REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-3556/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužiteljice LŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Marinović Tarabarić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u OD Ćurković & Šanjug u Zagrebu, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 28. ožujka 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 09. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.6 Ugovora o kreditu broj 216-34/2006 koji su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka koji je solemniziran kod Javnog bilježnika u Splitu Zoje Puljiz posl.br. OU-51/06 od 19.01.2006., koja glasi:

"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d. d. , Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici LŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 623,21 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do dana 31.12.2007. obračunava po stopi koja je određena čl.1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od dana 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na svaki pojedini iznos od:

- 1,73 € od 02.10.2007. do isplate,

- 1,73 € od 30.10.2007. do isplate,

- 1,75 € od 05.12.2007. do isplate,

- 1,74 € od 28.12.2007. do isplate,

- 1,76 € od 06.02.2008. do isplate,

- 1,80 € od 29.02.2008. do isplate,

- 6,17 € od 01.04.2008. do isplate,

- 6,00 € od 30.04.2008. do isplate,

- 5,93 € od 29.05.2008. do isplate,

- 6,02 € od 02.07.2008. do isplate,

- 5,89 € od 29.07.2008. do isplate,

- 5,93 € od 02.09.2008. do isplate,

- 6,03 € od 06.10.2008. do isplate,

- 6,33 € od 06.11.2008. do isplate,

- 6,23 € od 05.12.2008. do isplate,

- 7,83 € od 07.01.2009. do isplate,

- 7,97 € od 03.02.2009. do isplate,

- 7,89 € od 31.03.2009. do isplate,

- 7,91 € od 29.04.2009. do isplate,

- 9,73 € od 28.05.2009. do isplate,

- 9,65 € od 01.07.2009. do isplate,

- 9,76 € od 08.07.2009. do isplate,

- 9,71 € od 07.08.2009. do isplate,

- 9,73 € od 23.09.2009. do isplate,

- 9,71 € od 07.10.2009. do isplate,

- 9,68 € od 02.11.2009. do isplate,

- 9,81 € od 02.12.2009. do isplate,

- 9,92 € od 07.01.2010. do isplate,

- 10,07 € od 16.02.2010. do isplate,

- 10,02 € od 10.03.2010. do isplate,

- 10,24 € od 07.04.2010. do isplate,

- 10,25 € od 06.05.2010. do isplate,

- 10,62 € od 09.06.2010. do isplate,

- 10,87 € od 07.07.2010. do isplate,

- 11,20 € od 24.08.2010. do isplate,

- 11,28 € od 06.09.2010. do isplate,

- 11,08 € od 13.10.2010. do isplate,

- 11,15 € od 14.11.2010. do isplate,

- 11,35 € od 03.12.2010. do isplate,

- 11,85 € od 05.01.2011. do isplate,

- 11,55 € od 08.02.2011. do isplate,

- 11,57 € od 10.03.2011. do isplate,

- 11,45 € od 04.04.2011. do isplate,

- 11,62 € od 04.05.2011. do isplate,

- 12,35 € od 03.06.2011. do isplate,

- 12,13 € od 05.07.2011. do isplate,

- 13,63 € od 08.08.2011. do isplate,

- 13,60 € od 05.09.2011. do isplate,

- 12,47 € od 04.10.2011. do isplate,

- 12,40 € od 07.11.2011. do isplate,

- 12,26 € od 05.12.2011. do isplate,

- 12,52 € od 04.01.2012. do isplate,

- 12,65 € od 10.02.2012. do isplate,

- 12,71 € od 02.03.2012. do isplate,

- 12,56 € od 11.04.2012. do isplate,

- 12,65 € od 03.05.2012. do isplate,

- 12,75 € od 04.06.2012. do isplate,

- 12,65 € od 03.07.2012. do isplate,

- 12,65 € od 06.08.2012. do isplate,

- 12,58 € od 03.09.2012. do isplate,

- 12,47 € od 01.10.2012. do isplate,

- 12,62 € od 29.10.2012. do isplate,

- 35,06 € od 29.10.2012. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d. d. , Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 950,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužiteljica predala ovome sudu 11. lipnja 2019. navedeno je da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 216-34/2006, a temeljem kojeg joj je odobren kredit u svrhu kupnje motornog vozila u iznosu od 22.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika za devize, važećem na dan korištenja kredita. Pozivajući se na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 odnosno Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, odluke Europskog suda za ljudska prava te odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14 u kojima su se ništetnima utvrdile odredbe ugovora o kredita koje su sklapali potrošači sa bankama i baš one odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje odredbe su neodređene i neodredive po svome sadržaju jer potrošaču nisu dovoljno obrazložene, tužiteljica je zatražila da se u konkretnom slučaju utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi a tuženiku naloži povrat pretplaćenih iznosa i svakako ga se obveže na snašanje parničnog troška.

1.1. Dana 27. lipnja 2024. zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim je ista, nakon provođenja financijskog vještačenja, uredila točku tužbenog zahtjeva koja se odnosila na samu isplatu pretplaćenih iznosa. Tužiteljica je izrijekom kazala da u preostalom dijelu svog zahtjeva ustraje.

2. Odgovarajući na tužbu, tuženik je naveo kako smatra da nema govora o nikakvoj ništavosti ugovornih odredbi između stranaka sklopljenog ugovora o kreditu. Prigovorio je zastari potraživanja te je naglasio da ukoliko sud ocjeni iz bilo kojeg razloga da je zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim je tražio povrat preplaćenih iznosa da se svakako u obzir moraju uzeti i tzv. negativne razlike odnosno oni iznosi kada je tužitelj zbog promjena platio manje nego li je bio u obvezi temeljem Ugovora. Tuženik je inzistirao na tome da se sa tužiteljicom svestrano raspravljalo o svim odredbama ugovora, a prvenstveno o onima koji su se ticali odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 216-34/2006, otplatni plan, zahtjev za dokumentacijom po kreditu, odgovor banke tužiteljici od 9. travnja 2019., novinske članke i reklame vezane uz kredit u CHF-u, Metodologiju promjene kamatnih stopa....tuženika, izvadak sa 29. Savjetovanja Hrvatskog društva za građansko pravno znanosti i praksu, recentnu sudsku praksu, Izjavu LŠC te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Anti Mrčeli (za čiji nalaz i mišljenje su pribavljene od tuženika Obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25315174, otplatni plan, pregled prometa za klijenta te specifikacija uplata). Također je u postupku proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tuženikov prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja nije osnovan.

6. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba čl.6 Ugovora o kreditu broj 216-34/2006 kojeg su sklopili tužiteljica i tuženik dana 18. siječnja 2006. kao i da se tuženiku naloži obveza vraćanja tj. isplate preplaćenih iznosa po ništetnoj odredbi, zakonskih kamata na isto i parnični troška.

8. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor- banka, sklopili 18.01.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.790,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita u svrhu kupnje motornog vozila. Ugovorena je i kamata od 5,25 % uz mogućnost promjene kamatne stopa odlukom banke tj. kreditora (čl.6 Ugovora o kreditu).

9. Prema odredbi čl.96 st.1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, nadalje mu tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.1. Odredbom čl.84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

9.2. Odredbom čl.3 Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje u tekstu: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl.4 ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9.3. Prema odredbi čl.7 ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl.8 ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Prema motrištu ovog suda postupanje tuženika u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu za vrijeme otplate kredita a koja isključivo ovisi o odlukama banke tj. kreditora, nije bilo nužno potrebno i dopušteno pa se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Nije od zanemarivog značaja činjenica da je na ovaj konkretan slučaj, prema motrištu ovog suda, od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je između inih, i ovaj tuženik, u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna.

12. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Tuženik, kao banka, je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

14. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

15. U postupku je saslušana tužiteljica koja je na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 28. ožujka 2025., kazala da je htjela kupiti automobil no njezine financijske mogućnosti nisu bile takve da je imala novac, zbog čega se obratila tuženiku da bi ispitala može li ostvariti pravo na kreditiranje. Pri tome je vodila računa hoće li joj primanja biti dovoljna da izdrži ratu kredita i za koje auto, točnije kupnja automobila da je ovisila o visini kredita kojeg može dobiti. Osim toga, htjela je donijeti i odluku o godinama otplate kredita, što sve je ovisilo o visini rate. Stoga je zatraženi kredit rastegla na rok otplate od 7 godina jer joj je to bilo povoljnije nego li da ga digne na 5 godina. Isključivo da živi od plaće i stoga pravilno da mora odmjeriti kako svoje prihode tako i rashode. U vrijeme traženja kredita plaća joj je iznosila 4.000,00 kuna, a rata joj je iznosila 1550,00 kuna, što je za nju bilo prihvatljivo. Ispočetka da je sve bilo idealno dok nije počela "divljati" i valuta i kamata pa je sve teže podnosila rate kredita koje su pristizale. Ugovorila je administrativnu zabranu na plaću, tako da je u jednom trenutku rata kredita došla čak na 2.200,00 kuna što da je bilo više od polovice njezine plaće. O bankarskim pojmovima valute i promjenjive kamate nije znala ništa, a kada je došla u banku službenici banke je objasnila što želi i pitala je što može ostvariti. Upravo službenica banke je sugerirala kredit u tzv. švicarcima kao najpovoljnijem obliku kreditiranja, odnosno kao najboljem proizvodu banke. U to vrijeme znala je da su i neki njeni poznanici također uzeli taj kredit i o njemu se općenito govorilo kao o nečem povoljnom i stabilnom. Službenicu banke da nije propitivala ništa o valuti i kamati, jer su to pojmovi koji joj nisu bliski, a službenica ništa o tome nije ni govorila. Govoreći o tome je li o ičemu mogla pojedinačno pregovarati (tečaju valute, kamati i sl.), tužiteljica je navela da nakon što joj je ponuđen kredit u tzv. švicarcima da joj je nabrojana dokumentacija koju mora donijeti. Nakon toga ugovor je bio gotov i pripremljen. Automobil koji je kupila iz sredstava kredita da je kupila za svoje osobne potrebe, a nikako za ekonomsku eksploataciju. Zbog podmire dugovanja koji su joj se stvorila jer je bila pritisnuta velikom ratom kredita, u jednom trenutku odlučila je podići novi kredit, radi "prebijanja" postojećeg. Također je kazala da ni kod javnog bilježnika nije bilo bilo kakvog savjetovanja ili upozoravanja oko ugovora kojeg je sklapala.

15.1. Tuženik je nasuprot saslušanja tužiteljice, kao dokazna sredstva, predložio saslušanja LŠC, HŠ, JŠ, EŠ i SŠ (potonje kao službenice banke na okolnost da se sa tužiteljicom pojedinačno pregovaralo i o odredbi koja sadrži promjenjivu kamatnu stopu) ali je od tih dokaznih prijedloga odustao.

15.2. Dakle, tužiteljica nije od strane tuženika bila upozorena niti se s njome pojedinačno pregovaralo o bilo kojem uglavku ugovora o kreditiranju te je u tome smislu iskaz tužiteljice sudu djelovao životno logičan, uvjerljiv i istinit. Posebnu "težinu" vjerodostojnosti kazivanja tužiteljice dala je činjenica da je tuženik odustao od izvođenja predloženih dokaza poglavito saslušanja bankarske službenice SŠ, a na okolnosti da bi se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo o pojedinim uglavcima. Očito se o ničemu s tužiteljicom nije pregovaralo, a poglavito ne o odredbama Ugovora o kreditu koje su se ticale promijene kamatne stope, o čemu to ovisi, koji su parametri provjerljivosti i slično.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

17. Odredbom čl.322 ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Kako je odredba čl.6 predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

19. Odredbom čl.323 st.1 ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl.1111 st.1 ZOO.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom valja kazati da je isti je osnovan u cijelosti.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Ante Mrčele od 1. veljače 2024. jasno proizlazi da je tužiteljica preplatila na ime promjenjive kamatne stope, a u svezi s predmetnim Ugovorom o kreditu iznos od 4.695,55 kuna ili 623,21 €.

21.1. Tužiteljica je prihvatila u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčele i sukladno njegovom zaključku je uredila točku II. tužbenog zahtjeva – zahtjev za isplatom pretplaćenih iznosa. Tuženik je, međutim, imao prigovor smatrajući da je svrha vještačenja promašena odnosno da su nalaz i mišljenje vještaka u suprotnosti sa sadržajem i smislom predmetnog Ugovora o kreditu. Svakako je tuženik smatrao da prvostupanjski sud ukoliko prihvati nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mrčele u svojoj odluci mora od ukupnog iznosa odbiti iznos kojega je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog (tzv. negativne razlike).

21.2. Svoje dopunsko očitovanje na prigovor tuženika, vještak Mrčela dao je na ročištu za glavnu raspravu 17. listopada 2024. kada je pojasnio da se u spisu nalazi sva dokumentacija koja mu je služila kao dokazno gradivo, a koju je pobliže opisao na stranici 2. svoga nalaza. Svu dokumentaciju dostavio je u spis tuženik. Nadalje je naveo da je u tablicama iskazao sve relevantne stavke kako bi došao do zaključka kakvog je i dao u svome pisanom nalazu i mišljenju, pa je tako, u tablici br. 1 stupac 3. iskazao sve uplate tužiteljice, dok je u stupcu 6. prikazao anuitete po prvom otplatnom planu kada je kamata bila 5,25%. Sučelio je stupce 3. i 6. kako bi dobio anuitete koji su trebali biti plaćeni, a razlika je prikazana u stupcu 7. Također je odgovarajući na upit tuženika istakao da je tužiteljica plaćala više-manje uredno prispjele anuitete. Bilo je tek nešto manjih odstupanja u par dana, ali ništa značajno ili drugim riječima rečeno bilo je odstupanja obzirom na ugovoreni datum uplate, dok nije bilo odstupanja u uplati iznosa. Ispravio je vještak i lapsus koji mu se desio prilikom pisanja vještva, kada je pogrešno u tablici broj 1 pod rednim brojem 41 stupac 4. umjesto datuma 08.07.1979. ustvari trebalo stajati 08.07.2009.

21.3. Nalaz i mišljenje vještak je dao na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, njegov nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran i stoga sud ovan nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

22. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl.241 ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

23. I konačno, glede tuženikovih tvrdnji da se u slučaju prihvaćanja tužiteljičinog zahtjeva za isplatom preplaćenog moraju u obzir uzeti i tzv. negativne razlike na način da se zahtjev tužiteljice umanji valja kazati da je u pogledu tog pravnog pitanja Vrhovni sud RH u odluci Rev-549/2023-4 zauzeo stav kazavši da temeljem odredbe čl.323 st.1 ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195 i čl.196 ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

23.1. Kod toga treba imati u vidu da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl.288a st.6 ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299 st.2 ZPP.

23.2. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333 st. 3 ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl.288a st. 6 ZPP-a.

23.3. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene strane, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl.195 i čl.196 ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

23.4. Obzirom na navedeno, kada tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak sukladno Tbr.7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to za, kako slijedi: sastav tužbe – 75 bodova, sastav obrazloženog podneska od 28. lipnja 2024. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 11. rujna 2023., 05. srpnja i 17. listopada 2024. i 28. ožujka 2025. - svaka radnja po 50 bodova. Ukupan zbroj od 325 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € te je tako dobiven iznos od 650,00 € kojem je potom pridodan trošak predujma uplaćenog za vještačenje u iznosu od 300,00 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 950,00 € troška koliko će tuženik morati, kao stranka koja u postupku nije uspjela, platiti tužiteljici kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.

24.1 Tužiteljica je popisala i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini iznosa od 110,00 € ukupno, koji trošak joj, međutim, nije priznat iz razloga što je tužiteljica kao potrošač odredbom čl.11 st.1 toč.20 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena plaćanja pristojbi.

24.2. Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate, koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako joj je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 09. svibnja 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis