Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-2569/2011-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Uprava šuma podružnica Split, OIB 69693144506, Ulica kralja Zvonimira 35/III, Split, protiv prvotuženika JAGO KOMERC, d.o.o. u stečaju, OIB 52122725553, Velebitska 147, Split, kojeg zastupa stečajni upravitelj JF i drugotuženika HF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nevio Sanader, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete i utvrđenja osporene tražbine, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja OF, radnice i zamjenice punomoćnika drugotuženika ZF, odvjetnice u [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  je

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

" Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 protiv prvotuženika JAGO KOMERC d.o.o., Velebitska 147, Split OIB: 52122725553 za potraživanje u iznosu od 6.608,18 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

Nalaže se drugotuženiku u roku u roku od 15 dana platiti tužiteljici 4.359,28 EUR/ 32.845,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2010. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženicima JAGO KOMERC, d.o.o. u stečaju i JURI KERUMU troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi drugotuženiku HF troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se zahtjev tuženika da im tužitelj u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 618,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

V Odbija se zahtjev drugotuženika da mu tužitelj u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo zahtjev da mu tuženici kao solidarni dužnici naknade štetu u iznosu od 25.760,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2010. do isplate.

2. Izjavio je da je prvotuženik kao izvođač 28. i 29. travnja 2010. na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 2.230 m[2] radnim strojevima protupravno vršio iskope i nasipanja prema nalogu drugotuženika. Zemljište na kojem su tuženici vršili iskope i nasipanja da je šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim tužitelj gospodari.

3. Zbog tih protupravnih radnji na šumskom zemljištu da je nastala šteta koju je tužitelj obračunao u iznosu od 25.760,00 kuna.

4. Predložio je izvesti dokaze čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, izvatka iz katastra zemljišta, kopije programa gospodarenja gospodarskom jedinicom Borovača, obračuna šumske štete od 13. svibnja 2010., lugarskog izvještaja broj 8/2010 od 30. travnja 2010., kopije katastarskog plana s prikazom lokacije štete, saslušanjem svjedoka VF, ĆF i CF, uviđajem i vještačenjem po vještaku mjerniku i vještaku šumarske struke te saslušanjem tuženika.

5. Tuženici su u odgovoru na tužbu izjavili da se protive tužbenom zahtjevu.

6. Izjavili su da drugotuženik nije bio investitor bilo kakvih radova na području „Borovača“, a i to da šteta koju spominje tužitelj nije nastala na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], već na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], što da je vidljivo iz kopije katastarskog plana koji je tužitelj dostavio uz tužbu. Ujedno su tuženici dostavili preris katastarskog plana za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i posebnu geodetsku podlogu navodeći da je iz tih isprava vidljivo da šteta nije nastala na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], već na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

7. Izjavili su tuženici da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kojoj su se izvodili radovi koje je obavljao prvotuženik nastala cijepanjem koje je provedeno u katastarskim knjigama 17. listopada 2011., odnosno prije podnošenja ove tužbe. Na toj kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da se nalazi dvorište, ruševina i kanal koji je uređivao prvotuženik površine 1.761 m[2] . Izjavili su da je prvotuženik uređivao kanal, ali ne po nalogu drugotuženika, već drugog investitora, UF koji je bio i sudionik postupaka u kojima je doneseno uvjerenje o vremenu građenja građevine od 31. kolovoza 2009., Klasa:350-02/09-03/13, odluka Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 13. prosinca 2010., Klasa:940-06/10-02/1739, rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko dalmatinske županije, Klasa:UP-I-350-05/10-05/03 od 5. veljače 2010. kao i u postupku parcelacije kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Pored toga izjavili su da je UF **.**.2011. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu za utvrđenje prava vlasništva na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. S obzirom na to da je pitanje prava vlasništva nekretnine na kojoj je navodno nastala šteta, prethodno pitanje, predložili su tuženici da sud prekine ovaj postupak do okončanja tog postupka.

8. Osim toga, tuženici su izjavili da tužitelj tvrdi da je šteta učinjena na površini od 2.230 m[2] , a što temelji na lugarskom izvještaju u kojem je navedeno da su radovi izvođeni na površini od 1.500 m[2] . Uz to izjavili su i da dostavljeni program gospodarenja za gospodarsku jedinicu Borovača ne obuhvaća kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]., pa da tužitelj nije ovlašten gospodariti tim zemljištem. U konačnici prigovorili su i iznosu koji tužitelj traži, navodeći da je isti produkt tužiteljeva internog i proizvoljnog obračuna štete.

9. Predložili su izvesti dokaze čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prerisa katastarskog plana za kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama, uvjerenje o vremenu građenja građevine, odluke Središnjeg državnog ureda, rješenja od 5. veljače 2010., ovjerene posebne geodetske podloge, tužbe UF te saslušanjem zastupnika po zakonu prvotuženika LF, drugotuženika i svjedoka UF.

10. Tužitelj je izjavio da je razlika u površini koju je naveo lugar i onoj koju je tužitelj uzeo u obzir prilikom obračuna štete, dakle površine koju je izmjerio revirnik, posljedica toga što revirnik po pozivu mjerenja lugara izlazi na teren i GPS uređajem izvrši mjerenje, pa je taj podatak o površini izmjerenoj uređajem onaj koji se uzima u obzir kod obračuna šumske štete. Izjavio je da kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije obuhvaćena programom gospodarenja jer je cijepanje čestice od koje je nastala provedeno nakon izrade programa gospodarenja čija se revizija čini svakih 10 godina. Izjavio je i to da je predmetna šteta učinjena prije nego je pravomoćnom odlukom utvrđeno pravo vlasništva u korist drugotuženika.

11. Rješenjem poslovnog broja P-2569/2011 od 17. travnja 2013. sud je prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pst-589/2011, sukladno članku 213. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

12. Tuženici su obavijestili sud da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovnog broja Pst- 589/2011 od 30. listopada 2013. utvrđeno da je UF vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer je vlasništvo stekao dosjelošću. Dostavili su presudu. Osim te presude dostavili su i presude Prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja G-1129/11 i G-1130/11 kojim je prvotuženik oslobođen optužbe da je neovlašteno obavljao radove na predmetnoj nekretnini i da je drugotuženik naložio te radove.

13. Tužitelj je u podnesku od 12. ožujka 2015. izjavio da je presudom Pst- 589/2011 utvrđeno vlasništvo na površini od 1761 m[2] , pa da onda ostaje površina od 469 m[2] na kojoj nije utvrđeno vlasništvo druge osobe. Pored toga izjavio je da prilikom obračuna štete nije ukalkulirao prometnu vrijednost zemljišta Porezne uprave sukladno članku 9. Šumsko-odštetnog cjenika. Nakon uvažavanja te vrijednosti da se dobije iznos štete od 32.845,00 kuna. Izjavio je da je na prerisu katastarskog plana koji je izradio dipl.ing. ŽF i djelatnik Šumarije Split narančastom bojom označena površina na kojoj je učinjena šteta, na zemljištu oznake kat. čest. zem [katastarska čestica]. Na tom zemljištu da je nastala šteta u iznosu od 32.845,00 kuna. Zato je istaknuo zahtjev da mu tuženici naknade štetu u iznosu od 32.845,00 kuna.

14. Prema članku 191. stavku 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2015. povećao tužbeni zahtjev tražeći naknadu štete u iznosu od 32.845,00 kuna sa zateznim kamatama umjesto 25.760,00 kuna sa zateznim kamatama. Time je učinio objektivnu preinaku tužbe.

15. Prema članku 190. stavku 3. ZPP-a smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

16. Tuženici su se protivili visini tužbenog zahtjeva označenom u prethodno spomenutom podnesku.

17. Stoga je sukladno članku 190. stavku 3. ZPP-a trebalo smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, pa je sud preinaku dopustio.

18. Sud je rješenjem poslovnog broja P-2569/2011-28 od 13. lipnja 2019. utvrdio prekid postupka jer je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak, sve sukladno članku 212. točki 5. ZPP-a. Rješenjem poslovnog broja P-2569/2011 od 19. studenoga 2019. pozvan je stečajni upravitelj prvotuženika preuzeti postupak te je postupak nastavljen.

19. Tužitelj je u spis dostavio prijavu tražbine u stečajnom postupku (obrazac 18.) u kojem je naveo tražbinu glavnice od 25.760,00 kuna i obračunatih kamata do 30. travnja 2019. u iznosu od 24.029,01 kuna i to naknade za štetu učinjenu zbog protupravnog izvođenja radova iskopa i nasipanja radnim strojevima na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u površini od 2.230 m[2] .

20. Rješenjem poslovnog broja P-2569/2011-34 od 4. listopada 2022. sud je odbacio tužbu u odnosu na prvotuženika.

21. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž- 5034/2022-2 od 19. prosinca 2022. ukinuo rješenje ovog suda poslovnog broja P- 2569/2011-34 u dijelu kojim je odbačena tužba u odnosu na prvotuženika i to u dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 25.760,00 kuna/ 3.418,94 EUR dok je rješenje potvrdio u dijelu tužbenog zahtjeva na iznos od 7.085,00 kuna/ 940,34 EUR.

22. Tužitelj je potom uredio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i tražio da sud utvrdi da postoji tužiteljeva tražbina prema prvotuženiku u iznosu glavnice i obračunatih kamata kako je navedeno u prijavi tražbine. U prijavi tražbine tužitelj je naveo tražbinu naknade štete iz ove parnice i to u iznosu glavnice od 25.760,00 kuna i obračunatih kamata u iznosu od 24.029,01 kunu, odnosno ukupno 49.789,01 kuna. Ta je tražbina razvrstana u tražbinu drugog višeg isplatnog reda i u cijelosti je osporena, a što je vidljivo iz rješenja ovog suda poslovnog broja St-2248/2015-47.

23. Predmet ovog postupka je donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu da mu drugotuženik naknadi štetu u iznosu od 4.359,28 EUR/32.845,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2010, kao i donošenje odluke o tužiteljevu zahtjevu da sud utvrdi osnovanom tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 25.760,00 kuna/ 3.418,94 EUR (glavnica) kao i tražbinu obračunatih zateznih kamata u iznosu od 3.189,19 EUR/24.029,01 kuna, kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda.

24. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava: izvatka iz zemljišne knjige, izvatka iz katastra zemljišta, kopije programa gospodarenja gospodarskom jedinicom Borovača, obračuna šumske štete od 13. svibnja 2010., lugarskog izvještaja broj 8/2010 od 30. travnja 2010., kopije katastarskog plana s prikazom lokacije štete, povijest promjena na katastarskim česticama, uvjerenje o vremenu građenja građevine, odluke Središnjeg državnog ureda, rješenja od 5. veljače 2010., ovjerene posebne geodetske podloge, tužbe UF. Sud je pročitao i presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovnog broja Pst- 589/2011 od 30. listopada 2013. i Prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja G-1129/11 i G-1130/11.

25. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka LF, koji je bio zastupnik po zakonu prvotuženika u vrijeme označeno u tužbi, potom VF, koji je bio zaposlen kao lugar kod tužitelja i drugotuženika. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio vještak mjernik Zdenko Bilić, a radi utvrđenja mjesta na kojem su učinjeni iskopavanje i nasipanje, odnosno identifikacije tog zemljišta i površine. Izveden je i dokaz uviđajem.

26. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka UF, iako je odredio izvesti taj dokaz, s obzirom na to da je svjedok umro. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆF i CF, s obzirom na to da nije bilo potrebe za izvođenje tih dokaza, nakon što je bitne činjenice sud utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza. Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku šumarske struke jer nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza kod utvrđenja da tuženici nisu počinili šumsku štetu.

27. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] od 12. listopada 2011. vidljivo je da je zemljište označeno kao kat.čest. pašnjak površine 322338 m[2] , dvorište površine 855 m , kanal površine 1052 m i ruševina površine 36 m[2] , ukupne površine 324.281 m . Kao vlasnik tog zemljišta bila je na dan 12. listopada 2011. uknjižena Republika Hrvatska.

28. Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Borovača koji je vrijedio od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2013. obuhvaćene su katastarske čestice broj [katastarska čestica] površine 32,43 ha, dakle 324.300 m[2] .

29. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] od 10. svibnja 2012. vidljivo je da je zemljište oznake kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak, kanal upisane površine 322520 m[2] , od čega pašnjak površine 322338 m , a kanal površine 182 m , a pored te da je upisana i kat. čest. [katastarska čestica] oznake ruševina, dvorište i kanal površine 1761 m[2] , od čega dvorište površine 855 m[2] , ruševina površine 36 m i kanal površine 870 m .

30. Iz isprave povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar, Ispostave Solin, Klasa:936-02/12-05/9, Urbroj:541-23-3-07/03-12-2 od 6. ožujka 2012. vidljivo je da je prijavnim listom izrađenim od Meja d.o.o. broj 146/09 temeljem rješenja kojim se utvrđuje zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade klasa:UP-I-350-05/10-05/3 od 5. veljače 2010. po zahtjevu UF pravomoćnim rješenjem Područnog ureda za katastar Klasa:UP/I-932-07/11-02/95 od 17. listopada 2011. izvršena parcelacija zemljišta 486/2 u čest. zem. [katastarska čestica]. Iz odluke Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa:940- 06/10-02/1739, urbroj:536-10 od 13. prosinca 2010. vidljivo je da je odluka donesena na zahtjev UF i da je tom odlukom dana suglasnost na parcelacijski elaborat broj 146/10 izrađen od Meja d.o.o. za nekretninu oznake 486/2 K. O. [katastarska općina].

31. Iz naprijed navedenih isprava utvrditi je da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. O tome u konačnici nije niti bilo spora.

32. Tužitelj je tvrdio da su radnici prvotuženika prema nalogu drugotuženika izvršili radove iskopa i nasipanja na točno označenom dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

33. Kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] određena je kao dio šumskogospodarskog područja, a što je vidljivo iz Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu Borovača.

34. Prema članku 17. stavku 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/2005., 82/2006., 129/2008., 80/2010. i 124/2010., dalje: ZŠ) šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari tužitelj.

35. Prema članku 41. stavku 1. ZŠ-a tužitelj je dužan osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.

36. Prema članku 42. ZŠ-a radi ostvarivanja zaštite šuma tužitelj je dužan osigurati izravno čuvanje šuma koje može obavljati osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu šumarskoga smjera – lugar te ispunjava i druge uvjete određene posebnim propisima.

37. Prema članku 54. ZŠ-a zabranjeno je i kažnjivo neovlašteno zauzimanje šume i šumskoga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a prema članku 59. ZŠ-a osoba koja ošteti šumu dužna je nadoknaditi štetu prema šumsko-odštetnom cjeniku.

38. Utoliko, upravo je tužitelj ovlašten kao gospodar šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a to je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tražiti od onoga tko je oštetio šumsko zemljište da naknadi štetu.

39. Prema članku 2. Šumsko-odštetnog cjenika ("Narodne novine" broj 145/2008. i 25/2011.) šumska šteta, podrazumijeva oštećivanje koje fizičke odnosno pravne osobe nanesu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi.

40. Prema članku 9. Šumsko-odštetnog cjenika iznos naknade šumske štete koja je nanesena šumskom zemljištu korištenjem, razaranjem, kopanjem, odvoženjem humusa, treseta, gline, pijeska, zemlje, šljunka ili kamena, ispuštanjem otrovnih tvari, uskladištenjem štetnih otpadaka, te drugim biotskim ili abiotskim čimbenicima ili na neki drugi način, utvrđuje se na temelju troškova otklanjanja štete nanesene šumskom zemljištu i njegove sanacije kojom će biti dovedeno u prvobitno stanje. Naknada za korištenje šumskog zemljišta određuje se prema podacima dobivenim od Ministarstva financija, poreznih ureda o prometnoj vrijednosti građevinskog zemljišta u katastarskoj općini. Ukoliko nema prometa zemljišta, naknada će se obračunati prema prometnoj vrijednosti u najbližoj katastarskoj općini.

41. Tuženici nisu sporili činjenicu da je prvotuženik izvodio radove uređenja kanala te su tvrdili da su ti radovi izvedeni na dijelu kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], koji je kasnije učinjenom parcelacijom dobio oznaku 486/6, a na kojem vlasništvo ne pripada Republici Hrvatskoj, već UF, odnosno kasnije drugotuženiku. Osim toga sporili su i tvrdnju tužitelja da je nalogodavac radova drugotuženik.

42. Polazeći od činjenice o kojoj među strankama nije bilo spora, dakle činjenice da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nastala od kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nakon izvođenja radova trebalo je u ovoj parnici utvrditi je li prvotuženik obavio radove na dijelu kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kojim gospodari tužitelj, dakle na dijelu u vlasništvu Republike Hrvatske ili pak na dijelu u vlasništvu UF koje u tom trenutku još nije bilo utvrđeno presudom i upisano u zemljišnoj knjizi. Pri tome je trebalo imati na umu da je tužitelj u ispravi preris katastarskog plana jasno označio dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i time označio područje na kojem je nastala šumska šteta.

43. Presudom poslovnog broja Pst-589/11 od 30. listopada 2013. utvrđeno je da je UF vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1761 m[2] upisane u ZU 349. Iz obrazloženja te presude je vidljivo da je UF vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću jer je osobno, a i njegovi prednici posjedovao nekretninu zvanu Mlin. Utvrđeno je da se mlin nalazi u ruševnom stanju. Pored toga da nekretninu čini i zemljište te kanal kojim se voda slijeva u mlin, odnosno da na nekretnini postoji neka vrsta akumulacije tzv. jaža, a od jaže vode tri kanala put istoka i juga kroz koje prolazi voda koja pokreće lopatice. U toj presudi naveden je i rezultat izvedenog dokaza vještačenjem koje je obavio vještak za geodeziju i hidrografiju PF kojim je nekretnina opisana kao stari mlin u ruševnom stanju s pripadajućim platoom uz mlin i kanal koji ide od mlina u smjeru istoka.

44. Presudom Prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja G-1130/11 od 7. studenoga 2013. prvookrivljeni Jago Komerc d.o.o. i drugookrivljena MF oslobođeni su optužbe da bi prvookrivljeni kao pravna osoba i drugookrivljena ka odgovorna osoba 28. i 29. travnja 2010. u mjestu Postinje Donje počinili neovlašteno zauzimanje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske tako što bi po nalogu HF izvršili iskopavanje i nasipanje terena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na ukupnoj površini od 2.230 m[2] , čime bi počinili prekršaj opisan u članku 54. Zakona o šumama, kažnjiv po članku 79. stavku 1. točki 9. i stavku 2. Zakona o šumama.

45. U toj presudi je navedeno da su u obrani okrivljenici naveli da HF nije investitor bilo kakvih radova na čestici 486/2 K. O. [katastarska općina], niti da je dao nalog za poduzimanje bilo kakvih radova na tom području te da su naglasili da se radovi nisu obavljali na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], već na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Sud je u obrazloženju naveo da je iz fotodokumentacije čestice vidljivo izvršeno nasipanje terena te da iz prerisa katastarskog plana čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 20. studenoga 2011. proizlazi da su radovi nasipanja učinjeni na kat.čest. koja nakon parcelizacije ima oznaku 486/6. S obzirom na utvrđenje da su radovi kopanja i nasipanja učinjeni na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sud je okrivljenike, između ostalog i prvotuženika, oslobodio optužbe. Na osnovi jednakih utvrđenja Prekršajni sud u Splitu je presudom poslovnog broja G-1129/11 od 4. studenoga 2013. oslobodio i drugotuženika optužbe da je počinio neovlašteno zauzimanje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske tako što je dao nalog prvotuženiku za iskopavanje i nasipanje terena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 2.230 m[2] .

46. U ispravi obračun štete od 13. svibnja 2010. navedeno je da su djelatnici prvotuženika 26. i 27. travnja 2010. prema nalogu drugotuženika protupravno izvršili radove iskopavanja i deponiranja kameno-zemljanog materijala na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te su obračunati troškovi dovođenja šumskog zemljišta u prvobitno stanje prema cjeniku tužitelja.

47. U lugarskom izvještaju 8/2010 od 30. travnja 2010. navedeno je da su 28. i 29. travnja u odsjeku 58 b Borovača zatečeni djelatnici prvotuženika kako bagerom vrše protupravno iskopavanje te nasipanje terena, da su radovi vršeni po nalogu drugotuženika i da ukupna uzurpirana površina iznosi oko 1.500 m[2] .

48. Tužitelj je na prerisu katastarskog plana od 27. veljače 2015. narančastim flomasterom označio područje, odnosno dio zemljišta na kojem su učinjeni radovi. Isto područje označeno je kao mjesto nastanka štete i na skici priloženoj tužbi.

49. Svjedok VF bio je lugar u vrijeme izvođenja predmetnih radova. On je izjavio da je zatekao radnike prvotuženika koji su bagerom kopali lokvu i oko lokve. Lokva da se nalazi na šumskom zemljištu što da je on utvrdio, da bi nakon toga kazao da se lokva točnije nalazi na potoku i da "hvata" zemljište sa svaka strane površine od 100 m[2] . Kazao je da su odatle kopali kanal do cjevovoda stotinjak metara i da je on obračunao površinu oko lokve i oko cjevovoda u lugarskom izvještaju. Kazao je i to da se tu nalazi privatna njiva s mlinicom i da mu se čini da je HF to kupio od nekoga i da je izvođenje radova bilo izvan njive i mlinice. Osim toga kazao je da je tu bilo više suvlasnika, a možda čak i jedan HF, te da bi on smatrao da je drugotuženikovo ono što je u vlasništvu UF jer da su na selu običaji da se odmah smatra da je sinovljevo ono što je očevo. Kazao je i to da su mu radnici kazali da ih je poslao drugotuženik, ali da to i nisu trebali kazati jer da je on iz sela te da zna drugotuženika, njegovog oca sada pok. UF, brata NF i sestru J. Površinu da je odredio po iskustvu i da nije mjerio te da ne zna jesu li kasnije inženjeri što mjerili.

50. Svjedok LF je izjavio da je surađivao u trgovini sa NF i da ga je njegov otac UF zamolio da mu bagerom očisti kanal, odnosno potok koji je bio zapušten, zarastao u draču jer je tu mlinica. U to vrijeme da je prvotuženik obavljao radove bagerom u Ogorju, u blizini tog mjesta, pa da je poslao strojara da očisti kanal. On da se tamo zadržao možda dva dana i da je obavio radove čišćenja kanala, a ne iskopavanja i nasipanja.

51. Drugotuženik je izjavio u iskazu da je nekretninu naslijedio od oca pok. Josipa Keruma 2014. Izjavio je da radove nije naručio od prvotuženika, niti je što investirao i da mu je poznato da je njegov otac obnavljao stari mlin te da jedan čovjek iz Vodoprivrede komentirao da je njegov otac napravio veliko djelo jer je očistio kanale.

52. Stalni sudski vještak Zdenko Bilić, dipl.ing. geodezije je geodetskim dronom u siječnju 2025. izvršio geodetski premjer na terenu i izradio skicu mjerenja zemljišta kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica]. U mišljenju je naveo da je geodetske snimke dronom preklopio s katastarskih planom i naveo da na česticama i njihovim međnim linijama nisu vidljivi nikakvi iskopi i nasipanja već da je vidljivo zemljište s niskim raslinjem bez odloženog materijala.

53. Tužitelj je izjavio da je vještak mogao usporediti ranije podloge na katastru, digitalni ortofoto iz 2011., pregledati prijašnje snimke s Google Eartha i slično i tako odrediti površinu na kojoj je nastala šteta. Izjavio je da su na terenu bili vidljivi iskopi i da je zemlja bila svježa i znatno drugačije boje u odnosu na okolni teren gdje nije bilo iskopa. Ponovno je dostavio skicu, odnosno preris katastarskog plana na kojem je označio područje površine 1.104 m[2] na kojem je nastala šteta.

54. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje i tom prigodom odgovorio na primjedbe tužitelja. Kazao je da je baš kao što to i sugerira tužitelj, pregledao snimke područja na kojem se nalazi predmetna nekretnina iz 2011., potom 2014. i 2025.. Na svim tim snimkama da je zabilježeno identično stanje nekretnine, odnosno da nije bilo nikakvih promjena nakon 2011., a je li stanje 2011. i na koji način i od koga promijenjeno to da ne znam. Pokazao je ispisane snimke iz 2011., 2014. i 2025. te ispravu preris katastarskog plana i izjavio da čestica zemlje [katastarska čestica] izgleda identično 2011., 2014. i 2025. Kazao je da se na snimkama može uočiti da se istočno od dijela čestice 486/2 koji je na prerisu katastarskog plana šrafiran crvenom bojom nalazi vododerina ili nešto slično, moguće i iskop, ali da je isto tako evidentno iz ovih snimki da se taj iskop nalazi od 2011. Za ono što je bilo prije toga vještak nije mogao dati mišljenje, navodeći da snimke tog područja prije 2011. ne postoje u boji, već da postoje ortofoto crno-bijele snimke iz 1968.. No, naglasio je da na području koje je tužitelj označio na prerisu katastarskog plana nema nikakvih zabilježenih intervencija na zemljištu u smislu iskopa ili nasipa. Izjavio je da nema saznanja o tome je li učinjena vektorizacija na predmetnom području, odnosno je li teren prikazan u novom geodetskom koordinatnom sustavu, no istaknuo je da je područje izuzetno malo i da je kojim slučajem i učinjena vektorizacija da ne bi došlo do nekih dramatičnih pomaka digitalnih granica čestica, a što za posljedicu ima da ne bi došlo do drugačijih utvrđenja u ovoj parnici. Zaključio je da je učinjenim vještačenjem i pregledom dostupnih snimaka utvrdio da nasipa zasigurno nema niti na jednom dijelu predmetne čestice, dok je na snimci od 2011. vidljivo postojanje već spomenute vododerine, koja je možda nastala iskopima, no da se to sa sigurnošću ne može potvrditi.

55. U vrijeme obavljanja radova koji su se nesumnjivo izvodili, zemljište velike površine bilo je jedinstveno i nosilo je oznaku kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], iako je, kako je to kasnije utvrđeno presudom Općinskog suda, druga osoba, odnosno UF utvrđen vlasnikom dijela tog zemljišta. Kao posljedica toga formirana je nova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prethodno dio kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Lugar koji je neposredno uočio obavljanje radova svjedočio je u ovoj parnici. On je u svom iskazu govorio o izvođenju radova kopanja lokve na potoku i kopanja kanala. Iz prerisa katastarskog plana i snimaka koje je izradio vještak mjernik vidljivo je da se na području koje je tužitelj označio kao područje nastale šumske štete ne nalazi potok. Međutim iz skice koju je tužitelj dostavio još uz tužbu je vidljivo da se potok proteže iznad kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], odnosno da područje na kojem je prema tvrdnji tužitelja nastala šteta i potok, dijeli baš čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Osim toga, ovaj je svjedok, u iskazu naveo i izvođenje radova kopanja kanala. Kanal koji je evidentiran u zemljišnoj knjizi kao dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je nakon izvršene parcelacije u svom pretežitom dijelu postao dio kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Naime od ukupne evidentirane površine kanala od 1052 m[2] , nakon učinjene parcelacije, površina kanala na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] iznosi 182 m[2] , a površina kanala na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] iznosi 870 m[2] . Uzimajući u obzir omjer površine kanala koji pripada kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i površine kanala koji se nalazi na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zaključiti je da se kanal pretežitim dijelom nalazi na zemljištu koje nije pod gospodarenjem tužitelja, već u vlasništvu tada UF, odnosno danas drugotuženika. S druge strane u vrijeme kada su poduzimani radovi vlasništvo UF nije bilo utvrđeno, niti publicirano, a u konačnici ni zemljište nije bilo podijeljeno, pa je zbog toga i moglo doći do pogrešnog stava lugara o tome da se radovi obavljaju na zemljištu kojim gospodari tužitelj. No svaku dilemu o tome da je pogrešan stav o tome da su se radovi izvodili na zemljištu kojim gospodari tužitelj otklanja utvrđenje vještaka mjernika. On je jasno naveo da na niti jednom dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nisu vidljivi nikakvi iskopi i nasipanja već da je vidljivo zemljište s niskim raslinjem bez odloženog materijala. S druge strane, tužitelj je višekratno dostavljao u spis preris katastarskog plana na kojem je bojom označio dio zemljišta kat.čet.zem. na kojem je navodno nastala šteta. Vještak je neposredno pregledao i premjerio teren, a osim toga i usporedio snimke terena od 2011. te nije uočio na tom području koje je tužitelj označio kao mjesto nastanka šumske štete nikakve iskope i nasipanja koji bi uputili na zaključak o tome da je prvotuženik izvodio radove na tom dijelu zemljišta. Kao što je već rečeno prvotuženik je potvrdio da je izvodio radove, ali na dijelu zemljišta koje je tada bilo u vlasništvu UF, koje je naknadno deklarirano sudskom odlukom. Svjedok LF je potvrdio da je u ime prvotuženika poslao radnike da izvedu radove čišćenja kanala za UF, dakle baš radove koje spominje u svom iskazu i svjedok VF, lugar, a o radovima čišćenja kanala u svom iskazu govori i drugotuženik. U konačnici u prekršajnim postupcima koji su se vodili protiv prvotuženika i odgovorne osobe prvotuženika te protiv drugotuženika sud je na temelju utvrđenja da su radovi kopanja i nasipanja učinjeni na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oslobodio tuženike optužbe da su učinili neovlašteno zauzimanje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

56. Slijedom toga, zaključiti je da prvotuženik radove nije obavljao na dijelu zemljišta kojim gospodari tužitelj, odnosno dijelu zemljišta koje je označio tužitelj, pa onda nije niti odgovoran za šumsku štetu, zbog čega niti ne postoji tražbina naknade štete, niti je drugotuženik odgovoran za tu štetu. Već zbog toga tužiteljev zahtjev je trebalo odbiti. Pored toga drugotuženik je tvrdio da on nije naložio izvođenje radova. Svjedok LF je izjavio da je radove izveo na molbu UF, oca drugotuženika, koji je u to vrijeme bio vlasnik čet.zem.486/6 K. O. [katastarska općina] i koji je vlasništvo stekao dosjelošću. S tim u vezi je kazati i to da činjenica što u vrijeme izvođenja radova vlasništvo UF nije bilo utvrđeno presudom ne utječe na prava UF, stečena posjedovanjem nekretnine posjedom određene kvalitete kroz razdoblje koje je prethodilo izvođenju ovih radova, kako od UF, tako i od njegovih prednika. Naime, vlasništvo je UF stekao ispunjenjem Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006.,141/2006.,146/2008.,38/2009.,153/2009.,90/2010.,143/2012.,152/2014.)odr eđenih pretpostavki, pa činjenica što je to vlasništvo kasnije utvrđeno ne utječe na to da je UF u pogledu dijela zemljišta (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) mogao vršiti vlasnička ovlaštenja u travnju 2010. Dakle, drugotuženik u iskazu otklanja mogućnost da je on naložio izvođenje radova na zemljištu koje je u to vrijeme bilo u vlasništvu njegova oca, svjedok LF, tadašnji zastupnik po zakonu prvotuženika u iskazu izjavljuje da ga je upravo vlasnik tražio da izvede radove čišćenja kanala. S druge strane tužitelj legitimira drugotuženika kao naručitelja radova prema zabilježenome u lugarskom izvještaju koji je sastavio VF. Taj pak svjedok u svom iskazu navodi da su mu radnici koji su izvodili radove rekli da ih je HF "tu poslao", ali odmah nakon toga navodi i da mu i nisu trebali rećijer da on znao i HF i oca mu i brata i sestru te da je njegov stav da je ono što je očevo, zapravo od sina. Iskaz ovog svjedoka u dijelu u kojem je govorio o saznanju o nalogodavcu radova prilično je dvojben. Najprije svjedok nije rekao da su mu radnici rekli da je drugotuženik nalogodavac. On je rekao da su mu rekli da ih je drugotuženik tu poslao, što može značiti i da im je naprosto pokazao gdje trebaju izvoditi radove. Dakle ta izjava ne može potvrditi tvrdnju tužitelja o tome da je drugotuženik nalogodavac radova. Osim toga svjedok je nakon toga kazao da njemu nije bilo niti potrebno reći tko je nalogodavac jer je on to znao jer je iz sela, pa da zna članove obitelji drugotuženika, a isto tako da ima stav da je ono što je očevo sinovljevo. Dakle, činjenice temeljem kojih je svjedok u izvještaj upisao da su radovi izvršeni po nalogu drugotuženika, nisu takve da bi se iz njih moglo kazati da je drugotuženik zaista nalogodavac radova, pa je to dodatni razlog odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva prema drugotuženiku.

57. Dakle, temeljem svega iznesenog sud je odbio tužiteljeve zahtjeve, kao što je i sadržano u izreci ove presude.

58. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154., i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te okolnost što je tuženici uspjeli u parnici.

59. Sud je priznao tuženicima kao potrebne za vođenje parnice troškove sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 275,00 EUR (Tbr. 8. 1. i 40.1. Tarife), trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 5. prosinca 2014. u iznosu od 68,75 EUR (Tbr. 8. 4. i 40.1.Tarife), te je drugotuženiku priznao trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 4. srpnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife) i trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 12. prosinca 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife) te trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 19. ožujka 2024. u iznosu 250,00 EUR (Tbr. 8. 1.Tarife).

60. Sud je priznao tuženicima trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 17. travnja 2013. u iznosu od 275,00 EUR (Tbr. 9.1. i 40.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 20. veljače 2015. u iznosu od 275,00 EUR (Tbr. 9.1. i 40.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 3. travnja 2015. u iznosu od 275,00 EUR (Tbr.9.1 i 40.1 Tarife) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 27. ožujka 2018. u iznosu od 275,00 EUR (Tbr.9.7 i 40.1 Tarife).

61. Sud je priznao drugotuženiku trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 26. svibnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 11. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 28. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 25. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 19. veljače 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 11. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.5 Tarife) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 20. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife).

62. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

63. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

64. Sud je odbio zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi više traženi trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 5. prosinca 2014. u iznosu od 206,25 EUR (Tbr. 8. 4. i 40.1.Tarife), kao i zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 4. srpnja 2023. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife) i trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 12. prosinca 2023. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8. 4. Tarife) uzimajući u obzir sadržaj podneska prema kojem je zaključiti da nije riječ o obrazloženom podnesku. Sud je odbio zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi trošak sastava podneska od 19. listopada 2018. u iznosu od 275,00 EUR jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava žalbe od 6. ožujka 2017. u iznosu od 137,50 EUR jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice te zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu 11. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 EUR jer je odgođeno prije početka raspravljanja, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR jer na tom ročištu drugotuženika nije zastupao punomoćnik.

65. Sud je dakle odbio zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 618,75 EUR sa zateznim kamatama.

66. Sud je dakle odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama.

U Splitu, 9. svibnja 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv točke II izreke ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelj

- stečajni upravitelj JF

- odvjetnik Nevio Sanader

- u spis