REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3413/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Tolj, odvjetnici u Zagrebu, protiv I-tuženice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku JM, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri j.t.d. u Zagrebu, i II-tuženika DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Pavkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i uknjižbe prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marine Tolj, odvjetnice, te punomoćnika I-tuženice JM, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. travnja 1997. na kojem je potpis II-tuženika ovjeren od strane javne bilježnice Alemke Gajski 12. travnja 1997. pod brojem ovjere OV-3661/97 te Dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2004. na kojem je potpis II-tuženika ovjeren od strane javne bilježnice Marine Dabelić 30. prosinca 2004. pod brojem ovjere OV- 11781/2004, a koji ugovori su sklopljeni između TM i II-tuženika, kao i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4. listopada 2005. na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem ovjere OV-3463/2005, u dijelu iz čl. 1. kojim TM, kao primateljica uzdržavanja, prenosi za života I-tuženici, kao davateljici uzdržavanja, vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], uključujući zemljište i zajedničke dijelove stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 2173/17, po novoj izmjeri čest. br. 6271 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stana u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini 124,38 čm, te Ugovor o darovanju od 9. rujna 2005. na kojem je potpis darovateljice ovjeren od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem ovjere OV-3103/2005, u dijelu pod točkom I. u kojem TM, kao darovateljica, daruje I-tuženici, kao daroprimateljici, odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u [adresa], uključujući zemljište i zajedničke dijelove stambene zgrade N [adresa], sagrađene na čest. br. 2173/17, po novoj izmjeri čest. br. 6271 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stana u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini 124,38 čm.

II. Utvrđuje se da I-tuženica temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. listopada 2005., a prije nje TM temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. travnja 1997. te Dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2004., nisu stekle pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], ULICA ANTUNA BAUERA površine 461 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 124.38 čm, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

III. Određuje se brisanje I-tuženice kao vlasnice nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], ULICA ANTUNA BAUERA površine 461 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 124.38 čm, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojim bi se utvrdilo da je Ugovor o darovanju od 9. rujna 2005. na kojem je potpis darovateljice ovjeren od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem ovjere OV-3103/2005, kao i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4. listopada 2005. na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem ovjere OV-3463/2005, ništetni u preostalom dijelu preko utvrđene djelomične ništetnosti pod točkom I. izreke.

V. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Ugovora o zajmu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između VM i II- tuženika, solemniziranog od strane javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem OU-199/97, Zapisnika javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem OU-199/97-3 od 12. srpnja 2000. i Potvrde javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem OU- 199/97-4 od 12. srpnja 2000., stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], ULICA ANTUNA BAUERA površine 461 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 124.38 čm, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

VI. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, upisati tužitelja kao vlasnika nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], ULICA ANTUNA BAUERA površine 461 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 124.38 čm, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.

VII. Nalaže se I-tuženici CM i II-tuženiku DM da tužitelju NM nadoknade parnični trošak u iznosu od 38.560,42 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I-tuženica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica stana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-9, površine 124,38 čm koji je stekla Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. sklopljenim sa svojom majkom pok. TM, a koja je pak ovaj stan stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. sklopljenim s II-tuženikom te temeljem Dodatka ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004. pa kako su II-tuženik i Grad Zagreb sklopili tek 30.7.1997. Ugovor o kupoprodaji stana kojim je II-tuženik stekao pravni osnov za uknjižbu vlasništva na toj nekretnini pa je II-tuženik raspolagao ovom nekretninom prije no što je postao vlasnikom iste pri čemu je pok. TM znala da on nije vlasnik ove nekretnine odnosno da tek ima namjeru podnijeti zahtjev za otkup toga stana, to tužitelj predlaže utvrditi ništetnim kako Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. i Dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004. tako i navedeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. te Ugovor o darovanju od 9.9.2005. koji su pok. TM i I-tuženica sklopile vezano uz predmetnu nekretninu prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005., a osim toga predlaže utvrditi da I-tuženica temeljem navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005., a prije nje niti pok. TM temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. i Dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004., nisu stekle pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Nadalje, tužitelj predlaže odrediti brisanje vlasništva I-tuženice na predmetnoj nekretnini te utvrditi da je on stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini i to temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 31.7.1997., Zapisnika javnog bilježnika Branka Ranogajec od 12.8.2000. te Potvrde javnog bilježnika Branka Ranogajec od 12.7.2000. Osim toga, tužitelj predlaže naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da ga upiše kao vlasnika predmetne nekretnine s time da postavlja i drugi tužbeni zahtjev ukoliko sud odbije utvrditi ništetnim navedene ugovore tako da se naloži I i II- tuženicima da mu nadoknade vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 331.807,02 eur (2.500.000,00 kn). Naime, tužitelj tvrdi da je II-tuženik **.**.1997. s VM, čiji je on nasljednik, sklopio Ugovor o zajmu 300.000,00 DEM i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva te da je predmet osiguranja bila upravo predmetna nekretnina koja je i prešla u vlasništvo VM jer II-tuženik nije u ugovorenom roku vratio ovaj zajam. Pri tome napominje da pokojna TM u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. nije bila zaposlena niti je raspolagala sredstvima kojima bi isplatila kupoprodajnu cijenu te je znala da je došlo do prijenosa prava vlasništva ove nekretnine na njenog sina VM, ali unatoč tome Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. formalno nije raskinut. Također napominje da se je II- tuženik još 27.2.1998. smatrao vlasnikom navedene nekretnine jer navedeno proizlazi iz njegovog Zahtjeva upućenog Gradu Zagrebu kojim traži obavijest nalazi li se ova nekretnina u postupku povrata. Stoga tužitelj tvrdi da su pokojna TM i I-tuženica nakon smrti VM poduzimale pravne poslove sa svrhom njegovog oštećenja kao jedinog zakonskog nasljednika pokojnog VM odnosno da su Dodatak Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004., Ugovor o darovanju od 9.9.2005. te Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. sklopljeni iz nedopuštene pobude tj. radi lišavanja tužitelja vlasništva predmetne nekretnine što potvrđuje i činjenica da je pok. TM podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini svega mjesec dana nakon smrti pok. VM kao i činjenica da je I-tuženica tvrdila da je ona nasljednica pok. VM temeljem usmene oporuke pred svjedocima koja je pak pravomoćno utvrđena ništetnom presudom ovoga suda od 22.3.2011. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška od I i II-tuženika.

2. I-tuženica je prije upuštanja u raspravljanje prigovorila vrijednosti predmeta spora naznačenoj u iznosu od 149.313,16 eur (1.125.000,00 kn) smatrajući da je ista u neskladu s drugopostavljenim tužbenim zahtjevom na isplatu iznosa od 331.807,02 eur (2.500.000,00 kn). U odgovoru na tužbu I-tuženica osporava tužbu u cijelosti te se pridružuje dokaznim prijedlozima tužitelja s time da osporava zaključke koje iz priloženih isprava izvodi tužitelj. Stoga predlaže odbiti i prvo i drugopostavljeni tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. II-tuženik nije dao odgovor na tužbu, osim što je njegov punomoćnik na ročištu 29.2.2024. (stranica 134) naveo kako je II-tuženik po primitku ove tužbe izjavio da o tome ništa ne zna s time da je angažirao odvjetnika da ga u ovome postupku zastupa samo zato što prima pozive za ročišta.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 8- 85), u dokumentaciju koju je I-tuženica predala na ročištu 20.4.2023. (stranica 124- 126), saslušani su svjedoci EM (stranica 151-153) i BM (stranica 212-215), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 134 i 135) i I-tuženice (stranica 135 i 136), kao stranaka, dok dokaz saslušanjem II-tuženika kao stranke nije proveden temeljem odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a iz razloga što isti, iako uredno pozvan, ne samo da bez opravdanog razloga nije pristupio na ročište 29.2.2024. na kojem je bilo određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka, već je njegov punomoćnik na tome ročištu naveo da II-tuženik ništa ne zna o navodima iz tužbe. Pri tome se napominje da sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je I- tuženica dostavila uz podnesak od 11.10.2024. (stranica 183-195) imajući u vidu da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, dok temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a I-tuženica ni sa čime ne dokazuje da činjenice vezano uz ostvarivanje odnosno neostvarivanje kontakata između tužitelja i pokojnog VM nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Napominje se da ovaj sud nije prihvatio kao dokaz u ovome postupku niti izjavu pokojne TM danu pred javnim bilježnikom (stranica 120- 123) koju je dostavila I-tuženica, niti izjavu svjedoka GM od 18.9.2023. (stranica 145-148), kojeg je predložio saslušati tužitelj na okolnost zaključenja svih spornih ugovora, a sve to iz razloga što bi navedeno bilo protivno odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sukladno kojima se svjedoci saslušavaju neposredno na sudu.

5. Vezano uz prigovor I-tuženice da je tužitelj vrijednost predmeta spora u iznosu od 149.313,16 eur (1.125.000,00 kn) naznačio prenisko imajući u vidu da drugopostavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 331.807,02 eur (2.500.000,00 kn), sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a na pripremnom ročištu održanom dana 20.4.2023. rješenjem (stranica 118) kao vrijednost predmeta spora odredio iznos od 331.807,02 eur upravo imajući u vidu da sam tužitelj, potražujući drugopostavljenim tužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 331.807,02 eur, smatra da je to stvarna vrijednost nekretnine koja je predmet svih ugovora za koje prvopostavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrde ništetnima.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Tužitelj u svom iskazu (stranica 134 i 135) navodi da je sin pokojnog VM i AM te da je s ocem bio u kontaktu od djetinjstva kao i sa svojom bakom TM tj. očevom majkom. Tvrdi da ga je o smrti oca, koji je umro **.**.2003., obavijestila rođakinja rekavši mu da je on njegov jedini nasljednik, kako je to i utvrđeno u ostavinskom postupku, a vezano uz stan u [adresa] navodi da mu je očev prijatelj IM rekao da je i taj stan vlasništvo njegovog oca, ali mu nije poznato na koji način ga je isti stekao niti mu je tada bilo poznato tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik toga stana, a niti tko ga je koristio jer nikada nije imao pristup u isti. Tvrdi da mu je I-tuženica teta, ali da s njome nije nikada bio u kontaktu s time da ju je upoznao još kao dijete, a na pitanje svoje punomoćnice je li odmah posije smrti oca postao nasljednikom ili je tijekom ostavinskog postupka bilo kakvih problema, navodi da je nešto bilo, ali se ne sjeća detalja jer je bio mlad. Nadalje, na pitanje punomoćnika I-tuženice kako su se odvijali njegovi kontakti s ocem i bakom, navodi da je baku posjećivao u njenom stanu u [adresa], dok je oca posjećivao u njegovom stanu u [adresa] s time da je kod bake znao ostati 2- 3 tjedna, dok je s ocem kontaktirao na dnevnoj bazi i to sve s navršenih desetak godina u trajanju od 2-3 godine, a nakon toga više ne, ne zna iz kojeg razloga.

8. I-tuženica u svom iskazu (stranica 135 i 136) navodi da tužitelja ne poznaje niti ga je ikada vidjela, ali je nakon smrti brata VM čula da je on njegov sin pri čemu napominje da je njen brat 25 godina živio u inozemstvu te da se je u Hrvatsku vratio 1994. ili 1995. od kada je sam živio u stanu u [adresa], a njihova majka TM je živjela sama u stanu u [adresa], dok je ona od 1972. u Londonu. Vezano uz stjecanje stana u [adresa] navodi da joj je majka nakon Tomislavove smrti tj. početkom 2004. rekla da mu je dala 300.000,00 DEM radi kupnje toga stana u njeno ime i to od II-tuženika s time da je ona imala toliko novaca jer je imala frizerski salon u Draškovićevoj ulici koji je prodala 20 godina prije svoje smrti, a umrla je 2008. s time da je stekla pozamašnu imovinu i nasljeđivanjem pokojnog strica koji je živio u [adresa] i bio dobro situiran te je osim toga imala i kuću u [adresa] koju je država srušila pa je za to dobila naknadu. Međutim, kako nije imala taj kupoprodajni ugovor koji je potpisala s II-tuženikom, da bi uknjižila svoje pravo vlasništva na tome stanu, to je u travnju 2004. s II-tuženikom sklopila Anex toga ugovora pa je nakon upisa svoga prava vlasništva ovaj stan darovala njoj, a nakon što se je ona o majci počela brinuti, to su konačno sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojega se je ona upisala kao vlasnica predmetnog stana, ali ne zna točno kada pri čemu joj je majka dala ključ od toga stana. Inače joj nije poznato da bi njen brat s II- tuženikom sklopio ugovor o zajmu te se ne sjeća je li sudjelovala u ostavinskom postupku iza svoga brata. Nadalje, navodi da ona predmetni stan u [adresa] iznajmljuje, a zna da je pokojni VM ostavio usmenu oporuku prema kojoj je njena majka bila njegova nasljednica, a ne sjeća se da li i ona te zna da su majka i ona vodile postupak protiv tužitelja. Navodi da njen brat nakon povratka u Hrvatsku nije radio, ali je imao sredstva za svakodnevni život te je za njega kao i za njegovu majku pravne poslove obavljao odvjetnik BM.

9. Svjedokinja SM, majka tužitelja, u svom iskazu (stranica 151-153) tvrdi da je tužitelj bio u intenzivnom kontaktu s ocem tj. pokojnim VM, s kojim ona nikada nije bila u braku, ali su živjeli u izvanbračnoj zajednici prvu godinu po rođenju tužitelja, i to tako što ga je do njegove 14. ili 15. godine vodio kod tete u potkrovlje u Petrovoj 6b gdje si je uredio stan s time da mu je ovu nekretninu prepustila majka jer je bila derutna, a on je imao novce da ju uredi. Nadalje, tvrdi da je tužitelj puno puta sreo i I-tuženicu te da je redovito odlazio i k baki TM u stan u [adresa] pa tako zna da ista nije imala dovoljno sredstava za život jer je imala malu mirovinu, dok je novce od prodaje prostora u kojem je obavljala frizerski obrt dala I-tuženici pa joj je u svemu pomagao sin VM kao što je pomagao i I- tuženici, a to je mogao činiti jer je kao poslovan čovjek radeći puno i u inozemstvu, dobro zarađivao pa je i investirao novac u kupnju i gradnju nekretnina te je zarađivao tako što je pozajmljivao novce drugim ljudima. Tako je nakon njegove smrti od njegovih prijatelja tj. IM i još jednog koji je kasnije umro, čula da je 1997. pozajmio II-tuženiku 300.000,00 DEM pa kako mu isti taj novac nije vratio, to je VM postao vlasnik njegovog stana u [adresa]. Također je od njih saznala da su pokojna TM i I-tuženica poduzimale kriminalne radnje kako bi spriječile da tužitelj naslijedi imovinu svoga oca pa je tako I-tuženica bila upućena u parnicu tijekom ostavinskog postupka koju je na kraju izgubila, a pojavila se je i priča da je pokojna TM sklopila kupoprodajni ugovor s II-tuženikom za stan u [adresa], iako za kupnju toga stana nije imala financijskih sredstva. S druge strane, zna da je VM u trenutku svoje smrti na računu švicarske banke imao čak 647.000,00 eur, ali ta sredstva nisu isplaćena tužitelju, kao njegovom jedinom nasljedniku, iz razloga što je I-tuženica ovaj novac podigla. Inače navodi da se je VM vratio iz inozemstva u razdoblju od 1993. do 1995.

10. Svjedok BM u svom iskazu (stranica 212-215) navodi da je pokojnog VM upoznao 1996., a zna da se je bavio pozajmljivanjem novaca i ostvarivao prihode od kamata jer ga je zastupao u njegovim poslovima kao odvjetnik. Također zna da je zbog problema sa zakonom otišao iz Hrvatske sredinom 70-ih te da je živio u [adresa] gdje je već tada živjela i I-tuženica, a da se je vratio u Hrvatsku tek 90-ih s time da je od 1992. do 1995. bio u zatvoru tako da se je sa ovim svojim poslovima nastavio baviti kasnije. Zastupao ga je tako što mu je sastavljao ugovore o zajmu i tužbe te radio uknjižbe u zemljišnu knjigu vezano uz te ugovore o zajmu, a odmah je upoznao i njegovu majku TM koja je živjela u svom stanu u [adresa] u kojem su se često i sastajali pa zna da je ista naslijedila brata svog pokojnog supruga koji je živio u [adresa] te je tako stekla oko 500.000,00 USD, a osim toga je prije odlaska u mirovinu prodala svoj frizerski obrt. Također zna da je VM rekla da želi kupiti stan nakon čega joj je on pronašao stan u [adresa] u vlasništvu II-tuženika s kojim je ona potom i potpisala kupoprodajni ugovor predavši mu iznos od 300.000,00 DEM, iako je II-tuženik taj stan još otkupljivao pa kako je VM saznao da II-tuženik još prije stjecanja svoga prava vlasništva na ovome stanu pokušava taj stan prodati trećoj osobi, to je s njime sklopio ugovor o zajmu na iznos od 300.000,00 DEM, iako mu taj zajam nije isplatio. Stoga tvrdi da se radilo o fiktivnom ugovoru koji je trebao samo biti osiguranje za ovu kupoprodaju, a kako je on zastupao i pokojnu TM, to je predao i prijedlog za uknjižbu njenog prava vlasništva na ovome stanu na temelju ovog ugovora o kupoprodaji, ali kako isti nije bio podoban za upis zbog nedostataka u opisu nekretnine, to je s II-tuženikom bilo potrebno sklopiti dodatak toga ugovora, a nakon što je upravo on kontaktirao s II- tuženikom, isti je taj dodatak bez problema potpisao tako da se je pokojna TM i uknjižila kao vlasnica toga stana i to nakon smrti pokojnog VM da bi potom ovaj stan i ostale nekretnine darovala I-tuženici koja se je o njoj počela brinuti nakon smrti sina, a nakon što je tužitelj počeo podnositi tužbe vezano uz imovinu pokojnog VM, to su njegova majka i I-tuženica sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime su formalizirale svoj odnos koji je doista postojao. Napominje da mu je pokojna TM rekla da postoji predmetni ugovor o kupoprodaji za stan u [adresa] tek nakon smrti VM, dok mu je VM to i sam rekao 2003. kada mu je rekao i za ugovor o zajmu navodeći da je isti sklopio s II-tuženikom kao osiguranje i bez isplate toga zajma pri čemu je naveo da njegova majka za taj ugovor o zajmu ne zna, a istovremeno mu je dao i punomoć za povlačenje prijedloga za upis fiducijarnog vlasništva na temelju toga ugovora o zajmu, što je i napravio. Nadalje, ovaj svjedok tvrdi da mu je pokojni VM rekao da je on tek po povratku u Hrvatsku saznao da postoji pravomoćna presuda kojom je utvrđeno njegovo očinstvo u odnosu na tužitelja te da on do tada nije znao da tužitelj postoji, a kako je saznao da on nije njegov biološki otac, to je u tom postupku podnio prijedlog za ponavljanje postupka, ali ne zna kako je o tome odlučeno. U svakom slučaju navodi da je pokojni VM upoznao tužitelja tek po saznanju za ovu presudu te su se par puta i susreli pa ga je jedne prilike odveo na gensko testiranje temeljem čega je saznao da on nije njegov biološki otac pa ga nakon toga više nije htio viđati. Na pitanja punomoćnice tužitelja ovaj svjedok navodi da nije bio prisutan kada je pokoj na TM predavala kupovninu II-tuženiku te da ne zna kada je ista stupila u posjed predmetnog stana, ali zna da je imala ključeve istoga jer mu je to sama rekla nakon Tomislavove smrti. Nadalje, navodi da nije vidio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo nasljedstvo u iznosu od 500.000,00 USD, ali je znao da pokojna TM ima otvoren račun u banci u Luksemburgu jer je tijekom jednoga razgovora dala nalog da se s tog računa prenese iznos od nešto više od 200.000,00 DEM kada je pokojni VM imao namjeru pozajmiti taj novac svojoj stranci, a kasnije je saznao da je taj račun prebacila u istu banku u Švicarskoj s time da je nositelj toga računa tada bio VM, a ona njegov punomoćnik jer je zbog svojih godina svu imovinu počela polako prebacivati na VM. Stoga je i stan u kojem je VM živio u [adresa] prenijela na njega te je i za stan u [adresa] čiji je on bio vlasnik dala novce. Osim toga je i novac koji je VM davao raznim ljudima u zajam bio njezin, dok je njegov prihod bila kamata od tih zajmova. Na posebna pitanja punomoćnika I-tuženice ovaj svjedok navodi I-tuženica ni na koji način nije financijski pomagala niti VM niti majci dok je VM bio živ, a o GM navodi da ga je poznavao pa zna da je isti bio ovisnik o drogama i da je VM koristio u tim njegovim poslovima kao "potrčko" i " C", ali nije obavljao nikakve poslove u smislu zaključenja nekih ugovora, uknjižbi i slično, a poznato mu je da je bio svjedok usmene oporuke pokojnog VM koju je kasnije tužitelj osporio te je bio svjedok pri sklapanju navedenih ugovora o darovanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a bio je saslušan kao svjedok u postupku radi poništenja ove usmene oporuke s time da je kasnije tražio da mu I-tuženica plati govoreći da će u protivnom opovrgnuti svoje iskaze, dok je njemu čak i prijetio da će otići na policiju i tamo sve reći.

11. Iskaz tužitelja u kojem isti tvrdi da je on sin pokojnog VM te da je njegov jedini nasljednik kako je to i utvrđeno u ostavinskom postupku, sud je prihvatio kao istinit jer iz priloženog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O- 7496/11-58 od 22.12.2011. (stranica 60-64), ispravljenog rješenjem ovoga suda poslovni broj O-7496/11-60 od 19.1.2012. (stranica 65-67), jasno proizlazi da je tužitelj, kao sin pokojnog VM, a koja je činjenica pak utvrđena uvidom u rodni list ovdje tužitelja, proglašen njegovim jedinim nasljednikom temeljem zakona, dok je iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2478/12-2 od 2.5.2012. (stranica 68-72) vidljivo da je navedeno rješenje o nasljeđivanju od 22.12.2011. potvrđeno čime je isto postalo pravomoćno 2.5.2012. Iz navedenog razloga ovaj sud ne smatra relevantnim u ovome postupku navode tužitelja o tome je li on i na koji način kontaktirao sa svojim ocem tj. pokojnim VM odnosno s majkom i sestrom svoga oca, dakle s pokojnom TM i I- tuženicom, pa slijedom toga u ovome postupku nisu relevantni niti iskazi I-tuženice, svjedokinje ŽM te svjedoka BM u dijelovima u kojima isti iznose navode o tim kontaktima te o načinu utvrđivanja očinstva pokojnog VM u odnosu na tužitelja, a sve iz razloga što ovaj sud u ovom parničnom postupku nije ovlašten preispitivati pravomoćne odluke suda kojima su ove činjenice utvrđene.

12. S druge strane, ovaj sud nije prihvatio kao istinit iskaz I-tuženice u kojem ista tvrdi da joj je majka nakon smrti njenog brata VM tj. početkom 2004. rekla da mu je dala 300.000,00 DEM radi kupnje stana u [adresa] u njeno ime i to od II- tuženika, a da je ona imala toliko novaca jer je 20 godina prije svoje smrti prodala svoj frizerski salon odnosno obrt te jer je stekla pozamašnu imovinu nasljeđivanjem pokojnog strica koji je živio u [adresa] i bio dobro situiran, a da je osim toga imala i kuću u [adresa] koju je država srušila pa je za to dobila naknadu, kao niti u dijelu u kojem ista tvrdi da je njena majka morala s II-tuženikom sklopiti dodatak tome ugovoru o kupoprodaji radi uknjižbe svoga prava vlasništva na tome stanu iz razloga što nije raspolagala ovim kupoprodajnim ugovorom.

13. Naime, I-tuženica ovakve navode o imovnom stanju svoje majke, pa tako niti o njenoj financijskoj mogućnosti kupnje predmetnog stana za iznos od 300.000,00 DEM, ni sa čime nije dokazala, već su ovakvi njeni navodi čak kontradiktorni u nekim dijelovima s iskazom svjedoka BM, iako je upravo I-tuženica istoga predložila saslušati navodeći da on kao punomoćnik njenog pokojnog brata VM ima sva saznanja o predmetu ovoga spora.

14. Tako svjedok BM u svom iskazu tvrdi da je pokojna majka I-tuženice zapravo naslijedila brata svog pokojnog supruga koji je živio u [adresa], a ne svoga strica, kako to tvrdi I-tuženica, a vezano uz sklapanje dodatka ovog kupoprodajnog ugovora s II-tuženikom ovaj svjedok tvrdi da je isti bilo potrebno sklopiti zato što predmetni kupoprodajni ugovor nije bio podoban za upis prava vlasništva pokojne TM u zemljišnu knjigu radi nedostataka u opisu nekretnine, dok je I-tuženica u svom iskazu navela da je ovaj dodatak predmetnom kupoprodajnom ugovoru bilo potrebno sklopiti zato što njena majka uopće nije raspolagala predmetnim kupoprodajnim ugovorom.

15. Nadalje, potpuno je neuvjerljiv iskaz I-tuženice u dijelu u kojem ista tvrdi da je njen pokojni brat VM ostavio usmenu oporuku prema kojoj je njegova nasljednica bila njihova majka, a da se ne sjeća je li i ona prema toj oporuci bila njegova nasljednica. Naime, iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju od 22.12.2011. (stranica 60-64) jasno proizlazi da je tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog VM prijavljena samo jedna usmena oporuka kojom ostavitelj svu svoju imovinu ostavlja upravo svojoj sestri CM, a čiju valjanost je ovdje tužitelj osporio i pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja njene ništetnosti te je taj postupak pravomoćno okončan presudom kojom je ova usmena oporuka i utvrđena ništetnom. Stoga nije životno uvjerljivo da se I-tuženica ne sjeća tko je prema toj usmenoj oporuci "trebao" biti nasljednik njenog brata.

16. Kako, dakle, I-tuženica u ovom postupku ni sa čime nije dokazala svoje navode o takvom imovnom stanju svoje majke da bi ista imala dovoljno financijskih sredstava za isplatu kupoprodajne cijene za predmetni stan u [adresa] u iznosu od 770.000,00 kn, koji iznos je naznačen u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28) kao ugovorena kupoprodajna cijena za taj stan, a I- tuženica nije dokazala niti činjenicu da je upravo njena majka ovu kupoprodajnu cijenu isplatila II-tuženiku, već navedeno samo tvrdi svjedok BM bez ikakvih materijalnih dokaza o tome, pri čemu niti II-tuženik navedeno nije potvrdio u ovome postupku, nego je dapače po svom punomoćniku izjavio da ne zna ništa o navodima iz tužbe, dok je s druge strane jasno da je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina (stranica 26-28) sklopljen između pokojne TM, kao kupca, i II- tuženika, kao prodavatelja, dana 12.4.1997., dakle u vrijeme kada II-tuženik još nije stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet tog kupoprodajnog ugovora jer je uvidom u Ugovor o prodaji stana od 30.7.1997. (stranica 34-39) vidljivo da je II- tuženik predmetni stan istim tek tada kupio od prodavatelja Grad Zagreb, što znači da je tek sklapanjem toga Ugovora o prodaji stana od 30.7.1997. (stranica 34-39) II- tuženik stekao pravni osnov za uknjižbu svoga prava vlasništva na tome stanu, to je jasno da pokojna TM na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28) nije mogla steći pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer je isti sklopila s nevlasnikom, a što čini navedeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28) ništetnim temeljem odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91), koji se u ovome predmetu primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a koja odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 322. st. 1. ZOO/05.

17. Kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26- 28) utvrđen ništetnim, to je valjalo utvrditi ništetnim ne samo Dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004. (stranica 30 i 31) sklopljen između pokojne TM i II-tuženika, već i Ugovor o darovanju od 9.9.2005. (stranica 16-19) sklopljen između pokojne TM, kao darovateljice, i I-tuženice, kao daroprimateljice, ali samo u dijelu pod točkom I. u kojem ova darovateljica daruje daroprimateljici odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u [adresa], uključujući zemljište i zajedničke dijelove stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 2173/17, po novoj izmjeri čest. br. 6271 k. o. [katastarska općina],

1 0

upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stana u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini 124,38 čm, a isto tako je valjalo utvrditi ništetnim i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. (stranica 20-23) sklopljen također između TM, kao primateljice uzdržavanja, i I- tuženice, kao davateljice uzdržavanja, ali samo u dijelu iz čl. 1. kojim ova primateljica uzdržavanja prenosi za života ovoj davateljici uzdržavanja vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], uključujući zemljište i zajedničke dijelove stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 2173/17, po novoj izmjeri čest. br. 6271 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezan sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stana u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini 124,38 čm, sve to iz razloga što su svi ovi ugovori proizašli na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28) čija je ništetnost utvrđena temeljem odredbe čl. 103. st. 1. ZOO/91.

18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke valjalo utvrditi da I-tuženica temeljem predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. (stranica 20-23), a prije nje niti TM temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28) i Dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.1.2004. (stranica 30 i 31), nisu stekle pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], ULICA ANTUNA BAUERA površine 461 m2, 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) stan u prizemlju koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 124.38 čm, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a sve to jer to nisu niti mogle s obzirom na utvrđenu ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12.4.1997. (stranica 26-28).

19. Konačno, valjalo je pod točkom III. odrediti brisanje I-tuženice kao vlasnice navedene nekretnine jer je uknjižba njenog prava vlasništva izvršena na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. (stranica 20-23) čija je ništetnost u tom dijelu također utvrđena pod točkom I. izreke.

20. Kako su predmet Ugovora o darovanju od 9.9.2005. (stranica 16-19) i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4.10.2005. (stranica 20-23) i druge nekretnine u odnosu na koje ništetnost nije utvrđena niti je tužitelj naveo bilo kakve razloge zbog kojih bi to sud utvrđivao, to je pod točkom IV. izreke valjalo odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojim bi se utvrdilo da su navedeni ugovori ništetni preko utvrđene djelomične ništetnosti pod točkom I. izreke.

21. Nadalje, kako je II-tuženik dana 31.7.1997., dakle, nakon što je sklopio Ugovor o prodaji stana od 30.7.1997. (stranica 34-39) s prodavateljem Grad Zagreb te nakon što je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za isti (stranica 41), sklopio s prednikom tužitelja VM, Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 31.7.1997. (stranica 42-48), a predmet osiguranja je bila upravo nekretnina koja u naravi predstavlja stan u [adresa] s time da je ista prešla u vlasništvo VM jer II-tuženik u ugovorenom roku nije vratio pozajmljena sredstva, a što je sve utvrđeno u Zapisniku

1 1

javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem OU-199/97-3 od 12.7.2000. i Potvrdi javnog bilježnika Branka Ranogajca pod brojem OU-199/97-4 od 12.7.2000. (stranica 54-59), to je valjalo utvrditi da je tužitelj, kao nasljednik pokojnog VM, stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke, dok je pod točkom VI. izreke slijedom navedenoga valjalo naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da upiše tužitelja kao vlasnika navedene nekretnine.

22. Pri tome se navodi da sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka BM u dijelu u kojem isti tvrdi da je predmetni Ugovor o zajmu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 31.7.1997. (stranica 42-48) bio fiktivni ugovor koji je trebao samo biti osiguranje za kupoprodaju obavljenu ranije između pokojne TM i II-tuženika, a sve jer su takvi njegovi navodi potpuno nelogični.

23. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 4.992,00 eur (2496 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 20.4.2023., 21.9.2023., 29.2.2024., 10.6.2024. i 27.3.2025. u iznosima od po 4.992,00 eur (2496 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 20.11.2024. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 30.052,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 7.513,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 331,81 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 663,61 eur pa to sveukupno daje iznos od 38.560,42 eur koliko je pod točkom VII. izreke I-tuženici i II-tuženiku i naloženo da mu nadoknade na ime parničnog troška.

U Zagrebu, 9. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćniku I-tuženice

- punomoćniku II-tuženika