REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 733/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju kao punomoćnik zastupa odvjetnik Đorđe Radovanović iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, Oreškovićeva ulica 6 D/1, Zagreb, i I. tuženik ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženica SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje kao punomoćnik zastupa odvjetnik Zoran Belušić, Trg slobode 4/IV, Buje – Buie, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice DE, zamjenika punomoćnika tužiteljice HE i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z- 3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988., prema kojoj je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z- 3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 28. studenog 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., oboje u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br.136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate, kao i da II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici.

III. Odbijaju se eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi kojim je tužiteljica zatražila:

– da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici u ukupnom iznosu 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, koji je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. veljače 1989. do 1. svibnja 2005. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. svibnja 2005. od 20. travnja 2010. te obračunom zateznih kamata Banke Koper od 25. srpnja 2005. i od 5. kolovoza 2016. zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate,

– da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 28. studenog 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., oboje u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br.136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate,

– da je II. tuženica SE dužna tužiteljici omogućiti isplatu njezinih potraživanja od vlasničkih udjela na nekretninama k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za ponovno otvaranje glavne rasprave i izvođenje novih dokaza iz podneska od 30. travnja 2025.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima troškove postupka isplatom 12.748,40 (dvanaest tisuća sedamsto četrdeset osam eura i četrdeset centa) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 18. svibnja 2016. podnijela tužbu protiv tuženika radi poništenja ugovora o darovanju br. OV 2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] do namirenja njezinog potraživanja iz presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988. koje je na dan izračuna iznosilo najmanje 44.548,98 eura (334.100,00 kuna) zajedno s pripadajućim troškovima i kamatama. Ona ima dospjelo potraživanje prema I. tuženiku ĐE na ime alimentacije za razdoblje od 1. veljače 1989. koje je na dan 11. srpnja 2005. godine iznosilo 44.548,98 eura. Kako bi izbjegao namirenje ove tražbine, on je ugovorom o darovanju nekretnina od 22. svibnja 2013. darovao svojoj supruzi II. tuženici SE kuću i okućnicu koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr. 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina].

2. Tuženici su se u odgovoru na tužbu usprotivili tužbenom zahtjevu s obzirom na to da su tražbine tužiteljice zastarjele. Osim toga, sklapanjem ugovora o darovanju I. tuženik ĐE nije imao namjeru izbjeći namirenje ovih potraživanja te on ima dovoljno sredstava za njihovo ispunjenje.

3. Na pripremnom ročištu održanom 22. prosinca 2016. tužiteljica je istaknula kako njena potraživanja prema I. tuženiku ĐE do 1. srpnja 2016. iznose oko 84.000,00 eura. Radi se o velikom potraživanju koje se neće moći namiriti ako se ne pobije pravna radnja kojom je on prenio utužene nekretnine u korist II. tuženice SE. Nekretnine koje su ostale u vlasništvu I. tuženika ME predstavljaju poljoprivredno zemljište čija vrijednost nije dostatna za namirenje njene tražbine. U odnosu na prigovor zastare tužiteljica je istaknula da je bila pokrenula ovrhu radi naplate predmetnog potraživanja pred Općinskim sudom u Bujama koja nije nikada okončana. Prigovor zastare nije osnovan iz razloga što je riječ o obročnom plaćanju zakonskog uzdržavanja te je ona preko Centra za socijalnu skrb Kopar, Ministarstva za socijalnu skrb Republike Slovenije i potom Republike Hrvatske u skladu s međunarodnom konvencijom poduzela mjere tražeći da joj I. tuženik ĐE plati zakonsko uzdržavanje.

4. U podnesku od 28. prosinca 2016. tuženici su iznijeli kako je presuda Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87-11 od 15. siječnja 1988. postala pravomoćna 20. travnja 1988. čime je zastara nastupila 21. travnja 1998. Ukoliko se uzme u obzir da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, utoliko je zastara nastupila 3. travnja 2006. s obzirom na to da je tužiteljica rođena **.**.1985. te da je postala punoljetna 3. travnja 2003. Zastara je nastupila i u slučaju da se primijeni desetogodišnji zastarni rok.

5. Tužiteljica je u podnesku od 20. veljače 2017. navela da roditeljsko pravo nije prestalo 3. travnja 2003. kada je navršila 18 godina iz razloga što se je nastavila redovno školovati tako što je 2004. upisala Pravni fakultet u Mariboru kojeg je završila 30. travnja 2010., a zaposlila se je 1. studenog 2010. Roditelji su dužni uzdržavati i punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi ili polazi sveučilišni ili stručni studij, program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovno i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do 26. godine života. Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako nije navršilo 26 godina. Tužiteljica je kao maloljetno dijete od pet godina po svojoj majci pokrenula postupak izvršenja koji se je vodio kod Općinskog suda u Bujama pod posl. br. I 107/90. I. tuženik ĐE je tada bio zaposlen u Istra-auto u Umagu, no protivio se je plaćanju alimentacije te je od suda zahtijevao odgodu izvršenja i smanjenje iznosa uzdržavanja što mu sud nije odobrio. Kako mu nije uspjelo u naumu da izbjegne obvezu plaćanja uzdržavanja, dao je otkaz i zaposlio se je u inozemstvu na crno kako tužiteljica ne bi mogla naplatiti svoja potraživanja. 2004. se je tužiteljica obratila Centru za socijalnu skrb u Kopru te je opunomoćila Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (2. prosinca 2005.) da u njeno ime ponovno pokrene postupak naplate alimentacije na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o ostvarenju zahtjeva za uzdržavanje u inozemstvu. Centar za socijalnu skrb u Bujama je pozivao I. tuženika ME u nekoliko navrata, no uvijek bezuspješno. Pismena su se vraćala jer ih on nije htio primiti niti preuzeti. Proveden je i očevid u njegovoj obiteljskoj kući, ali tada su tamo zatekli samo njegovu suprugu II. tuženicu SE. Tada je utvrđeno da je promijenio prezime iz DE u SE. Prema tadašnjim navodima II. tuženice SE on je boravio i radio u Italiji, a tek povremeno je dolazio kući. Unatoč mnogobrojnim pokušajima, Centar za socijalnu skrb u Bujama nije s njim uspio stupiti u kontakt, pa je Ministarstvo socijalne politike i mladih 2015. opunomoćilo odvjetnika Đorđa Radovanovića za provedbu svih radnji propisanih zakonima Republike Hrvatske kako bi tužiteljica konačno ostvarila svoja potraživanja. U tom smislu je pokrenut ovaj postupak, kao i postupak priznanja strane sudske odluke i postupak ovrhe. Uzevši u obzir da između roditelja i djece ne teče zastara dok traje roditeljsko pravo te da je tužiteljica 2. prosinca 2005. pokrenula postupak pred Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske radi naplate svojih potraživanja, zastara nikada nije niti počela teći. I. tuženik ĐE je moralno i pravno bio dužan uzdržavati tužiteljicu kao njen otac, ali to nije nikada činio. Zbog toga je počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Za to kazneno djelo kazneni progon zastarijeva nakon deset godina od počinjenja djela. Budući da je riječ o trajnom kaznenom djelu, smatra se da je počinjeno kada je prestala njegova obveza uzdržavanja tužiteljice, a to je 1. studenog 2010. kada se je zaposlila.

6. Rješenjem ovog suda posl. br. P 733/2024-6 od 16. srpnja 2024. tužiteljici je vraćena tužba radi ispravka jer nije potpuna i jasna te je naloženo tužiteljici da ispravi tužbu na način da bude potpuna i jasna, sve prema uputi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 331/2020-2 od 2. srpnja 2024., u roku osam dana od dostave tog rješenja.

7. U podnesku od 26. srpnja 2024. tužiteljica je ispravila tužbu tako što je zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988., prema kojoj je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate. II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici.

8. 1. Tužiteljica je u podnesku od 12. studenog 2024. izvršila preinaku tužbe time što je pored već istaknutog tužbenog zahtjeva postavila i tužbeni zahtjev kojim je zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate. II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici.

8. 2. U istom podnesku tužiteljica je istaknula i podredne tužbene zahtjeve prema kojima ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici u ukupnom iznosu 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, koji je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. veljače 1989. do 1. svibnja 2005. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. svibnja 2005. od 20. travnja 2010. te obračunom zateznih kamata Banke Koper od 25. srpnja 2005. i od 5. kolovoza 2016. zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate. Ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje na temelju rješenja o ovsi Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate. II. tuženica SE je dužna tužiteljici omogućiti isplatu njezinih potraživanja od vlasničkih udjela na nekretninama k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Tuženici su se u podnesku od 23. siječnja 2025. usprotivili preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 12. studenog 2024.

10. Rješenjem ovog suda posl. br. P 733/2024-30 od 30. siječnja 2025. dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 12. studenog 2024.

11. U podnesku od 15. veljače 2025. tužiteljica je ispravila drugi tužbeni zahtjev na način da je umjesto „(…) do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 10. svibnja 2024., (…)“ upisala „(…) do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 28. studenog 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., oboje u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br.136/2024 od 10. svibnja 2024., (…)“. Na isti način je ispravila i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

12. 1. U dokaznom postupku pročitani su: presuda Osnovnog suda u Kopru posl. br. P-455/87 od 20. travnja 1988. (4., 5), ispis usklađivanja alimentacije (6.–8.), izračun duga (9.–12.), izračun zateznih kamata (13. –17.), ugovor o darovanju nekretnina od 22. svibnja 2013. (18.–20.), izvaci iz zemljišne knjige (21.–23., 37.– 45.), rješenje Općinskog suda u Bujama posl. br. I-107/90-6 od 21. lipnja 1990. (49.), službena bilješka (52.), rješenje ovog suda posl. br,. R1-212/2016-7 od 18. listopada 2016. (55.), obračun zateznih kamata (56.–65.), presuda Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87-11 od 15. siječnja 1998. (68.–76.), službene bilješke (82., 83.), zapisnik ovog suda od 2. ožujka 2017. s iskazima svjedokinje AE, tužiteljice i II. tuženice SE (95. –97.), službena bilješka s prilogom (104.–106.), dopis Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 25. travnja 2006. te punomoć (110.–112.), dopis Istra-auta d. d. (138., 139.), isprava (140.), uvjerenje Općine Oprtalj od 10. rujna 2004. (185., 203., 204.), izvadak iz računa uplaćenog mirovinskog osiguranja (186.–196.), izvaci iz zemljišne knjige (197.–202., 241.–242., 328.–337.), službene zabilješke Policijske postaje Buje od 15. kolovoza 2018. i 9. kolovoza 2018. (265.–267.), dopis Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 25. travnja 2006. (268.–270.), pozivi s povratnicama te službena zabilješka (270. –273.), dopis Centra za socijalnu skrb Buje od 30. studenog 2006. (274.), dopis Županijskog državnog odvjetništva u Puli – Pola od 20. veljače 2020. (275., 276.), presuda ovog suda posl. br. P 267/2019-26 od 8. studenog 2019. (281.–286.), dopisi Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 22. srpnja 2010. i od 24. srpnja 2009. (391., 392.), isprave (393., 394, 397. –401.), službena zabilješka Policijske postaje Buje – Buie od 15. kolovoza 2018. (407. –408.), isprave (410., 412., 414., 416., 418., 421., 422., 424., 431.–436., 441.–444.) te isprave iz priloženog spisa Centra za socijalnu skrb Buje.

12. 2. Sud je odbio tužiteljičin dokazni prijedlog za financijsko vještačenje jer su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje meritorne odluke. Pored toga, nisu pročitane isprave koje nisu dostavljene sudu na hrvatskom jeziku jer se na osnovi čl. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., nadalje ZPP) parnični postupak u Republici Hrvatskoj vodi na hrvatskom jeziku. U skladu s čl. 323. st. 2. ZPP-a stranka je uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku dužna podnijeti i njezin ovjereni prijevod.

12. 3. 1. U podnesku od 30. travnja 2025. tužiteljica je predložila da se ponovno otvori glavna rasprava te da se izvedu novi dokazi, i to rješenje o protuovrsi Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 25. ožujka 2025., potvrda o isporuci pošiljke od 7. travnja 2025., potvrda o uplati Delavske hranilice d. d. od 17. travnja 2025., prva strana odštetne tužbe od 28. travnja 2025. i rješenje Općinskog suda u Kopru posl. br. I K 5115/2019 od 17. veljače 2025. Rješenjem o protuovrsi Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 određeno je da tuženik mora vratiti 7.201,84 eura kojeg je prethodno naplatio u ovršnom postupku. Tuženik je nakon zaključenja glavne rasprave ispunio dio svoje obveze u visini 7,201,84 eura, pa je tužiteljica izjavila da u dijelu koji se odnosi na pobijanje pravnih radnji dužnika u tom iznosu povlači tužbu. Osim toga, navela je da je 21. veljače 2018. podnijela imovinskopravni zahtjev u kaznenoj prijavi protiv tuženika zbog kaznenog djela iz čl. 194. Kaznenog zakona (neplaćanje uzdržavanja) u iznosu 84.418,07 eura. Općinski sud u Kopru je donio rješenje posl. br. K 51115/2019 od 27. veljače 2025. kojim je tužiteljicu uputio da svoj imovinskopravni zahtjev ostavi u parnici. Ona je u propisanom roku podnijela novu tužbu radi ostvarivanja predmetnog zahtjeva čime je zastara potraživanja iznosa 84.418,07 eura valjano prekinuta.

12. 3. 2. U čl. 305. ZPP-a propisano je kako sud može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.

12. 3. 3. Prema mišljenju ovog suda navodi koje je iznijela tužiteljica u podnesku od 30. travnja 2025. nemaju takav značaj da bi se glavna rasprava trebala ponovno otvoriti. Stoga je sud odbio prijedlog za ponovno otvaranje glavne rasprave i izvođenje dokaza predloženih u tom podnesku.

12. 3. 4. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe potrebno je napomenuti kako se u skladu s čl. 193. st. 3. ZPP-a tužba može povući nakon zaključenja glavne rasprave uz izričiti pristanak tuženika. Kako tuženik do dana donošenja ove odluke nije izjavio izričiti pristanak na djelomično povlačenje tužbe, sud je zaključio kako tužba nije djelomično povučena.

13. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

14. U ovoj parnici nije sporno da je tužiteljica rođena **.**.1985. i da je I. tuženik ĐE njezin otac. Prihvaćen je kao istinit dio njezinog iskaza prema kojem je 20. travnja 2010. diplomirala na Pravnom fakultetu u Mariboru te njezin navod da se je zaposlila 1. studenog 2010.

15. U presudi Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 20. travnja 1988. određeno je da je I. tuženik ĐE dužan plaćati na ime uzdržavanja tužiteljice 40.000,00 dinara mjesečno od 1. listopada 1987. pa nadalje, umjesto alimentacije određene presudom Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 626/86 u iznosu 15.000,00 dinara koja je posljednji put povišena odlukom tog suda posl. br. P 56-8/87 od 23. studenog 1987. na 20.850,00 dinara mjesečno, i to već dospjelu razliku u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, a buduće dospjele iznose uzdržavanja do 10. dana u mjesecu za svaki mjesec unaprijed na ruke zakonske zastupnice tužiteljice EE. Presuda je postala pravomoćna 20. travnja 1988.

16. Radi naplate tražbina uzdržavanja tužiteljica je protiv I. tuženika ME pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Bujama pod posl. br. I 107/90. U tom postupku je I. tuženik ĐE (tada EE) podnio prijedlog za odgodu ovrhe iz razloga što je protiv tužiteljice podnio tužbu pred sudom u Piranu radi smanjenja uzdržavanja. Taj prijedlog je odbijen rješenjem Općinskog suda u Bujama posl. br. I 107/90-6 od 21. lipnja 1990. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da je izvršenje određeno radi naplate iznosa uzdržavanja dospjelih od 1. prosinca 1989. do 30. travnja 1990. te radi osiguranja mjesečnih iznosa koji budu dospjeli od 1. svibnja 1990. pa nadalje i to pljenidbom osobnog dohotka kojeg I. tuženik ĐE prima u poduzeću Istra-auto Umag.

17. Prijeporno je da li je i kada taj postupak okončan.

18. U službenoj bilješci ovog suda od 10. ožujka 2017. istaknuto je da je postupak proveden rješenjem od 5. srpnja 1990. te da je nakon toga spis arhiviran s tim da nije zabilježen datum kada je to učinjeno. Spis je prilikom izlučivanja iz arhive poništen 24. veljače 2010. pri čemu iz njega nisu sačuvane odluke. Uz službenu bilješku je priložena fotokopija dijela upisnika prema kojem je prijedlog za izvršenje zaprimljen 26. travnja 1990., rješenje o izvršenju donijeto je 27. travnja 1990., a postupak je dovršen provedenim izvršenjem 5. srpnja 1990.

19. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je njezina majka 1989. pokrenula dva ovršna postupka i to pred sudom u Bujama i pred sudom u Kopru, ali oba ovršna postupka su ostala neuspješna. I. tuženik ĐE je u vrijeme donošenja presude bio zaposlen u luci u Kopru gdje je imao dobru plaću. Nakon što je donijeta presuda, dao je otkaz kako bi izbjegavao plaćanje uzdržavanja. U vrijeme pokretanja navedenih ovrha bio je zaposlen u Istra-autu u Umagu. Jedino sredstvo ovrhe na temelju kojeg se je moglo naplatiti uzdržavanje bio je njegov osobni dohodak. Međutim, on je 1990. dao otkaz u Istra-autu nakon čega se je zaposlio „na crno“ u Italiji zbog čega se na plaći nije mogla izvršiti naplata potraživanja. U to vrijeme on nije imao drugih sredstava pa tako niti nekretnina. Nije joj poznato jesu li postupci ovrhe u Bujama i Kopru obustavljeni, ali navela je da se u tim postupcima ništa nije naplatilo za njeno uzdržavanje. Kasnije nije tražila putem suda ostvarenje svojih potraživanja. Razlog tome je što je njena majka imala samo troškove vezano uz vođenje ovrha, a od toga nije imala nikakve koristi. 2005. je preko Ministarstva pokrenula postupak radi naplate potraživanja prema Newyorškoj konvenciji. Ministarstvo joj je 2006. poslalo dopis da su predmet proslijedili Centru za socijalnu skrb. Od 2007. do 2015. je slala sedam požurnica Ministarstvu u kojem je tražila očitovanje. Nakon toga joj je iz Ministarstva stigao dopis 2016. u kojem je navedeno da joj je postavljen punomoćnik u osobi Đorđa Radovanovića. 2016. je putem elektroničke pošte poslala dopis Ministarstvu socijalne politike i mladih s uputom što se dešava budući da je pred 10 godina pokrenula postupak.

20. U odnosu na pokretanje postupka izvršenja pred Općinskim sudom u Bujama ocijenjeno je da nije riječ o 1989., kako je to navela tužiteljica, već da je taj postupak pokrenut 26. travnja 1990. kako to proizlazi iz sudskog upisnika. S obzirom na to da je I. tuženik ĐE u vrijeme pokretanja tog postupka radio u Istra- autu, sud smatra da su naplaćena dotada dospjela potraživanja u cijelosti ili barem djelomično, pa nije prihvaćena tvrdnja tužiteljice da njena tražbina nije niti djelomično namirena u tom postupku.

21. Sud je prihvatio kao objektivan i uvjerljiv navod tužiteljice da je I. tuženik ĐE ubrzo nakon pokretanja postupka izvršenja prekinuo radni odnos u Istra-autu i otišao živjeti u [adresa] te da majka tužiteljice nije imala saznanja o njegovom novom poslodavcu. U takvoj situaciji se je na osnovi čl. 123. st. 3. i 4. tada važećeg Zakona o izvršnom postupku (Službeni list SFRJ br. 20/1978., 6/1982., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990.) donosilo rješenje o obustavi postupka. Iz upisnika proizlazi da je 5. srpnja 1990. donijeto rješenje kojim je okončan postupak izvršenja. Pritom je u upisniku označeno da je postupak dovršen provedenim izvršenjem. Prema mišljenju ovog suda to je učinjeno jer su naplaćene dospjele tražbine uzdržavanja radi kojih je pokrenut postupak uzdržavanja ili barem jedan njihov dio. Da je postupak izvršenja pravomoćno okončan, proizlazi i iz činjenice da je spis arhiviran te da je 2010. uništen u postupku izlučivanja arhivske građe.

- 1 0 -

22. Na osnovi navedenog utvrđeno je da je postupak izvršenja radi naplate tražbine uzdržavanja tužiteljice pred Općinskim sudom u Bujama obustavljen 5. srpnja 1990.

23. U odnosu na postupak izvršenja za kojeg je tužiteljica navela da se je 1989. vodio u Kopru, a s obzirom na njezin iskaz prema kojem je I. tuženik ĐE prethodno radio u Luci Kopar, sud je zaključio da se je taj postupak vodio protiv njega prije postupka koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Bujama. Tužiteljica je istaknula da u tom postupku nije naplaćeno njezino potraživanje iz čega slijedi da je i taj postupak obustavljen i to još prije pokretanja postupka u Bujama.

24. Što se tiče postupka za koji je tužiteljica u svom iskazu navela da ga je pokrenula preko Ministarstva, na osnovi isprava iz priloženog spisa Centra za socijalnu skrb Buje – Buie utvrđeno je da je tužiteljica u Sloveniji 2005. pokrenula postupak radi naplate uzdržavanja u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o ostvarivanju zahtjeva za alimentaciju u inozemstvu od 20. lipnja 1956. (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 4/1994., nadalje Konvencija). Nakon toga je Ministarstvo za delo, družine in socijalne zadeve Republike Slovenije uz podnesak od 21. studenog 2005. dostavilo na razmatranje Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske zahtjev tužiteljice uz priloženu dokumentaciju radi reguliranja plaćanja uzdržavanja za tužiteljicu u skladu s Konvencijom. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je 25. travnja 2006. zahtjev i dokumentaciju proslijedilo Centru za socijalnu skrb Buje uz naputak kako je potrebno utvrditi boravište I. tuženika ME, pozvati ga radi davanja izjave u smislu čl. 350. Obiteljskog zakona, upoznati ga sa zahtjevom i ostalim ispravama u spisu te pozvati ga na očitovanje je li spreman redovito ispunjavati obvezu utvrđenu presudom. Ako pristane da se uzdržavanje isplaćuje iz njegove plaće ili drugog primanja, onda tu izjavu treba zajedno s odlukom suda dostaviti njegovom poslodavcu. Ako ne pristane izvršavati svoju obvezu ili postavi uvjete s kojima značajnije odstupa od obveze utvrđene presudom, potrebno je kod nadležnog suda pokrenuti postupak priznanja i ovrhe o uzdržavanju. Prije toga je potrebno dostaviti prijedlog osobe koju će ministarstvo ovlastiti za zastupanje. Postavljenom punomoćniku uručit će se isprave iz spisa i nadzirati njegov rad štiteći interese djeteta.

25. Centar za socijalnu skrb Buje je u tri navrata slao pozive I. tuženiku ĐE, no niti jedan poziv mu nije uredno dostavljen. Nakon toga su djelatnici Centra za socijalnu skrb Buje otišli na njegovu adresu gdje ga nisu zatekli, a zabilježeno je da on radi u Sloveniji te da dolazi kući nakon 16:00 sati. Kod kuće su zatekli njegovu majku, njegovu suprugu i njegovu kćerku iz drugog braka. Objašnjeno im je da se on treba javiti u Centar za socijalnu skrb Buje radi uvida u dokumentaciju o uzdržavanju i davanja izjave u vezi s tim. Poslije toga je Centar za socijalnu skrb Buje uputio još jedan pisani poziv I. tuženiku ĐE. U dopisu od 30. studenog 2006. je Centar za socijalnu skrb Buje obavijestio Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi o poduzetim radnjama uz prijedlog da se protiv I. tuženika ME pokrene postupak priznanja strane sudske odluke o uzdržavanju i nakon toga ovršni postupak. Za vođenje tih postupaka predložena je ĆE. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je u dopisima od 24. srpnja 2009. i 22. srpnja 2010. požurilo Centar za socijalnu skrb Buje glede dostave izvješća o postupanju. Centar za socijalnu skrb Buje je u dopisu od 5. kolovoza 2010. odgovorio

- 1 1 -

da u spisu nema punomoći kojom je trebala biti ovlaštena ĆE za postupanje u ovom predmetu, a niti obavijest o usklađivanju uzdržavanja, pa da nisu poduzete potrebne radnje. Sljedeći dopis je Ministarstvo socijalne politike i mladih poslalo Centru za socijalnu skrb Buje 16. travnja 2015. sa zamolbom da se dostavi prijedlog odvjetnika kojeg će se ovlastiti u postupku priznanja i ovrhe strane sudske odluke. Na zapisniku pred Centrom za socijalnu skrb Buje je 21. svibnja 2015. odvjetnik Đorđe Radovanović izrazio suglasnost da zastupa tužiteljicu u sudskom postupku radi priznanja i ovrhe strane sudske odluke. Centar za socijalnu skrb Buje je u dopisu od 21. svibnja 2015. predložio Ministarstvu socijalne politike i mladih da odvjetnik Đorđe Radovanović zastupa tužiteljicu te mu je 27. svibnja 2015. to Ministarstvo izdalo punomoć. Dana 17. srpnja 2015. spis mu je predan na daljnje postupanje. Na osnovi punomoći odvjetnik Đorđe Radovanović je podnio ovom sudu tužbu radi pobijanja darovnog ugovora o kojoj se odlučuje u ovom postupku.

26. Tužiteljica je navela da se njena potraživanja odnose na razdoblje od 1. veljače 1989. pa do 1. srpnja 2016. Iz obračuna dugovanja (57.–66.) proizlazi da je ona u tom razdoblju po osnovi glavnice zatražila pojedine mjesečne iznose do 20. travnja 2010. kada je završila redovno školovanje, dok se nakon toga pa do 1. srpnja 2016. potraživanja odnose samo na zatezne kamate na neplaćene iznose uzdržavanja koja su dospjela do 20. travnja 2010.

27. U čl. 379. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., 73/1991., 111/1993., 91/1996., 112/1999., 88/2001., nadalje ZOO) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina. Iznimno od toga sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja. Prema čl. 372. ZOO-a potraživanja povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok u skladu s čl. 373. ZOO-a samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja. Kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi ne samo pravo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Međutim, pravo na uzdržavanje određeno zakonom ne može zastarjeti. Prema čl. 369. ZOO-a kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne.

28. Iz navedenog slijedi kako nije moglo zastarjeti samo pravo na uzdržavanje tužiteljice, već samo pojedine tražbine uzdržavanja koje joj je svakog mjeseca bio dužan isplaćivati I. tuženik ĐE.

29. U čl. 381. ZOO-a određeno je da zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. U smislu Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994.) roditeljsko pravo sačinjavaju prava i dužnosti roditelja da se brinu o ličnosti, pravima i interesima svoje maloljetne djece. Roditeljsko pravo prestaje kada dijete postaje punoljetno, a to znači s navršenom 18. godinom života. Iznimno roditeljsko pravo prestaje kasnije ako ga sud u izvanparničnom postupku produlji nakon punoljetnosti i to iz razloga što dijete uslijed tjelesnih ili duševnih nedostataka nije sposobno da se samo brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima.

- 1 2 -

30. U konkretnom slučaju tužiteljici nije produljeno roditeljsko pravo. Stoga zastara predmetnih potraživanja nije tekla do 3. travnja 2003. kada je navršila 18 godina života. Okolnost da se je i nakon 18. godine redovno školovala, nije relevantna za prestanak roditeljskog prava. Prema tome, zastara je počela teći 3. travnja 2003.

31. Nadalje je sporno da li je zastarni rok za svako pojedino potraživanje tri godine od njegove dospjelosti ili se primjenjuje odredba iz čl. 377. st. 1. ZOO-a prema kojoj ako je potraživanje naknade štete uzrokovano kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje predviđen je dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja (čl. 377. st. 1. ZOO). U ovom slučaju nije riječ o potraživanju naknade štete, pa se već zbog toga ne može primijeniti navedena odredba.

32. Dakle, primjenjuje se zastarni rok od tri godine koji u skladu s čl. 361. st. 1. ZOO-a za svaku pojedinu mjesečnu tražbinu teče od prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

33. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 362. ZOO-a). Rok određen u godinama završava onog dana koji se po imenu i broju poklapa s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takvog dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan (čl. 77. st. 2. i 3. ZOO-a).

34. Na osnovi čl. 389. ZOO-a zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

35. Tužiteljica je pokrenula ovršni postupak radi naplate svojih potraživanja. Međutim, taj je postupak dovršen 1990. Nakon toga tužiteljica je 2005. pokrenula postupak na osnovi Konvencije Ujedinjenih naroda o ostvarivanju zahtjeva za alimentaciju u inozemstvu od 20. lipnja 1956. Prijeporno je da li je time prekinut tijek zastare.

36. 1. Cilj Konvencije je olakšati ostvarivanje uzdržavanja kojeg neka osoba, koja se nalazi na području jedne države ugovornice, ima prema drugoj osobi koja je pod jurisdikcijom druge države ugovornice. Njenim odredbama su uređena pravila postupanja između dvije države ugovornice kako bi se ovlašteniku uzdržavanja olakšalo ostvarenje prava na uzdržavanje od obveznika uzdržavanja koji se nalazi u drugoj državi. Ovlaštenik uzdržavanja podnosi zahtjev otpremnom tijelu svoje države koje se brine o tome da uz zahtjev bude priložena sva potrebna dokumentacija te dostavlja dokumente prijamnom tijelu države obveznika uzdržavanja. Prijamno tijelo poduzima u ime ovlaštenika uzdržavanja sve potrebne mjere za ostvarenje uzdržavanja, uključujući poravnavanje potraživanja i, gdje je to potrebno postavljanje i pokretanje postupaka za uzdržavanje i izvršenje svake odluke ili drugog sudskog akta za plaćanje uzdržavanja, te o poduzetom redovito obavještava otpremno tijelo.

- 1 3 -

36. 2. Dakle, Konvencijom je uređeno postupanje koje treba dovesti do pokretanja odgovarajućeg sudskog postupka. U tom smislu podnošenje zahtjeva otpremnom tijelu i njegovo prosljeđivanje prijemnom tijelu predstavljaju predradnje radi pokretanja postupka radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja uzdržavanja. Međutim, tek kada se pokrene sudski postupak, dolazi do prekida zastarijevanja. Prema tome, samo podnošenje zahtjeva i postupanje prema Konvenciji ne predstavljaju okolnosti koje dovode do prekida zastarijevanja u smislu čl. 389. ZOO-a sve dok se u državi obveznika uzdržavanja ne pokrene sudski postupak radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja uzdržavanja.

36. 3. U skladu s tim za pitanje prekida zastare nije relevantno podnošenje zahtjeva tužiteljice Ministarstvu za delo, družine in socijalne zadeve Republike Slovenije, a niti prosljeđivanje tog zahtjeva Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Osim toga, nisu odlučne niti radnje koje je na osnovi zahtjeva Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske poduzimao Centar za socijalnu skrb Buje jer se pred centrom za socijalnu skrb ne utvrđuju, osiguravaju, a niti ostvaruju tražbine uzdržavanja. Prema tome, do prekida zastare došlo je tek 18. svibnja 2016. kada je pokrenut ovaj postupak.

37. Time su zastarjele sve pojedinačne tražbine glavnice koje su dospjele do 16. svibnja 2013., a time i zatezne kamate na te iznose. S obzirom na to da je tužiteljica zatražila uzdržavanje do 20. travnja 2010., zastarjeli su svi pojedinačni iznosi uzdržavanja koje joj je I. tuženik ĐE dotada bio dužan isplaćivati zajedno sa zateznim kamatama.

38. Isti pravni stav zauzeo je Županijski sud u Puli – Pola u presudi posl. br. Gž 306/2020-2 od 7. prosinca 2020. Riječ je o predmetu koji se je vodio između ME kao tužitelja i DE kao tuženice te u kojem se je postavilo istovjetno pitanje u pogledu nastupa zastare.

39. Ugovorom o darovanju od 22. svibnja 2013. I. tuženik ĐE je darovao svojoj supruzi II. tuženici SE k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr., 210/5 zgr., 210/6 zgr., 211 zgr. i 212 zgr. k. o. [katastarska općina]. Prema izvacima iz zemljišne knjige taj ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi budući da je II. tuženica SE upisana kao vlasnica spomenutih čestica. Do toga je došlo prije 20. travnja 2016. od kada datiraju najstariji zemljišnoknjižni izvaci u ovom spisu (21. – 23.). Iz iskaza II. tuženice SE i svjedokinje AE proizlazi da je te nekretnine I. tuženik ĐE naslijedio 2010. nakon smrti njegove majke. U naravi je riječ o kući, dva gospodarska objekta i okućnici.

40. Osim toga, utvrđeno je da je I. tuženik ĐE vlasnik zemljišta površine od oko 11 hektara kako je to iskazala svjedokinja AE koji je u tom dijelu ocijenjen vjerodostojnim. Da je nakon sklapanja ugovora o darovanju I. tuženik ĐE ostao upisan kao vlasnik većeg broja parcela slijedi i iz izvadaka iz zemljišne knjige prema kojima je on upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica],

- 1 4 -

3800/3, 3912/92, 2912/149 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navod svjedokinje FE da površina tog zemljišta iznosi oko 11 hektara i prosječnu cijenu poljoprivrednog i šumskog zemljišta na tom području od minimalno 2 eura/m2, sud je zaključio da vrijednost tog zemljišta iznosi najmanje 200.000,00 eura. Prema uvjerenju Općine Oprtalj od 10. rujna 2024. (185.) zemljište označeno kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se unutar građevinskog područja. Stoga vrijednost tog zemljišta zasigurno iznosi još i više. Sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice kako ne bi bilo zainteresiranih osoba za kupnju tih nekretnina iz razloga što je ona samo preko interneta izvršila uvid na osnovi čega nije mogla steći adekvatna saznanja o njihovoj kvaliteti, a niti o potražnji za takvim zemljištem.

41. Budući da je ugovor o darovanju sklopljen 22. svibnja 2013., glede pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u odnosu na sklapanje tog ugovora primjenjuju se odredbe propisa koji je u to vrijeme bio na snazi, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.).

42. Na temelju čl. 66. Zakona o obveznim odnosima svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. U čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji se ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

43. U konkretnom slučaju su zastarjele sve tražbine tužiteljice prema I. tuženiku ĐE po osnovi uzdržavanja koje su dospjele do 18. svibnja 2013.

44. U slučaju da se ne prihvati zaključak ovog sud o nastupu zastare, potrebno je navesti kako je utvrđeno da je i nakon sklapanja ugovora o darovanju od 22. svibnja 2013. i njegove provedbe u zemljišnoj knjizi I. tuženik ĐE ostao vlasnik ukupno 90 nekretnina čija vrijednost znatno premašuje vrijednost predmetnih tražbina uključujući i zatezne kamate. Stoga bi on imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbina tužiteljice.

45. 1. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje

- 1 5 -

njezine tražbine na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988., prema kojoj je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici.

45. 2. Osim toga, odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, gubi pravni učinak prema tužiteljici u ukupnom iznosu 84.000,00 eura zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate, koji je I. tuženik ĐE dužan isplatiti tužiteljici na temelju presude Osnovnog suda u Kopru posl. br. P 455/87 od 15. siječnja 1988. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. veljače 1989. do 1. svibnja 2005. i ispisom usklađivanja alimentacije Centra za socijalni rad Koper posl. br. 56-8/87 od 11. srpnja 2005. za period od 1. svibnja 2005. od 20. travnja 2010. te obračunom zateznih kamata Banke Koper od 25. srpnja 2005. i od 5. kolovoza 2016. zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate.

46. Drugi tužbeni zahtjev i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odnose se na potraživanje tužiteljice u visini 7.201,84 eura, odnosno na pobijanje ugovora o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. u odnosu na tu tražbinu. Taj iznos je od nje naplaćen u korist I. tuženika ME u ovršnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Kopru pod posl. br. I 136/2024.

47. U vezi s tim potrebno je napomenuti kako se prema čl. 71. Zakona o obveznim odnosima tužba za pobijanje može podnijeti u roku tri godine od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

48. Budući da su tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi pobijanja ugovora o darovanju u odnosu na 7.201,84 eura prvi put istaknuti u podnesku tužiteljice od 12. studenog 2024., kojeg je neposredno predala sudu na ročištu glavne rasprave održane 13. studenog 2024., a da su tuženici ugovor o darovanju sklopili 22. svibnja 2013. te da su ga u zemljišnoj knjizi proveli prije 20. travnja 2016., protekao je trogodišnji rok za podnošenje tužbe za pobijanje ove dužnikove pravne radnje.

49. Zbog toga su odbijeni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č.

- 1 6 -

211 zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 28. studenog 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., oboje u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br.136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate, kao i da II. tuženica SE može izbjeći pobijanje spomenutog ugovora ako ispuni obvezu I. tuženika ME prema tužiteljici, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da ugovor o darovanju nekretnina br. OV-2657/13 od 22. svibnja 2013. kojim je I. tuženik ĐE darovao II. tuženici SE svoje nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zbirci isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie, pod posl. br. Z-3265/13, te koji je ovjeren kod javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja – Buie, gubi pravni učinak prema tužiteljici koliko je potrebno za namirenje njezine tražbine prema I. tuženiku ĐE do visine 7.201,84 eura, koju joj duguje radi neopravdano provedene ovrhe na račun tužiteljice na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 28. studenog 2024., u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br. I 136/2024 od 15. listopada 2024., oboje u vezi s rješenjem Općinskog suda u Kopru posl. br.136/2024 od 10. svibnja 2024., zajedno s troškovima i zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje kamate teku na navedeni iznos od 13. svibnja 2024. do isplate.

50. S obzirom na to da su odbijeni navedeni tužbeni zahtjevi i navedeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi, neosnovan je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila od II. tuženice SE da joj je dužna omogućiti isplatu njezinih potraživanja od vlasničkih udjela na nekretninama k. č. [katastarska čestica] zgr., 210/2 zgr., 210/3 zgr., 210/4 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] zgr., 212 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je i taj zahtjev odbijen.

51. I tužiteljica i tuženici podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

52. Prema čl. 154. ZPP-a stranka koja izgubi spor obvezna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. S obzirom na to da su tužbeni zahtjevi odbijeni, tužiteljica je dužna tuženicima naknaditi opravdane parnične troškove.

53. Tuženici su zatražili naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, podneska od 9. rujna 2024., 26. studenog 2024. i 23. siječnja 2025. po 1.511,40 eura, na ročištima od 13. rujna 2016. i 22. prosinca 2016. po 755,70 eura, na ročištima od 2. ožujka 2017., 7. lipnja 2017., 13. studenog 2024. i 27. ožujka 2025. po 1.511,40 eura te za PDV 325,00 eura.

- 1 7 -

54. Svi zatraženi troškovi bili su potrebni za vođenje spora u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. U razdoblju od podnošenja tužbe pa do 1. ožujka 2017. vrijednost predmeta spora iznosila je 44.548,98 eura, pa trošak zastupanja (uvećan za 10 % na ime zastupanja dviju osoba) kod sastava odgovora na tužbu iznosi 1.100,00 eura te za zastupanje na procesnim ročištima od 13. rujna 2016. i 22. prosinca 2016. po 550,00 eura. Od 2. ožujka 2017. do 12. studenog 2024. vrijednost predmeta spora bila je 84.000,00 eura. U skladu s tim troškovi zastupanja na ročištima od 2. ožujka 2017. i 7. lipnja 2017. te kod sastava podneska od 9. rujna 2024. iznose po 1.392,60 eura. Od 13. studenog 2024. vrijednost predmeta spora je 91.201,84 eura. Prema tome troškovi zastupanja kod sastava podneska od 26. studenog 2024. i 23. siječnja 2025. te na ročištima od 13. studenog 2024. i 27. ožujka 2025. iznose po 1.511,40 eura. Time tuženicima pripada naknada troškova za zastupanje od ukupno 12.423,40 eura. Na ime PDV-a priznat im je zatraženi iznos. Stoga opravdani troškovi tužitelja iznose 12.748,40 eura.

55. Stoga je naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi troškove postupka isplatom 12.748,40 eura, dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i tužiteljičin zahtjev u cijelosti.

U Pazinu 9. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Rijeci. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužiteljica p. p.,

2. tuženici p. p.