REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-236/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Manuela Mamić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mikuličić, Lončarić, Bahun i Topić u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Santica i Đapić u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Romac, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos od 4.332,44 Eur sa zateznom kamatom koja se od 23. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju s osnova naknade imovinske štete radi tuđe njege i pomoći iznos od 606,15 Eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine",

dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u odnosu na više zatraženi tijek kamate od 23. rujna 2020. do 8. svibnja 2025.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.786,11 Eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 24. lipnja 2022. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 70.150,00 kn s pripadajućom kamatom od 23. rujna 2020. i s osnova naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u iznosu od 5.000,00 kn, s kamatom od 23. rujna 2020., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku. U bitnom navodi kako je 8. kolovoza 2019. kao vozač motocikla nastradao u prometnoj nesreći koju je skrivio strani državljanin osobnim vozilom, kako mu je Croatia osiguranje d.d., kao korespondent tuženika, u mirnom postupku nadoknadio štetu na vozilu, a s osnova neimovinske i imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći tek u manjem dijelu isplatom iznosa od 24.850,00 kn bez navođenja kojim iznosom naknađuje neimovinsku, a kojim iznosom imovinsku štetu. Smatra kako je zbog nastale štete primjerena naknada u iznosu od 100.000,00 kn, radi čega tužbeni zahtjev postavlja potražujući isplatu preostalih 75.150,00 kn. Dodaje kako su zbog pretrpljenih ozljeda, a prije svega fraktura desne ključne kosti, liječenje i rehabilitacija trajali mjesecima i kako još uvijek osjeća posljedice u vidu bolnosti, funkcionalnosti ramenog zgloba, deformiteta i trnjenja duž desne ruke do ramena. Slijedom toga, predlaže izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja osnovanosti tužbenih navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva.

2. U svom odgovoru od 27. srpnja 2022. tuženik je učinio nespornim pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost svog osiguranika, a osporio visinu tužbenog zahtjeva, držeći kako je isplatom iznosa od 24.850,00 kn naknadio tužitelju štetu u cijelosti.

3. Podneskom od 15. siječnja 2025. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu iznosa od 4.332,44 eura, s osnova naknade neimovinske štete te iznosa od 606,15 eura s osnova naknade imovinske štete zbog pružene tuđe njege i pomoći, sve sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku dana 23. rujna 2020.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio spisu, uključujući i naknadno pribavljeni zdravstveni karton, pregledom zapisnika o očevidu PU SD od 8. kolovoza 2019. te medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima neurokirurgu dr. Miru Jurinoviću, ortopedu i traumatologu dr. Arsenu Paviću, fizijatru dr. Dinku Pivalici i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

9. Odredbama iz čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) regulirano je popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, tako da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi iz čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete dospijeva od trenutka nastanka štete, a visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 2. ZOO.

10. Odredbama iz čl. 1100. ZOO propisano je kako će sud, neovisno o naknadi imovinske štete, dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti, ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kako propisuje odredba iz čl. 1103. ZOO.

11. Kako je već ranije navedeno, među strankama je kao spornu valjalo utvrditi osnovanost visine postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužitelj u podnesku od 15. siječnja 2025. potvrđuje navode tuženika kako mu je u mirnom postupku isplatio 24.850,00 kn i to 15. listopada 2020. iznos od 18.900,00 kn, a 18. prosinca 2022. iznos od 5.950,00 kn. Slijedom toga, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po ranije navedenim sudskim vještacima prema raspoloživoj dokaznoj građi, a na okolnost utvrđenja neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

12. Vještak dr Miro Jurinović navodi kako je tužitelj 8. kolovoza 2019. vozeći motocikl zadobio ozljede radi kojih je isti dan pregledan na HKP KBC Split, žalio se na bolnost u području desnog ramena, a s neurokirurškog gledišta urađene su RTG snimke lubanjskih kostiju, vratne i slabinsko križne kralježnice prema kojima nije bilo koštanih traumatskih promjena. Zabilježena je dijagnoza zadobivenog udara u području čela, a bio je pri svijesti, uredne orijentacije i verbalnog kontakta, urednih kretnji vrata. Dana 2. rujna bio je Na kontrolnom neurokirurškom pregledu 2. rujna 2019. utvrđeno je zadovoljavajuće stanje i preporučena daljnja kontrola samo po potrebi. Prema vještaku nisu preostale trajne posljedice s neurokirurškog gledišta, a nakon pregleda tužitelja u sudnici ustanovio je kako nema ožiljka u području čela i dodao kako će se o pretrpljenim bolovima te potrebi tuđe pomoći i njege izjasniti vještak kirurg-traumatolog.

13. Vještak dr Arsen Pavić ponavlja izneseno u pogledu stradavanja tužitelja nakon sudara njegovog motocikla s osobnim automobilom i zbrinjavanja na HKP KBC Split, gdje su temeljem radiološke obrade i kliničkog pregleda postavljene dijagnoze prijeloma desne ključne kosti, udarca u čeoni dio glave, oguljotine desne nadlaktice i područja desnog gležnja te ogrebotina u području desne lopatice. Zbog prijeloma ključne kosti postavljen je Macenov zavoj, dok su oguljotine primarno obrađene, postavljanjem vazelinske gaze i prijevojem, nakon čega je tužitelj upućen na kućnu njegu s preporukom mirovanja i uzimanja tableta protiv bolova. Narednog dana ponovo se javlja na HKP zbog bolova i otoka u području palca lijeve ruke, navodi otok i ograničenu pokretljivost, stoga je učinjena dodatna radiološka obrada kojom je isključena koštana ozljeda i postavljen fiksacijski zavoj te preporučeno daljnje mirovanje uz tablete protiv bolova. Nadalje utvrđuje kontrole neurokirurga i traumatologa, koji nakon kliničkog i radiološkog pregleda upućuje tužitelja na fizijatra, a on bilježi deformitet desne ključne kosti i bolnost u području ključne kosti, dok su pokreti desnog ramena bili primjereni. Na kraju ističe kako je tužitelj obavio tri ciklusa fizikalne terapije. Na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i nakon učinjenog kliničkog pregleda u sudnici, vještak smatra kako je kod tužitelja zaostao deformitet desne ključne kosti sa spuštenim desnim ramenom uz potpuni opseg pokreta desnog ramenog zgloba. Zbog navedenog cijeni povredu prava osobnosti s trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti od 5 % i to s osnova deformiteta i ograničenja prilikom nošenja težih tereta i bržeg umaranja. Uzimajući u obzir trpljenje bolova, tri ciklusa fizikalne terapije i nošenje imobilizacije, mišljenja je kako je postojala potreba za tuđom njegom i pomoći dva mjeseca svakodnevno po dva sata, a tome pribraja pomoć prilikom odlazaka na fizikalnu terapiju, odnosno trideset dana po 1,5 sati dnevno. Dodaje kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju jednog dana, srednjeg intenziteta narednih 7 dana, a blagog intenziteta još dva mjeseca. Iskazani bolovi blagog intenziteta koji su se javljali periodično, uklopljeni su u navedenih 5 % umanjenjem općih životnih aktivnosti. Što se tiče naruženosti, deformitet u području ključne kosti, kao i ožiljne promjene na desnom gležnju nakon oguljotina, ocjenjuje srednjim stupnjem naruženja, vidljivim trećim osobama u tijeku ljetnih mjeseci.

14. Vještak dr Dinko Pivalica potvrđuje kako je tužitelj nakon okončanog liječenja po traumatologu upućen na fizikalnu terapiju radi bolova i smetnji na području desnog ramena i desne ključne kosti te kako ju je obavio u cijelosti ambulantno u tijeku tri ciklusa. Nalazi kako je nakon terapije zabilježena zaostala bolnost na pritisak i deformacija desne ključne kosti, dok su pasivne i aktivne kretnje u desnom ramenu bile uredne. Zbog navedenih promjena i deformacije ključne kosti cijeni kako je kod tužitelja zaostalo umanjene životne aktivnosti od 5 %, koje se ne dodaje iskazanom umanjenju po traumatologu, već se uklapa s njim, tako da se radi u ukupno 5 %. Suglasan je s mišljenjem vještaka traumatologa dr. Pavića na okolnost pretrpljenih bolova i procjene potrebne tuđe pomoći i njege, a istovjetan je stav i u odnosu na ocjenu naruženosti. Na kraju navodi kako će se tužitelj uslijed posljedica štetnog događaja nositi s nizom ograničenja prilikom bavljenja sportom ili drugim tjelesnim aktivnostima, poput košarke, odbojke i dizanja teškog tereta, a te posljedice uzeo je u obzir i uračunao kod procjene umanjene životne aktivnosti od 5 %.

15. Vještak dr Nikola Sikirica ističe kako spisu nije priložena medicinska dokumentacije prema kojom bi predmetni traumatološki događaj i njegove zdravstvene posljedice doveo do razvoja simptoma dostatnih za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu normalno i psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na traumu i njezine zdravstvene posljedice, kao i na trpljenje svih dijagnostičko terapijskih zahvata o čemu su prethodno govorili liječnici tjelesne medicine, mišljenja je da je tužitelj doživio primarni strah u trajanju od desetak sekundi, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 48 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 10-14 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 10-12 tjedana. Ne nalazi trajnih povreda duševnog integriteta tužitelja.

16. Stranke nisu osporile navedene nalaze i mišljenja sudskih vještaka niti dovele u sumnju njihovu stručnost i objektivnost, stoga ih sud prihvaća u cijelosti.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj zbog predmetne prometne nesreće trpio posljedice koje su prouzročile štetu, kako neimovinsku radi povrede prava osobnosti, tako i imovinsku s osnova potrebne tuđe pomoći i njege. Uzimajući u obzir mišljenja sudskih vještaka proizlazi kako je nakon okončanog liječenja kod tužitelja zaostalo umanjene životne aktivnosti od 5 %, kako je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta sedam dana, a bolove blagog intenziteta dva mjeseca, dok je na desnom gležnju zaostalo naruženje srednjeg stupnja. Pored svega, trpio je posljedice straha kojeg je primarno doživio u trajanju od desetak sekundi, potom sekundarnog straha jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 48 sati, zatim sekundarnog straha umjerenog intenziteta u trajanju od 10-14 dana te sekundarnog straha blažeg intenziteta u trajanju od 10 do12 tjedana. Uzimajući u obzir sve izneseno, sud smatra kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete pripada pravična naknada u iznosu od 7.697,92 eur, a kod donošenja odluke o visini te naknade vodio je računa o svim odlučnim činjenicama, kako propisuje odredba iz čl. 1100. ZOO. Dakle, pored jačine i trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha valjalo je uzeti u obzir kako je tužitelj u tijeku liječenja bio izložen neugodnostima poput zračenja prilikom RTG snimanja lubanjskih kostiju te vratne i slabinsko križne kralježnice, ali i prilikom dodatne radiološke obrade radi bolova i otoka u području palca lijeve ruke. Također je valjalo cijeniti kako je zbog ozljede nosio imobilizaciju (Macenov zavoj) i proveo znatno vrijeme na fizikalnoj terapiji, a pored svega i činjenicu da se radi o relativno mlađoj osobi (rođen 1972.), stoga će dugi niz godina do kraja života osjećati posljedice ozljeđivanja, odnosno ograničenja prilikom bavljenja sportom ili kod težih tjelesnih napora.

18. U odnosu na naknadu imovinske štete, tužitelju je prema vještačenju trebala tuđa nemedicinska pomoć i njega u trajanju od 167 sati, a iz stanja u spisu ne proizlazi da je plaćao tu uslugu, već su mu je očito pružili članovi obiteljskog domaćinstva. Prema dugogodišnjoj praksi ovog suda, naknada ove štete računala se u skladu s cjenikom Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu, a prema cjeniku ove ustanove od 23. srpnja 2024. dostupnom na internetskim stranicama, usluga pomoći u kući za održavanje osobne higijene iznosi 12,00 eura po satu, što bi u ovom slučaju predstavljalo trošak u iznosu od 2.004,00 eur, jer se visina naknade određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 2. ZOO.

19. Slijedom iznijetog, sud smatra kako tužitelju pripada pravična naknada neimovinske štete u iznosu od 7.697,92 eur, a imovinske štete radi tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.004,00 eur. Kod donošenja odluke trebalo je uzeti među strankama nespornu isplatu u mirnom postupku u iznosu od 24.850,00 kn, odnosno u iznosu od 3.298,16 eur, uz napomenu kako tužitelju nije poznato na koje se osnove štete odnosi ta naknada, a tuženik tvrdi kako je isplatom naknadio štetu u cijelosti. Kod takvog stanja stvari, isplaćenim iznosom umanjena je naknada neimovinske štete od 7.697,92 eur, stoga je tuženik do potpune naknade predmetne neimovinske štete u obvezi podmiriti tužitelju dodatnih 4.399,76 eur sa zateznom kamatom koja teče od odštetnog zahtjeva 23. rujna 2020., kako propisuje odredba iz čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 765/13, 152/14 i 155/23), kojeg je valjalo primijeniti kao lex specialis, uz napomenu kako među strankama nije bio sporan datum njegovog podnošenja, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

20. Uzimajući u obzir prethodno utvrđen iznos od 2.004,00 eur radi naknade imovinske štete, zahtjev za isplatom 606,15 eur drži se u potpunosti osnovanim, a na taj iznos tužitelju pripada zatezna kamata, ali ne od podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, kako je zatražio u tužbi. Naime, prema odredbi iz čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete dospijeva od trenutka nastanka štete, a u ovom slučaju tužitelju su pomoć i njegu pružali članovi obitelji, stoga se radi o nenovčanoj šteti čija je visina utvrđena ovom sudskom odlukom. Slijedom toga, tužbeni zahtjev prihvaćen je u odnosu na zatraženi glavni iznos i kamatu koja teče od donošernja presude 9. svibnja 2025. do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, a odbijen za više zatraženi tijek kamate od 23. rujna 2020. do 8. svibnja 2025, kako je odlučeno u točki II izreke.

21. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Osnovanim se drži trošak sastava tužbe od 24. lipnja 2022., obrazloženog podneska od 15. siječnja 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 17. rujna i 17. prosinca 2024. te 13. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Priznati iznos od 1.000,00 eura uvećan je za sudsku pristojbu tužbe (pogrešno označena kao pristojba odgovora na tužbu) u zatraženom iznosu od 73,10 eura (točan iznos obveze 146,20 eura), sudsku pristojbu ove presude u iznosu od 93,83 eura i trošak vještačenja u iznosu od 619,18 eura. Trošak sastava odštetnog zahtjeva i prigovora u mirnom postupku naknade štete nije priznat, jer ta pismena nisu priložena spisu niti su evidentirana u aplikaciji e-spis. Sud ne dvoji kako se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku radi štete po predmetnoj prometnoj nesreći, jer je mu tuženik isplatio novčani iznos s tog osnova. Međutim, to istodobno ne podrazumijeva da je odštetni zahtjev postavljen po punomoćniku, jer ga je mogao postaviti oštećenik osobno ili po trećoj osobi koja nema pravo na nagradu za tu radnju, a tužitelj je u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP bio dužan dostaviti sve dokaze pa i na okolnost osnovanosti ovog dijela zahtjeva.

22. Na temelju iznesenog, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.786,11 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude, kako je i odlučeno u točki III izreke.

Split, 9. svibnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika