REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-88/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja OM RADEČIĆ d.o.o., OIB: 53634722809, [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Ostroškom, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 23, protiv tuženika BĐ, vlasnika građevinskog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Došenu odvjetniku iz Rijeke, B [adresa], radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja poslovni broj Ovrv-4296/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-622/2022 (javnobilježnički predmet) od 28. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.724,73 EUR/239.030,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 753,25 EUR/5.675,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.304,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja poslovni broj Ovrv-4296/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-622/2022 (javnobilježnički predmet) od 28. listopada 2022. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 31.724,73 EUR/239.030,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2019. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 753,25 EUR/5.675,38 kuna.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik (tuženik) je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer je predmetno potraživanje trebalo nasloviti na FĐ, vlasnika OPG Mirjenko Mrakovčić u čiju nekretninu je oprema za klaonicu ugrađena i u čije ime i za čiji račun je tuženik opremu preuzeo.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-169/2022-2 od 22. rujna 2023. isti se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, nakon čega je rješenjem ovog suda od 6. prosinca 2023. stavljeno izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Prvenstveno valja navesti da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj trgovačko društvo OM RADEČIĆ d.o.o., dok je vjerodostojnu ispravu – račun 25-P1-1 izdan tuženiku od strane obrta „ [obrt]“, vlasnika KĐ. Naime, ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline

– obrta od 31. listopada 2020., kao i Aneks 2 navedenom ugovoru od 11. prosinca 2020. (list 9-15 spisa), kojim ugovorom i aneksom ugovora su vlasnik obrta „ [obrt]“, vlasnik ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prenositelj i OM RADEČIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 53634722809, kao stjecatelj suglasno utvrdili da je ŽĐ kao imatelj 100% udjela u društvu OM RADEČIĆ d.o.o., odlučio unijeti gospodarsku cjelinu obrta „ [obrt]“, sa imovinom, pravima i obvezama na 31. listopada 2020., kojoj je vlasnik, u trgovačko društvo OM RADEČIĆ d.o.o. (članak 4. i 8. ugovora), te da potpisom ugovora stjecatelj (ovdje ovrhovoditelj) postaje pravni sljednik obrta „ [obrt]“ iz [adresa] (članak 12. ugovora). Stoga, a budući da je ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline

– obrta „ [obrt]“ predmetni obrt prenesen trgovačkom društvu OM RADEČIĆ d.o.o., aktivno legitimiran je, kao pravni sljednik ranijeg imatelja predmetne tražbine, upravo ovdje ovrhovoditelj.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio prigovore tuženika, te istaknuo da nije sporno da je oprema ugrađena u klaonicu na objektu FĐ, vlasnika OPG Mirjenko Mrakovčić, ali da u poslovnom odnosu nije bio sa FĐ, već da je opremu naručio upravo tuženik. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod istaknutih prigovora, dok je u odnosu na spornu visinu utužene tražbine naveo da istu spori ovisno o iskazu svjedoka FĐ, budući da je u njegovu nekretninu ugrađena oprema.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.724,73 EUR/239.030,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za izrađenu i isporučenu opremu za klaonicu u nekretninu u vlasništvu OPG FĐ.

7. Među strankama nije sporno da je oprema za klaonicu ugrađena u nekretninu u vlasništvu OPG FĐ. Međutim, sporno je tko je u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, a posljedično tome i osnova i visina iste.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, iskaz svjedoka FĐ (list 65-66 spisa), KĐ (list 67-68 spisa) i LĐ (list 74-75 spisa) te zastupnika po zakonu tužitelja KĐ (list 68- 69 spisa) i tuženika BĐ (list 70-80 spisa).

9. Iz računa broj 25-P1-1/19 od 27. rujna 2019. (list 8 spisa) proizlazi da je navedeni račun izdan tuženiku za izradu opreme za klaonicu u objektu OPG FĐ prema priloženoj specifikaciji.

10. Iz specifikacije opreme za klaonicu na objektu OPG Mirjenko Mrakovčić od 27. rujna 2019. (list 53 spisa) proizlazi da je kao primatelj naveden tuženik, te da ista sadrži pojedinačno navedenu opremu za klaonicu, kao i pojedinačnu, te ukupnu cijenu opreme u iznosu od 191.224,00 kuna bez PDV-a.

11. Iz dopisa Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk Klasa: 034-04/24-03/191, Ur.br.: 513-07-08-03-24-2 od 6. studenog 2024. (list 60 spisa) proizlazi da tuženik za račun broj 25-P1-1 od 27. rujna 2019. nije koristio pravo na odbitak pretporeza u knjigama URA.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu za koji je odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da se tužitelj obvezao izraditi i isporučiti opremu za klaonicu, kao i da je navedeni posao obavio, što tuženik nije osporio, a isto je u svom iskazu potvrdio i svjedok FĐ. Međutim, tuženik je osporio da je on bio naručitelj posla, iz kojeg razloga da nije dužan ni isplatiti naknadu tužitelju za obavljeni posao.

15. Iz provedenih dokaza, a u odnosu na spornu činjenicu postojanja ugovornog odnosa, odnosno obveze podmirenja utužene tražbine, ovaj sud zaključuje da je u ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu sa tužiteljem, kao izvođačem, a vezano za izradu i isporuku opreme za klaonicu, bio upravo tuženik, kao naručitelj.

16. Naime, nije sporno da je navedena oprema ugrađena u nekretninu u vlasništvu OPG FĐ, te da je glavni izvođač radova na objektu klaonice bio tuženik, preko kojeg su išla sva plaćanja, sukladno zahtjevu banke i financiranja iz kredita i sredstava EU fondova, što je potvrdio i sam tuženik u svom iskazu (list 70 spisa). Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka FĐ, izravno uključenog u izvršenje posla, budući da se oprema za klaonicu ugradila u nekretninu u vlasništvu njegovog OPG-a, a koji je iskazao da je izvođač radova na predmetnoj nekretnini bio ovdje tuženik, sa kojim je imao zaključen ugovor i izrađen troškovnik, te koji je, sukladno njihovoj zajedničkoj odluci da se angažira tužitelj, naručio predmetnu opremu za klaonicu od tužitelja, prema specifikacijama dogovorenim sa njegovim tehnologom. Isto potvrđuje i iskaz svjedoka KĐ, sada člana društva tužitelja, a u vrijeme dogovora i izvršenja posla vlasnika obrta koji je posao izvršio, koji je potvrdio da je predmetni posao izrade opreme za klaonicu u tehničko-tehnološkom smislu bio dogovoren sa FĐ, a kad je došao sa sinom, ovdje zakonskim zastupnikom tužitelja, na gradilište da su se tada upoznali sa izvođačem radova, odnosno tuženikom, te dogovorili da će predmetni posao platiti tuženik. Navedeno je potvrdio i zastupnik po zakonu tužitelja ŽĐ, koji je naveo da je glavni izvođač radova bio BĐ, a da je tužitelj, odnosno raniji obrt, bio kooperant BĐ.

17. U prilog navedenom, odnosno da je tužitelj u ugovornom odnosu bio upravo s tuženikom, a ne FĐ, kao vlasnikom OPG Mirjenko Mrakovčić, odnosno da je upravo tuženik obvezan platiti izvršenu uslugu ističe se i dio iskaza tuženika, koji je naveo da njemu nije sve plaćano po troškovniku, te da zato vodi spor protiv CĐ, da mu isti plati, pa da onda on može platiti tužitelju (list 70 spisa). Isto tako, tuženik je u svom iskazu naveo da je FĐ u sporu koji vodi protiv njega stavljao primjedbe na isporučenu opremu od strane ovdje tužitelja koja je predmet ovog postupka (list 71 spisa), iz čega proizlazi da tuženik od FĐ potražuje isplatu iznosa za izradu opreme za klaonicu koji je predmet ovog postupka, odnosno da u tom postupku, a s obzirom da plaćanje istog potražuje, priznaje da je on u obvezi podmiriti ovdje utuženu tražbinu.

18. Stoga, a cijeneći navedene iskaze svjedoka, zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika kao logične, životne i neposredno uvjerljive, budući da su isti sukladni dokumentaciji koja prileži spisu (račun i specifikacija), zaključak je ovoga suda da je u ugovornom odnosu sa tužiteljem radi isporuke i montaže opreme za klaonicu bio upravo tuženik, kao naručitelj, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, tuženik dužan podmiriti utuženi račun tužitelju. Činjenica da je između FĐ, kao investitora i tuženika kao izvođača postojao ugovorni odnos temeljem ugovora o djelu, a koji ugovorni odnos je bio temelj za zasnivanje predmetnog ugovornog odnosa tužitelja i tuženika, ne utječe na obvezu tuženika na isplatu utužene tražbine tužitelju.

19. Na drukčiju odluku ovoga suda, a posebno cijeneći iskaz samog tuženika da je isplata predmetne tražbine predmet postupka koji on vodi protiv FĐ, te u kojem od njega zahtjeva isplatu te tražbine, nije od utjecaja dopis Porezne uprave od 6. studenog 2024. iz kojeg proizlazi da tuženik za račun broj: 25- P1-1 od 27. rujna 2019. nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

20. Sud je u tijeku postupka izveo i dokaz saslušanjem svjedoka LĐ, supruge FĐ, koja je navela da je oprema za klaonicu ugrađena u njihovu nekretninu, te da je ista u funkciji, kao i to da je banka sve isplaćivala ovdje tuženiku, a što među strankama nije niti sporno, dok drugih relevantnih saznanja o sporu nije imala, slijedom čega sud iskaz navedene svjedokinje nije posebno cijenio.

21. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost je li oprema za klaonicu plaćena i kome, budući da navedeni dokazni prijedlog nije pogodan za utvrđivanje postojanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, pri čemu nije sporno da tuženik nije platio predmetni račun tužitelju, dok činjenica plaćanja istog tuženiku, kao izvođaču radova od strane FĐ, kao investitora nije predmet ovog postupka.

22. Visinu tužbenog zahtjeva tuženik je osporio, vežući navedeno osporavanje uz poslovni odnos između njega i FĐ, odnosno uz spor koji vodi sa FĐ, a u kojem da je isti osporio visinu predmetne tražbine. Međutim, osim navedenog tuženik tijekom postupka nije konkretno osporio visinu utužene tražbine, niti naveo konkretne razloge zbog kojih osporava visinu tražbine iz njegova odnosa sa tužiteljem. Pri tome, i sam tuženik je u svom iskazu naveo da je predmetni račun zaprimio i da na isti nije imao prigovor. Stoga je ovaj sud visinu tražbine utvrdio sukladno računu broj 25-P1-1 od 27. rujna 2019.

23. Stoga, a s obzirom da je tužitelj nesporno izradio i isporučio opremu za klaonicu, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženom računu, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od 28. listopada 2019.

25. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 338,49 EUR i sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 414,76 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 11. listopada 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 500,00 EUR, zastupanja na ročištu od 24. listopada 2024. sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištima 15. siječnja 2025. i 26. ožujka 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 437,50 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznos od 363,69 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 3.304,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno 9. svibnja 2025., do isplate.

27. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada za zatraženi trošak na ime troška putovanja na ročišta 24. listopada 2024., 15. siječnja 2025. i 26.ožujka 2025., budući da se radi o trošku koji pada na teret tužitelja imajući u vidu da je mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu suda, pa odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta nastali trošak ne može pasti na teret druge strane.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 9. svibnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.