9 P-193/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvj. u Šibeniku, protiv tuženika: AUTOKAMP IMPERIAL VODICE d.d., Vodice, Put Vatroslava Lisinskog 2, OIB: 06036125979, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 9. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće, kao osnovan, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Autokamp Imperial Vodice d.d. (OIB: 06036125979) platiti tužitelju ŽE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 30.285,86 € (u odnosu na plaće) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata od tužbe (03. ožujka 2021) do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu koji se odnosi na potraživanje naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao neosnovan, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Autokamp Imperial Vodice d.d. (OIB: 06036125979) platiti tužitelju ŽE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 15.142,93 € (u odnosu na naknadu za korištenje godišnjeg odmora) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata od tužbe (03. ožujka 2021) do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od donošenja ove presude.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je dana 22. travnja 2020. Nadzorni odbor tužitelja donio odluku o imenovanju tužitelja za direktora društva na rok od 4 godine. Sukladno navedenoj odluci, stranke da su dana 23. travnja 2020. sklopile Ugovor br. 2819/2020 o obavljanju poslova člana uprave-direktora na određeno vrijeme, i to za razdoblje od 23. travnja 2020. do 22. travnja 2024. godine. Navedenim Ugovorom u čl. 6. 1. ugovoreno je da direktoru društva pripada plaća u bruto iznosu u visini od 31.824,03 kn uvećano za dodatak na radni staž. U čl. 10. 1. istog Ugovora ugovoreno je:

"Sukladno zakonu o trgovačkim društvima, Društvo je ovlašteno u svako doba opozvati direktora. U slučaju otkaza ovog ugovora, osim u slučaju stečaja ili osobnog otkazivanja, imenovani direktor ima pravo na naknadu svih plaća utvrđenih ovim ugovorom do isteka ugovorenog mandata".

Nadalje je tužitelj naveo da u čl. 10. 2. Ugovora ugovoreno je da na ostala prava i obveze direktora koja nisu regulirana ugovorom, primjenjuju se određenja radnog zakonodavstva. Nadzorni odbor tuženika je dana 18. svibnja 2020. izmijenio navedeni Ugovor na način da direktoru u slučaju otkaza pripada naknada od šest (6) plaća. Uvidom u svoj radni status kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, tužitelj je ustanovio da mu je dana 30. studenog 2020. prestao radni odnos kod tuženika. Radi ostvarenja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, tužitelj je od tuženika ishodio potvrdu u prestanku rada radnika i plaći od 30. prosinca 2020. u kojoj stoji da je tužitelju prestao radni odnos dana 30. studenog 2020. zbog isteka ugovora o radu. Tuženik nije dostavio tužitelju odluku kojom se raskida ugovor o radu, a nedvojbeno je da navedeni ugovor nije istekao, već isti istječe 22. travnja 2024. Tužitelj je naveo da nije sporno da je tuženik ovlašten u svako doba opozvati ugovor, tužitelj ovom tužbom traži od tuženika:

a) isplatu naknade za godišnji odmor i to za 2018., 2019, i 2020., jer tužitelj u tim godinama nije koristio godišnji odmor. Naknada za godišnji odmor iznosi 38.031,47 kn, što predstavlja ugovorenu plaću od 31.824,03 kn + dodatak na radni staž, a što je razvidno iz tuženikove potvrde o prestanku rada radniku i plaći od 30.prosinca 2020. Dakle, tužitelj po ovom osnovu potražuje ukupno 114.094,41 kn (3 x 38.031,47 kn).

b) naknadu 6 plaća, što iznosi 228.188,82 kn (6 x 38.031,47 kn).

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku. Sukladno odredbi čl. 34.b st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a u vezi s odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23, dalje u tekstu: ZTD), za rješavanje sporova između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Isti sud nadležan je i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora, ili nadzornog, odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo. Slijedom navedenog, tuženik je predložio Općinskom sudu u Šibeniku predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje je tuženik naveo da, opreza radi, a postupajući sukladno pozivu Općinskog suda u Šibeniku od 8.1.2024. u predmetu pod poslovnim brojem Pr- 606/2021, da se na tužbu od 3.3.2021. očituje kako slijedi. Navodi da tužitelj predmetnom tužbom traži da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 45.428,78 EUR (342.283,23 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja tužbe pa do isplate. Tuženik je istakao da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik je naveo da je 23.4.2020. s tužiteljem sklopio Ugovor o obavljanju poslova člana uprave – direktora broj: 2819/2020 na određeno vrijeme, drugim riječima, predmetni Ugovor bio je vezan za trajanje tužiteljevog mandata na poziciji direktora društva tuženika. Zbog tužiteljevih teških povreda radne dužnosti, tuženik je Odlukom o opozivu imenovanja direktora društva od 11.11.2020. opozvao svoje ranije imenovanje tužitelja za direktora društva tuženika, a o kojoj je Odluci tužitelj obaviješten i posebnim dopisom tuženika od 26.11.2020. U vezi s tim, a imajući u vidu da je Ugovor o obavljanju poslova člana uprave – direktora bio izravno povezan s trajanjem mandata tužitelja na navedenoj poziciji, tuženik je istakao da je donošenjem Odluke o opozivu istekao radni odnos, a predmetni Ugovor mu je raskinut. Dakle, da tužitelj tužbom potpuno neosnovano potražuje naknadu šest plaća s osnova t. 10.1. st. 2. Ugovora, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o otkazu, već o raskidu Ugovora.

Također je tuženik naveo da, neovisno o navedenom, tužitelj ne bi imao pravo na takvu naknadu čak niti u slučaju otkaza Ugovora, obzirom da bi se tada radilo o izvanrednom otkazu. Naime, u takvom slučaju da bi bilo sasvim apsurdno odredbu čl. 10.1. st. 2. Ugovora tumačiti kao ”nagradu” tužitelju za tešku povredu radne dužnosti. Osnovni i jedini smisao takve ugovorne odredbe jest bio osigurati tužitelju materijalna sredstva u slučaju da mu bez njegove krivnje prestane radni odnos kod tuženika. Međutim, sasvim je očito da tužitelj pozivanjem na takvu odredbu u predmetnom parničnom postupku, a pod okolnostima vlastite teške povrede radnog odnosa, nastoji nezakonito pogodovati privatnim financijskim interesima, a koji nipošto nisu i ne smiju biti spojivi s naravi i svrhom takve odredbe. Osim toga, tuženik je istakao da tužitelj potpuno neutemeljeno potražuje i naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora u 2018., 2019. i 2020. godini. Uzimajući u obzir tužiteljevu poziciju u društvu tuženika prije opoziva, tuženik je istakao da je tužitelj samostalno raspolagao svojim pravom na određivanje perioda korištenja godišnjeg odmora, ni u kojem slučaju ne može biti na teret tuženika.

Tuženik je naveo da je sasvim nejasno na kojem temelju tužitelj zahtijeva takvu naknadu, obzirom da je svoje pravo na godišnji odmor za 2018. godinu mogao iskoristiti do 30. lipnja 2019., a za 2019. godinu do 30. lipnja 2020., kao i za 2020. godinu, a ničim ne dokazuje da to svoje pravo nije iskoristio. Tuženik je ukazao da je tužitelj godinama bio član Nadzornog odbora tuženika, a ujedno i dioničar s najvećim pojedinačnim udjelom u temeljnom kapitalu tuženika. Koristeći se svojim položajem, da je tužitelj za članove Nadzornog odbora tuženika izabrao članove vlastite obitelji (suprugu ZE, sina ČE te kćer PE) te u istom sastavu vršio izbor članova uprave tuženika. Takav način upravljanja i nadziranja poslovanja tuženika rezultirao je značajnim financijskim gubicima u iznosu od čak 689.215,74 EUR (5.192.896,00 kn) te nerazmjerno i neopravdano povećanim troškovima, a sve to u korist privatnih interesa tužitelja i članova njegove obitelji. U prilog navedenom da govori i nekoliko potvrđenih optužnica u kaznenim postupcima koji se vode protiv istih zbog opravdane sumnje na počinjenje kaznenih djela protupravnog pribavljanja imovinske koristi te prijevare u gospodarskom poslovanju. Tuženik je naveo da je protiv tužitelja osobno u tijeku je kazneni postupak pred Županijskim sudom u Zadru posl.br. K-3/2019 zbog sumnje da je protupravnim ponašanjem koje se izravno tiče postupanja s vlasničkim udjelima sebi i svojoj supruzi ZE (nekadašnjoj predsjednici Nadzornog odbora tuženika) pribavio protupravnu imovinsku korist od najmanje 5.813.259,01 EUR (43.800.000,00 kn). Osim toga, da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Šibeniku posl.br. K-9/2019, protiv tužitelja i njegove supruge potvrđena optužnica zbog kaznenog djela protupravnog pribavljanja imovinske koristi u iznosu od 1.260.866,68 EUR (9.500.000,00 kn). Konačno, protiv tužitelja, njegove supruge i sina ČE podnesena je i kaznena prijava zbog sumnje da su počinili kazneno djelo pribavljanja nepripadne materijalne koristi od 22.219.260,33 EUR. Dakle, da je, ne samo da je tužitelj, zajedno s članovima svoje obitelji, prethodno opisanim postupanjima maliciozno iskoristio svoj položaj i utjecaj u društvu tuženika nanijevši mu značajan financijski deficit, isti izravno nanio štetu i ugledu tuženika.

Nadalje, tuženik je naveo da je očito da se stoga nameće zaključak da tužitelj ovim putem, nezakonito tražeći naknadu plaće i naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, iznova pokušava ostvariti financijsku korist koja mu ne pripada. Slijedom navedenog, tuženik je predložio Naslovnom sudu tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Ugovora o obavljanju poslova člana uprave – direktora broj 281912020 od 23. travnja 2020. godine, Dodatka ugovoru od 30. travnja 2020. godine, Dodatka ugovoru od 18. svibnja 2020., Potvrde o prestanku rada radnika i plaći od 30. prosinca 2020. godine, Odluke o opozivu imenovanja direktora društva od 11. studenog 2020. godine, dopisa tuženika od 26. studenog 2020. godine i spisa Trgovačkog suda u Zadru pod poslovnim brojevima R1-68/2020, R1-56/2020, R1-57/2020, R1-58/2020 i R-59/2020

Odbija se prijedlog pun. tužitelja za pribavom spisa pod posl. br. Pr-7/21 budući bi po ocjeni ovog suda isto predstavljao odugovlačenje postupka a posebno s obzirom na činjenicu da je tužitelj u spis dostavio drugostupanjsku odluku u navedenom predmetu.

Nadalje, odustaje se od pribave spisa K-9/19 i K-3/19, budući bi po ocjeni ovog suda isto predstavljalo odugovlačenje ovog postupka te su odluke u navedenim predmetima irelevantne za ovaj postupak a sve obzirom na utvrđenja od pribavljenih spisa ovog suda.

Također, odbija se i prijedlog za saslušanje stranaka, budući se radi o trgovačkom sporu te spisu prileže sve isprave na temelju kojih je moguće donijeti odluku te bi isto također predstavljalo odugovlačenje postupka.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Odredbom čl. 244. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24) propisano je da tužbu kojom se pobija odluka iz st. 2 istog članka član ili predsjednik uprave može podnijeti pred sudom iz članka 40. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima u roku od 60 dana od dana kad je mogao saznati za odluku.

Odredbom čl. 247. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24) propisano je st. 2. da ako se nakon što se članovima uprave odrede primanja tako znatno pogoršaju prilike društva da bi dalje isplaćivanje primanja iz stavka 1. istoga članka za društvo značilo tešku nepravdu, nadzorni odbor, a u slučaju iz članka 245. stavka 3. istoga Zakona na zahtjev toga odbora sud, ovlašten je da ih primjereno smanji i da smanjenje primanja nema utjecaja na ostale dijelove ugovora člana uprave s društvom te da član uprave ima pravo na raskid ugovora s krajem narednog tromjesečja s time da je otkazni rok za to šest tjedana a st. 3. istoga članka propisano je da glavna skupština može na zahtjev dioničara iz članka 278. stavka 1. istoga Zakona donijeti odluku o smanjenju najvišeg iznosa primitaka iz članka 247.a stavka 1. točke 1. istoga Zakona.

Odredbom čl. 82. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je stavkom 1. da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora a stavkom 2. istoga članka je propisano da se naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.

Odredbom čl. 93. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je stavkom 1. da je poslodavac dužan, najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni a stavkom 3. istoga članka je propisano da se pod naknadom za neiskorišteni godišnji odmor iz ovoga članka podrazumijeva naknada za neiskorišteni godišnji odmor iz članka 82. ovoga Zakona.

Pregledom Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora br. 2819/20 od 23. travnja 2020. godine, dodatka Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora od 30. travnja 2020. godine i dodatka I. Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora od 15.05.2020. godine jasno proizlazi da je tužitelj ŽE odlukom Nadzornog odbora imenovan direktorom tuženika dana 22. travnja 2020. godine na rok od 4 godine a koji Ugovor po stavu sudske prakse predstavlja Ugovor o radu (čl. 9. Zakona o radu), kojim Ugovorom i dodacima je utvrđena plaća tužitelja u iznosu od 31.824,03 kune bruto.

Odredbom čl. 10. st. 1. Ugovora ugovoreno je da društvo u svako doba može opozvati direktora dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da u tom slučaju direktor ima pravo na 6 plaća.

Nadalje, odredbom čl. 7.2. ugovoreno je da direktora pripadaju materijalni troškovi koje imaju ostali zaposlenici s osnova radnog zakonodavstva, kao naknada za prijevoz i to za vrijeme za koje ne koristi službeno vozilo, regres za godišnji odmor, naknada za topli obrok i slično.

Pregledom Potvrde o prestanku rada radnika i plaći nesporno je tužitelju isplaćena plaća u bruto iznosu od 38.031,47 eura za 09/2020, za 10/2020 u iznosu od 38.031,47 eura, za 11/2020 iznos od 38.190,60 eura te tužitelj tužbom navodi da mu je plaća bila u iznosu od 38.031,47 kuna koju činjenicu tuženik nije osporio jedino je osporio tužiteljevo pravo na isplatu kako naknade za korištenje godišnjeg odmora odmor za 2018.g., 2019.g. i 2020.g. tako i zahtjeva za isplatu 6 plaća.

Oodlukom nadzornog odbora 11. studenoga 2020. godine tužiteljevo imenovanje za direktora je opozvano, a koja odluka o opozivu direktora, ovdje tužitelja, je istom dostavljena, a koja odluka je po ocjeni ovog suda valjana. Naime, opoziv je valjan dok se nevaljanost istog ne utvrdi sudskom odlukom, a kako tužitelj, nesporno nije pokrenuo tužbu pred nadležnim sudom kojim bi osporio valjanost odluke o prestanku člana uprava (direktora društva) to se smatra da je sa danom 30. studenog 2020. godine prestao radni odnos, a koju činjenicu je tužitelj i sam priznao kada je naveo da je temeljem navedenog zatražio naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Imajući u vidu naprijed navedeno, neosnovano se tužitelj poziva da mu je donošenjem privremene mjere u spisu ovog suda pod poslovnim brojem R- 168/20 onemogućen pristup prostorijama tuženika, jer isti nikad nije pokrenuo postupak pred nadležnim sudom kojom bi osporio valjanost odluke o prestanku člana uprave odnosno direktora društva.

Isto tako, irelevantno je za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari izvanparniči postupci koji su vođeni pred ovim sudom pod poslovnim brojem R-57/20, R-58/20 i R-56/20 jer isti nisu vođeni u odnosu na ovog tuženika, a u izvanparničnom predmetu pod poslovnim brojem R-59/20 radilo se o opozivu nadzornog odbora tuženika a ne i tužitelja kao uprave.

U odnosu na potraživanje tužitelja za naknadu regresa za 2018.g., 2019.g. i 2020.g. osnovano tuženik prigovara da isto potraživanje nije osnovano, te se u ovom konkretnom slučaju, po ocijeni ovog suda, valjaju primijeniti odredbe Zakona o radu jer Zakonom o trgovačkim društvima uopće nije regulirano pitanje naknade za korištenje godišnjeg odmora.

Tužitelj tužbom traži isplatu naknade za korištenje godišnjeg odmora temeljem Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora br. 2819/20 od 23. travnja 2020. godine, dodatka Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora od 30. travnja 2020. godine i dodatka I. Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora od 15.05.2020. godine, pa je stoga, potraživanje tužitelja naknade za korištenje godišnjeg odmor za 2018.g. i 2019.g. neosnovano, budući se isto odnosi za razdoblje prije potpisivanja navedenog ugovora.

Tužitelj bi, po ocijeni ovog suda, eventualno imao pravo naknade za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 23. travnja 2020. od potpisivanja ugovora do 30. studenog 2020.godine do prestanka ugovora, međutim, kako tužitelj, kao odgovorna osoba u tom periodu, nije dokazao da je tuženik postupio sukladno čl. 93. Zakona o radu, niti je dokazao da godišnji odmor u tom periodu nije koristio krivnjom tuženika. Stoga, je imajući u vidu navedeno, ovaj sud temeljem gore citiranih zakonskim odredbama u ovom dijelu ocijenio potraživanje tužitelja za naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora neosnovanim u cijelosti i za navedeni period od potpisivanja ugovora do prestanka istog.

U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova naknada plaće, po ocjeni ovog suda, isto je osnovano, budući je odredbom točke 10.1 Ugovora ugovoreno da u slučaju otkaza ovog ugovora, osim u slučaju stečaja društva ili osobnog otkazivanja, imenovani direktor, pored svih drugih zakonskih prava ima pravo na isplatu 6 ugovorenih plaća, to stoga, po ocjeni ovog suda a suprotno tvrdnjama tuženika da tužitelj nema pravo na isplatu 6 plaća, ovaj sud smatra da tužitelja pripada to pravo, budući je do opoziva tužitelja sa mjesta direktora došlo Odlukom nadzornog odbora.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je ocijenio, a temeljem gore citiranih zakonskih odredbi, da je potraživanje tužitelja s osnova naknade za godišnji odmor, neosnovano, dok je u odnosu na zahtjev za isplatu 6 plaća tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 38.031,47 kuna što daje ukupni iznos od 30.285,86 eura sa kamatom od podnošenja tužbe kako je to i presuđeno kao u točci 1. i 2. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tužitelju je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 21. siječnja 2025 g. u iznosu od 1.000,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima od 21.1.2025. g. i 25.3.2025. svako po iznosu od 1.000,00 eura (1.000,00 x 2 = 2.000,00 eura) što sve ukupno iznosi 4.000,00 eura te uvećano za PDV daje iznos od 5.000,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi, budući, istog nije specificirao.

Imajući u vidu da je tužitelj uspio sa cca 75% tužbenog zahtjeva parnični trošak tužitelja iznosi 3.750,00 eura.

Tuženiku je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 8. siječnja 2024. g. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 17.3.2025. g. u iznosu od 1.000,00 eura, te trošak zastupanja na ročištima od 21.1.2025. g. i 25.3.2025. svako po iznosu od 1.000,00 eura (1.000,00 x 2 = 2.000,00 eura) što sve ukupno iznosi 4.000,00 eura te uvećano za PDV daje iznos od 5.000,00 eura.

Imajući u vidu da je tuženik uspio sa cca 25%, to stoga, parnični trošak tuženika iznosi 1.250,00 Eura.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, kako je to odlučeno u točci 3. izreke ove presude.

U Šibeniku, 9. svibnja 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika