REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Poslovni broj: Pn-25/2021-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužiteljice IJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tihomiru Pančiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 25. ožujka 2025., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 9. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE D.D., OIB: 94472454976, da tužiteljici IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 921,88 eur, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na taj iznos teče od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE D.D., OIB: 94472454976, da tužiteljici IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 414,99 eur, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 142,38 eur od 15. prosinca 2020.,
- na iznos od 118,14 eur od 15. siječnja 2021. i
- na iznos od 154,47 eur od 15. ožujka 2021.,
do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE D.D., OIB: 94472454976, da tužiteljici IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 800,00 eur, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a, koja na taj iznos teče od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa do iznosa od 3.020,82 eur, kao neosnovan.
IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.408,38 eur, zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st 2 ZOO- a koja na taj iznos teče od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest (15) dana.
V Odbijaju se zahtjev tužiteljice prema tuženiku za naknadu parničnog troška preko iznosa iz točke IV izreke te zahtjev tuženika prema tužiteljici za naknadu parničnog troška, kao neosnovani.
i
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužiteljice IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od 11. veljače 2021., zaprimljena na ovome sudu 12. veljače 2021., koja je bila podnesena protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE D.D., OIB: 94472454976, povučena u dijelu u kojemu tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.858,12 eur na ime naknade neimovinske štete i iznosa od 179,18 eur na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da se dana 31. listopada 2020., kada je tužiteljica išla na svoje radno mjesto prodavačice u trgovačkom društvu Duravit u [adresa], dogodila prometna nesreća krivnjom osiguranika tuženika ŽJ koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], na način da je isti oko 18,20 sati u [adresa] u [adresa] udario automobilom tužiteljicu u desnu stranu dok je prelazila preko pješačkog prijelaza i oborio ju na kolnik, uslijed čega da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede u vidu puknuća kolateralnih ligamenata desnog koljena uslijed udarca i hematome po tijelu te da je pretrpjela i strah. Tužiteljica navodi da ju je vozač udario pri punoj brzini, ne uočivši ju, iako je vikala i mahala, te da je pri dolasku policijskih službenika utvrđeno da nisu zatečeni nikakvi tragovi kočenja. Nadalje navodi da je vozaču odmah izdan obvezni prekršajni nalog od strane PP Pula, što je vidljivo iz potvrde koju je tužiteljica ishodila od MUP-a, PU Istarske, PPP Pula, od 2. studenog 2020. Nakon opisanog štetnog događaja tužiteljica se preko dva mjeseca kretala uz pomoć štaka, slabo je spavala te je trpjela svakodnevno jake bolove, a neizvjesno je trajanje liječenja i utjecaj pretrpljenih ozljeda na njezinu radnu sposobnost, s time da tužiteljica tvrdi da po dostupnoj dokumentaciji ista više neće moći raditi posao koji je radila, zbog čega će trajno gubiti na zaradi. Tužiteljica navodi da šepa na desnu nogu i otežano se kreće, uz pomoć štake, uz negativnu prognozu po navodima liječnika s obzirom na njezinu životnu dob. Za utvrđenje navedenih okolnosti tužiteljica predlaže njezino saslušanje, saslušanje svjedoka ŽJ, saslušanje svjedokinje RJ, kćeri tužiteljice, na okolnosti pružene tuđe pomoći i njege, uvid u Ugovor o radu tužiteljice sa Duravit d.o.o. [adresa] od 30. rujna 2020., uvid u Potvrdu MUP- a, PU Istarske, PPP Pula, broj: 511-08-29/06-P-623-5/2020, od 2. studenog 2020., pribavu podataka o izdanom prekršajnom nalogu službenim putem, kao i o eventualno vođenom prekršajnom postupku protiv osiguranika tuženika. Tužiteljica nadalje tvrdi da je više godina zaposlena u t.d. Duravit d.o.o. [adresa] na radnom mjestu prodavačice, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je u utuženom razdoblju bio sklopljen na određeno vrijeme od 1. studenog 2020. do 1. veljače 2021. te da je tužiteljica od nastupa štetnog događaja pa nadalje na bolovanju. Da nije bilo predmetne prometne nezgode tužiteljica bi u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. primala mjesečnu plaću u većem iznosu od iznosa naknadu plaće zbog bolovanja, zbog čega ista ima gubitak u zaradi. Također, tužiteljica je u radoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. primala tuđu pomoć i njegu, budući da se nije mogla skrbiti sama o sebi odnosno da se nije mogla sama oblačiti, obavljati kućanske poslove i spremati hranu. Kao dokaz navedenih okolnosti, tužiteljica je predložila uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu u utuženom razdoblju, pribavu službenim putem i uvid u zdravstveni karton tužiteljice, uvid u platne liste za tužiteljicu za utuženo razdoblje, potvrdu t.d. Duravi d.o.o. [adresa] o primanjima tužiteljice za period od 1. siječanj 2020. do 1. ožujka 2021., medicinsko vještačenje po ortopedu radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze između prometne nesreće i posljedica koje trpi tužiteljica, trajanje i intenzitet bolova, pretprljenog straha, eventualne naruženosti i smanjenja životne aktivnosti tužiteljice te potrebe i trajanja tuđe pomoći i njege, financijsko vještačenje gubitka u zaradi te uvid u prijedlog nagodbe – ponudu tuženika. Tužiteljica zbog opisanog štetnog događaja od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.780,00 eur na ime pravične novčane naknade, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. u iznosu od 414,99 eur, sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno utvrđenih iznosa do isplate, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.200,00 eur sa zateznim kamatama od presuđenja do ispate, sve kako je precizirano podneskom tužiteljice od 19. rujna 2024. i uređeno (ispravljeno u pogledu omaški u zbroju pojedinačnih iznosa) na ročištu za glavnu raspravu od 25. ožujka 2025. Na istome je ročištu tužiteljica povukla tužbu u odnosu na iznos od 1.858,12 eur na ime dijela neimovinske štete i u odnosu na iznos od 179,18 eur na ime dijela imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a koje iznose je tuženik već platio tužiteljici prije utuženja, vansudskim putem. Nakon navedenog povlačenja, kojemu se tuženik nije protivio, tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za isplatu ukupnog iznosa od 4.357,69 eur, od čega na ime neimovinske štete potražuje iznos od 921,88 eur, na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od 414,99 eur te na ime imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 3.020,82 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je činio nespornim činjenice nastanka predmetne prometne nezgode dana 31. listopada 2020., odgovornost svog osiguranika kao vozača koji je skrivio predmetnu nezgodu, a koji je bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika, za predmetno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] i to policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Slijedom navedenog, tuženik ne osporava ni svoju pasivnu legitimaciju o ovome postupku. Tuženik, međutim osporava visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu neimovinske štete, za koji smatra da je previsoko postavljen. Naime, nije sporno da bi tužiteljica u ovoj prometnoj nezgodi zadobila ozljedu u vidu kontuzije desnog koljena, međutim iz priložene medicinske dokumentacije razvidno je da je liječenje imalo uredan i uobičajen tijek te da je riječ o lakoj tjelesnoj ozljedi. Tuženik također primjećuje kako tužiteljica u privitku tužbe ne dostavlja cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, obzirom je iz nalaza fizijatra od dana 12. siječnja 2021. razvidno da je tužiteljici ordinirana daljnja fizikalna terapija. Tuženik nadalje ukazuje kako je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete putem poslovnog računa njezina punomoćnika isplatio naknadu neimovinske štete u iznosu od:
14.000,00 kn, poradi čega tuženik drži da je potraživnaje daljnje isplate naknade neimovinske štete povrh već isplaćenog iznosa neopravdano. Također, osporava se visina tužbenog zahtjeva za naknadom tuđe pomoći i njege. Naime, tuženik je uvažavajući ozljede koje je tužiteljica zadobila kao i tijek liječenja tužiteljici na ime naknade tuđe pomoći i njege isplatio iznos od: 1.350,00 kn, zbog čega drži da je potraživanje daljnje naknade na ime tuđe pomoći i njege povrh već isplaćenog iznosa neopravdano. Za utvrđenje navedenih činjenica tuženik predlaže da se u daljnjem tijeku postupka izvedu slijedeće dokazi: Uvid u potvrdu banke o izvršenom plaćanju iznosa od 15.350,00 kn na žiro račun punomoćnika tužiteljice od dana 26.02.2021., Uvid u nalog za plaćanje iznosa od 15.350,00 kn na žiro-račun punomoćnika tužitelja, Uvid u podatke o poslovnom računu punomonika tužiteljice, u slučaju osporavanja da bi tuženik izvršio isplatu iznosa od 15.350,00 kn službenim putem od poslovne banke punomoćnika tužiteljice zatražiti podatak o izvršenoj isplati od strane tuženika, podredno izvesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti činjenice izvršene isplate po tuženiku, naložiti tužiteljici dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije, Službenim putem od ordinarijusa tužiteljice, a nakon što ista dostavi podatak o osobi svojega ordinarijusa zatražiti i pribaviti cjelokupan zdravstveni karton tužiteljice, izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnosti iz tužbe, izvesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnosti zadobivenih ozljeda te pretrpljene neimovinske štete (ovaj dokaz tuženik predlaže s obzirom na sadržaj članka 219 st.2 ZPP-a.). Tuženik nadalje osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu. Tuženik ukazuje kako iz činjeničnih navoda iz tužbe da bi tužiteljica stradala prilikom odlaska na posao prozilazi kako je riječ o ozljedi na radu. Ukoliko je riječ o ozljedi na radu tada tužiteljica sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13,137/13 i 98/19) iz čl.55 st.2t.8 ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od prosječno ostvarene plaće u prethodna 6 mjeseca. Nadalje niti isprave koje sam tužitelj u privitku tužbe dostavlja ne govore u prilog tome da bi tužiteljica gubila na plaći iznos koji tužbom potražuje. Ponajprije se ukazuje kako iz Ugovora o radu kojega tužiteljica u privitku dostavlja jest razvidno da je ista bila zaposlena na određeno vrijeme i to na razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. siječnja 2021. (str.1. ugovora o radu). Tuženik također ukazuje kako nije dostavljen podatak koji svaki ugovor o radu mora imati temeljem čl.10 st.4t.6 Zakona o radu (NN 936/2014,127/17,98/19), odnosno podatak o ugovorenoj plaći. Nadalje, iz obrasca IP dostavljenog po poslodavcu tužiteljice razvidno je kako je prosječna netto plaća tužiteljice u razdoblju od 6 mjeseci prije ozlijeđivanja iznosila 3.250,40 kn, a da joj je za mjesec studeni isplaćena ukupna naknada u iznosu od 3.250,00 kn, a za mjesec prosinac iznos od 2.177,67 kn, dok za mjesec siječanj nije dostavljen podatak o neto isplati (redak 9 IP obrasca koji se dostavlja Poreznoj upravi). Nadalje, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između ove prometne nezgode i gubitka na zaradi tužiteljice, naime tužiteljica ne dostavlja u privitku tužbe potvrde o nesposobnosti za rad odnosno tzv. doznake, s time da imajući u vidu karakter ozljede tužiteljice to je bolovanje duže od 30 dana neopravdano, a sve s obzirom na sadržaj Pravilnika o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti. Na navedene okolnosti tuženik predlaže slijedeće dokaze: Od poslodavca tužiteljice zatražiti dostavu ugovora o radu za tužiteljicu nakon dana 31. siječnja 2021., od HZZO-a Područna služba Pazin zatražiti službenim putem dostavu podataka u kojemu iznosu i za koje razdoblje su tužiteljici isplaćene naknade za bolovanje te dostavu tzv. doznaka temeljem kojih su isplaćene, od poslodavca tužiteljice službenim putem zatražit IP obrazac za mjesec siječanj i veljaču 2021.
3. Člankom 193. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008 i 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da se tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 25. ožujka 2025. nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom na tome ročištu, sud je temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.
4. U dokaznom postupku, radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice, salušanjem svjedokinje RJ, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tini Tepšić, dr.med. spes. Ortopedije, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, dipl.oec., saslušanjem vještaka ortopeda Tine Tepšić te čitanjem odnosno uvidom u slijedeću dokumentaciju: tužbu (str. 1. do 5. spisa), Potvrdu MUP-a, PU Istarske, PPP Pula, Klasa: 211-04/20- P-623-5/2020, od 2. studenog 2020. (str. 7. do 8. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tužiteljice, broj 511-08-29/2- 51/104-4/2020, od 31. listopada 2020. (str. 9. do 10. spisa), Ugovor o radu (str. 11. do 14. spisa), Obrazac IP za tužiteljicu, za 2020. godinu, izdan od Duravit d.o.o. [adresa], od 10. prosinca 2020. (str. 15. spisa), Obračun isplaćene plaće/naknade plaće – Obrazac IP1, za tužiteljicu za studeni 2020. (str. 16. do 17. spisa), Obračun isplaćene plaće/naknade plaće – Obrazac IP1, za tužiteljicu za prosinac 2020. (str. 18. do 19. spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 20. do 25. spisa), odgovor na tužbu (str. 28. do 31. spisa), bankarsku potvrdu o plaćanju (str. 32. spisa), interni nalog za jednokratnu isplatu (str. 33. spisa), dopis HZZO Klasa: 700-01/21-01/63, od 20. listopada 2021. (str. 55. spisa), RS za naknade za tužiteljicu za razdoblje od 31. listopada 2020. do 20. listopada 2021., izdan od HZZO, PS Pazin (str. 56. spisa), Obrazac IP za tužiteljicu, za 2021. godinu, izdan od Duravit d.o.o. [adresa], od 18. listopada 2021. (str. 57. spisa), podnesak tužiteljice od 4. ožujka 2022. (str. 62. do 63. spisa), Obrazac IP za tužiteljicu, za 2021. godinu, izdan od Duravit d.o.o. [adresa] (str. 64. spisa), Obrazac IP za tužiteljicu, za 2020. godinu, izdan od Duravit d.o.o. [adresa] (str. 65. spisa), dopis tužiteljice tuženiku naslova "Dostava dokumentacije" od 7. siječnja 2021. sa potvrdom predaje pošti preporučenom pošiljkom (str. 66. do 67. spisa), dopis tužiteljice tuženiku naslova "Dostava dokumentacije" od 21. siječnja 2021. sa potvrdom predaje pošti preporučenom pošiljkom (str. 68. do 70. spisa), podnesak tuženika (str. 75. do 78. spisa), Ugovor o radu od 30. rujna 2020. (str. 86. do 92. spisa), podnesak tuženika (str. 93. do 94. spisa), iskaz tužiteljice sa zapisnika o ročištu za glavnu raspravu od 7. prosinca 2022. (str. 96. do 97. spisa), iskaz svjedoka RJ sa zapisnika o ročištu za glavnu raspravu od 7. prosinca 2022. (str. 98. spisa), zdravstveni karton tužiteljice u CD formatu (str. 106. do 107. spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Tine Tepšić, dr. med., spec. ortopedije od 11. travnja 2023. (str. 111. do 114. spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 115. do 124. spisa), podnesak tužiteljice od 23. svibnja 2023. – očitovanje na Nalaz i mišljenje (str. 133. do 137. spisa), podnesak tuženika od 23. listopada 2023. - očitovanje na Nalaz i mišljenje (str. 138. do 143. spisa), podnesak tuženika od 25. listopada 2023. (str. 144. do 146. spisa) sa prilogom – sudskom praksom – Rješenje VSRH broj Revd 2013/2023-2 od 7. lipnja 2023. (str. 147. do 149. spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka medicinske struke Tine Tepšić, dr. med., spec. ortopedije sa zapisnika o ročištu za glavnu raspravu od 19. prosinca 2023. (str. 153. do 154. spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameše od 7. rujna 2024. (str. 164. do 167. spisa), podnesak tužiteljice od 19. rujna 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje (str. 172. do 175. spisa), podnesak tuženika od 18. ožujka 2025. – očitovanje na nalaz i mišljene (str. 178. do 182. spisa).
4.1. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku u preostalom dijelu (nakon djelomičnog povlačenja tužbe) djelomično je osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari, preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 921,88 eur, na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. iznos od 414,99 eur te na ime naknade imovinske štete za primljenu tuđu pomoć i njegu u istome razdoblju u iznosu od 3.020,82 eur, sve sa pripadajući zateznim kamatama.
7. U ovoj pravnoj stvari, temeljem postojećih dokaza u spisu i izjava stranaka, nije sporno da je osiguranik tuženika ŽJ **.**.2020. u [adresa] u [adresa], upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], skrivio prometnu nesreću u kojoj je stradala tužiteljica i to na način da je istu udario automobilom u desnu stranu dok je prelazila preko pješačkog prijelaza i oborio ju na kolnik, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i pretrpjela strah. Nije sporno da je dotični ŽJ u vrijeme štetnog događaja bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika (slijedom čega tuženik ne osporava svoju pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari), niti je sporna činjenica da je isti isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Također, nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. siječnja 2021. bila zaposlena kod t.d. Duravit d.o.o. [adresa].
8. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, zatim visina postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te je sporna osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu tužiteljice u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021., a u svezi s tim i pitanje uzročno-posljedične veze bolovanja tužiteljice u navedenom razdoblju sa predmetnim štetnim događajem.
9. Sud je na ročištu od 7. prosinca 2022. saslušao tužiteljicu. Ista je iskazala da je dana 31. listopada 2020. u večernjim satima išla sam na posao, pošto je taj tjedan radila u radnom vremenu drugačije nego inače i to od 7,00 do 12,00 sati i od 18,00 do 20,00 sati, a sve kako bi u trgovini u kojoj radi bile prisutne dvije zaposlenice, naime ona i kolegica, sve na traženje poslodavca, a zbog oružane pljačke koja se tjedan dana prije toga zbila u trgovini. Navodi da je toga dana kao i uobičajeno išla na posao autobusom te da je izašla na autobusnu stanicu ispod nekadašnje Bile, a sada Špara, kada je krenula prelaziti cestu preko pješačkog prijelaza sa lijeve strane, iz pravca grada na nju je naletjelo auto, kojeg je vidjela i osjetila da će ju udariti te ga je pokušala izbjeći, međutim on ju je pokupio na način da ju je udario u desno koljeno i pri tom srušio na pod. Ostala je pri svijesti, prolaznici su je pokušali podići ali nije dala budući da ju je jako boljela noga te je odmah sama nazvala šeficu koja je rekla da će odmah obavijestiti hitnu i policiju, međutim ona je sama nazvala broj 112 te su dežurni djelatnici nazvali policiju i hitnu. Misli kako vozač nije ni primijetio da ju je udario, ali su ga zaustavili prolaznici. Nedugo zatim je došla hitna pomoć. Po dolasku na hitnu dali su joj tablete protiv bolova te su joj odmah učinili rendgen desnog koljena. Rečeno joj je da prema nalazu rendgena nije vidljiva fraktura, ali da je moguće da je riječ o ozljedi tetiva ili ligamenata s obzirom na bol u nozi te su joj dali uputnicu za pregled kod dežurnog kirurga, budući da u tom trenutku nije bilo ortopeda. Na hitnu je zatim došla i policija te su joj dali da puše balon radi testiranja na alkohol i droge i test je bio negativan. Isto su učinili i sa vozačem, tako su joj rekli djelatnici policije, te su joj rekli da se javi osiguranju vozača s obzirom da je on kriv za nesreću. Napravili su odgovarajući zapisnik koji je potpisala. Odmah drugi dan javila se svom liječniku opće prakse koji ju je uputio na hitan ultrazvuk desne noge koji je pokazao rupturu kolateralnih ligamenata. Nakon toga joj je kirurg stavio privremenu longetu koju je nosila dva tjedna pri čemu je jednom tjedno odlazila na kontrolu. Nakon skidanja longete stavljen joj je gips na desnu nogu i to od bedra pa sve do stopala, uključivo i stopalo. Za to vrijeme je morala strogo mirovati, a gips je nosila malo manje od dva tjedna (ne može se točno sjetiti). Po skidanju gipsa propisana joj je fizikalna terapija u trajanju od 22. prosinca 2020. do 12. veljače 2021. Fizikalna terapija se sastojala od struje, magneta i vježbi za hodanje. Nakon završetka fizikalne terapije bilo joj je dosta lakše, ali je i dalje bila prisiljena hodati na štakama i to sve negdje do svibnja 2021. Nakon toga je počela postupno, samostalno hodati, najprije se oslanjajući samo više na jednu nogu, a postupno i na drugu ozlijeđenu nogu. Od samog dana prometne nezgode do 31. siječnja 2021., kada joj je istekao Ugovor o radu na određeno vrijeme sa poslodavcem Duravit, bila je na bolovanju cijelo vrijeme te joj Ugovor nije produžen budući da je poslodavac vidio da nije u stanju raditi. Za vrijeme bolovanja primala je naknadu plaće od poslodavca, a nakon isteka Ugovora o radu primala je novčanu naknadu kao nezaposlena osoba. Naknada plaće je bila negdje oko dvije tisuće i nešto kuna, dok se ne sjeća koliko je iznosila novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti. Napominje kako je za svo vrijeme bolovanja i daljnjeg liječenja o njoj brinula kćerka, na način da joj je kuhala, prala ju, išla u trgovinu, vodila liječniku i na drugi način brinula o njoj. Inače, kćer nije bila u radnom odnosu. Na upit suda da li je uopće radila u 2021. godini tužiteljica je odgovorila kako je radila mjesec dana u Arena Hospytaliti grupi, na radnom mjestu čistačice-spremačice, te je od listopada 2021. pa sve do dana saslušanja u ovome postupku zaposlena u jednoj agenciji za čišćenje. Na upit svog punomoćnika da li je kod bivšeg poslodavca I koristila godišnji odgovor, tužiteljica odgovara kako nije niti joj je poslodavac isplatio naknadu za ne iskorišteni godišnji odmor.
9.1. Na istom je ročištu saslušana i svjedokinja RJ, kćer tužiteljice, na okolnosti pružanja tuđe pomoći i njege tužiteljici. Svjedokinja je iskazala da je za u vremenu od 31. listopada 2020. do negdje 3., 4. mjeseca 2021., pružala pomoć svojoj majci (tužiteljici) u njenom stanu, budući da je imala nogu u gipsu, na način da joj je obavljala sve što je trebalo, pa je tako čistila, prala, kuhala, peglala i odlazila u trgovinu te se i na drugi način brinula o njoj, te ju je također i pratila u bolnicu te kod liječnika. Navodi da je također i njen dečko majku redovito vozio gdje treba, budući da ona nemam vozačku dozvolu. I nakon što je tužiteljica skinula gips, ona joj je i dalje svakodnevno dolazila pomagati, pri čemu je u pravilu ostajala i cijeli dan te je ponekada i spavala kod tužiteljice. Na upit suda da li zna kakvu je ozljedu pretrpjela njena majka, svjedokinja je odgovorila kako ju je oborio automobil te je pri tom zadobila puknuće ligamenata.
10. Radi utvrđivanja visine nastale neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i osnove i visine imovinske štete za izgubljenu zaradu (potonje isključivo u odnosu na uzročno-posljedničnu vezu štetnog događaja i bolovanja tužiteljice te trajanja tog bolovanja) proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu dr. Tini Tepšić. Sud je vještaku dao zadatak da dade mišljenje: 1. O uzročno-posljedičnoj vezi između prometne nezgode i posljedica koje trpi tužiteljica, 2. O intenzitetu bolova koje je tužiteljica trpjela odnosno koje trpi i u kojem trajanju, 3. Da li je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti te ako jeste u kojem se stupnju isto može izraziti, 4. Da li je kod tužiteljice došlo do naruženja i u kojem se stupnju isto može izraziti, 5. O pretrpljenom strahu tužiteljice i u kojem se stupnju isto može izraziti, 6. O uzročno-posljedičnoj vezi između prometne nezgode i bolovanja tužiteljice, kao i potrebe tuđe pomoći i njege te u čemu se ista ogleda, a sve u razdoblju od 1.studenog 2020 do zaključno s 31. siječnja 2021. Vještak je na navedena pitanja odgovorio Pisanim Nalazom i mišljenjem ortopeda od 11. travnja 2023. (str. 111. do 114. spisa). U istome vještak uvodno navodi da je kod izrade Nalaza i mišljenja procijenio samo one tegobe tužiteljice koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Nalazom je u bitnome utvrđeno da je mehanizam ozljede nalet osobnog automobila na tužiteljicu kao pješaka, uslijed čega je ista zadobila direktan udarac u desno koljeno te je od udarca pala na suprotnu stranu tijela. Vještak je utvrdio slijedeće dijagnoze ustanovljenih ozljeda tužiteljice: Natuk desnog koljena i Nepotpunu rupturu medijalnog pobočnog ligamenta desnog koljena. Utvrđen je nadalje tijek liječenja navedenih ozljeda na način da je navedeno da je tužiteljica sa mjesta nezgode vozilom Hitne medicinske pomoći upućena u OB Pula na obradu i liječenje. Po učinjenoj radiološkoj obradi na kojoj se ne uoči znakova svježe koštane traume, tužiteljicu se otpušta na kućnu njegu sa preporukom hladnih obloga, mirovanja i elevacije noge te kontrole ortopeda/traumatologa u slučaju pogoršanja. Na kontroli kirurga 9.11.2020 postavila se sumnja na ozljedu kolateralnih ligamenata koljena te je tužiteljica upućena na žurni ultrazvuk koljena. Ulz+trazvuk desnog koljena učinjen je dana 12.11.2020 te je isti pokazao nepotpunu rupturu medijalnog kolateralnog ligamenta. Kirurg je na kontroli istoga dana preporučio nastaviti poštedno hodati sa štakama uz vrlo poštedno opterećenje noge te je iste mjere preporučio nastaviti dalje na ponovnom kontrolnom pregledu 19.11.2020. Tada kirurg tužiteljicu naručuje na kontrolu traumatologa za mjesec dana, tj.17.12.2020. Traumatolog je 17.1.2020 kliničkim pregledom utvrdio da je koljeno nepodraženo, no da i dalje postoji bolnost hvatišta kolateralnog ligamenta kao i nepotpune kretnje te preporuča nadalje hod sa jednom štakom i punim opterećenjem noge kao i fizikalnu terapiju. Prvi pregled fizijatra je učinjen dana 18.12.2020 kada je propisan prvi ciklus terapija te ponovno 12.1.2021 kada se preporuča ponavljanje terapija. Na kontrolnom pregledu traumatologa 14.1.2021 navodi se subjektivno poboljšanje uz lokalno manju bolnost te nedostatak terminalne fleksije od 20 stupnjeva. Po odrađenom drugom ciklusu fizikalnih terapija fizijatar na kontrolnom pregledu dana 8.3.2021 zaključuje liječenje. Tijekom liječenja tužiteljica navodi da je nosila imobilizaciju koljena u trajanju oko mjesec dana. Obzirom na šture podatke o trajanju imobilizacije u medicinskoj dokumentaciji (nalaz fizijatra), istu je potrebno procijeniti empirijski te dinamikom kontrolnih pregleda kirurga. Uvidom u dinamiku kontrolnih pregleda, vještak je utvrdio da je imobilizacija u vidu longete postavljena 12.11.2020 po uvidu u uzv nalaz koji bi predstavljao indikaciju za postavljanje imobilizacije koljena te je 19.11. izmijenjena u puni gips koji bi bio odstranjen nakon 4 tjedna kada je ponovljen klinički pregled (bez imobilizacije) i preporučena fizikalna terapija. Osim imobilizacijom, tužiteljica je liječena metodama fizikalne terapije i to 2 ciklusa po 10 dolazaka što je vidljivo iz kartona fizikalne terapije koje je tužiteljica dostavila na uvid tijekom kliničkog pregleda. Tijekom liječenja tužiteljica je na bolovanju provela 4 mjeseca. Isto je utvrđeno uvidom u osobni zdravstveni karton tužiteljice. Liječenje tužiteljice zaključeno je 8.3.2021., što potvrđuje nalaz fizijatra od istoga dana. Medicinsku dokumentaciju koja nije priložena spisu, a tužiteljica ju je donijela na uvid tijekom kliničkog pregleda, vještak je priložio svome Nalazu (str. 115. do 124. spisa) te je ista dostavljena strankama kao prilog Nalaza. Vještak je, nadalje utvrdio slijedeće subjektivne tegobe tužiteljice: "Subjektivne smetnje tužiteljice javljaju se uglavnom pri dužem stajanju i hodanju kao tupa bol i pečenje sa unutarnje strane koljena. Nakon opterećenja desno koljeno joj otiče. Ne može čučnuti niti opteretiti koljeno u savijenom položaju. Ima dojam nestabilnosti desnog koljena te zato oprezno hoda po stepnicama i neravnim terenima. " Vještak, nadalje, iznosi klinički nalaz fizikalnog pregleda učinjenog dana 27.03.2023. na način da navodi slijedeće: "- Hoda samostalno, bez pomagala, usporenim koracima - Oba koljena u fiziološkom valgusu, nepodražena- Oba koljena punog opsega kretnji - Palpatorna bolnost desnog koljena u području medijalne zglobne pukotine- Desno koljeno nestabilno u dva smjera, test prednje ladice +, varus-valgus stres test + - Lijevo koljeno stabilno - Kukovi slobodni."
10.1. Vještak je dokumentirane ozljede tužiteljice, navedene u prethodnoj točci obrazloženja, procijenio na način da je utvrdio da je tužiteljica trpila fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog (1) dana i to na dan ozljede i idućeg dana, no nakon mirovanja i analgetske terapije bol je regredirala u bol srednjeg intenziteta. Bol srednjeg intenziteta utvrđena je u trajanju od petnaest (15) dana, na način da se javila u nastavku boli jakog intenziteta koji su dijelom spontano te dijelom uz analgetsku terapiju regredirali do bolova srednjeg intenziteta. Po postavljanju imobilizacije prelaze u bolove slabijeg intenziteta. Isti bolovi javljali su se po odstranjenju imobilizacije te tijekom i nakon fizikalne terapije. Bol slabijeg intenziteta utvrđena je u trajanju od trideset (30) dana te se ista javlja kako se liječenje privodi kraju nastavkom na bolove srednjeg intenziteta. U odnosu na kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha, istu je vještak procijenio kao strah jakog intenziteta u trajanju od jednog (1) dana (na dan ozljede i vezan je uz samo ozljeđivanje); zatim kao strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva (2) tjedna, koji potom prelazi u strah lakog intenziteta (po utvrđenju dijagnoze i postavljanju imobilizacije) u trajanju od mjesec dana, zbog nesigurnosti ishoda liječenja. Vještak pri tom posebno navodi da kod procjene straha kod tužiteljice naglašena je i egzistencijalna komponenta obzirom da je bila podstanar te zaposlena na određeno vrijeme, brinula je kako će privređivati, radi čega je bila razdražljiva, nervozna te loše spavala noću. Nadalje, utvrđeno je da kao posljedica predmetne ozljede nije zaostalo naruženje. U odnosu na kavlifikatorni element povrede prava osobnosti u vidu trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti (smanjenje životne aktivnosti), istu je vještak utvrdio u postotku od 10%. Navedeno vještak obrazlaže nestabilnošću koljena zaostaloj po ozljedi istoga dana 31.10.2020. Naime, navodi vještak, iz osobnog zdravstvenog kartona jasno je vidljivo da prije predmetne ozljede tužiteljica nije imala nikakvih smetnji sa istim koljenom niti je nakon predmetne ozljede evidentirana ponovna ozljeda koljena. Stoga nestabilnost koljena evidentirana pri kliničkom pregledu dana 27.3.2023 može biti posljedicom samo ranije navedene ozljede. Iako kliničkim pregledom vještak ne nalazi elemenata posttraumatskih degenerativnih promjena u smislu artroze, vještak smatra da je vrlo vjerojatno da će tijekom godina doći do razvoja iste, što će rezultirati većim bolovima te smanjenim opsegom kretnji u desnom koljenu. Trajno umanjenje životnih i radnih sposobnosti tužiteljice očituje se i u nemogućnosti dugotrajnog stajanja i hodanja te se nakon istih javljaju bolovi u koljenu i oteklina. Također, tužiteljica ne može raditi poslove koji uključuju klečanje i čučanj, kao i hod po neravnom terenu te prelaženje većeg broja stepenica odjednom.
10.2. U odnosu na potrebu za tuđu pomoć i njegu, vještak je istu procijenio u ukupnom trajanju od 160 sati, od čega je ista 35 dana bila potrebna u trajanju od 4 sata dnevno, dok je 20 dana bila potrebna u trajanju od 20 sati dnevno. Tuđu pomoć i njegu tužiteljici je pružala kćer u vidu pomoći pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima. Za potrebe prijevoza na liječničke preglede i terapije pomoć su joj pružali prijatelji. Tijekom nošenja imobilizacije u trajanju 5 tjedana, tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 4 sata dnevno. Do kraja liječenja bila joj je potrebna radi prijevoza na terapije i kontrolne preglede, 20 dana po 1 sat. Vještak napominje da se od navedenih 160 sati, 10 sati odnosi na pomoć i njegu pruženu tijekom trajanja drugog ciklusa fizikalnih terapija koje su odrađene u veljači 2021.
10.3. Na temelju iznesenog, vještak donosi slijedeći zaključak: "Dana 31.10.2020. godine, tužiteljica, gđa. RJ zadobila je iznad navedenu ozljedu koljena. Radi navedene je ozljede imala bolove i strah koji su opisani u ranijem odjeljku trajanjem i intenzitetom te je kod tužiteljice došlo do umanjenja životnih i radnih aktivnosti također opisanih u ranijem odjeljku. Radi predmetne ozljede kod tužiteljice nije zaostalo naruženje. Tužiteljica je radi predmetne ozljede na bolovanju provela 4 mjeseca. Bolovanje u minimalno tolikom trajanju je neophodno za liječenje takve ozljede. Imala je potrebu za tuđom pomoći i njegom koja je u ranijem odjeljku opisana i procijenjena i to zasebno za vrijeme trajanja liječenja i do datuma 31.1.2021 po zahtjevu suda."
11. Tužiteljica se na predmetni Nalaz i mišljenje očitovala podneskom 23. svibnja 2023. na način da je isti prihvatila u cijelosti.
11.1. Tuženik se je djelomično osporio predmetni Nalaz i mišljenje podnescima od 23. listopada 2023. i 25. listopada 2023. Tuženik uvodno navodi da nije sporno da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede koje su kod tužiteljice ostavile trajne posljedice. Tuženik međutim, osporava ocjenu smanjenja životnih aktivnosti te fizičkih bolova, straha i tuđe pomoći i njege kao previsoku i protivnu priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Isto tuženik obrazlaže navodom da zdravstveni status tužiteljice koji navodi vještakinja nije podudaran statusu koji je opisan u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a proturječan je i vrsti ozljede. Naime, kako navodi tuženika, u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije navedena niti opisana „nestabilnost koljena u dva smjera“ kako to navodi vještak, pa je očito da se zaključak vještaka temelji samo na jednom trenutku susreta vještaka i tužitelja, a jedan trenutak ne smije biti temelj za ocjenu dok subjektivni iskaz tužitelja nije i ne može biti objektivni dokaz, posebno kad je proturječan kompletnoj dokumentaciji prema kojoj nijedan liječnik koji je liječio tužiteljicu nije opisao nestabilnost koljena, fizijatar nijednom nije opisao nestabilnost koljena, kirurg nijednom nije opisao nestabilnost koljena, kirurg traumatolog koji je 17.12.2020. godine liječio tužiteljicu izričito je rekao da nema ligamentarnog instabiliteta, „test prednje ladice“ i „varus-valgus stres test“ po dokumentaciji su uredni. Tuženik smatra da je vještaku najvjerojatnije omaškom promakao taj nalaz od 17.12.2020. jer ga nije ispravno ni citiro i sudu nije ukazao da na tom pregledu nema nestabilnosti koljena i svi testovi kojima se ispituje nestabilnost koljena su negativni odnosno uredni. Kao dokaz svojih navoda, tuženik predlaže uvid u nalaz kirurga traumatologa od 17.12.2020. godine: „…varus i valgus stres testovi negativni, Lachman neg. … Nema znakova ligamentarnog instabiliteta koljena…“, OHB od 31.10.2020., nalaz kirurga od 09.11.2020., 12.11.2020., 19.11.2020. i 14.01.2021. te u nalaze fizijatra od 18.12.2020., 12.01.2021. I 08.03.2021. Zdravstveni status koji nalazi vještak i kojim obrazlaže postotak trajnog smanjenja životnih aktivnosti po mišljenju tuženika ne može biti posljedica predmetne nezgode iz razloga što uredan nalaz od 17.12.2020. predstavlja prekid bilo kakve veze nezgode i stanja 2 godine kasnije. Nadalje, tuženik smatra da je zaključak vještaka proturječan je i vrsti ozljede iz slijedećih razloga: - iza djelomičnog (parcijalnog) oštećenja ligamenta ne može nastati trajna nestabilnost koljena u dva smjera, - iza ozljede mcl (medijalnog kolateralnog ligamenta) ne može nastati „nestabilnost koljena u dva smjera“, kako to pogrešno zaključuje vještakinja, - u nezgodi nije bilo ozljede drugih ligamenata koljena,
- u nezgodi nije bilo potpune rupture ligamenta, - mcl ligament je zadužen za sprječavanje prekomjernih pomaka koljena prema unutra prilikom djelovanja sile s vanjske strane koljena, - tužiteljica nije zadobila potpunu rupturu prednjeg križnog ligamenta da bi mogla imati takvu nestabilnost kakvu opisuje vještak. Prema tome, status koji navodi vještakinja nije nastao u ovoj nezgodi i nije postojao u periodu neposredno nakon predmetne nezgode. Status koji nalazi vještakinja nije mogao nastati u ovoj nezgodi te iz tog razloga postotak koji navodi vještakinja nije prihvatljiv. Nije prihvatljiv ni dio ocjene vještakinje gdje ocjenom obuhvaća buduće degenerativne promjene, budući da niti jedan nalaz nije opisao nikakve posttraumatske degenerativne promjene. Tužiteljica nije zadobila intrazglobni prijelom koljena da bi nezgoda utjecala na degenerativne promjene, a i prošlo je već neko vrijeme od nezgode i nikakve posttraumatske degenerativne promjene kod tužiteljice ne postoje. Isto tako, nije prihvatljiv dio ocjene vještakinje gdje trajne posljedice obrazlaže budućom smanjenom pokretljivosti desnog koljena – jer vještakinja istovremeno i sama utvrđuje da je pokretljivost koljena uredna. Nije sporno da je tužiteljica imala privremene tegobe tijekom perioda liječenja, ali prema priloženoj dokumentaciji objektivno je da: - tužiteljica u zadnje 2 godine nema nikakvih daljnjih tegoba, - tužiteljica u zadnje 2 godine nije imala potrebe provoditi niti povremenu fizikalnu terapiju. Tuženiku nije prihvatljiv ni zaključak vještaka o pogoršanju stanja jer da je tužiteljica imala ikakve daljnje tegobe, javila bi se na pregled ortopeda i bila bi upućena na artroskopiju, a to ovdje nije bio slučaj. Tužiteljica nema nijedan pregled ortopeda. Tužiteljica nema ni MR koljena, ni artroskopiju koljena. Prema stavu struke i znanosti, te pravilima sudsko medicinskog vještačenja smanjena funkcija koljena u lakom stupnju ocjenjuje se 5%, a ne 10%. Da je nakon predmetne nezgode zaostala manja nestabilnost koljena (a nije), to bi se ocjenjivalo najviše 3-5%, a nikako ne više. Tuženik se pri tom poziva na „Hrvatsku orijentacijsku medicinsku tablicu za oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja“ skupine autora Ž, R i suradnici. Nadalje, tuženik smatra i da je vještak previsoko ocijenio fizičke bolove srednjeg intenziteta i strah. Naime, tvrdi tuženik, Tužiteljica nije imala 24-satne srednje bolove i strah 15 dana. Nije sporno da je tužiteljica imala povremene bolove i strah tijekom liječenja, ali bolove i strah valja promatrati kumulativno (zbrojno, sumarno). Bolovi i strah nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove i strah valja promatrati uzimajući u obzir utjecaj analgetika (lijekovi koji uklanjaju bol), anksiolitika (lijekovi koji uklanjaju strah), činjenicu da osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli i straha, zatim činjenicu da obrada i previjanje rane traje nekoliko minuta, a jedan tretman fizikalne terapije traje 15 minuta do sat vremena, a ne 24 sata itd. Tužiteljica nije imala operacijske zahvate. Tužiteljica nije nosila gips imobilizaciju, već elastični zavoj. Hod uz pomagalo stvara nelagodu, a ne 24-satne bolove i strah. Posebice ne srednje bolove i strah. Jake bolove i strah tužiteljica je trpjela na dan ozljede, srednje bolove i strah trpjela je par dana nakon jakih bolova, a nakon toga je mogla imati povremene slabe bolove i strah, koje valja promatrati kumulativno (sumarno). Tuženik stoga smatra kako je u ocijenjenom periodu tužiteljica mogla imati samo povremene bolove, a nikako kontinuirane zbog čega se ocjena trajanja fizičkih bolova ima iskazati u kraćem vremenskom trajanju, a osim toga povremeni bolovi sastavni su dio postotka odnosno ocjene trajnih posljedica. Previsoko je vještak ocijenio opseg i potrebu tuđe pomoći. Tuženiku nije prihvatljiv zaključak vještaka da je tužiteljica trebala svakodnevnu tuđu pomoć od čak 4 sata na dan jer je to opseg pomoći koji treba osoba u invalidskim kolicima. Tužiteljica nije nosila gips, već je imala elastični zavoj na koljenu, tužiteljica je cijelo vrijeme imala urednu pokretljivost ruku i samostalno je uzimala hranu i obavljala osobnu higijenu te je bila pokretna uz štake i u početnoj fazi liječenja je trebala najviše 1-2 sata tuđe pomoći dnevno, a ne više. Tuženik osporava zahtjev tužiteljice za naknadu s osnova tuđe pomoći i njege kao neopravdano visoko postavljen obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka sukladno kojemu je tužiteljici tijekom liječenja u razdoblju od 1. studenog 2020. godine do 31. siječnja 2021, godine bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 150 sati. Tuženik predlaže da se visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrdi prema cijeni sata u iznosu od 25,00 kn po satu, te napominje da nema razloga utvrđivati cijenu sata nestručne tuđe pomoći u iznosu većem od 25,00 kn, jer bi to bila cijena sata stručne pomoći koju naplaćuju stručne ustanove, a u koju su uključeni i troškovi poslovanja ustanove budući se cijelo poslovanje ustanove financira iz naplate predmetne cijene sata tuđe pomoći i njege. Pored navedenog tuženik ukazuje da je tužiteljici tijekom liječenja pomagala njezina kćerka, pa je i iz ovog razloga neopravdan zahtjev tužiteljice da joj se za pomoć koju joj je pružala kćerka isplati iznos od čak 3.200,00 Eura / 24.110,00 kn, odnosno za jedan sat tuđe pomoći 21,33 eur/160,73 kn. U skladu sa svime navedenim, tuženik je predložio da se vještak pozove na ročište kako bi se usmeno očitovao o iznesenim primjedbama tuženika.
11.2. Sud je saslušao vještaka Tinu Tepšić, dr. med., spec. ortopedije na ročištu za glavnu raspravu od 19. prosinca 2023. Vještak je (na str. 153. do 154. spisa) iskazao: "Prvo napominjem u odnosu na šturu i djelomično kontradiktornu medicinsku dokumentaciju, pri čemu sam pregledala i zdravstveni karton tužiteljice, a kontradiktornost medicinske dokumentacije se odnosi na specijalističku med. dokumentaciju, napominjem da je izrada nalaza i mišljenja bila zahtjevnija od uobičajene te shvaćam nedoumice koje ima tuženik i koje navodi u svom podnesku. Naime nalaz kirurga od 17. prosinca 2020. u kome se navodi da su varus i valgus stresovi negativni te nema znakova ligamentarnog instabiliteta koljena, ne odgovaraju ultrazvučno, tj. objektivno dokazanoj parcijalnoj rupturi medijalnog kolateralnog ligamenta. Radi istoga je tužiteljici trebala biti postavljena imobilizacija u trajanju 5 tjedana, što tužiteljica to i potvrđuje, no isto se ne navodi u dokumentaciji no dinamikom kirurških pregleda može se zaključiti da je postavljena longeta u trajanju tjedan dana te puni gips u trajanju od 4 tjedna. Obzirom da klinički nalaz za potrebe vještačenja učinjen 27. ožujka 2023. predstavlja kompletni objektivni i dugotrajni pregled i tužiteljice i njene dokumentacije, a pregled traumatologa je vremenski ograničen, objektivniji klinički nalaz proizlazi iz kliničkog pregleda za potrebe vještačenja. Obzirom da nije učinjena MR ozlijeđenog koljenja tijekom liječenja posljedicu ozljede križnih ligamenata ( u slučaju tužiteljice je 1. stupnja) može se ispitati klinički na navedenom pregledu za potrebe vještačenja. Na osnovu istog pregleda utvrđen je navedeni instabilitet u dva smjera te prema istome utvrđeno umanjene životnih i radnih aktivnosti. Obzirom na prirodu, tijek i trajanje liječenja ozlijede, procjena boli i straha te tuđe pomoći i njege je u skladu sa praksom. Obzirom na srednju životnu dob tužiteljice posljedice ove ozlijede u smislu očekivanih posttraumatskih promjena na desno koljeno biti će vidljive za pet do deset godina, a direktne su posljedice nestabilnosti koljena. " Na upit pun. tužiteljice da li je dobila bilo kroz medicinsku dokumentaciju anamnezu tužiteljice podatak da bi tužiteljica prije predmetne nezgode imala bilo kakav lom ili ozljedu noge, koljena, vještak odgovara da iz osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice jasno je vidljivo da prije predmetne ozlijede tužiteljica nije imala nikakvih smetnji niti ozljeda u području desnog koljena. Na daljnji upit pun. tužiteljice, a s obzirom na kontradiktornu medicinsku dokumentaciju, može li bezrezervno tvrditi s obzirom nalaz ultrazvuka koljena da je tužiteljica imala predmetnu ozljedu, vještak odgovara da se na osnovu objektivnog nalaza UZV desnog koljena učinjenog 12. studenog 2020. može bezrezervno utvrditi da se radilo o nepotpunoj rupturi medijalnog kolateralnog ligamenta. Na upit pun. tuženika da li je riječ o potpunoj ili djelomičnoj rupturi ligamenata, vještak odgovara da je riječ o djelomično rupturi što je vidljivo iz nalaza UZV i kliničkog nalaza vještaka. Da se radilo o potpunoj rupturi u kliničkom nalazu, varus-valgus stres test iznosio bi +++. Na daljnji upit da li je s obzirom na opisanu ozljedu moguće da zaostane nestabilnost koljena u dva smjera, vještak odgovara da se nestabilnost u dva smjera odnosi na ozljedu više ligamentarnih struktura koje u ovom slučaju nisu objektivno (MR) dokazane, no ispravno su liječenje imobilizacijom. UZV se ne može dokazati ozljeda križnih ligamenata, ni prednjih ni stražnjih. Na daljnji upit da li se magnetnom rezonancom mogla utvrditi ozljeda prednjih i stražnjih ligamenata, vještak odgovara potvrdno te dodaje da to međutim ne mijenja ni tijek ni dužinu liječenja. Na daljnji upit da li bi učinjena magnetna rezonanca imala utjecaja na procjenu posljedica ozljede, vještak odgovara potvrdno, međutim dodaje da to ne utječe na njen nalaz i mišljenje u dijelu kliničke manifestacije ozljede, budući da svaki ortoped može i bez slikovnih metoda procijeniti ovakvu vrstu ozljede. Na daljnji upit da li bi kod tužiteljice s obzirom na njenu dob i bez predmetne ozljede došlo do navedenih degenerativnih promjena koljena, vještak odgovara da ne može izričito tvrditi, no ukoliko bi se degenerativne promjene kod tužiteljice na desnom koljenu razvile i bez predmetne ozljede, postoji mogućnost, no u puno kasnijoj životnoj dobi. Na daljnji upit jesu li posttraumatske degenerativne promjene uključenje u ocjenu 10% smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, vještak odgovara potvrdno, naime tužiteljica već sada mora uložiti veći napor kako navedene posljedice ne bi nastale, te je to ono što je uključeno u navedenih 10%. Na daljnje pitanje da se očituje o primjedbi tuženika u odnosu na dio nalaza koji se odnosi na procjenu trajanja tuđe pomoći i njege, izneseno u podnesku od 23. listopada 2023. pod točkom 12., pri čemu se tuženik smatra da je tužiteljici navedena pomoć bila potrebna dva sata dnevno, a ne 4 sata kako to navodi vještak, vještak odgovara da je tužiteljica doista bila imobilizirana samo elastičnim zavojem, u tom bi slučaju tvrdnja tuženik bila na mjestu, no obzirom da je tužiteljica osim imobilizacije cijele noge gips longetom i punim gipsom za kretanje koristila i dvije štake, tuđa pomoć i njega je bila neophodna u trajanju od 4 sata. Naime tužiteljica nije mogla ni vrećicu nositi u rukama, budući da je koristila štake. Na daljnji upit može li se izjasniti da li je bolovanje tužiteljice u trajanju od 4 mjeseca zbog predmetne ozlijede bilo opravdano, vještak odgovara da je trajanje bolovanju u trajanju 4 mjeseca je u skladu s očekivanjem bolovanja kod takve ozljede, naime u trajanju od uobičajeno 3-6 mjeseci.
12. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tine Tepšić, dr.med. spec. ortopedije, od 11. travnja 2023. (str. 111. do 114. spisa), kao i usmenu dopunu istoga, danu na ročištu od 19. prosinca 2023. (na str. 153. do 154. spisa), cijeneći ga stručnim, objektivnim i izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke. Valja pri tom naglasiti da je primjedbe tuženika vještak u cijelosti otklonio usmenom dopunom nalaza, na način naveden u prethodnoj točci ovog obrazloženja. Nalaz i mišljenje vještaka u skladu je i sa iskazom tužiteljice (str. 96. do 97. spisa), kojeg sud ocjenjuje životnim, uvjerljivim i vjerodostojnim, ne upadajući u kontradikcije te vrlo živopisno opisujući samu nezgodu i svoje stanje nakon nezgode, kao i tijek liječenja.
13. U skladu sa svime navedenim, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka (sa usmenom dopunom), ali i postojeću medicinsku dokumentaciju u spisu te uzimajući u obzir osobito vrstu i karakter ozljede koje je pretrpila tužiteljica, neugodnosti kojima je bilo popraćeno liječenje (analgetska terapija i imobilizacija koljena u vidu longete, a potom i u punom gipsu), kao i okolnosti medicinskih tretmana fizikalnih terapija, uzimajući u obzir jačinu i intenzitet pretrpljenih bolova te njihovo trajanje, odnosno činjenicu da je tužiteljica trpjela jake fizičke bolove u trajanju od jednog (1) dana, koji su dijelom primjenom analgetske terapije koju je tužiteljica morala uzimati regredirali u fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, koji su po izvršenoj imobilizaciji prešli u bolove slabijeg intenziteta, a koji su trajali i nakon odstranjenja imobilizacije, a potom i tijekom fizikalne terapije, sve u trajanju od 30 dana, zatim pretrpljeni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog (1) dana (na dan ozljede), srednjeg intenziteta u trajanju od dva (2) tjedna i lakog intenziteta u trajanju od mjesec dana (po utvrđenju dijagnoze i postavljanu imobilizacije, a vezano uz nesigurnost ishoda liječenja), pri čemu je bila naglašena i egzistencijalna komponenta (s obzirom da je tužiteljica bila u to vrijeme podstanar te zaposlena na određeno vrijeme, a radi čega je bila razdražljiva, nervozna i loše je spavala noću) te činjenicu da je radi predmetne ozljede došlo do smanjenja životnih i radnih sposobnosti tužiteljice za 10%, s osnova naknade neimovinske štete, temeljem članka 1100 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; u daljnjem tekstu: ZOO) vezano za povredu prava osobnosti odnosno kvalifikatornih okolnosti glede pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha te smanjenja životne aktivnosti, tužiteljici je priznata pravična novčana naknada u iznosu od 2.780,00 eur te joj je sukladno djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 1.858,12 eur dosuđena pravična novčana naknada u preostalom iznosu od 921,88 eur sa zatraženim pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka I izreke presude).
14. S osnova naknade imovinske štete temeljem članka 1095 ZOO-a a u svezi s čl. 1045 ZOO-a tužiteljica je potraživala naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.200,00 eur.
14.1. Iz gore navedenog Nalaza i mišljenja ortopeda od 11. travnja 2023. (str. 111. do 114. spisa), kojeg je sud prihvatio u cijelosti, proizlazi da je tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružala kćer u vidu pomoći pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima. Za potrebe prijevoza na liječničke preglede i terapije pomoć su joj pružali prijatelji. Tijekom nošenja imobilizacije u trajanju 5 tjedana, tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 4 sata dnevno. Do kraja liječenja bila joj je potrebna radi prijevoza na terapije i kontrolne preglede, 20 dana po 1 sat. Ukupno tuđa pomoć i njega za vrijeme trajanja liječenja utvrđena je u trajanju od 35 dana x 4 sata = 140 sata te 20 dana x 1 sat = 20 sati odnosno sveukupno u trajanju od 160 sati. Sve navedeno, u skladu je i sa iskazom tužiteljice (str. 96. do 97. spisa) te iskazom svjedokinje RJ, kćeri tužiteljice (na str. 98. spisa), koje iskaze je sud ocijenio životnim, uvjerljivim i vjerodostojnim.
14.2. Tužiteljica je prihvatila predmetni Nalaz i mišljenje i u ovome dijelu, dok je tuženik istome prigovorio podneskom od 23. listopada 2023., navodeći (na str. 142. spisa) da nije prihvatljiv zaključak vještakinje da je tužiteljica trebala svakodnevnu tuđu pomoć od čak 4 sata na dan jer je to opseg pomoći koji treba osoba u invalidskim kolicima. Tuženik nadalje navodi da tužiteljica nije nosila gips, već je imala elastični zavoj na koljenu, tužiteljica je cijelo vrijeme imala urednu pokretljivost ruku i samostalno je uzimala hranu i obavljala osobnu higijenu te je bila pokretna uz štake i u početnoj fazi liječenja je trebala najviše 1-2 sata tuđe pomoći dnevno, a ne više. Navedeni prigovor vještak je otklonio na ročištu od 19. prosinca 2023. na način da je iskazao (str. 154. spisa) da u slučaju da je tužiteljica doista bila imobilizirana samo elastičnim zavojem, tvrdnja tuženika bi bila na mjestu, no s obzirom da je tužiteljica osim imobilizacije cijele noge gips longetom i punim gipsom za kretanje koristila i dvije štake, tuđa pomoć i njega je bila neophodna u trajanju od 4 sata. Naime tužiteljica nije mogla ni vrećicu nositi u rukama, budući da je koristila štake.
14.3. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tine Tepšić, dr.med. spec. ortopedije te usmene dopune tog nalaza utvrđeno je da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna prvih 35 dana u trajanju od 4 sata dnevno te slijedećih 20 dana u trajanju od 1 sat dnevno, što sveukupno iznosi 160 sati. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje RJ, kćeri tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljici tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružala kćer u vidu pomoći pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima, dok joj je za potrebe prijevoza na liječničke preglede i terapije pomoć pružao kćerin dečko. Uzimajući u obzir tako utvrđenu potrebu za pomoć i njegu tužiteljici je odmjerena naknada štete za ukupno 160 sati tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 5,00 eur po satu, sukladno članku 223. ZPP-a, što ukupno iznosi 800,00 eur, dok je odbijena tužiteljica sa ostatkom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa do iznosa od 3.020,82 eur, kao neosnovanim (točka III izreke presude).
15. S osnova naknade imovinske štete temeljem članka 1095 ZOO-a a u svezi s čl. 1045 ZOO-a tužiteljica je potraživala i naknadu izgubljene zarade u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021., u iznosu od 414,99 eur.
15.1. Uvodno je sud ispitao prigovor tuženika da iz činjeničnih navoda iz tužbe da bi tužiteljica stradala prilikom odlaska na posao prozilazilo kako je riječ o ozljedi na radu. Predmetni prigovor sud u cijelosti otklanja, budući da iz dokumentacije spisa predmeta isto ne proizlazi. Naime, iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa:700-01/21-01/63, od 20. listopada 2021. (str. 55. do 56. spisa) proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 31. listopada 2020. do 2. ožujka 2021. primala naknadu bolovanja s osnova bolesti, a ne s osnova ozljede na radu.
15.2. Radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između predmetne prometne nezgode i bolovanja odnosno trajanja bolovanja tužiteljice, odnosno radi utvrđivanja osnove tužbenog zahtjeva u pogledu naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu tužiteljice u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021., sud je izveo dokaz gore navedenim medicinskim vještačenjem po dr. Tini Tepšić (kao jednim od zadataka vještaka utvrđenim rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-25/2021-28, od 21. ožujka 2023.; str. 108. do 110. spisa).
15.3. Vještak je u svome Nalazu i mišljenju naveo (na str. 114. spisa) da je tužiteljica radi predmetne ozljede na bolovanju provela 4 mjeseca te da je bolovanje u minimalno tolikom trajanju neophodno za liječenje takve ozljede kakve je zadobila tužiteljica predmetnom prometnom nezgodom. Navedeni navod vještak je na upit tuženika dopunio usmeno na ročištu od 19. prosinca 2023. (na str. 154. spisa) i to navodom da je bolovanje u trajanju od 4 mjeseca u skladu sa očekivanjem bolovanja kod takve ozljede (kakvu je pretrpjela tužiteljica – op.a.), naime u trajanju od uobičajeno 3 do 6 mjeseci.
15.4. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je bolovanje tužiteljice posljedica upravo prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika, na način opisan u točci 1. ovog obrazloženja. Pri tom se napominje da tuženik tijekom postupka nije osporio navedenu dinamiku nastanka prometne nezgode, kao ni isključivu odgovornost svog osiguranika ŽJ za nastanak iste. Iz navedenog proizlazi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021.
15.5. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu zaradu tužiteljice sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Marinu Rameši, dipl.oec. te je isti izradio Nalaz i mišljenje od 7. rujna 2024. (str. 164. do 167.) na koji stranke nisu imale primjedbe te su ga prihvatile u cijelosti.
15.6. Iz navedenog Nalaz i mišljena proizlazi da je tužiteljica izgubila zaradu u iznosu od 414,99 eur Tablica 5 na str. 165. spisa). Navedena izgubljena zarada predstavlja razliku između plaće koju bi tužiteljica primila u razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. da je radila i naknade plaće za vrijeme bolovanja u istome razdoblju koju je tužiteljica primila od poslodavca (za razdoblje od 1. studenog 2020. do 1. veljače 2021.) te od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (za razdoblje od 1. veljače 2021. do 1. ožujka 2021.). Sud smatra da je Nalaz i mišljenje vještaka jasan i potpun te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. U danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka pa ga sud u cijelosti prihvaća. Vještak je po nalogu suda dao matematički ispravne izračune spornih vrijednosti, pa ni stranke nisu imale primjedbi na izvršene matematičke izračune vještaka. Sud nije prihvatio primjedbu tuženika da tužiteljici ne pripada izgubljena zarada za razdoblje nakon 1. veljače 2021. jer da ista nije imala važeći ugovor o radu za navedeno razdoblje, iz razloga što iz stanja spisa predmeta i to činjenice da je u vrijeme nastanka prometne nezgode zbog koje je tužiteljici otvoreno bolovanje (a koju je uzrokovao isključivo osiguranik tuženika) ista bila u radnom odnosu sa t.d. Duravit d.o.o. [adresa] (od 1. listopada 2020.), kao i činjenice da istoj nije otkazan ugovor o radu po isteku jednomjesečnog probnog roka, proizlazi kao životno uvjerljiv tijek događaja da bi tužiteljici bio ponuđen novi ugovor o radu nakon isteka prijašnjeg ugovora (koji je istekao 31. siječnja 2021.). Name, iz iskaza tužiteljice, kojega je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog (kao u točci 12. ovog obrazloženja) proizlazi da joj Ugovor nije produžen budući da je poslodavac vidio da nije u stanju raditi. S obzirom na utvrđenja vještaka ortopeda činjenica nesposobnosti tužiteljice za rad u navedenom razdoblju očito je bila vidljiva svakom prosječnom promatraču, pa tako i poslodavcu tužiteljice odnosno odgovornoj osobi poslodavca.
15.7. Imajući u vidu matematička utvrđenja vještaka sud je utvrdio da tužiteljici pripada naknada izgubljene zarade za razdoblje od 1. studenog 2020. do 1. ožujka 2021. u iznosu od 414,99 eur te joj je temeljem članka 1095. stavka 1. ZOO-a taj iznos i dosuđen (točka II izreke presude). Na dosuđeni iznos sud je sukladno čl.29 ZOO-a tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa gubitka do isplate.
16. Odluka o parničnom trošku (točka IV i V izreke presude) temelji se na članku 154 stavku 2. i članku 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje u tekstu: OT). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak pa se smatra da je uspjela u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (100 %), dok je u odnosu na visinu, sagledavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev, preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe, uspjela u omjeru od 49,04 % (2.136,87 eur u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 4.357,69 eur), pa njezin ukupni uspjeh u sporu iznosi 74,52 % (149,04/200,00 x100), dok uspjeh tuženika iznosi 25,48 %. Tuženik je stoga, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka u omjeru od 49,04 % (74,52 % - 25,48 %).
16.1. Budući da je tužiteljica u ovoj parnici bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, to je istoj sukladno specificiranom troškovniku priznat trošak: sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr 7/1 OT, sastav obrazloženih podnesaka od 22. svibnja 2023. i 19. rujna 2024. po 100 bodova za svaki taj podnesak sukladno Tbr 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT te za zastupanje na ročištima od 11. listopada 2021., 6. rujna 2022., 2. studenog 2023., 19. prosinca 2023., i od 25. ožujka 2025., po 100 bodova za svako to ročište sukladno Tbr 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1 OT, ili ukupno 800 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur sukladno Tbr. 52. i 54. OT daje iznos od 1.600,00 eur. Tužiteljici pripada i trošak PDV-a na navedeni iznos sukladno Tbr. 46 OT, u iznosu od 400,00 eur. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 91,18 eur sukladno Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; u daljnjem tekstu: TSP) te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,18 eur sukladno Tbr. 2/1 u vezi sa Tbr. 1/1 TSP. Tužiteljici pripada i trošak uplaćenih predujmova za medicinsko i financijsko vještačenje koji su provedni u ovome postupku i to u visini zatražene nagrade i naknade troškova vještaka i to stalnog sudskog vještaka Tine Tepšić, dr. med., spec. ortopedije u iznosu od 358,34 eur (331,81 eur za izradu Nalaza i mišljenja + 26,53 eur za usmenu dopunu Nalaza i mišljenja danu na ročištu od 19. prosinca 2023., sukladno računima na str. 125. i 157. spisa) i stalnog sudskog vještaka Marina Rameše, dipl.oec. u iznosu od 331,20 eur za izrađeni Nalaz i mišljenje sukladno računu na str. 168. spisa (vještaci još nisu isplaćeni). Dakle, tužiteljici bi da je uspjela u cijelosti u ovome sporu pripao parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.871,90 eur.
16.2. Uspjeh tužiteljice u ovoj parnici iznosi ukupno 49,04 % (kako je obrazloženo u točci 16. ovog obrazloženja) zbog čega joj je srazmjerno navedenom uspjehu u sporu dosuđen iznos od 1.408,38 eur, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
16.3. Tuženici u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njenog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.
16.4. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana te isti počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (članak 328. ZPP).
U Puli-Pola, 9. svibnja 2025.
Sudac
Saša Javoran:
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćnici.
