Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-572/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku PN, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 3. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja punomoćnika tužitelja PN, odvjetnika u [adresa], te zakonskog zastupnika tuženika JN, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019 od 20. kolovoza 2019. u cijelosti se proglašava nedopuštenom, te se posljedično tome ukidaju sve provedene radnje.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura (slovima: četiri tisuće eura) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019-8 od 24. rujna 2019. upućen da pokrene parnicu protiv tuženika, a radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga opisanog u čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno da je nastupila zastara novčane tražbine određene ovršnom ispravom. Nadalje, navodi da nije sporno da je tužitelj 1. listopada 2019. podnio naslovnom sudu prijedlog radi dopune zaključka kojim je zahtijevao od suda da ga se pored propisanog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, a osnovom kojeg je zaključkom od 24. rujna 2019. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019-8 od 20. rujna 2019. uputi na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe i temeljem drugih razloga propisanih zakonom u čl. 50. st. 1. točke 3., 7. 9. i 10. Ovršnog zakona, pa sve dok sud ne odluči o njegovom prijedlogu radi dopune zaključka od 1. listopada 2019. tužitelj smatra da pored opisanog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona na kojeg je upućen zaključkom suda na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe – ima pravo istovremeno dokazivanja i drugih razloga nedopuštenosti ovrhe koji su propisani u čl. 50. st. 1. točke 3., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, a kako je to predlagano u prijedlogu za dopunu od 1. listopada 2019. Tvrdnja je tužitelja (ovršenika) da tuženik kao ovrhovoditelj ne može temeljem Općeg poreznog zakona koji je vrijedio na dan donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. voditi naslovnu ovrhu. Tužitelj smatra da je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014- 01 od 15. srpnja 2014, važio Opći porezi zakon ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13), koji je u čl. 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08 i 18/11 ) izrijekom propisivao da, ako Opći porezni zakon ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 136/12 i 73/13) nije uređeno drugačije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon, dok je temeljem odredbe čl. 139. st. 1. i čl. 146. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13) propisano da je ovrha na pokretninama kao u konkretnom predmetu samo jedan od oblika provođenja ovrhe, odnosno provedbeni pojam, pa te temeljem odredbe čl. 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13) u vezi daljnje primjene odredbe čl. 50. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13 i 93/14)koje su odredbe Ovršnog zakona vrijedile na dan donošenja rješenja o pljenidbi ovrha nakon provedene prodaje pokretnina morala po sili zakona obustaviti, a ne služiti kao valjana osnova - ovršna isprava za druge ovršne postupke.

Osim toga tužitelj i nadalje smatra da je njegov prigovor zastare potraživanja osnovan temeljem važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16 i 106/18) i to njegovih odredbi čl. 108. i čl. 109. uslijed kojeg je pokrenuo upravni postupak radi utvrđenja zastare prava na naplatu ovrhovoditeljeve tražbine osnovom predmetnog Rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa:

UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014., temeljem kojeg se vodi ovaj ovršni postupak i koji upravni postupak u odnosu na ovaj ovršno-parnični postupka predstavlja prethodno pitanje. Dakle, da li je nastupila zastara potraživanja novčane tražbine ovdje tuženika - ovrhovoditelja ili nije, o istom spornom pravnom pitanju vodi se upravni postupak pri nadležnom tijelu tuženika, a koji je pokrenut povodom zahtijeva tužitelja od 28. kolovoza 2019. i koje sporno pitanje predstavlja prethodno pitanje od kojih ovisi nastavak postupka u ovom ovršno-parničnom predmetu, pa stoga tužitelj daljnjom primjenom odredbi čl. 213. st. 1. točka 1. u vezi s čl. 12. st. 1. točka 1., te čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) donese rješenje kojim će se odrediti prekid postupka u ovom parničnom predmetu koji ima trajati sve do donošenja konačnog rješenja u postupku utvrđenja zastare potraživanja u upravnom postupku po zahtjevu tužitelja od 28. kolovoza 2019.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donesene odluku kao u točki I. izreke ove presude.

Na raspravnom ročištu od 11. veljače 2020. tužitelj ističe da je u međuvremenu tužitelj dobio ovlaštenje za vođenje ovog postupka proglašenja nedopuštenosti ovrhe i po drugim pravnim osnovama što se dokazuje priloženim zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J 1 Ovr-942/19-10 od 15. listopada 2019. U tom pravcu, a s obzirom na proširenu pravnu osnovu proglašenja nedopuštenim ovrhe, a osobito promašene aktivne legitimacije predaje na spis i za suprotnu stranu odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1232/09 od 23. prosinca 2009. iz koje proizlazi da u postupku ovrhe na nekretninama ne može biti kao ovrhovoditelj stranka Republika Hrvatska, nego isključivo Porezna uprava, odnosno Ministarstvo financija. Takva odredba je propisana čl. sadašnjeg Općeg poreznog zakona i to čl. 169. u vezi čl. 3. istog koji propisuje takvu mogućnost kod ovrhe na nekretninama jedino od strane Državnog odvjetništva kao što je to i u drugim postupcima koje su poznati sudu (u prilog svojih tvrdnji priložio je presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-181/13 od 29. travnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1232/09 od 23. prosinca 2009.).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prije svega ističe kako je neosnovan prigovor tužitelja da rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014., ne može služiti kao valjana isprava za pokretanje ovršnog postupka protiv poreznog dužnika, a ovdje tužitelja. Naime, odredbom čl. 140. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16 i 106/18) određeno je što predstavlja ovršnu ispravu, te tako navodi da je ovršna isprava između ostalog i rješenje o ovrsi. Navedenim rješenjem o ovrsi točno je određen vjerovnik, dužnik, predmet, opseg i vrsta duga, stoga je isto rješenje podobno biti ovršna isprava na temelju koje će se provesti ovrha na nekretninama u vlasništvu poreznog dužnika.

U pogledu istaknutog prigovora zastare potraživanja tuženik ističe kako je nadležno Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar prije pokretanja ovog postupka provelo upravni postupak sukladno odredbi čl. 108. i čl. 109. Općeg poreznog zakona i utvrdilo da nije nastupila zastara potraživanja predmetnog duga.

Nadalje, tuženik smatra da je potrebno istaknuti da je potraživanje tužene osigurano založnim pravom, stoga je ovrha koju je Republika Hrvatska započela dopuštena.

Slijedom svega iznijetog, predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te ga obveže na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik u podnesku od 4. ožujka 2020. (list 30 spisa) navodi da i nadalje ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka. Vezano za navode punomoćnika tužitelja iznijete na raspravi održanoj 11. veljače 2020. ističe kako je potpuno pogrešno tumačenje punomoćnika tužitelja da postoji nedostatak aktivne legitimacije na strani Republike Hrvatske u postupku pokretanja ovrhe na nekretnini poreznog dužnika. Ovo stoga što je čl. 169. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18 i 121/19), na koji se tužitelj poziva, regulirano tko podnosi prijedlog za ovrhu na nekretninama nadležnom sudu i po čijem zahtjevu. Tako je utvrđeno da takav prijedlog podnosi nadležno Državno odvjetništvo. Međutim, nesporno je da je vjerovnik tražbine s osnove poreza Republika Hrvatska, a ne Ministarstvo financija jer ministarstva kao upravna tijela nemaju pravnu osobnost, stoga ne mogu biti stranke u postupku ovrhe na nekretninama koji se provodi pred sudom. Isto tako je nesporno da je kao založni vjerovnik na nekretninama poreznog dužnika upisana Republika Hrvatska, Ministarstvo financija. Nadalje, pogrešno i neutemeljeno je pozivanje tužitelja na presudu naslovnog suda u predmetu poslovni broj P-181/13 jer se u tom predmetu radi o povratu sredstava koja su isplaćena iz Državnog proračuna na ime privremenog uzdržavanja, te je Općinsko državno odvjetništvo u tom predmetu stranka sui generis, na što upućuju odredbe Obiteljskog zakona kao i Zakona o privremenom uzdržavanju. U pogledu prijedloga tužitelja da se u ovome postupku odredi prekid, tuženik ističe da se tom prijedlogu protivi, ovo stoga što je prije pokretanja postupka ovrhe na nekretninama poreznog dužnika nadležna porezna uprava provela je postupak sukladno odredbama čl. 108. i čl. 109. Općeg poreznog zakona i utvrdila da predmetna tražbina nije u zastari.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1314/2019-8 sa raspravnog ročišta od 21. svibnja 2020. (list 32 i 33 spisa) utvrđen je prekid ovog parničnog postupka, te je odlučeno da će se prekinuti postupak nastaviti kada se pravomoćno i konačno završi postupak koji se vodi pred Ministarstvom financija, Porezna uprava, Ispostava Županja u pogledu zahtjeva tužitelja od 28. kolovoza 2019., a radi obustave postupka i utvrđivanja zastare poreznog dugovanja, koje porezno dugovanje je predmet ovog parničnog postupka, ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak toga postupka.

5. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-232/21-14 od 15. lipnja 2021. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari (list 42 spisa).

6. Na raspravnom ročištu održanom 11. studenog 2021. (list 45 spisa) punomoćnik tužitelja je naveo da i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih dokaznih prijedloga predloženih u dosadašnjem tijeku postupka, te i nadalje smatra tj. predlaže određivanje prekida u naslovnom parničnom postupku iz razloga što je 28. kolovoza 2019. podnošenjem zahtjeva za oglašavanjem ništetnim rješenja o ovrsi od 15. srpnja 2014. kojim je tražio da se oglasi isti ništetnim sa svim pravnim učincima iz čl. 128. st. 4. Zakona o upravnom postupku, kao i zahtjevom za određivanjem zastare pokrenuo Upravni postupak o kojem nije meritorno odlučeno do današnjeg dana. Dopis tuženika od 16. rujna 2019. ne predstavlja rješenje povodom istaknutih zahtjeva, jer se dopisom ne može odlučivati o pokrenutom upravnom postupku, prema tome, tuženik u ovom slučaju ovlaštena osoba Porezna uprava, Područni ured Vukovar, dužna je meritorno odlučiti o postavljenom zahtjevu tužitelja od 28. kolovoza 2019., na način da će isti uvažiti, odbiti ili odbaciti isključivo rješenjem protiv kojeg će pak biti dopuštena posebna žalba. Dakle, dopis od 16. rujna 2019. ne predstavlja pravno obvezujući akt, već služi samo informativne svrhe, sve dok se ne odluči meritorno o predmetnom zahtjevu.

7. Na istom ročištu tuženik je naveo da smatra da su u ovoj pravnoj stvari bili ispunjeni uvjeti za nastavak postupka, a u konačnici i sud je svojim pravomoćnim rješenjem odlučio o nastavku postupka od 15. lipnja 2021. Nadalje je naveo da on ne raspolaže bilo kakvim dokazom iz kojega bi bilo vidljivo da li je meritorno odlučeno o zahtjevu tužitelja o prijedlogu pokrenutom kod Porezne uprave vezano za sporno dugovanje, te jedino što tuženik ima je dopis od 16. rujna 2019., iz kojeg proizlazi da se vezano za navedeni dug ne vodi nikakav postupak kod navedene Porezne uprave.

8. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj 16 P-232/21-28 od 29. rujna 2022. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada se okonča postupak koji se vodi pred Ministarstvom financija, Poreznom upravom, Područni ured Vukovar Klasa: 415-01/2022-01/59, Urbroj: 513-07-16/2022-02 od 12. srpnja 2022., ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka, o čemu će biti doneseno posebno pisano rješenje.

9. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-232/2021-34 sa raspravnog ročišta od 7. veljače 2023. (list 108i 109 spisa) nastavljen je prekinuti postupak, te je ponovno utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i odlučeno je da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno okonča i završi postupak koji se vodi pred Ministarstvom financija, Porezna uprava, Ispostava Županja u pogledu zahtjeva tužitelja za utvrđenje zastare, kao i kada se okonča postupak koji je tužitelj pokrenuo kod Upravnog suda u Osijeku tužbom od 6. veljače 2023., ili kada sud ustanovi da ne postoje više razlozi da se čeka završetak ovih postupaka.

10. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P-572/2024-40 od 8. siječnja 2025. nastavljen je postupak u ovome predmetu.

11. Zakonski zastupnik tuženika je uz podnesak od 13. ožujka 2025. (list 134 i 135 spisa) dostavio sudu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2748/2023-3 od 5. veljače 2025. kojom je odbijena žalba tužitelja ČN iz [adresa] i potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Usl-194/2023-7 od 13. rujna 2023. Navodeći da je navedenom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II- 415-01/22- 01/406, Urbroj: 513-04-23-4 od 19. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415- 01/2022-01/59, Urbroj:

513-07-16/2022-02 od 12. srpnja 2022. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-01/2022-01/59, Urbroj: 513-07- 16/2022-02 od 12. srpnja 2022. odbijen zahtjev podnositelja ČN da se oglasi ništetnim rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00577, Urbroj: 513-07-10/2014-01 o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina od 15. srpnja 2014. na temelju kojega rješenja je Republika Hrvatska zatražila zasnivanje založnog prava na nekretninama poreznog dužnika koje su predmet ovrhe, čije proglašenje nedopuštenosti tužitelj zahtjeva u ovom postupku. Slijedom svega iznijetoga tuženik smatra da je očito da tužitelj nije uspio dokazati osnovanost ove tužbe, ovo stoga što su nadležna upravna tijela odbila tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare potraživanja kao i zahtjev za utvrđivanje ništetnosti rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina od 15. srpnja 2014., te predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom i obveže ga na plaćanje parničnog troška.

12. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zaključak Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019-8 od 24. rujna 2019. s lista 7 spisa, prijedlog ovršenika radi dopune zaključka s lista 9, zahtjev od 28. kolovoza 2019. s lista 10 i 136 do 137, u sudsku praksu priloženu uz zapisnik s ročišta i to dopunu zaključka poslovni broj J1 Ovr-942/2019-10 od 15. listopada 2019., rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1927/2014-2 od 31. kolovoza 2015., sve priloženo uz navedeni zapisnik od 11. veljače 2020., čitanje dopis Ministarstva financija - Porezne uprave - Područnog ureda Vukovar, Služba za naplatu i ovrhu od 16. rujna 2019. s lista 37, dopis Ministarstva financija - Porezne uprave - Područnog ureda Vukovar od 22. studeni 2021. s lista 49, dopis Ministarstva financija-Porezne uprave-Područnog ureda Vukovar, Služba za naplatu i ovrhu od 16. rujna 2019. s lista 50, presliku dostavnice s lista 51 do 53, čitanjem dopisa Ministarstva financija-Porezne uprave-Područnog ureda Vukovar od 8. kolovoza 2022. s lista 68, izvršen je uvid u rješenje Ministarstva financija - Porezne uprava - Područnog ured Vukovar od 12. srpnja 2022. s lista 69 i 70, te s lista 139 do 140, dostavnicu s lista 71, čitanjem dopisa Ministarstva financija - Porezne uprava - Područnog ureda Vukovar od 29. srpnja 2022. s lista 72 i 73, uvidom u žalbu s lista 74 i 75, preslike preporučenih pošiljki s lista 76, rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave - Područnog ureda Vukovar od 12. srpnja 2022. s lista 86 i 87, rješenje o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave - Područnog ureda Vukovar od 6. srpnja 2021. s lista 88 do 93, rješenje Ministarstva financija - Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 27. lipnja 2022. s lista 94 do 97, uvidom u rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora od 19. siječnja 2023. s lista 103 do 105, te s lista 141 do 143, rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 22. rujna 2023. s lista 111 do 114, te 126 do 129, rješenje Ministarstva financija - Porezne uprava - Područnog ureda Vukovar od 8. veljače 2023. s klauzulama izvršnosti i pravomoćnosti s lista 120 do 123, preslike dostavnica s lista 124 i 130, izvršen je uvid u presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 4Us I-194/2023-7 od 13. rujna 2023. s lista 144 do 146, te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2748/2023-3 od 5. veljače 2025. s lista 149 do 151, te uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-942/2019., a sud nije izvodio dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kako je to predložio tužitelj, dok drugih dokaza nije bilo.

13. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

14. Među strankama je nesporno:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr- 942/2019 od 20. kolovoza 2019. određena ovrha na nekretninama tuženika temeljem ovršne isprave - izvršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Urbroj: 513-007- 16/2014-01 od 15. srpnja 2014., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 146.735,53 kn, te zakonskih zateznih kamata koje teku na taj iznos od 16. srpnja 2014. do isplate, kao i da je navedenim rješenjem o ovrsi naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn,

- da je 28. lipnja 2019. na zahtjev ČN zatraženo od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Vukovar, proglašenje ništetnim ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha - izvršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00577, Urbroj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014., te zahtjev da se po prigovoru podnositelja ČN u cijelosti utvrdi zastara prava na naplatu osnovom navedene ovršne isprave,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Vukovar, Klasa: UP/I-415-01/2022-01/59, Urbroj: 513-07-16/2022-02 od 12. srpnja 2022. odbijen zahtjev ČN (list 139 spisa), te da je on protiv istog podnio žalbu,

- da je žalba ČN protiv gore navedenog rješenja odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-415-01/2022-01/406, Urbroj: 513-04-23-4 od 19. siječnja 2023.,

- da je protiv ovoga rješenja ČN pokrenuo upravni spor tužbom pred Upravnim sudom u Osijeku, te da je presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 4 Us I-194/2023-7 od 13. rujna 2023. (list 144 do 151 spisa) odbijena kao neosnovana tužba i tužbeni zahtjev tužitelja ČN,

- da je na nekretninama ovršenika na kojima je određena ovrha na temelji iste ovršne isprave-izvršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Urbroj: 513-007- 16/2014-01 od 15. srpnja 2014., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 146.735,53 kn, te zakonskih zateznih kamata koje teku na taj iznos od 16. srpnja 2014. do isplate, određena zabilježba založnog prava u korist ovrhovoditelja kao predlagatelja osiguranja i to za navedeni iznos glavnice i zakonskih zateznih kamata počevši od 7. svibnja 2014. do isplate,

- da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr- 942/2019-8 od 24. rujna 2019. upućen da pokrene parnicu protiv tuženika, a radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga opisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno radi dokazivanja da je nastupila zastara novčane tražbine određene ovršnom ispravom,

- da je tužitelj 1. listopada 2019. podnio Općinskom sudu u Vinkovcima prijedlog radi dopune zaključka kojim je zahtijevao od suda da ga se pored propisanog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019-10 od 15. listopada 2019. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj J1 Ovr-942/2019-8 od 20. rujna 2019. i temeljem drugih razloga propisanih zakonom u čl. 50. st. 1. toč. 3., 7. 9. i 10. Ovršnog zakona, ovo stoga što je tvrdnja tužitelja (ovršenika) da tuženik kao ovrhovoditelj ne može temeljem Općeg poreznog zakona koji je vrijedio na dan donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa: UP/I- 415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. voditi naslovnu ovrhu, a iz razloga jer smatra da je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014, važio Opći porezi zakon ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13), koji je u čl. 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08 i 18/11 ) izrijekom propisivao da, ako Opći porezni zakon ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 136/12 i 73/13) nije uređeno drugačije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon, dok je temeljem odredbe čl. 139. st. 1. i čl. 146. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13) propisano da je ovrha na pokretninama kao u konkretnom predmetu samo jedan od oblika provođenja ovrhe, odnosno provedbeni pojam, pa te temeljem odredbe čl. 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13) u vezi daljnje primjene odredbe čl. 50. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13 i 93/14) koje su odredbe Ovršnog zakona vrijedile na dan donošenja rješenja o pljenidbi ovrha nakon provedene prodaje pokretnina morala po sili zakona obustaviti, a ne služiti kao valjana osnova - ovršna isprava za druge ovršne postupke,

15. Sporno je da li ovrhovoditelj može na temelju naprijed navedene ovršne isprave zahtijevati ovrhu, odnosno da li se ovrha morala temeljem Ovršnog zakona, a nakon provedbe prodaje pokretnina po sili zakona obustaviti, pa to rješenje nije smjelo služiti kao osnova-ovršna isprava za druge ovršne postupke; sporna je aktivna legitimirana (odnosno da li je u postupku ovrhe na nekretninama kao ovrhovoditelj označena Republika Hrvatska i da li Republika Hrvatska može biti ovrhovoditelj, ili je kao ovrhovoditelj trebalo biti označeno isključivo porezno tijelo odnosno da je aktivno legitimirano porezno tijelo, odnosno Porezna uprava Ministarstva financija); da li je nastupila zastara tuženikova potraživanja; te da li je osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da pored utvrđenja nedopuštenom sporne ovrhe u cijelosti, u ovom parničnom postupku ukine sve provedene ovršne radnje.

16. Prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. iz kojega je vidljivo da je to rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 21. kolovoza 2014., a izvršno 8. kolovoza 2014. Dakle, ovdje se radi o ovršnoj odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane tražbine, a koja sukladno čl. 140. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu: Ovršnog zakona) predstavlja ovršnu ispravu, jer se u istom između ostaloga navodi da je ovršna isprava i rješenje o ovrsi.

17. Osim navedenog i čl. 23. točka 4. Ovršnog zakona Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 27/20, 131/20; u daljnjem tekstu: Ovršnog zakona) propisano je da je ovršnu isprava između ostaloga ovršna odluka donesena u upravnom postupku.

18. Člankom 25. st. 4. Ovršnog zakona propisano je da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna, a koja je postala ovršna po pravilima koja uređuju upravni postupak.

19. Člankom 29. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da je isprava podobna za ovrhu, ako su njoj naznačeni vjerovnik dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

20. Rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. je odluka donesena u upravnom postupku, u njemu je točno je određen vjerovnik, dužnik, predmet, opseg i vrsta duga, pa je ono kao takvo valjana osnova za određivanje ovrhe, te čini ovršnu ispravu koja je podobna za određivanje i provođenje ovrhu, sukladno čl. 23. točka 4., čl. 25. st. 4.i čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona, a što je potvrdio je i Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž Ovr- 1039/2019-2 od 13. srpnja 2020., koji je odlučivao o žalbi ovršenika, ovdje tužitelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-894/19-4 od 9. kolovoza 2019., a koji je odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-894/19-4 od 9. kolovoza 2019.

21. Radi navedenog ovrhovoditelj može na temelju navedene ovršne isprave zahtijevati ovrhu. Ovdje je potrebno napomenuti da tužitelj smatra da se temeljem navedenog upravnog rješenja nakon provedbe prodaje pokretnina, ovrha po sili zakona morala obustaviti, pa to rješenje nije smjelo služiti kao osnova-ovršna isprava za druge ovršne postupke. Pri zauzimanju takvog stava tužitelj se poziva na čl. 150. st. 2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14), kojim je regulirana da se ovrha obustavlja ako se pokretnine ne uspiju prodati na dražbi odnosno neposrednom pogodbom u okviru ovršnog postupka koji se vodi pred sudom, no odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 55/16, 73/17) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, budući da je ovrha koja se proglašava nedopuštenom određena za vrijeme trajanja ovoga zakona, nigdje nije propisana obveza da se nakon provedene prodaje pokretnina koji se provodio u okviru upravnog postupka obustavi ovrha, a ovo nije propisano, niti odredbama bilo kojeg Općeg poreznog zakona.

22. Sukladno zakonskim odredbama čl. 136. Općeg poreznog zakona propisano je da je ovršni postupak dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnijih isprava.

23. Člankom 138. Općeg poreznog zakona propisano je da je ovrhovoditelj porezno tijelo koje provodi ovrhu, odnosno na čiji zahtjev nadležno državno odvjetništvo podnosi prijedlog za ovrhu.

24. Člankom 169. Općeg poreznog zakona propisano je da prijedlog za ovrhu na nekretninama podnosi nadležnom sudu državno odvjetništvo na zahtjev Porezne uprave, stoga su neosnovani navodi tužitelja da tuženik nije ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu na nekretninama.

25. Ovršni postupak u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju Ovršnog zakona koji predstavlja opći zakon (lex generalis) i na temelju odredbi Općeg poreznog zakona kao posebnog zakona (lex specialis).

26. Ovršnim zakonom uređuje se postupak u kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak).

27. Porezna ovrha u smislu Općeg poreznog zakona podrazumijeva dio porezno pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, pri čemu se u smislu čl. 3. Općeg poreznog zakona porezno tijelo smatra tijelom državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora/ili naplate poreza. (porezna ovrha).

28. Nesporno je da je Državno odvjetništvo 12. kolovoza 2019. Općinskom sudu u Vinkovcima, kao nadležnom sudu, podnijelo prijedlog za ovrhu na nekretnini radi namirenja novčane tražbine u iznosu glavnog duga od 146.735,53 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na taj iznos od 16. srpnja 2014. do isplate, a sukladno zahtjevu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar od 1. srpnja 2019. za podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini radi naplate ove novčane tražbine, kojem zahtjevu je priložena i ovršna isprava temeljem koje se predlaže pokretanje postupka ovrhe na nekretninama i to rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415- 02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014.

29. Nije sporno da je u ovršnom postupku, koja se ovrha proglašava nedopuštenom kao ovrhovoditelj označena Republika Hrvatska, Ministarstvo Financija, a ne samo Republika Hrvatska.

30. Ministarstvo financija je porezno tijelo koje predstavlja Republiku Hrvatsku, pri čemu Ministarstvo financija u smislu čl.3. Općeg poreznog zakona ima pravnu osobnost i pravnu sposobnost, dakle može stjecati prava i obveze i može biti označen kao stranka u sudskom postupku, pa shodno tome može biti i ovrhovoditelj, dok se Porezna uprava, u smislu čl. 2. Zakona o poreznoj upravi ("Narodne novine" broj: 115/16 i 106/18) smatra samostalnom upravnom organizacijom u sastavu Ministarstva financija dakle dijelom Ministarstva financija i upravnom organizacijom u okviru toga ministarstva, ali Porezna nema samostalnu procesno-pravnu sposobnost, nego je njena primarna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa i prikupljanje doprinosa, te utvrđivanje poreznih obveza, doprinosa i drugih javnih davanja, organiziranje, praćenje i kontrola naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, te naplata istih. Radi svega navedenoga suprotno stajalištu Županijskog suda u Bjelovaru izraženom u odluci na koju se tužitelj poziva, neosnovano tvrdi tužitelj da Republika Hrvatska, Ministarstvo Financija zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima nema aktivnu legitimaciju za podnošenje prijedloga za ovrhu na nekretninama radi naplate novčane tražbine.

31. Nesporno je da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Vukovar, Klasa: UP/I-416-02/2023-06/07, Urbroj:

513-07-16/2023-2 od 8. veljače 2023. u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja ČN radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu svih potraživanja utvrđenih temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014. Dakle, radi se o pravomoćnom rješenju nadležnog upravnog tijela.

32. U parničnom postupku radi utvrđenja zastare sud nije ovlašten ispitivati pravilnost odluke o pitanju zastare o kojem je odlučeno pravomoćnim upravnim rješenjem, konkretno sud nije ovlašten ispitivati je li nastupila zastara tuženikova potraživanja prema tužitelja, upravo iz razloga što je o tome prethodno pravomoćno odlučilo upravo tijelo.

33. Parnični sud je vezan za odluku upravnog tijela o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i za postojanje odnosno nepostojanje uzročne veze i ta odluka obvezuje pod uvjetom da postoji identitet stranaka u postupku, odnosno, ako je stranka barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku i to neovisno o tome što se nije odlučivalo o zastari prava na naplatu tuženikova potraživanja.

34. Člankom 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku) propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješavanju pitanja postoji li ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, prethodno pitanje sud može sam riješiti.

35. Kako je pitanje prava na zastaru naplate potraživanja tuženika riješeno i o njemu je pravomoćno odlučeno odlukom upravnog tijela, stoga sud o navedenom nije ovlašten ponovno raspravljati, niti preispitivati ono što je utvrđeno takvom odlukom.

36. Tužitelj je na okolnost utvrđenja prigovora zastare predložio da se provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem,

37. Imajući u da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Vukovar, Klasa: UP/I-416-02/2023-06/07, Urbroj:

513-07-16/2023-2 od 8. veljače 2023. u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja ČN radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu svih potraživanja utvrđenih temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar Klasa: UP/I-415-02/2014-001/00577, Ur. broj: 513-007-16/2014-01 od 15. srpnja 2014., te da je istim odbijen i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim toga rješenja od 15. srpnja 2014., pa je o prigovoru zastare meritorno i pravomoćno odlučeno, stoga se dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja ukazao kao nepotreban, pa sud ovo vještačenje, niti nije provodio.

38. Činjenica je da se tuženik kao ovrhovoditelj ne namiruje za predmetni dug temeljem pravila stvarnog prava, kao založni vjerovnik iz vrijednosti zaloga, te da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) ili iz čl. 336. toga zakona.

39. Čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku) propisano je da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, no zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti, niti iz opterećene stvari.

40. No, kako se ovdje radi o prisilnom ostvarenju založno-pravne tražbine koja nije zastarjela odnosno za koju je utvrđeno da nije u zastari, stoga ne dolazi, ni do primjene čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

41. Imajući u vidu da je sud utvrdio neosnovanim tužbu po svim tužbenim razlozima, stoga je odlučeno kao pod točki I. izreke ove presude.

42. Temeljem čl. 72. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da će se obustaviti ovrha po službenoj dužnosti, ako je utvrđeno da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha bez učinka, te se posljedično tome, sukladno st.5.citirane zakonske odredbe ukidaju sve provedene radnje. Dakle, ukoliko bude pravomoćno utvrđeno da je za dio tražbine ovrhovoditelja nastupila zastara i za taj dio ovrha bude proglašena nedopuštenom, po pravomoćnosti ove presude, sud će u ovršnom postupku sukladno čl. 72. st. 1. i 5. Ovršnog zakona odlučiti, shodno tome o obustavi i ukidanju provedenih ovršnih radnji, stoga se takav zahtjev ne može postavljati kao dio tužbenog zahtjeva u parnici, pa je zato, te imajući u vidu da je tužba tužitelja utvrđena neosnovanom iz drugih naprijed navedenih razloga odbijen tužitelj i sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se u ovom parničnom postupku ukinu sve provedene radnje.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155 st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), pa je tužitelju koji je u cijelosti izgubio parnicu naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak i to na ime: sastava odgovora na tužbu (T.br. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), sastava obrazloženog podneska od 4. ožujka 2020. (T.br. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), te zastupanje na 6 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i na kojima su se izvodili dokazi (ročišta od 11. veljače 2020., 21. svibnja 2020., 11. studeni 2021., 14. lipnja 2022., 7. veljače 2023. i 3. travnja 2025., sve po T.br. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), svaka radnja po 250 bodova, što ukupno čini 2000 bodova, a što imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda iznosi 4.000,00 eura.

44. Iskazivanje dosuđenih iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji 9. svibnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku PN, odvjetniku u [adresa],

2. Tuženik po ODO u Vinkovcima, na broj P-DO-389/2019.