Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-19/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Lovačke udruga "FAZAN" Špišić Bukovica, OIB: 47908331278, Špišić Bukovica, Bukovička cesta 2, zastupan po punomoćniku DU, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 11. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegova punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj LU „FAZAN“ Špišić Bukovica, Bukovička cesta 2, da tužitelju PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati naknadu štete u iznosu od 500,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 9. svibnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15. dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva, u razlici od dosuđene kamate od dana donošenja presude (9. svibanj 2025.), do zatražene od 11. prosinca 2023.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 553,08 € sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 9. svibnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PU iz [adresa], podnio je putem svog punomoćnika tužbu ovome sudu protiv tuženika Lovačke udruge " Fazan" iz Špišić Bukovice, radi naknade štete.

1. 1. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska kuća s dvorištem i dvorišnim prostorijama u [adresa], dok je tuženik lovozakupnik lovišta koje okružuje naselje. Nadalje tužitelj navodi da je 16. studenog 2023. u jutarnjim satima na betonskom podu svoje otvorene garaže u dvorištu obiteljske kuće pronašao lešinu jelena koji se ranije pri dolasku na nekretninu tužitelja i kretajući se po dvorištu oštetio panel metalne ulazne ograde i prednji lijevi blatobran osobnog automobila tužitelja, o čemu je obavijestio tuženika. Kako je tuženik lovozakupnik na području gdje je naselje, smatra da je odgovoran naknaditi štetu zbog čega se prije utuženja i obratio tuženiku. Obzirom da tuženik osporava svoju odgovornost, tužitelj predlaže da sud donese presudu te naloži tuženiku naknaditi štetu u iznosu od najmanje 500,00 €.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, nastanak štetnog događaja, postojanje uzročno posljedične veze između navodnog štetnog događaja i prikazanih oštećenja, te da bi divljač počinila bilo kakvu štetu, kao i da bi jelen došao iz lovišta tuženika.

2. 1. Tuženik osporava da je ovlaštenik lova na području na kojem je šteta nastala, obzirom da je šteta nastala u naseljenom mjestu koje nije lovište, sukladno odredbi čl. 11. Zakona o lovstvu. Tuženik ističe kako su jedinice lokalne samouprave dužne izraditi program zaštite divljači, pa smatra da je za eventualnu štetu odgovorna jedinica lokalne samouprave. Nadalje osporava i da bi jelen bio opasna stvar, te se poziva na sudsku praksu i predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Nije sporno da je dana 16. studenog 2023., u otvorenoj garaži pokraj osobnog automobila, u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], pronađena lešina jelena starosti između 5-8 godina, nepravilnog dvanesterca, mase oko 180 kg. Također nije sporno da je tijekom policijskog očevida utvrđeno oštećenje (ulubljenje) na lijevom blatobranu osobnog automobila i na ulaznoj ogradi u vidu svijanja panela ograde.

4. Među strankama je sporno je li tužitelj vlasnik vozila, šteta, visina štete, štetna radnja, uzročno posljedična veza, te postoji li odgovornost tuženika.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( str. 5-6), dopis MUP-a ( str. 7), ispis elektronske poruke ( str. 8), opomena pred tužbu ( str. 9-10), ugovor o zakupu prava lova ( str. 11-14), pravno mišljenje ( str. 15), Odluka o ustanovljenju zajedničkog lovišta ( str. 16-17), karta lovišta ( str. 18), dopis MUP-a ( str. 54), službena zabilješka MUP-a ( str. 55), zapisnik o očevidu ( str. 56-57), službena zabilješka ( str. 58), dopisi MUP-a tuženiku i tužitelju ( str. 59- 60), dopis MUP-a ( str. 70), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EU, LU, MU , FU ( str. 92-95), te tužitelja PU ( str. 96-98), izvršen je uvid u fotodokumentaciju – prilog spisu.

6. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

8. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom.

8. 1. Iz zk. izvatka ( str. 5-6), dopisa MUP-a ( str. 7), službene zabilješke ( str. 55), zapisnika o očevidu ( str. 56-57), službene zabilješke ( str. 58), kao i fotodokumentacije očevida, utvrđeno je, kako je tužitelj vlasnik osobnog automobila i nekretnine na kojoj je u jutarnjim satima i to u otvorenoj garaži nađena lešina odraslog jelena. Također je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja kuću i dvorište sa dvorišnim zgradama i garažom u kojoj je pokraj osobnog vozila lešina nađena. Na osnovu dokumentacije utvrđeno je i tužiteljevo vlasništvo na osobnom automobilu „Seat Exeo“,na kojem su utvrđeno oštećenje u vidu blagog udubljenja dimenzija 17x38cm, na prednjem lijevom blatobranu, kao i da je prilikom kretanja po dvorištu jelen je oštetio i sjeverni panel metalne ograde dimenzija 300x125 svijanjem panela i oštećenje u širini od 40 cm po visini panela.

8. 2. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, sud je iskaz EU (str.93), djelatnika Ureda za gospodarstvo Županije Virovitičko-podravske, našao životnim i logičnim pa stoga i vjerodostojnim, no ovaj svjedok nema neposrednih saznanja o štetnom događaju već je relevantan samo dio iskaza u kojem navodi da se najbliža granica lovišta tuženika od naselja Vukosavljevice nalazi zapadno prema Pitomači. Njegov iskaz potvrđuje i karta lovišta (str. 18).

8. 3. Iskaz lovnika LU (str.93-94), također je životan i logičan, pa stoga i vjerodostojan u dijelu gdje navodi da je došao na lice mjesta na poziv policije gdje je zatekao mrtvog jelena pokraj automobila i zaključio da je životinja obišla oko auta, porušila neke stvari u garaži, te pokušala izaći van iz dvorišta.

8. 4. Iskaz svjedoka MU (str. 94), u dijelu gdje navodi da naselje Vukosavljevica nije u cijelosti okružena lovištem tuženika, sud nije našao vjerodostojnim, jer suprotno proizlazi iz karte lovišta ( str. 18), te iskazima svjedoka EU i FU koji navodi da granice lovišta tuženika prate zapadnu granicu k. o. [katastarska općina], što potvrđuje i priložena karta lovišta, na kojoj je vidljivo da je naselje Vukosavljevica okruženo lovištem, no zapadna granica lovišta nije daleko od naselja.

8. 5. Obzirom na iznijeto sud je iskaz svjedoka FU (str.94-95), našao vjerodostojnim u dijelu gdje svjedok navodi da granica lovišta prati granice katastarske općine [katastarska općina], te je lovištem obuhvaćen i dio gdje je nađena divljač, no samo naselje nije lovno područje. No dio iskaza gdje svjedok navodi da mu nije poznato kako je utvrđeno da je riječ o jelenu težine 180 kg i dvanaestercu, kao niti da se ne može izjasniti o vrijednosti rogova, sud nije našao vjerodostojnim, obzirom da se radi o lovcu sa stažem dužim od 30 godina, a ne neupućenoj osobi.

8. 6. Iskaz tužitelja PU (dtr.96-98), sud je našao u cijelosti životnim i logičnim, kako u dijelu gdje opisuje pronalazak lešine, tako i njegova postupanja nakon pronalaska. Vjerodostojan je i dio iskaza gdje opisuje štetu na automobilu i panelu ograde, a koje štete nije popravio. Vjerodostojan je i dio iskaza gdje navodi da je predložio tuženiku da mu popravi vozilo i zamjeni panel ograde, na što su predstavnici udruge isprva pristali, no kasnije su rekli da je odgovorna Općina. Vjerodostojan je dio iskaza gdje navodi kako je štetu utvrdio po slobodnoj procjeni, uzimajući u obzir da blatobran treba skinuti, ravnati, bojati i vratiti na automobil, a panel dimenzija 230x150 cm zamijeniti, pri čemu je uzeo u obzir rad za skidanje i montiranje panela, te troškove transporta. Sud nalazi vjerodostojnim i dio iskaza gdje navodi da se rogovi jelena sada nalaze u prostorijama tuženika.

9. Stoga je sud na osnovu izvedenih dokaza našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da je nekretnina na kojoj je nađen jelen kao i osobni automobil pokraj kojeg je tijelo jelena nađeno, vlasništvo tužitelja,

- da lovište tuženika okružuje naselje, s time da zapadna granica lovišta nije daleko od naselja,

- da je jelen prije smrti hodajući po dvorištu oštetio panel ulazne ugrade i lijevi blatobran osobnog automobila tužitelja,

- da je riječ o jelenu težine približno 180 kg, starosti između 5 i 8 godina, sa rogovima s dvanaest parožaka.

10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 32/19, u daljnjem tekstu ZOO) i Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine 102/2017 i 32/2019 u daljnjem tekstu ZZŽ) i Zakona o parničnom postupku.

10.1. Čl. 1045.st.3. ZOO-a, određuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, a čl. 1064., određuje da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik.

10.2. Čl. 1086. ZOO-a, određuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a odredba čl. 1090., da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11. Stavljajući u odnos citirane odredbe s utvrđenim činjenicama sud je našao zahtjev tužitelja za naknadu štete osnovanim.

11.1. Na osnovu utvrđenih činjenica, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik stvari (ograde i automobila) koje je oštetio jelen. Kako lovište tuženika okružuje naselje, jelen nije mogao doći iz nekog drugog lovišta osim tuženikova, a je li lovište tuženika bilo njegovo stanište nije niti relevantno za ishod spora. Tuženik nije vlasnik jelena, ali obzirom da gospodari divljači na svom lovištu odgovara za štetu koju divljač počini.

11. 2. Suprotno stajalištu tuženika, mišljenje je suda da odrastao jelen težine približno 180 kg, sa velikim rogovima, koji se ozlijeđen kreće dvorištem, predstavlja opasnu stvar za koju po načelu objektivne odgovornosti odgovara vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, odnosno, u konkretnom slučaju tuženik koji gospodari lovištem iz kojeg je divljač došla.

11. 3. Da je upravo jelen počinio štetu kretajući se po dvorištu, utvrđeno je iz dokumentacije MUP-a, sačinjene prilikom očevida, a takav zaključak potvrđuje i iskaz svjedoka – lovnika tuženika LU.

12. Što se tiče visine štete, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocijeni, nalazeći za to uporište u odredbi čl. 223.st.1. ZPP-a. Naime, troškovi vještačenja na okolnost visine štete vozila i ograde svakako bi premašili visinu tužbenog zahtjeva, koji je po slobodnoj procijeni suda minimalistički postavljen. Uzimajući u obzir sudsku praksu i način utvrđivanja štete od ovlaštenih procjenitelja, mišljenje je suda da bi cijena novog blatobrana, sa bojanjem, montažom i porezom bila veća od tužbenog zahtjeva. Naime, vještaci prilikom utvrđivanja štete, sukladno pravilima struke uzimaju u obzirom popravak isključivo novim dijelovima, što je u skladu s pravom na punu restituciju. No i u slučaju popravka oštećenog blatobrana, ako se uzmu u obzir cijene autolimarskih radova koje su određene normativima, a koji bi obuhvaćali skidanje blatobrana, ravnanje, pripremu za lakiranje, lakiranje i montiranje s dodanim porezom i taj bi trošak, po mišljenju suda, nadmašio bi iznos tužbenog zahtjeva. Ako se tome dodaju troškovi zamjene panela ograde visina štete koju tužitelj potražuje, ne postoji racionalno opravdanje za stvaranje troškova vještačenja, te bi ono bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

13. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamatu koju tužitelj potražuje od dana nastanka štete, sud nije našao osnovanim. Naime kako tužitelj nije platio popravak radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti, a kod određivanja naknade imovinske nenovčane štete, tužitelju pripadaju kamate od dana donošenja presude. Slijedom iznijetog o ovom je dijelu tužbenog zahtjeva riješeno kao u točki drugoj izreke.

14. Dakle, sud nije prihvatio stajalište tuženika, da ne postoji njegova odgovornost, obzirom da je šteta nastala izvan lovišta (u naselju), te da je za štetu odgovorna jedinica lokalne samouprave, odnosno Općina Špišić Bukovica kojoj pripada i naselje Vukosavljevica, gdje je šteta nastala.

14.1. U vrijeme nastanka štete (obveznopravnog odnosa) na snazi je bio Zakon o zaštiti životinja/2017 koji je u čl. 49. regulirao zaštitu divljih životinja pronađenih izvan prirodnog staništa na način da bi se takva životinja smjestila u sklonište koje osigurava njeno vraćanje u prirodno stanište, a ako to nije moguće životinja se nudi prvom lovoovlašteniku u skladu s propisima o lovstvu ili zoološkom vrtu. Kao zadnju opciju Zakon predviđa usmrćenje životinje.

14. 2. Kada se uzmu u obzir ovlasti komunalnih redara (čl. 80.) koji provode nadzor nad izvršavanjem zakona zaključuje se da Općina nije imala obvezu, a niti mogućnosti spriječiti nastanak štete, pa se u odnosu na nju ne može primijeniti načelo objektivne odgovornosti kao što je to slučaj s tuženikom kao lovoovlaštenikom.

15. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16.1. Tuženik koji je u cijelosti izgubio spor, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka koji su bili opravdani i nužni za vođenje spora, a isti se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku, te trošak sudskih pristojbi.

16.2. Punomoćniku tužitelja za sastav tužbe, obzirom na vrijednost predmeta spora po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarifa) pripada nagrada od 100,00 €.

16.3. Za sastav obrazloženog podneska od 16. veljače 2024. punomoćniku tužitelja pripada nagrada po tbr. 8.t. 1. Tarife u iznosu od 100,00 €.

16.4. Za zastupanje na ročištima od 4. ožujka 2025. i 11. travnja 2025. punomoćniku tužitelja za zastupanje na svakom ročištu po tbr. 9. t. 1. Tarife pripada nagrada od 100,00 €, tako da ukupna nagrada punomoćniku tužitelja sukladno Odvjetničkog tarifi pripada u iznosu od 400,00 €, što sa PDV-om iznosi 500,00 €.

16.5. Kao opravdani i nužni troškovi javljaju se troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 €, te isto toliko i na presudu, odnosno ukupno 53,08 €, tako da ukupan opravdan i nužan trošak parničnog postupka iznosi 553,08 €.

U Virovitici 9. svibnja 2025.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

Dostaviti;

1. Za tužitelja punomoćnik IU, odvjetnik iz [adresa]

2. Za tuženika punomoćnik DU, odvjetnik iz [adresa],