REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1852/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista SCF, u pravnoj stvari tužitelja: STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 9. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25,93 eura (slovima: dvadeset pet eura i devedeset tri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 25,93 eura (slovima: dvadeset pet eura i devedeset tri centa) zakonsku zateznu kamatu od 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 9. svibnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan daljnji parnični trošak tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 9. svibnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 25,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 7. ožujka 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa BMW SERIJA 5 520d, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, OTP LEASING d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23780250353. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a sukladno odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj 7. ožujka prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 11. ožujka 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248610510222. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu tome jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 103-P1-1 u ukupnom iznosu od 2.410,64 eura (PDV uključen), a koju osnovicu po navedenom računu u iznosu od 1.928,51 eura da mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je oštećenik račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 1.902,58 eura, dok razliku od 25,93 eura po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 1.902,58 eura po računu, no ne i iznos od 25,93 eura, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 11. srpnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 25,93 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatnu stopu. U bitnome navodi kako tužitelj u tužbu tvrdi da je 7. ožujka 2024. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, ali da pritom ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o prometnoj nezgodi na koju se poziva, niti podatke i dokaze o vozilu štetnika, niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, a s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, da je tužitelj to dužan učiniti već u tužbi. Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu i ističe da je oštećenik dužan pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati, što u konkretnom slučaju nije bio slučaj jer je jednako kvalitetan popravak vozila mogao ostvariti u drugim radionicama s manjom cijenom sata rada. Tuženik je osporio Službeni cjenik radionice tužitelja, kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja u iznosu od 33,18 eura plus PDV. Prigovara i da vozilo nije popravljeno prema izvidu štete tuženika.

4. Podneskom od 12. studenoga 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja navodi kako je isti neosnovan, s obzirom da je ustupitelj/oštećenik Otp leasing d.d. ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju, a koju tražbinu tuženik nije podmirio, sve pozivajući se na čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na prigovor pasivnoj legitimaciji, tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer da iz obrazložene ponude tuženika od 23. svibnja 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici obveznog osiguranja štetnika broj 068600454871 pravno osnovan te se tuženik putem te ponude obvezao na isplatu iznosa od 2.214,36 eura ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu, time da je iznos od 1.902,58 eura isplaćen na račun tužitelja. Slijedom navedenoga, tužitelj osporava navode tuženika kako isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve budući je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 103-P1-1 i iznosa djelomične isplate tuženika, te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 25,93 eura. Da je tuženik temeljem prometne nezgode od 7. ožujka 2024. te dokumentacije koju posjeduje vezanu uz istu i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, uz napomenu da je samom isplatom nespornog iznosa tuženik potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici štetnika broj 068600454871, koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Ističe kako je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 3,17 sati, kao i potrošni materijal limara u iznosu od 7,92 eura, a što da u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 248610510222, te računu popravka br. 103-P1-1, slijedom čega da su navodi tuženika irelevantni i neosnovani, te usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 103-P1-1 od 26. travnja 2024. (list 9 spisa), izvod prometa po računu (list 10 spisa), izvid štete broj 248610510222 od 11. ožujka 2024. (list 11 spisa), obrazloženu ponudu od 23. svibnja 2024. (list 12 spisa), e-mail komunikaciju (prigovor zbog nepriznavanja cijene sata rada, list 13-14 spisa), odgovor na prigovor tuženika (list 15 spisa), narudžbenicu za popravak od 25. travnja 2024. (list 16 spisa), Cjenik tužitelja (list 17 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 11. srpnja 2024. (list 18-19 spisa) s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 20-22 spisa), sudsku praksu (list 23-40, 43-58 spisa), e- mail komunikaciju (list 41-42 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 59-62 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 72-75, 80-96 spisa).

7. Sud s obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 220. ZPP-a, nije proveo dokaz pribavom police osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika, niti saslušao ovlaštenu osobu tužitelja jer je isto ocijenio nepotrebnim, što je kasnije u tekstu ove odluke detaljnije obrazloženo.

8. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu stope zatraženih zakonskih zateznih kamata, ocijenio osnovanim.

9. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

10. Uvidom u Izvid štete broj 248610510222 od 11. ožujka 2024. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik za oštećenika OTP LEASING D.D., Zagreb, OIB: 23780250353 (dalje u tekstu OTP LEASING d.d/oštećenik), u odnosu na nezgodu od 7. ožujka 2024. i oštećeno vozilo marke BMW SERIJA 5 520D, registarske oznake [registarska oznaka], a prema polici sklopljenoj kod tuženika broj 068600454871. Uvidom u račun tužitelja broj 103-P1-1 od 26. travnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je isti izdan društvu OTP LEASING d.d. za popravak vozila prema izvidu štete tuženika broj 248610510222, za vozilo marke BMW 5 registarske oznake [registarska oznaka].

11. Uvidom u obrazloženu ponudu tuženika od 23. svibnja 2024. (list 12 spisa) utvrđeno je da je istu izdao tuženik društvu OTP LEASING d.d. za prometnu nezgodu od 7. ožujka 2024. i prema odštetnom zahtjevu od 7. ožujka 2024., za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], po broju štete 248610510222. Uvidom u istu ponudu jasno je utvrđeno da je za navedeni štetni događaj tuženik učinio nespornom svoju odgovornost za isti, odnosno zahtjev za naknadom štete ocijenio pravno osnovanim, ali je visinu štete procijenio na iznos od 2.214,36 eura, koja ponuda da se dostavlja elektronski. Da je osnovanost zahtjeva utvrđena na temelju potvrde nadležne policijske postaje, a da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete i fotografija oštećenog vozila, kao i da je račun popravka oštećenog vozila STIMOR d.o.o. umanjen za 25,93 eura zbog razlike u cijeni radnog sata, a što proizlazi i iz e-mail komunikacije s lista 13-14 spisa. Stoga ovaj sud smatra paušalnim i neosnovanim prigovore punomoćnika tuženika visini tužbenog zahtjeva jer da račun ne odgovara izvidu štete tuženika, budući da je iz citiranih dokumenata, a što i sam tuženik detaljno obrazlaže u odgovoru na tužbu, razvidno da je sporna isključivo cijena sata rada. Kako iz izvida štete i obrazložene ponude jasno proizlazi da je tuženik osiguratelj oštećenika, nije bilo potrebno pribavljati policu osiguranja štetnika kod tuženika.

12. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. srpnja 2024. (list 18-19 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili OTP LEASING d.d. kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 25,93 eura po računu broj 103-P1-1 u iznosu od 1.928,51 eura i temeljem izvida štete tuženika broj 248610510222, koje potraživanje prema tuženiku je OTP LEASING d.d. prenio na tužitelja (utvrđeno je i da je osnovica računa iznos od 1.928,51 eura, a da je tuženik platio iznos od 1.902,58 eura, te da je preostalo potraživanje od 25,93 eura do punog podmirenja računa).

13. S obzirom na navedeno i da je sud utvrdio nespornim nastanak štetnog događaja i štete prema dokumentaciji u spisu, te odgovornost osiguranika tuženika po polici 068600454871, a s obzirom na odredbu čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), te postojanje valjanog ugovora o ustupanju, sud je prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja ocijenio paušalnim i neosnovanim. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata u iznosu od 33,18 eura po satu, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 17 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 103-P1-1 (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 25,93 eura.

14. Kako je sud uvidom u Izvid štete (list 11 spisa) te obrazloženu ponudu od 23. svibnja 2024. nesporno utvrdio povezanost štetnog događaja i nastanka štete, te odgovornost tuženika kao osiguratelja štetnika po polici broj [broj police], sud je prigovor pasivnoj legitimaciji, nastanku štete i odgovornosti osiguranika tuženika za istu ocijenio paušalnima i neosnovanima. Jasno je utvrđeno da je riječ o štetnom događaju od 7. ožujka 2024., u kojem je oštećeno vozilo društva OTP LEASING d.d. registarske oznake [registarska oznaka], te da je izvršen izvid štete od strane tuženika broj 248610510222, te po istom procijenjen i plaćen nesporni iznos štete, pa je nesporno da je tuženik kao osiguratelj štetnika pasivno legitimiran. Sporna ostaje samo visina štete, ali zbog razlike u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje za svoje usluge i cijeni sata rada koju tuženik priznaje, što je sud detaljnije već ranije obrazložio, a što jasno proizlazi iz obrazložene ponude tuženika od 23. svibnja 2024. (list 12 spisa). Nadalje, u izvidu štete je predviđeno 3,17 sati rada limara za popravak vozila, te je za potrošni materijal limara predviđen trošak u iznosu od 7,92 eura, što u potpunosti odgovara stavkama u računu tužitelja, pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da račun ne odgovara izvidu štete, uz napomenu da su i dijelovi iz računa navedeni u izvidu štete, a da je sam tuženik u obrazloženoj ponudi i e-mail komunikaciji jasno naveo kako je razlika priznatog iznosa štete zbog cijene sati rada. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu i to kao osiguratelj štetnika, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

15. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno nije provedeno prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti je saslušan procjenitelj tuženika SC, niti je naloženo tužitelju da dostavi račune popravka vozila za 2024. s dokazom da su isti i plaćeni, niti je provedeno financijsko vještačenje na utvrđivanje okolnosti cijena sati rada jer je sud isto ocijenio nepotrebnim.

16. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 17 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, a sud je jasno utvrdio da je visina sporna samo u odnosu na razliku u cijeni sata rada, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 25,93 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj štetnika, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. Cjenik je službeni dokument tužitelja i ovjeren je potpisom i pečatom, te sud nema razloga sumnjati u njegovu valjanost, osobito stoga što je sukladno ranije iznesenim stavovima sama cijena sata rada poslovna odluka tužitelja kao gospodarskog subjekta, a ista je u skladu sa ostalom dokumentacijom u spisu, pa je prigovor tuženika valjanosti Cjenika sud ocijenio neosnovanim i paušalnim.

17. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

18. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da iz same obrazložene ponudu tuženika od 23. svibnja 2024. (list 12 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev od 7. ožujka 2024., a tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (8. ožujka 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim.

19. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu,a ne odnosu proizašlom iz trgovačkog ugovora, pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade od 50 bodova, odnosno iznos od 100,00 eura po Tbr. 7.t.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), uvećan za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, što sveukupno iznosi 125,00 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

22. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima s obzirom na činjenicu da se regresno potražuje isplata štete (točka III I IV izreke presude).

23. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

SCF

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB: 77159431991, po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana