REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5527/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice HJC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu – Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Zagreb, Jordanovac 110, OIB: 26975482530, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odluke o izboru na suradničko radno mjesto asistenta, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Sveučilišta u Zagrebu – Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, KLASA: 100-01/21-01/152, URBROJ: 521-522-01-23-43 od 10. listopada 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III. Nalaže se tuženiku, Sveučilište u Zagrebu – Fakultet filozofije i religijskih znanosti, OIB: 26975482530, naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura (slovima: tri tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2.119,45 eura (slovima: dvije tisuće sto devetnaest eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: 100-01/21-01/152, URBROJ: 521-522-01-23-43 od 10. listopada 2023. odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prigovor protiv Odluke o izboru na suradničko radno mjesto asistenta, KLASA: 100- 01/21-01/152, URBROJ: 251-522-04-23-42 od 26. rujna 2023., kojim je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu izabrana na radno mjesto I. vrste - asistent, u znanstvenom području: humanističke znanosti, znanstvenom polju: filozofija, grani: povijest filozofije, na određeno vrijeme od šest godina u punom radnom vremenu.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je prvotna odluka tuženika iz 2022. godine, kojom je drugi kandidat izabran na isto radno mjesto, već poništena presudom Upravnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2023., ali da je tuženik i u ponovljenom postupku donio istu odluku bez izmjena, ponovno birajući istog kandidata, unatoč jasnim kriterijima natječaja. Tužiteljica ističe da je ispunjavala sve propisane uvjete natječaja, uključujući obrazovne kvalifikacije, poznavanje stranih jezika i znanstvenu djelatnost, dok izabrani kandidat ispunjava samo minimalni uvjet

– završen studij filozofije. Smatra da je tuženik nezakonito favorizirao odabranog kandidata, zanemarujući objektivne kriterije poput znanstvene aktivnosti i preporuka sveučilišnih profesora. Ističe da tuženik nije postupio u skladu s presudom Upravnog suda u Zagrebu, odugovlačeći donošenje nove odluke 118 dana nakon presude. Smatra da je ovakvo postupanje tuženika dokaz namjere diskriminacije i zlouporabe diskrecijskog prava pri odabiru kandidata, čime se narušava načelo transparentnosti i jednakosti u javnim natječajima. Predlaže poništiti rješenje tuženika od 10. listopada 2023. i Odluka o izboru na suradničko radno mjesto asistenta od dana 26. rujna 2023. te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje te naložiti tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističući da je tužiteljica pogrešno označila vrijednost predmeta spora te da su njezini navodi netočni i neutemeljeni. Osporava tvrdnje o dodatnim uvjetima natječaja, slabijem poznavanju jezika izabranog kandidata, nepostojanju preporuke profesora te prikrivanju stvarnog stanja. Naglašava da je natječaj bio za asistentsko mjesto, a ne znanstveno-nastavno, te da je Fakultetsko vijeće objektivno ocijenilo prednosti kandidata. Odluka je donesena zakonito, u propisanom postupku, i u skladu s pravnim stavovima Upravnog suda. Tuženik predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode iz tužbe. Ističe da tužiteljica iznosi iskrivljene činjenice i pogrešna tumačenja, posebno u vezi s poznavanjem latinskog jezika, dodjelom stipendija i preporukom sveučilišnog profesora. Naglašava da je izabrani kandidat imao odgovarajuće kvalifikacije, uključujući klasičnu gimnaziju, fakultetske ispite iz latinskog i grčkog te studij u Italiji. Također, Fakultetsko vijeće donijelo je odluku gotovo jednoglasno, a prigovor je uložila samo tužiteljica. Ističe da sud nema ovlast procjenjivati koji je kandidat najbolji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 28. svibnja 2024. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu tuženika. U bitnom tužiteljica smatra da su prigovori i navodi tuženika neosnovani i paušalni. Smatra da tuženik nije postupio u skladu s presudom Upravnog suda u Zagrebu te se i dalje poziva na iste dokaze. Nadalje, tek sada dostavlja određenu dokumentaciju, što dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost i pravovremenost. Tužiteljica osporava znanje stranih jezika izabranog kandidata, ističući da posjeduje bolju kvalifikaciju u tom pogledu. Također dovodi u pitanje autentičnost preporuke dostavljene tek u ovom postupku, premda je trebala biti ranije dostupna. Smatra da tuženik nije jasno obrazložio kriterije izbora kandidata te se oslanja na diskrecijsko pravo bez valjanih zakonskih osnova. Na natječaju nisu bili definirani objektivni kriteriji bodovanja. Tužiteljica tvrdi da izabrani kandidat ne ispunjava uvjete natječaja te da je ona objektivno bolji kandidat prema svim relevantnim parametrima.

6. Podneskom od 16. siječnja 2025. tužiteljica u bitnom dostavlja očitovanje na odgovor na tužbu zainteresirane osobe.

7. Sud je na raspravi od 25. veljače 2025. rješenjem naložio tuženiku dostaviti punomoć i cjelokupnu natječajnu dokumentaciju u roku od 30 dana.

8. Podneskom od 25. veljače 2025., zaprimljenim u Sudu 6. ožujka 2025., tuženik je dostavio punomoć.

9. Podneskom od 24. ožujka 2025., zaprimljenim u Sudu 25. ožujka 2025., tuženik je dostavio natječajnu dokumentaciju.

10. Podneskom od 29. travnja 2025. tužiteljica u bitnom navodi da tuženik nije postupio po rješenju suda od 25. veljače 2025. kojim mu je naloženo da dostavi cjelokupnu natječajnu dokumentaciju u roku od 30 dana. Iako je tuženik u podnesku od 24. ožujka 2025. godine naveo da dostavlja dokumentaciju, ista nije zaprimljena u sudskoj pisarnici. Tužiteljica stoga traži da sud provjeri je li dokumentacija dostavljena i, ako nije, da o tome obavijesti tuženika kako bi se izbjeglo odgađanje ročišta zakazanog za 6. svibnja 2025. kao dokaz svojih tvrdnji, tužiteljica prilaže molbu za izuzeće od 15. prosinca 2021. godine izv. prof. dr. sc. NJ, tadašnjeg prodekana tuženika, koji je upozorio na nepravilnosti u natječajnom postupku i zatražio izuzeće iz Povjerenstva zbog neprofesionalnog i nezakonitog postupanja. Ističe da je prof. NJ u više navrata istaknuo da se pogodovalo jednom kandidatu, iako je kandidatkinja HJC bila znanstveno i stručno superiornija. Tužiteljica dodatno ističe da je tuženik usvojio molbu prof. NJ čime je, prema njezinom mišljenju, konkludentno potvrdio navode o nezakonitostima. Na sjednici Fakultetskog vijeća 13. travnja 2022. godine NJ je ponovno ukazao na manipulacije u izvješću Povjerenstva, koje je, prema njegovim riječima, bilo necjelovito i pristrano. Tužiteljica zaključuje da tuženik sustavno odbija dostaviti traženu dokumentaciju jer je svjestan nezakonitosti u postupku te moli sud da, ako dokumentacija ne bude dostavljena, odluči prema stanju u spisu.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 25. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te zainteresirane osobe te raspravu 6. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe.

11.1. Sud je odbio prijedlog da se tuženiku dodjeli rok za očitovanje na zaprimljeni tužiteljičin podnesak te je pozvao opunomoćenik tuženika očitovati se na raspravi u odnosu na zaprimljeni podnesak ako smatra da se treba očitovati. Naime, podnesak tužiteljice upućuje na nepostupanje tuženika po rješenju ovoga Suda od 25. veljače 2025., kojim je tuženiku izričito naloženo da u roku od 30 dana dostavi cjelokupnu natječajnu dokumentaciju, a ne sadrži nove tvrdnje o meritumu spora. Nema nikakvog opravdanja da se tuženik poziva na potrebu dodatnog vremena za očitovanje na tvrdnje o vlastitom nepostupanju.

12. Tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja je osnovan.

13. Prema odredbi članka 48. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS) odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. Ta odredba odgovara odredbi članka 32. stavka 4. ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.).

13.1. Citirane odredbe predviđaju sankciju za pasivnost ili opstrukciju tuženika

– sud nije obvezan čekati, već može odlučiti na temelju stanja spisa, bez da tuženiku omogući novu priliku za dostavu. Dakle, ako tuženik ne dostavi cjelokupni spis predmeta, to predstavlja procesnu povredu i aktivira mogućnost presuđivanja bez spisa.

13.2. U konkretnom slučaju tuženik je dostavio spis predmeta, ali nije dostavio cjelokupnu dokumentaciju jer spis očito, primjerice, ne sadrži Odluku o imenovanju Povjerenstva za izbor na radno mjesto u suradničkom zvanju asistenta, KLASA: 100- 01/21-01/152, URBROJ: 522-04-21-22 od 14. srpnja 2021., a sadrži Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju Povjerenstva za izbor na radno mjesto u suradničkom zvanju asistenta, KLASA: 100-01/21-01/152, URBROJ: 522-04-21-23 od 15. prosinca 2021. Dostavljena Odluka o izmjeni Odluke (15. prosinca 2021.) jasno indicira da je prethodna Odluka (od 14. srpnja 2021.) postojala. Tužiteljica u spis dostavlja ispravu

– zahtjev za izuzeće prof. dr. sc. NJ od 15. prosinca 2021., koji korelira s izmjenom Odluke, a koji ukazuje na potencijalnu pristranost i nezakonitosti. Navedeno budi osnovanu sumnju u namjerno izostavljanje dijela natječajne dokumentacije i može se tumačiti kao opstrukcija sudske kontrole. Takve situacije u dosljednoj sudskoj praksi dovode do utvrđivanja nezakonitosti osporavanog rješenja.

14. Osporavane odluke donesene su izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-1259/22-20 od 31. svibnja 2023., kojom je poništeno rješenje, KLASA: 100-01/21-01/152, URBROJ: 522-01-22-27 od 30. ožujka 2022., kojim je odbijen prigovor protiv Odluke o izboru u suradničko zvanje i na radno mjesto asistenta, KLASA: 100-01/21-01/152, URBROJ: 522-04-22-25 od 16. ožujka 2022. Sud je ocijenio da se radi o predmetu u kojem se rješava po slobodnoj ocjeni, ali da iz obrazloženja osporenog rješenja nije bilo jasno na temelju kojih je razloga izabrani kandidat ocijenjen najboljim. Sud je istaknuo da slobodna ocjena ne znači samovolju te da odluka mora biti valjano obrazložena, posebno kada se odlučuje između više kandidata. Sud je ocijenio da tuženik nije dostatno obrazložio razloge za odabir određenog kandidata, što onemogućava ocjenu zakonitosti odluke i predstavlja povredu prava kandidata na jednako postupanje.

15. Prema odredbi članka 4. stavka 2. ZUS-a upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

15.1. Dakle, sud u upravnom sporu ne može ulaziti u slobodnu ocjenu javnopravnog tijela. Međutim, i takve pojedinačne odluke podliježu sudskoj kontroli sa svojim pravno vezanim dijelovima. Javnopravno tijelo i kada odlučuje prema slobodnoj ocjeni, dužno je prethodno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje. Stadij utvrđivanja činjenica prethodi slobodnoj ocjeni. Stoga se u upravnom sporu može ispitivati zakonitost postupka utvrđivanja činjenica, a ne može se ispitivati samo opredjeljenje javnopravnog tijela za jednu od mogućnosti koja iz takvog činjeničnog stanja proizlazi.

15.2. Ocjena zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene u upravnom sporu obuhvaća i ocjenu jesu li razlozi, kojima se javnopravno tijelo rukovodilo pri donošenju rješenja po slobodnoj ocjeni, u skladu sa ciljem u kome mu je dana ovlast rješavanja po slobodnoj ocjeni.

16. Upravni sud u upravnom sporu ne smije birati između kandidata i ne ocjenjuje koji je kandidat bolji, već, između ostalog, ispituje: je li činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno, je li odluka dovoljno obrazložena, je li u odlučivanju poštovana zakonom dopuštena svrha slobodne ocjene (npr. odabir najuspješnijeg studenta), je li poštovano načelo jednakog postupanja i transparentnost i dr. 17. Prema odredbi članka 97. stavka 1. Zakona, suradnička zvanja i odgovarajuća radna mjesta na sveučilištu su asistent i poslijedoktorand. Asistent i poslijedoktorand biraju se iz redova najuspješnijih studenata.

17.1. Prema odredbi članka 97. stavka 3. Zakona, osobu koja je završila diplomski sveučilišni studij, sveučilište odnosno sastavnica može izabrati u zvanje asistenta te s njom zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, u trajanju od šest godina na suradničkom radnom mjestu asistenta. Asistent je dužan upisati i redovito pohađati poslijediplomski sveučilišni studij, osim za asistente u umjetničkom području.

18. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik raspisao javni natječaj za izbor jednog izvršitelja (m/ž) na radno mjesto I. vrste u suradničkom zvanju – asistent, u znanstvenom području: humanističke znanosti, znanstvenom polju: filozofija, grani: povijest filozofije, na određeno vrijeme od šest godina, s punim radnim vremenom. Prema uvjetima natječaja pristupnik mora ispunjavati uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03., 105/04., 174/04., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17., dalje Zakon) te je određen obvezni uvjet: završen diplomski sveučilišni studij filozofije, prednosti su: uz završeni studij filozofije služenje latinskim jezikom i poznavanje jednog stranog jezika. Prijava na natječaj mora sadržavati: potpisan životopis i bibliografiju, preslik diplome, prikaz znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti, prijepis ocjena svih razina studija s prosjekom, motivacijsko pismo, preporuku sveučilišnog nastavnika, dokaz o državljanstvu, uvjerenje o nekažnjavanju, dokaz o ispunjavanju uvjeta i prednosti.

19. Prema stajalištu ovog Suda potrebno je razlikovati: a) obvezni uvjet (završen diplomski studij filozofije) – koji mora biti ispunjen da bi prijava bila valjana, b) prednosti (latinski i strani jezik) – koje daju prednost među kandidatima koji ispunjavaju obvezni uvjet, c) potrebna dokumentacija – koju svaki kandidat mora dostaviti kako bi prijava bila potpuna, ali koja sama po sebi nije „uvjet“ u smislu sadržaja koji se vrednuje za izbor kandidata. Dokumentacija kao što su motivacijsko pismo, preporuka i prijepis ocjena nije „posebni uvjet“ natječaja, nego standardni formalni zahtjev za potpunost prijave. Neispunjavanje tih zahtjeva može značiti da je prijava nepotpuna, ali to nije isto što i propisivanje dodatnih (posebnih) uvjeta natječaja.

20. Tuženik je pravilno utvrdio da uvjet završetka diplomskoga sveučilišnoga studija ispunjava oboje kandidata. Tuženik je pravilno utvrdio i da je prijava izabranog kandidata potpuna jer sadrži preporuku sveučilišnog profesora i dokaz o relevantnim djelatnostima (prikaz zbornika radova, sudjelovanje u izdavanju knjige kao urednik).

21. U ponovnom postupku tuženik je prilikom izbora usporedio izabranog kandidata s tužiteljicom te je izabranog kandidata ocijenio boljim kandidatom. 22. Tuženik je vrednovao studenske uspjehe kandidata: a) ocjene na diplomskom studiju, b) duljina trajanja studiranja, c) broj dekanovih priznanja, stipendija za izvrsnost i rektorove nagrade. Na temelju studentskih uspjeha tuženik je ocijenio da je izabrani kandidat bio uspješniji student od tužiteljice, jer u vrednovanju ocjena na diplomskom studiju diplomski prosjek ocjena izabranog kandidata veći od prosjeka tužiteljice, dok je zaključeno da je s aspekta nagrada i stipendija izabrani kandidat ostvario značajniji rezultat (6 naspram 5 tužiteljice). Što se tiče duljine trajanja studija ocijenjeno je da taj kriterij nije usporediv jer su tužiteljica i izabrani kandidat dobili priznanje kolegija koje su prethodno položili na studiju drugog sveučilišta.

23. Iako vrednovanje „studentskih uspjeha“ nije javnim natječajem bio izrijekom propisan kao prednost, ovaj Sud primjećuje da je u uvjetima natječaja navedeno kako pristupnik mora ispunjavati uvjete propisane Zakonom. Čak i da nema te odredbe u objavljenom Javnom natječaju u postupku treba primijeniti Zakon, a Zakonom je propisano da se asistent bira iz redova najuspješnijih studenata. Taj zakonski okvir daje osnovu da se „studentski uspjeh“ uzme u obzir, neovisno o tome je li to izrijekom navedeno u oglasu. Iz navedenog se može zaključiti kako vrednovanje „studentskih uspjeha“ (prosjek ocjena, brzina završetka, broj priznanja i nagrada) ipak predstavlja kriterij odabira koji daje prednost među kandidatima koji ispunjavaju obvezni uvjet.

24. Natječaj izričito traži „prijepis ocjena svih razina studija s prosjekom“, što jasno implicira da se kod ocjenjivanja treba uzeti u obzir ukupni prosjek svih završenih studija – preddiplomskog i diplomskog. Tuženik je, međutim, rangirao kandidate samo prema diplomskom prosjeku, pri čemu nije obrazložio zašto je tražio prijepis svih ocjena, a zatim kod vredovanja uzeo u obzir samo ocjene na diplomskom studiju.

25. Tuženik je vrednovao služenje latinskim jezikom i poznavanje jednoga stranoga jezika. Tuženik je utvrdio da je izabrani kandidat završio klasičnu gimnaziju, učio latinski jezik u srednjoj školi 4 godine, učio latinski jezik na studiju 2 semestra s ocjenama 5 i 3 te od stranih jezika poznaje talijanski jezik s ocjenom na maturi 5 i engleski s ocjenom 4. Tužiteljica je završila opću gimnaziju, učila latinski jezik u srednjoj školi 2 godine, učila latinski jezik na studiju 1 semestar s ocjenom 5 i od stranih jezika poznaje engleski i francuski (C2), talijanski i ruski (B1) te je prevela knjige sa stranog jezika.

26. Tužiteljica tvrdi da je latinski jezik na fakultetu učila četiri semestra, a tuženik je utvrdio da je taj jezik učila jedan semestar. U spisu se nalazi dokaz da je tužiteljica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu latinski jezik učila četiri semestra s ocjenama 10, iz čega proizlazi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje.

27. Poznavanje jednog stranog jezika navedeno je kao prednost u natječaju. Tuženik nije naveo kako je vrednovao poznavanje stranog jezika (je li važniji broj stranih jezika koje kandidat poznaje, je li važnija razina poznavanja stranog jezika ili praksa u radu sa stranim jezikom, kako se mjeri razina znanja stranog jezika). U takvim okolnostima, vrednovanje može biti nepredvidljivo i proizvoljno, što je suprotno načelima javnog natječaja, osobito načelu transparentnosti i jednakog tretmana.

28. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.

29. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.

30. Na temelju odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 151. ZUS-a odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.

31. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi 25. veljače 2025. i 6. svibnja 2025. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužiteljica ima pravo na naknadu u iznosu od po 1.000,00 eura. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke ove presude.

32. Prema ocjeni ovog Suda trošak za sastavljanje podnesaka od 28. svibnja 2024. i 29. travnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura, ne predstavlja opravdan izdatak. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška po osnovi nagrade za sastav podneska od 28. svibnja 2024. i istovremeno pravo na nagradu opunomoćenika za pristup na usmenu raspravu održanu 25. veljače 2025., već tužiteljica ima pravo na naknadu samo za zastupanje na raspravi. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška po osnovi nagrade za sastav podneska od 29. travnja 2025. i istovremeno pravo na nagradu opunomoćenika za pristup na usmenu raspravu održanu 6. svibnja 2025., već tužiteljica ima pravo na naknadu samo za zastupanje na raspravi. Naime, nije opravdano priznati tužiteljici dvostruku naknadu, jer se isti procesni učinak mogao postići usmenim izlaganjem navoda iz tog podneska na održanim raspravama.

32.1. U upravnom sporu obveza plaćanja pristojbe nastaje u roku od osam dana od primitka naloga za plaćanje pristojbe (članak 4. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.), a pristojbe se plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu (članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama). Pristojbena obveza nastaje tužitelju ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Pristojbena obveza tužiteljici nije nastala niti će nastati jer je tužbeni zahtjev usvojen. Stoga je zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 119,45 eura očito neosnovan.

32.2. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.119,45 eura. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 9. svibnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Jana Volenec Pećina, Zagreb, Metalčeva 5

2. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet filozofije i religijskih znanosti, [adresa] Zagreb, Jordanovac 110

3. HJ, [adresa]

4. U spis