REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA
STALNA SLUŽBA U OTOKU
Otok, J. J. Strossmayera 5
Poslovni broj P-274/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu pojedincu Bojanu Živkoviću, u građansko-pravnoj stvari tužitelja SL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Alagiću, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnika obrta za proizvodnju i usluge [obrt], [adresa], nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 27. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 9. svibnja 2025., radi isplate, 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za proizvodnju i usluge [obrt], [adresa], isplatiti tužitelju SL, državljaninu Austrije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos
od
53.022,66
EUR
(slovima: pedesetitritisućedvadesetidvaeuraišezdesetišestcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. 06. 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta za proizvodnju i usluge [obrt], [adresa], isplatiti tužitelju SL, državljaninu Austrije, s prijavljenim boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.436,10 EUR (slovima: četrnaesttisućačetristotridesetišesttisućaidesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. 06. 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 341,24 eura (slovima: tristočetrdesetijedaneuroidvadesetičetiricenta).
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od
6.105,40 EUR (slovima:šesttisućastopeteuraičetrdesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od 9. svibnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 5.500,00 eura (slovima: pettisućapetstoeura).
VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 6.105,40 eura (slovima: šesttisućastopeteuraičetrdesetcenti), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana 8. srpnja 2022. navodeći kako su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj i isporučitelj ugovorili izradu, kupoprodaju i isporuku tri mobilne kućice.
1.1. Kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 58.863,90 EUR tužitelj je unaprijed isplatio tuženiku dana 16. prosinca 2021. godine, a ugovoreni rok isporuke je bio ožujak 2022. godine.
1.2. Tužitelj nadalje u tužbi navodi kako mobilne kuće nisu isporučene u ugovorenome roku. Također tužitelj ističe kako su dana 15. lipnja 2022. tužitelj i tuženik sklopili pisani Sporazum na njemačkom jeziku.
1.3. Sukladno Sporazumu ugovorne strane su dogovorile raskid ugovora i rokove povrata kupoprodajne cijene kao i iznos naknade štete koji su ugovorili u iznosu od 14.436,10 EUR. Također je Sporazumom dogovoreno da iznos kojeg je SL platio u visini 58.863,90 EUR, te iznos naknade štete za izgubljenu dobit u visini 14.436,10 EUR, će tuženik HL uplatiti na račun tužitelja SL HR 9424840083292768999 do 24. lipnja 2022. U slučaju da plaćanje ne bude izvršeno, predmet će se predati odvjetniku i obrt „ [obrt]“ bit će tužen za naknadu štete.“
1.4. Tužitelj u tužbi navodi da do dana podnošenja tužbe, tuženik tužitelju nije isplatio iznos od 58.863,90 EUR, kao niti ugovoreni iznos naknade štete u visini od 14.436,10 EUR. Tužitelj ističe da s obzirom da je zaključno sa 24. lipnja 2022. protekao ugovoreni rok za ispunjenje, tuženik je zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, stoga tužitelj pored glavnice, potražuje i zateznu kamatu do isplate ugovorenih iznosa te predlaže naslovnom sudu nakon dokaznog postupka donijeti presudu.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu očitovao na način da je potvrdio kako je tužitelju ponudio uslugu izrade mobilhoma 16. prosinca 2022. koje je tužitelj i uplatio 16. prosinca 2022. u vrijednosti od 59.863,90 EUR.
2.1 Tuženik nadalje odgovara kako je isporuka trebala biti u ožujku 2022. no da nisu bili u mogućnosti isporučiti robu koju je tužitelj naručio navodeći kako je tužitelju i rekao da će biti kašnjenja isporuke radi nestašice ugradbenog materijala.
2.2. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje odgovara da je tužitelju ponudio povrat sredstava koje tužitelj nije prihvatio te kako se isporuka razdužila do svibnja. Nadalje navodi kako je u dogovoru s tužiteljem odlučeno da se kontejneri isporuče u nedovršenom obliku, pa da se može na licu mjesta dovršiti.
2.3. Tuženik ističe kako je 8. svibnja 2022. prijevoznik, za koji je kupac bio zadužen organizirati, došao po prva dva kontejnera koje dan danas ne zna kuda su otišli. Tuženik ističe kako su tužitelj i njegova supruga dana 15. svibnja 2022. doputovali bez ikakvih dogovora do njegovog ureda u [adresa] te rekli kako bi od svega odustali pošto sada ne mogu više graditi jer su dobili zabranu o gradnji bez građevinske dozvole te da su mu uputili riječi koje je u odgovoru na tužbu citirao: „Ako nam neplatiš novac sa oštetom, mi se odavde nećemo maknuti i prijavit na policiji, te svima reći kako si nas prevario.“
2.4. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelju i njegovoj supruzi odgovorio da trenutno nema ukupnu svotu novaca na raspolaganju i da može odmah isplatiti 77.000,00 KN koju je i izvršio te da vrate isporučene kontejnere da bi mogao izvršiti daljnju prodaju i istim izvršiti povrat sredstava obitelji Kieninger. Tuženik navodi kako se tužitelj s time složio, ali nikada nije izvršio.
2.5. Vezano za Sporazum koji su tužitelj i tuženik potpisali tuženik je odgovorio da je Sporazum od 15. lipnja 2022. potpisao sa strahom od urušenja ugleda, maltretiranja i uznemiravanja, te mogućeg zlostavljanja njegovih bližnjih, jer u odgovoru na tužbu navodi kako je dobivao prijetnje preko SMS i Whatsapp poruka navodeći kako se supruga tužitelja preko Facebook stranica obraćala tužiteljevim susjedima, obitelji i djeci, te da su slali prijatelje koji se bave utjerivanjem dugova.
2.6. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu navodi da je spreman vratiti ostatak novca, ali kako bi morao imati isporučenu robu kako bi povrat novca i izvršio. Zaključno je tuženik u odgovoru naveo da se nada da se ovaj slučaj može riješiti mirnim putem.
3. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 27. ožujka 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva pod t. 1. tužbe u iznosu od 5.500,00 eura na ime dijela uplaćene kupoprodajne cijene za mobilne kućice a koji dio kupoprodajne cijene je tuženik vratio tužitelju i to na način da je iznos od 4.000,00 EUR vratio tužitelju dana 15. lipnja 2022., a iznos od 1.500,00 EUR na ime novčanog iznosa dobivenih prodajom dijelova kontejnera koje je tuženik dovezao na posjed tužitelja. Tuženik je dopis suda o povlačenju uredno primio 22. travnja 2025. budući nije bio prisutan na održanom ročištu, te se u ostavljenom roku od 15 dana nije očitovao po istome, stoga se smatra da je suglasan sa povlačenjem, te je sud donio odluku kao pod t. V izreke presude.
4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u račun (list 6-7 spisa), nalog za isplatu (list 8 spisa), sporazum s prijevodom na hrvatski jezik (list 9-12 spisa), transakcija tuženika (list 19 spisa), fotografije (list 30-34 spisa), iskaz svjedoka GL s raspravnog ročišta od 19. svibnja 2023., iskaz svjedoka ĆL s raspravnog ročišta od 19. svibnja 2023., iskaz svjedoka IL s raspravnog ročišta od 19. svibnja 2023., iskaz tužitelja SL s raspravnog ročišta od 19. svibnja 2023., iskaz svjedoka LL s raspravnog ročišta od 27. ožujka 2025. te iskaz svjedoka UL s raspravnog ročišta od 27. ožujka 2025. Sud nije proveo dokazni postupak izvršivši uvid u podnesak policijske uprave Vukovarsko-srijemske od 9. veljače 2023. budući smatra da je isti nepotreban i nije predmet ovoga postupka.
5. Temeljem provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u većem dijelu.
6. Među strankama nije sporno da su iste dogovorile poslovnu suradnju na ime izrade Mobilhoma (mobilnih kućica) dana 16. prosinca 2021., te da je tužitelj na ime dogovorenog posla uplatio tuženiku iznos od 58.863,90 eura (iako tuženik navodi iznos od 59.863,90 eura), da roba nije isporučena od strane tuženika, te da je isporučeno od strane tuženika tužitelju samo dva nedovršena kontejnera. Također je nesporno da je izvršena isplata tuženika prema tužitelju u iznosu od 77.916,10 kuna koji iznos navodi sam tuženik, kao i to da je dana 15. lipnja 2022. potpisan Sporazum između tužitelja i tuženika. Tuženik dakle niti ne spori činjenicu da nije izvršio dogovorenu uslugu, odnosno da tužitelju nije isporučio plaćene mobilne kućice, već samo dvije nedovršene kućice koje u biti skupa čine jednu veću mobilnu kućicu koju je naručio tužitelj, a što i sam tužitelj priznaje, navodeći da je iste prodao za iznos od 1.500,00 eura i u konačnici za navedeni iznos i povukao dio tužbenog zahtjeva. Tuženik nije osporio da bi tužitelj prodao nedovršene kućice za iznos od 1.500,00 eura.
7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke GL, ĆL, IL, LL i UL, te tužitelja SL.
7.1. Svjedok GL je iskazao da je po zanimanju bravar, zaposlen u obrtu tuženika „ [obrt]“ unazad pet godina. Isti navodi da što se tiče sklapanja ugovora o kupoprodaji tri mobilne kuće između tužitelja i tuženika o istome nema saznanja kao niti o iznosu koji je tužitelj uplatio tuženiku temeljem navedenog ugovora, a jedino mu je poznato da je prije otprilike godinu dana natovario dvije mobilne kuće na kamion te da su iste bile namijenjene tužitelju budući je on radio konstrukciju za njih. Nakon što su mobilne kućice natovarene isti pretpostavlja da je kamion otišao tužitelju no daljnji događaji oko ovog slučaja mu nisu poznati. Nadalje izjavljuje da je prilikom utovara utovario dva kontejnera na kamion angažiran od strane tužitelja, a nije mu poznato od čega se točno sastoje mobilne kuće koje su kupili tužitelji, niti mu je poznato od čega se sastoje kontejneri utovareni na kamion. Nije mu poznato što bi inače trebale imati gotove mobilne kuće, budući se ne radi po standardu već njihovo opremanje ovisi o tome što je stranka naručila, što njemu u ovom slučaju nije poznato. Također mu nije poznato koja je firma bila angažirana za prijevoz mobilnih kućica, ali mu je poznato da je ista bila angažirana od strane tužitelja.
7.2. Svjedok ĆL izjavio je da je on sin tuženika i ujedno zaposlenik tuženika u njegovom obrtu „ [obrt]“ od 2018., gdje radi konstrukcije, sastavljanje kontejnera te završne radove odnosno finalnu obradu. Nije mu ništa poznato što se tiče samog sklapanja ugovora i plaćanja kupoprodajne cijene, poznat mu je tužitelj budući ga je vidio prvi puta prošle godine u očevom obrtu. Poznato mu je da je tužitelj naručio od tuženika četiri kontejnera, odnosno da je to jedna veća mobilna kuća veličine oko 60 m2. Nadalje je izjavio da za četiri kontejnera trebaju doći dva kamiona te da je vjerojatno sa GL tovario kontejnere na kamion, te da su isti vjerojatno otišli prema tužitelju, no kako ima puno posla te ne gleda svaki put na otpremnicu nije mu poznato na koji kamion je tovario kontejnere niti se sjeća broja kontejnera. Nadalje izjavljuje da se ne sjeća kako je bila opremljena mobilna kuća namijenjena tužitelju, a izrada jedne mobilne kuće ovisi o puno faktora te da izrada traje otprilike oko tjedan do mjesec-dva. Zbog rata u Ukrajini je bio zastoj sa nabavom repromaterijala te je iz tih razloga sve kasnilo. Mobilna kuća od 60 m2 sastoji se od četiri kontejnera a nije mu poznato koliko je kućica naručio tužitelj te mu nije poznato da je tužitelj angažirao prijevoz. Nadalje izjavljuje da samo on i GL tovare kontejnere na kamion te da mu nije poznato tko je došao po kontejnere niti da je netko angažiran da dođe po kontejnere, a također mu nije poznato niti da li je tužitelj naručio da mu se isporuče dovršene ili nedovršene mobilne kućice.
7.3. Svjedok LL je izjavio da je istina da je njegova firma „Vulkanizer Zdena“ bila angažirana za prijevoz dva kontejnera i to 9. lipnja 2022. kada su natovarili dva kontejnera, angažirao ih je ĐL iz [adresa] koji ih je i platio, a cijena je bila negdje oko 2.500,00 do 3.000,00 EUR. Kontejnere su odvezli u [adresa] kod [adresa], a on nije bio prisutan niti kada su se kontejneri utovarali a niti kada su se istovarali već je to sve obavio njegov vozač koji je zaposlen kod njega. On osobno odnosno neposredno nije vidio u kakvom stanju su bili kontejneri jer nije bio prisutan na licu mjesta, te mu ostalo ništa nije poznato odnosno nije mu poznat poslovni odnos između tužitelja i tuženika kao ni predmet ovog spora. Nadalje izjavljuje da prilikom transporta svaki teret fotografiraju pa su tako fotografirali i teret koji je predmet ovog postupka, a ističe da su kontejneri bili u djelomično završenom stanju što je utvrdio uvidom u fotografije koje je napravio njegov vozač prije početka transporta.
7.4. Svjedok UL je izjavio da je on osobno stupio u kontakt s vlasnikom tvrtke „ [obrt]“, ovdje tuženikom HL, a nakon što je istu firmu pronašao putem interneta te je od njega za sebe naručio tri kontejnera. Napravili su ugovor te je platio avans, a on i tužitelj se poznaju preko treće osobe, a budući je tužitelj imao potrebu da naruči tri mobilne kućice on ga je uputio na tuženika. Ističe da u njegovom slučaju mu tuženik nije isporučio dogovorene tri mobilne kućice, a on mu je avansno platio iznos od 6.000,00 EUR te mu je taj avans tuženik vratio putem tužitelja na način da je istome isplatio iznos od 10.000,00 EUR, od čega je 6.000,00 EUR bilo namijenjeno njemu odnosno na ime povrata uplaćenog avansa od 6.000,00 EUR, a ostatak je ostao tužitelju. Poznato mu je da je tužitelj prebacio tuženiku oko 60.000,00 EUR za izradu mobilnih kućica no iste tuženik nikada nije isporučio odnosno isporučio je dva nedovršena kontejnera, a koji su zapravo predstavljali pola mobilne kućice. Daljnja komunikacija između tužitelja i tuženika mu nije poznata no poznato mu je da su se isti čuli telefonski i putem e-maila, kao i da je tužitelj sa suprugom osobno došao u [adresa] kod tuženika, a kojom prilikom je i on bio na telefonskoj liniji na razglasu. Tom prilikom se tuženik obvezao tužitelju i njemu isplatiti ukupan iznos od 10.000,00 EUR odnosno kako je već naveo 6.000,00 EUR za povrat njegovog avansa zbog neizvršavanja ugovorenog posla, a 4.000,00 EUR tužitelju na ime povrata dijela njegove uplate. Nije mu poznato da bi tuženik naknadno išta platio tužitelju, a sjeća se da su tužitelju predana dva nedovršena kontejnera od kojih je jedan prodao a drugi je rastavio budući isti nisu bili za upotrebu, no nije mu poznato za koji iznos su kontejneri prodani.
7.5. Svjedok IL je izjavila da je ista supruga tužitelja, da su se u proljeće 2021. preselili iz Austrije u Hrvatsku, točnije okolicu [adresa]. Ona i suprug su došli u kontakt sa RL preko prijatelja te im je isti rekao da je od tuženika naručio mobilnu kuću pa su se i oni odlučili na isto. Potom su kupili zemljište u Živogošću no tada nisu bili sigurni da li mogu postaviti mobilne kuće na to zemljište budući se isto nalazi u žutoj zoni odnosno zemljište je bilo predviđeno za gradnju no tada još uvijek nije sve bilo riješeno urbanistički. Nakon što su stupili u kontakt s tuženikom isti im je izjavio da se kućice mogu postaviti na takvom zemljištu te da postoji certifikat za navedeno. Otprilike u isto vrijeme su kupili zemljište i sklopili kupoprodajni ugovor s tuženikom i to ugovor po sistemu „ključ u bravu“, naručili su gotove mobilne kuće i to tri komada od po 30, 45 i 60 m2 za cijenu od 58.863,90 EUR za sve tri kućice. Sa tuženikom su dogovorili da ukoliko odjednom plate navedeni iznos će dobiti popust od otprilike 5%. Otprilike krajem 2021. su tuženiku platili iznos od 58.863,90 EUR a to je bio umanjeni iznos sa popustom od 5%. Prvi datum isporuke trebao je biti u ožujku 2022., te nisu ništa dogovorili što će biti ukoliko isporuka ne bude u ožujku 2022. Kako se isporuka nije dogodila krajem ožujka 2022. od strane tuženika, tuženik nakon toga prvo nije odgovarao na pozive te se nakon tjedan dana javio te odgađao isporuku naručenih mobilnih kućica, a sve iz raznih razloga navodeći da je imao zdravstvenih problema, obiteljskih obaveza te im je stalno pomicao isporuku za naredna dva tjedna. Ona i suprug prvotno nisu razmišljali o raskidu kupoprodajnog ugovora s tuženikom, međutim tuženik je u svibnju 2022., kada smatra da je isti prvi put bio iskren, rekao da još nije niti započeo s gradnjom dvije manje kuće, a da je veća kuća od 60 m2 gotova na pola. Budući su imali namjeru dvije manje kuće iznajmljivati i od toga živjeti predložili su tuženiku da tu veću kuću doveze u Živogošće i završi na licu mjesta a kako bi oni u njoj mogli stanovati. Tuženik im je obećavao da će se pobrinuti da im doveze ovu kuću no isti je to međutim stalno odgađao, a kada su ona i suprug kontaktirali prijevoznika, no ne sjeća se kojeg, isti je rekao da mu je tuženik za prijevoz uplatio samo 1.000,00 EUR te da on za te novce ne može dovesti kuću u [adresa]. Iz tog razloga su ona i suprug angažirali prijevoznika, no ne zna kojega, te ga platili 3.000,00 EUR, a on im je dovezao dva kontejnera, odnosno dva dijela kuće od ukupno četiri dijela, te je to sve bilo početkom lipnja 2022. Isporučena kuća u dva kontejnera nije bila dovršena odnosno bila je dovršena na pola te u njoj nisu mogli živjeti, a nisu više mogli plaćati niti apartman te su praktički trebali završiti na ulici, a nakon čega su sredinom lipnja 2022. otišli kod tuženika u firmu, a isti se prema njima tada ponašao nezainteresirano. Tada su mu rekli da žele raskinuti ugovor te se s njim dogovorili da im isplati cjelokupni plaćeni iznos od 58.863,90 EUR kao i naknadu štete za izgubljenu dobit u visini od 14.436,10 EUR a jednako tako tuženik se obvezao isplatiti im otprilike 10.000,00 EUR kako bi imali od čega živjeti, što je on isplatio, a od tog iznosa su oni zadržali 4.000,00 EUR dok su 6.000,00 EUR isplatili UL jer je isti jednako tako bio prevaren od strane tuženika. Zajedno sa suprugom je imala namjeru ostaviti kuću odnosno ono što je tuženik isporučio na zemljište koje su kupili u Živogošću međutim došli su ljudi iz Općine te im rekli da moraju maknuti to što su stavili na zemljište budući tamo nije dozvoljena gradnja. Potom su ona i suprug prodali pola mobilne kućice koju im je tuženik isporučio za 1.500,00 EUR jer im se nije isplatilo da ih vrate tuženiku zbog troškova prijevoza. O navedenome nisu obavijestili tuženika budući su se s njim prije usmeno dogovorili da će prodati dva isporučena kontejnera a da će on zadržati druga dva. Nadalje ističe da je bila prisutna prilikom raskida ugovora budući je ona pisala i sam raskid ugovora. Navodi da je suprug sa tuženikom dogovarao sve detalje vezane za sklapanje ugovora te da joj je poznato da je suprug sa tuženikom sklopio pisani ugovor o kupoprodaji. Odlučili su se na kupnju mobilnih kuća budući im je cijena bila povoljna, a iznos od 58.863,90 EUR je uplaćen sa računa tužitelja, a to je bio zajednički novac od nje i supruga odnosno novac koji su dobili prodajom kuće u [adresa]. Zaključno navodi da prvotno dogovorena isporuka u ožujku 2022. nije bila bitan sastojak ugovora budući bi im odgovarala i isporuka u npr. travnju 2022. a misli da je u dogovorenoj kupoprodajnoj cijeni sadržan i prijevoz mobilnih kućica.
8. Tužitelj SL saslušan kao stranka iskazao je da se sa suprugom odlučio preseliti iz Austrije u neko mirnije mjesto, a često su ljetovali u [adresa] pa su tako odlučili da se tamo presele. Poznanik UL im je rekao za tuženika i njegov obrt, a on je pregledao tuženikovu web stranicu te nakon što ga je isprovjeravao u Poreznoj upravi i smatrao da je isti pouzdana osoba odlučili su se sklopiti posao s njim. U to vrijeme često se čuo sa tuženikom preko telefona budući da isti priča njemački jezik a slao mu je i slike mobilnih kućica. Dogovor sa tuženikom je bio da oni nacrtaju kućicu kakvu žele nakon čega bi on dao ponudu, a isti je dao ponudu na iznos od otprilike 60.000,00 EUR na koji su dobili popust od 5% ukoliko odmah isplate punu cijenu a nakon čega je stigao ugovor na iznos od 58.863,90 EUR, te je to cijena s umanjenjem od 5%, prijevoz nije bio uključen. Ugovor je stigao e-mailom nakon čega ga je on potpisao, skenirao i jednako tako mailom vratio tuženiku. Ovakva praksa mu nije čudna budući je uobičajena u Austriji. Pun iznos od 58.863,90 EUR uplatili su odmah po potpisivanju ugovora, taj dan, a dogovor je bio da se kućice isporuče u ožujku 2022. Napominje da je banci morao predočiti kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je trebao isplatiti iznos od 58.863,90 EUR a kako bi banka napravila transakciju budući se radilo o velikom iznosu. Ugovor je dobio na njemačkom i hrvatskom jeziku. Tuženik im nije isporučio naručene mobilne kuće u vrijeme kada je isporuka trebala biti niti se javljao na telefon, a isti se izvlačio na zdravstvene i obiteljske probleme te im je u lipnju 2022. isporučio dva kontejnera u kojima nalazio dio mobilne kuće od 60 m2, a koja se trebala isporučiti u četiri kontejnera. Dovoz je organizirao on preko prijatelja, no ne sjeća se koju firmu su angažirali, a sjeća se da je prijatelju dao 3.000,00 EUR za organizaciju prijevoza, a nije siguran koji iznos je plaćen prijevozniku. Potom je utvrdio, a nakon što je pregledao ono što je isporučeno, da je isto jako loše napravljeno te je opet pokušao kontaktirati tuženika koji se nije javljao na telefon stoga su jednom prilikom on i supruga krenuli u [adresa] kod tuženika no međutim na pola puta on ih je nazvao i rekao da ne moraju dolaziti. Nakon što su stupili u kontakt s njim sredinom lipnja 2022. otišli su u [adresa] te s tuženikom dogovorili da im isplati 58.863,90 EUR plus naknadu štete zbog izgubljene zarade od 14.436.10 EUR, raskid je pisala supruga rukom a tu je bilo napisano da će tuženik morati biti u obvezi isplatiti im iznos 150.000,00 EUR i biti tužen ukoliko ne plati odmah gore navedene iznose, međutim tuženik nije htio potpisati ovakav raskid ukoliko se ovaj iznos od 150.000,00 EUR ne prekriži. Prije nego što su raskinuli ugovor tražili su od tuženika da im uplati određeni iznos novaca odnosno radilo se o 77.916,10 KN kako bi imali novaca za život te jer su se osjećali prevarenim od strane tuženika, što je isti u konačnici isplatio misli na dan raskida ugovora, a od toga je 4.000,00 EUR bilo za njih, a 6.000,00 EUR za UL na ime predujma koji je isti uplatio tuženiku za isporuku jedne mobilne kućice od 45 m2, a do koje isporuke nije došlo. On i supruga su na kraju prodali ono što im je tuženik isporučio odnosno dva kontejnera – pola mobilne kuće koja nije bila niti 50% dovršena. Ističe da je sa tuženikom usmeno dogovorio da može prodati dva isporučena kontejnera te su ga obavijestili da su iste prodali kada su došli u [adresa] da raskinu ugovor s njim na što je on rekao da ga ne zanima što će raditi sa njima jer svejedno ostaju kod njih. Jedna kuća je bila namijenjena njima za život, a druge dvije za iznajmljivanje, a tuženik mu je rekao da sa zemljištem na kojem je namjeravao graditi mobilne kućice neće biti nikakvih problema, međutim to nije bilo točno budući im je rečeno da ih moraju ukloniti jer je na zemljištu koje su kupili zabranjena gradnja. Navodi da sada žive u iznajmljenom stanu u [adresa], a kada je ljeto u kamp kućici. Predmet ugovora nije bila odgovornost tuženika za zemljište koje su kupili, te smatra da je to bila njegova greška što su mu vjerovali a u općini [adresa] su se raspitali oko gradnje na kupljenom zemljištu te im je i tamo bilo rečeno da ukoliko se radi o mobilnoj kući se može graditi. Kada je dogovarao detalje kupoprodajnog ugovora nalazio se u Hrvatskoj te sa tuženikom nije dogovorio koje će se pravo eventualno primijeniti u slučaju raskida ugovora. Nije mu poznato koja bi bila cijena za isporučena dva kontejnera a mišljenja je da ono što je tuženik isporučio vrijedi 1.500,00 EUR. Iznos od 58.863,90 EUR je novac od prodaje kuće u [adresa] a tuženik je isplaćen sa zajedničkog konta njega i supruge, dok je on izvršio samo uplatu. Ugovor je sklopio i potpisao on te je samo on bio upoznat sa detaljima samog ugovora. Ističe da s njihove strane nije bilo pritisaka prema tuženiku da bi isti potpisao raskid ugovora. Detalji samog prijevoza mu nisu poznati kao niti sam prijevoznik, a prijatelj mu je organizirao sve oko prijevoza za što mu je on dao 3.000,00 EUR a ime prijatelja ne želi reći budući ga je tako zamolio taj prijatelj. Isporučena dva kontejnera prodao je na Njuškalu, a nije mu poznato kome niti ima kupoprodajni ugovor.
9. Uvidom u račun (list 6-7 spisa) i nalog za isplatu (list 8 spisa) utvrđen je iznos za isplatu dogovorenog posla koji račun je izdao tuženik na ime tužitelja u iznosu od 58.863,90 eura sa uračunatim popustom od 5%, a dokaz uplate navedenog iznosa od strane tužitelja upravo proizlazi iz naloga za isplatu gdje je vidljivo da je isti izvršen 16. prosinca 2021.
10. Uvidom u sporazum s prijevodom na hrvatski jezik (list 9-12 spisa), utvrđen je raskid poslovnog-obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika, a prema kojemu se tuženik obvezao iznos koji mu je tužitelj platio u visini od 58.863,90 eura, te iznos naknade za izgubljenu dobit u visini od 14.436,10 eura uplatiti na račun tužitelja do 24. lipnja 2022.
11. Uvidom u transakciju tuženika (list 19 spisa) utvrđen je da je isti platio tuženiku iznos od 77.916,10 kuna dana 15. lipnja 2022. na ime povrata sredstava.
12. Uvidom u fotografije (list 30-34 spisa) jasno je razvidno da su isporučene mobilne kućice od strane tuženika prema tužitelju u nedovršenom stanju te time nisu niti upotrebljive.
13. Iskaze svjedoka sud je cijenio kao istinite, logične, realne i životne, te u skladu sa dokazima i činjenicama izvedenim i utvrđenim tijekom postupka, te im je stoga sud poklonio vjeru u cijelosti.
14. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik izvršio povrat novčanih sredstava na račun tuženika u iznosu od 77.916,10 kuna, odnosno protuvrijednosti eura od 10.341,24 eura. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka UL u cijelosti, a osobito u dijelu u kojem navodi da mu je avans od 6.000,00 eura koji je on uplatio tuženiku, tuženik vratio putem tužitelja na način da je istome isplatio iznos od 10.000,00 EUR, od čega je 6.000,00 EUR bilo namijenjeno njemu odnosno na ime povrata uplaćenog avansa od 6.000,00 EUR, a ostatak je ostao tužitelju. Isto navodi u svome iskazu i sam tužitelj navodeći da mu je tuženik uplatio iznos od 77.916,10 KN (10.341,24 eura), a od toga je 4.000,00 EUR bilo za njih, a 6.000,00 EUR za UL na ime predujma koji je isti uplatio tuženiku za isporuku jedne mobilne kućice od 45 m2, a do koje isporuke nije došlo. Dakle ostatak koji je ostao tužitelju predstavlja iznos od 4.341,24 eura, a budući je tužitelj povukao tužbu između ostalog i za iznos od 4.000,00 eura, to je za ostatak iznosa od 341,24 eura tužitelja trebalo odbiti, jer mu je navedeni iznos tuženik podmirio, stoga je sud donio odluku kao pod t. III izreke.
15. Odredbom čl. 249. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je određeno da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Dovodivši u korelaciju navedeni članak sa činjenicom da u spisu ne postoji pisani dokaz da su tužitelj i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor, već isto proizlazi iz izjave tužitelja, te svjedoka IL, te uzevši u obzir činjenicu da u odgovoru na tužbu tuženik niti ne spori da je primio iznos od 58.863,90 EUR od tužitelja na ime dogovorenog posla, dakle voljom tuženika koja se očituje u kontaktima sa tužiteljem, pristupanju obavljanja dogovora i prisustvovanju dogovaranja, kao i naknadnih isporuka nedovršenih kontejnera tužitelju, sud je mišljenja da je tuženik na taj način iskazao volju za sklapanje ugovora unatoč tome što u spisu ne postoji dokaz da su stranke ovoga postupka sklopili ugovor, te je tako nastao poslovni i obvezni odnos između tužitelja i tuženika.
16. Kupoprodajom se prodavatelj obvezuje predati stvar kupcu u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu za to dogovorenu cijenu. U ovome predmetu nesporno je utvrđeno da je kupac, ovdje tužitelj, unaprijed izvršio uplatu tuženiku cijene dogovorenih mobilnih kućica, a tuženik nije izvršio svoju obvezu kao prodavatelj i izvršio isporuku mobilnih kućica, niti je vratio cjelokupni uplaćeni iznos tužitelju, već samo manji dio, stoga je isti dužan vratiti iznos naveden pod t. I izreke presude.
17. Člankom 445. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kad je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete. Tuženik je u ovome slučaju prihvatio i potpisao sporazum s prijevodom na hrvatski jezik kojim je utvrđen raskid poslovnog-obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika, te se prema istome tuženik obvezao iznos naknade za izgubljenu dobit u visini od 14.436,10 eura uplatiti na račun tužitelja do 24. lipnja 2022., što također nije učinio, pa je shodno navedenome odlučeno kao pod t. II izreke presude.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članku 155. Zakona o parničnom postupku, te je sukladno utvrđenom VPS-u i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 6.105,40 EUR eura, a sve prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 511 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu dana 26.1.2023. od 511 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu dana 19.5.2023. po 511 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu dana 27.3.2025. po 511 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 2.044,00 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 4.088,00 eura, što uz PDV u iznosu od 1.022,00 eura, te sudske pristojbe na tužbu od 331,80 eura i sudske pristojbe na presudu od 663,60 eura, daje iznos ukupnog troška od 6.105,40 eura. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude od 100,00 eura budući na isto nije niti pristupio, te je preko navedenog iznosa tužitelj odbijen budući prilikom odmjeravanja iznosa troškova sud je uzeo u obzir visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 5.500,00 eura, stoga je odlučeno kao pod t. VI izreke.
18.1. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.
19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
U Otoku 9. svibnja 2025.
Sudac
Bojan Živković
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku: Hrvoje Alagić, odvjetnik iz Vukovara
2. Tuženiku: HL iz [adresa]
