice za naknadu plaće tijekom korištenja rodiljnog dopusta, sukladno odredbama Zakona i Pravilnika koji su mjerodavni za utvrđivanje osnovice za naknadu plaće. Obrazlaže da se varijabilni dio plaće može uzeti u izračun osnovice za naknadu plaće samo u slučaju ako je u ugovoru o radu naveden fiksni i varijabilni dio plaće te ako taj varijabilni dio plaće koji ima stalni karakter i isplaćuje se svaki mjesec, nema karakter nagrade odnosno bonusa nego ako ovisi o opsegu i kvaliteti rada žaliteljice (za što je onda i ugovoren taj varijabilni dio plaće) pa joj se onda i mijenja taj varijabilni dio plaće, a što ovdje nije slučaj budući se ovdje radi o bruto iznosu uvećavanja plaće od prihoda ostvarenih na tržištu koji se utvrđuje za svaki mjesec odlukom dekana, na temelju tekuće likvidnosti i opće poslovne situacije. Ukoliko se pak radi o dodatnom radu, u konkretnom slučaju rad na stručnom prijediplomskom studiju i rad na projektu, onda bi se rad na istome trebao iskazati kroz dodatne sate rada, a što nije slučaj jer je na navedenim potvrdama o plaći (prvo izdana potvrda s iskazanim FOI, FOI III, PITUP i novoizdana potvrda o plaći bez istih iznosa, na osnovu redovne mjesečne plaće žaliteljice) iskazan isti broj sati, a što nije sukladno Zakonu i Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj Narodne novine br. 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22 i 156/22, dalje: Pravilnik) kojima je propisano na koji se način utvrđuje osnovica za naknadu plaće. Navodi da su u članku 76. Pravilnika navedene isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće, iste se pobrojane isplate navode primjerice, a ne taksativno, što znači da sve isplate koje u smislu Zakona nisu redovna mjesečna plaća za koju je osnovni uvjet da se isplaćuju svaki mjesec za odrađeni rad u tom mjesecu, osim u slučaju kada se plaća sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela (u slučaju da varijabilni dio plaće ima stalni karakter i isplaćuje se svaki mjesec te ovisi o opsegu i kvaliteti rada osobe), neovisno o tome što su na istu isplatu obračunati i plaćeni doprinosi, ne uračunavaju u osnovicu za naknadu plaće. Pri tome se napominje da plaća koju radnik ostvaruje kao pravo iz radnog odnosa uređuje se Zakonom o radu, a uvjeti i način ostvarivanja naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno spriječenosti kao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, utvrđuju se Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, stoga je slijedom obrazloženja poslodavca tužiteljice i novo dostavljene Potvrde o plaći tužiteljici pravilno, prema podacima iz navedene potvrde utvrđena osnovica za naknadu plaće tijekom korištenja predmetnog prava na rodiljni dopust, prema osnovici za naknadu plaće u iznosu od 7,62 eura (7,625596 eura) po satu neto.

4.1. Tuženik napominje da su neosnovani pri tome tužbeni navodi da rješenjem tuženika nije obrazloženo koji iznos nije uzet u obračun za utvrđivanje osnovice za naknadu plaće budući da je u tom smislu i poslodavac dostavio novu potvrdu o plaću, s iznosima, naprijed navedenima koji nisu uračunati prilikom utvrđivanja osnovice za naknadu plaće, a vezano za tražene zakonske kamate koje je tužiteljica zatražila po prvi puta u tužbi ističe se da je odredbom članka 123. stavka 2. Zakona propisano da Zavod donosi rješenja o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja na zahtjev osigurane osobe, dok nije propisano da se u upravnom postupku odlučuje i o zateznim kamatama niti su one ustanovljene kao pravo osiguranika iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

4.2. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS) sud je dana 25. travnja 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti stranaka koje iako uredno pozvane raspravi nisu pristupile, niti su svoj izostanak opravdale.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta, obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je isto doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice dana 30. kolovoza 2023. za izdavanjem pisanog rješenja o priznavanju prava na rodiljni dopust počevši od 04. srpnja 2023. u trajanju do navršenih 6 mjeseci života djeteta.

9.1. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj: 152/22, dalje: Zakon), a visina osnovice za naknadu plaće utvrđena je u iznosu od 7,62 eura /57,45 kn po satu, bez posebnog obrazloženja na koji način je utvrđena. Tijelo citira odredbe članka 15. i 32. Zakona, a odluku o žalbi temelji na članku 57. stavku 3. Zakona.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu, pozivom na odredbe mjerodavnog materijalnog prava, koje opširno citira.

11. U ovom predmetu sporno je da li je upravno tijelo pravilno tužiteljici utvrdilo osnovicu za naknadu plaće u iznosu od 7,62 eura / 57,45 kn po satu, odnosno sporno je utvrđenje upravnog tijela što se smatra plaćom.

12. Člankom 32. stavkom 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 152/22.) propisano je da za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 15. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 19. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona naknada plaće iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

13. Člankom 55. stavkom 2. točkom 3. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz članka 39. točke 7. ovoga Zakona.

13.1. Prema stavku 3. članka 55. Zakona visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda, odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz stavka 2. točke 7. ovoga članka utvrđuje Zavod, s tim da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 %, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4. i 8. ovoga članka.

13.2. Prema stavku 4. članka 55. Zakona pod punim radnim vremenom u smislu ovoga Zakona smatra se rad od 40 sati tjedno, ako posebnim propisom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno.

14. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano.

14.1. Prema stavku 2. članka 54. Zakona plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, u smislu ovoga Zakona, redovita je mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada, odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

14.2. Prema stavku 7. članka 54. Zakona način utvrđivanja osnovice za naknadu plaće pobliže utvrđuje općim aktom Zavod.

15. Člankom 73. stavkom 1. Pravilnika propisano je da osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće.

15.1. Prema stavku 2. članka 73. Pravilnika pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

15.2. Prema stavku 6. članka 73. Pravilnika isplaćenom plaćom iz stavka 1. ovoga članka na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se u smislu članka 54. stavka 2. Zakona redovita mjesečna plaća osiguranika isplaćena u skladu s odredbama propisa o radu, te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koju isplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen (plaća isplaćena u tekućem mjesecu za taj mjesec, odnosno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec).

16. Člankom 76. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika, ne uračunavaju isplate osiguraniku utvrđene u stavku 2. ovoga članka, neovisno o tome da li se radi o isplatama koje se u smislu drugih propisa smatraju plaćom i da li su na njih ili iz njih obračunati i uplaćeni doprinosi.

16.1. Prema stavku 2. članka 76. Pravilnika isplate koje se ne uračunavaju u osnovicu od koje se utvrđuje naknada plaće iz stavka 1. ovoga članka su: 1. primanja koja je osiguranik primio prema propisima o mirovinskom osiguranju te o obveznom zdravstvenom osiguranju, osim naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe - poslodavca, 2. posebne nagrade u znak priznanja i prigodne novčane isplate radnicima (stimulacije, menadžerske nagrade), 3. nagrade za dugogodišnji rad i sl., 4. regres za godišnji odmor, 5. isplate za npr. Uskrs, Božić, obljetnice poslodavca i sl., bez obzira jesu li u općem aktu poslodavca određene kao osnove za raspodjelu plaća, 6. primanja u ime naknada troškova (terenski dodatak, naknada za odvojeni život i sl.), 7. naknade isplaćene za izume i tehnička unapređenja ostvarena na radu ili u svezi s radom, 8. premije osiguranja koje poslodavac plaća za radnike po osnovi osiguranja života i dodatne mirovine te dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično.

17. Uvidom u spis utvrđeno je da istome prileći Potvrda poslodavca o plaći od 5. srpnja 2023. prema kojoj osnovica za naknadu plaće iznosi 7,97 eura.

17.1. Nadalje, spisu prileži očitovanje poslodavca tužiteljice od 20 srpnja 2023., a dostavljena je i nova potvrda od plaći od 5. srpnja 2023. prema kojoj osnovica iznosi 7,63 eura po satu.

18. Uvidom u očitovanje poslodavca, dostavljeno na zahtjev prvostupanjskog tijela utvrđeno je da je Fakultet (poslodavac tužiteljice) obrazložio da je u potvrdi o plaći (osnovica 7,97 eura) iskazano uz redovnu plaću i uvećanje plaće koje Fakultet isplaćuje iz vlastitih prihoda, a iskazan je i rad tužiteljice na stručnom prijediplomskom studiju i rad na projektu. Fakultet obrazlaže da isplaćuje zaposlenicima sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o raspodjeli vlastitih prihoda Fakulteta uvećanje plaće što predstavlja plaću zaposlenika. Naime, Pravilnikom o raspodjeli vlastitih prihoda Fakulteta propisano je da se uvećanje plaće od prihoda ostvarenih na tržištu isplaćuje tijekom tekuće godine u godišnjem iznosu od najmanje 10% vlastitih prihoda Fakulteta od rada za tržište u prethodnoj poslovnoj godini, nakon što se oduzmu troškovi koji su vezani uz izvršenje posla. U očitovanje je navedeno i da se bruto iznos uvećanja plaće od prihoda ostvarenih na tržištu utvrđuje za svaki mjesec odlukom dekana, na temelju tekuće likvidnosti i opće poslove situacije, a da je tužiteljica ujedno radila i izvodila nastavu na stručnom prijediplomskom studiju PITUP/ITDP te na projektu ERASMUS+WERIN za što je sve isplaćena plaća. Dakle, poslodavac u očitovanje ističe, kako je razvidno da se radi o redovnoj plaći i primanjima isplaćenima od strane poslodavca, a na koje su uplaćeni porezi i doprinosi.

18.1. Nova potvrda dostavljena na iznos osnovice 7,63 eura ne sadrži uključene dodatke, odnosno uvećanja plaća temeljem ostvarenih prihoda na tržištu (FOI) te nastavne aktivnosti na stručnom studiju Primjena informacijske tehnologije u poslovanja Fakulteta (PITUP), a uz istu su dostavljene i obračunske isprave za isplatu plaće za predmetno šestomjesečno razdoblje ( od kojih je i utvrđena osnovica u visini od 7,63 eura po satu), obračunski listić Plaća FOI te obračunski listić PITUP.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, sud cijeni da je pogrešno u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na zaključak upravnih tijela da se isplate temeljem članka 18. stavka 1. Pravilnika o raspodjeli vlastitih prihoda i prihoda za posebne namjene Fakulteta organizacije i informatike (FOI) te nastavne aktivnosti na stručnom studiju Primjena informacijske tehnologije u poslovanju Fakulteta (PITUP) ne mogu smatrati plaćom, pa niti uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnog iznosa plaće isplaćenog u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojemu je nastupio osigurani slučaj, odnosno uzeti u obzir za izračun visine naknade plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, odnosno rodiljnog dopusta, u smislu odredaba Zakona.

20. Prema ocjeni suda uvećanje plaće koje tužiteljici isplaćuje poslodavac temeljem prethodno citiranog Pravilnika poslodavca, te ostvareni prihodi s osnova nastavnih aktivnosti smatra se plaćom na koju su uredno, što među strankama nije sporno, plaćeni doprinosi i porezi. Radi se o primitku koji je tužiteljici isplaćen u skladu s odredbama propisa o radu, Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 151/22.), koji u članku 21. stavku 1. propisuje što se smatra primicima od nesamostalnog rada.

20.1. Nadalje, ističe se da je sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u identičnim činjeničnim i pravnim situacijama već godinama konzistentna i dosljedna (primjerice presude poslovni broj: UsI-1011/12-8 od 18. lipnja 2012., Usž- 150/12-5 od 30. siječnja 2013., UsI-2429/15-4 od 28. listopada 2015., UsI-203/14-10 od 20. travnja 2015., Usž-872/22-4 od 1. lipnja 2023.).

20.2. Nadalje, valja istaknuti da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1028/15-3 od 27. kolovoza 2015., koja se odnosi na identičnu situaciju određivanja osnovice za djelatnicu istog poslodavca Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, obrazloženo zašto uvećanje plaće i funkcionalni dodatak koje isplaćuje navedeni poslodavac predstavlja dio redovite plaće, na koji se plaćaju doprinosi za zdravstveno osiguranje i kao takav treba biti uzet u obzir za određivanje osnovice. Također, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je i u presudi Usž-3968/17-2 od 11. siječnja 2018. potvrdio da o spornom pitanju u vezi s utvrđivanjem osnovice za naknadu plaće postoji čvrsta praksa toga suda. Konačno, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Usž-4801/20-2 od 9. veljače 2021., koja se odnosi upravo na tužiteljicu, naveo da taj Sud u cijelosti prihvaća dano obrazloženje prvostupanjskog suda te smatra da je na pravilan način utvrđena osnovica za isplatu naknade tužiteljici, sukladno odredbama propisa o radu, sadržanih i u odredbi članka 54. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13.) te Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16.) koji odredbom članka 21. stavkom 1. točkom 1. propisuje da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovu radnog odnosa prema propisima koji uređuju radni odnos. Dodao je da Zakon o doprinosima ("Narodne novine" broj: 84/08. do 115/16.) u članku 7. stavku 1. točki 23. propisuje da je plaća primitak što ga poslodavac ili druga osoba umjesto njega, isplaćuje ili daje u naravi ili ga je bio dužan isplatiti radniku, osiguraniku po osnovi radnog odnosa, za rad u određenom mjesecu prema ugovoru o radu, pravilnikom o radu, kolektivnom ugovoru i posebnom propisu. Istaknuo je da se oba zakona, kada definiraju pojam plaće, pozivaju na odredbe kojima su regulirana prava iz radnih odnosa, odnosno ugovor o radu, pravilnik o radu, kolektivni ugovor. Iznio je da na istovjetan način treba tumačiti i odredbu članka 54. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koja odredba redovitom mjesečnom plaćom osiguranika smatra sve primitke u skladu s odredbama propisa o radu, dakle propisa kojima se reguliraju prava s osnove radnog odnosa, a sukladno članku 90. stavku 1. i 91. stavku 3. Zakona o radu, reguliraju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu poslodavca, odnosno ugovorom o radu između radnika i poslodavca.

20.3. Identični stavovi izraženi su i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-872/2022-4 od 1. lipnja 2023.

21. Iako je odredba članka 54. stavka 2. Zakona djelomično izmijenjena („Narodne novine“ broj: 33/23.) na način da je iz iste ispušteno izravno upućivanje na odredbe propisa o radu, prema ocjeni suda, navedeno nije od utjecaja na odluku u konkretnoj upravnoj stvari, imajući u vidu da je predmetna tako izmijenjena odredba stupila na snagu 1. travnja 2023., a da je razdoblje koje je kod tužiteljice relevantno za utvrđivanje visine osnovice 12/22 do 5/23. Pri tom se ističe da je navedenim odredbama i dalje zajedničko da se mora raditi o redovitoj mjesečnoj plaći osiguranika, pa u konkretnom slučaju u navedeno ulaze i uvećanja plaća, kako proizlazi i iz očitovanja poslodavca tužiteljice. Na navedeno upućuje i sudska praksa prethodno navedena u ovoj presudi, a koja je u cijelosti primjenjiva na konkretan slučaj.

22. Napominje se da je smisao plaćanja obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje korištenje prava iz tog osiguranja, pa da se situacija u kojoj bi se na određeni dio redovite mjesečne plaće morali plaćati doprinosi, ali se taj isti dio plaće ne bi uzimao u obzir kod ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ne može nikako logički ni pravno opravdati. Pored navedenog, radi se o restriktivnom tumačenju mjerodavnih odredaba od strane tuženika, na što upućuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u prethodno citiranim odlukama.

23. Stoga, imajući u vidu navedeno, sud je prihvatio osnovanima navode tužiteljice.

24. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u dijelu utvrđene osnovice za izračun visine naknade plaće za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust u izrekom određenom vremenu, ne može ocijeniti zakonitim.

25. Obzirom da su u dostavljenom spisu sadržani svi podaci vezani za prosječni iznos plaće isplaćen u posljednjih šest mjeseci prije osiguranog slučaja, sud je utvrdio visinu osnovice, na način kako je izrekom određeno, s tim da se napominje kako razliku između isplaćene naknade plaće obračunate po prvostupanjskom rješenju i utvrđene presudom, tužiteljica može potraživati pred javnopravnim tijelom.

26. Na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. ŠZ, 42202 B. [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, 10 000 Zagreb, Margaretska 3

3. U spis