REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P Ob-269/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon nejavne glavne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te objave odluke dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da posebni dio zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i zgrada u [adresa], površine 924 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stan br. 27, oznaka 2P-4-2S-A, na četvrtom katu, koji se sastoji od ulaza, kuhinje blagovaonice, kupaonice, spavaće sobe, dnevnog boravka, balkona i spremišta broj 30 u podrumu, neto površine 60,40 m2, a što u odnosu na cijelu zgradu iznosi 310/10000 dijela nekretnine (E-31), predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine opisane u točki I izreke.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.142,14 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽJ je pred ovim sudom podnijela tužbu protiv tuženika VJ **.**.2023. tražeći da se utvrdi suvlasnicom u 1/2 dijela nekretnine opisane u izreci, jer da se radi o imovini koje su stranke stekle 2005. ugovorom o kupoprodaji tijekom trajanja njihovog braka, koji je sklopljen 15. kolovoza 1993. i razveden presudom ovog suda u predmetu poslovni broj P Ob-422/2015 od 15. veljače 2017. U toj nekretnini da živi tuženik, a tužiteljica da je potpuno isključena iz posjeda iste. Slijedom iznijetog, predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik nije dao pisani odgovor na tužbu, međutim time nisu bile ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, niti presude zbog izostanka iz odredbe članka 331.b i 332 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje ZPP), već da je potrebno provesti dokazni postupak.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom nekretnine označene kč. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, koja u naravi predstavlja oranicu, stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice s tuženikom.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu čitanjem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P Ob- 422/2015 od 15. veljače 2017., rješenja ovog suda poslovni broj Z-21463/2023 od 25. rujna 2023., uvjerenje o prebivalištu za tuženika, Ugovor o kupoprodaji od 1. prosinca 2004., povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, kao i saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je sud odustao od saslušanja tuženika, jer se isti nije odazivao pozivima suda koji su mu upućeni radi saslušanja, a smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

5. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su je brak s tuženikom zaključila 15. kolovoza 1993., a njihova bračna zajednica je prestala u veljači 2015. kada je napustila supruga i otišla sa svojom djecom živjeti na drugu adresu uslijed suprugovog nasilja prema njoj i djeci. U njihovom braku su rođena dva sina, koja su sada punoljetna. Brak stranaka je razveden 2017. godine. Živjeli su kao podstanari sve do 2004. godine kada su kupili predmetni stan. Radi se o jednosobnom stanu s dnevnim boravkom, površine oko 60 m2 i to novogradnji na četvrtom katu zgrade na adresi [adresa]. Taj stan su kupili na kredit. Bilo je potrebno dati učešće od 11.000,00 EUR i ostatak kupoprodajne cijene koja je iznosila ukupno 53.000,00 EUR. Pritom su se dogovorili da otvore stambenu štednju na ime tuženika pet godina ranije pa je učešće isplaćeno iz iznosa koji je ušteđen u vidu iste, a koju je tuženik podigao. Također su podigli dva kredita na ime tuženika, koji je bio nositelj, a tužiteljica je bila sudužnik. Prvi kredit na iznos od 11.000,00 EUR podignut je na deset godina te sam ga je tužiteljica isplaćivala iz svoje plaće te je potpuno isplaćen u kolovozu 2015. Drugi kredit na iznos od 40.000,00 EUR podignut je na rok od 30 godina i još uvijek se otplaćuje, a rata iznosi oko 140,00 ili 150,00 EUR mjesečno. Njega otplaćuje tuženik koji je nositelj kredita, a tužiteljica je sudužnik. Tuženik je ostao živjeti u tom stanu nakon prestanka nakon bračne zajednice te i danas tamo živi. On je ujedno upisan kao vlasnik ovog stana jer je nositelj kredita, a sve obzirom na činjenicu da je imao bolja primanja nego tužiteljica. Prilikom zaključenja braka stranke nisu imale vlastite imovine, već sve što su stekli, uključujući predmetni stan, stekli su iz svojih primanja ostvarenih svojim radom. Tužiteljica radi kao trgovac u Getrou počev od 2001. i u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine je imala plaću u visini 3.500 kn, a nakon uvođenja eura 900,00 EUR. Tuženik je radio u Viktor Lencu kao bravar te je ostvarivao primanja od 4.500 kn, gdje i danas radi, no ne zna koliko ostvaruje. Druge poslove nisu obavljali. Tijekom trajanja njihove bračne zajednice tuženik je uglavnom radio po cijele dane, prekovremeno, što je bio razlog njegovih nešto većih primanja od njenih, dok se tužiteljica brinula o njihovim sinovima i o njihovom zajedničkom kućanstvu. Kada je otišla od tuženika sa svojom djecom, uzela je samo njihovu robu i školske knjige djece.

7. Tuženik je tijekom ovog postupka bio pasivan te nije osporio činjenice u tužbi i navode koje je tužiteljica iznijela tijekom ovog postupka.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da su stranke zajedno kupile predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2004. te da je tuženik temeljem istog upisan kao isključiv vlasnik iste 17. lipnja 2005. upisom u zemljišne knjige ovog suda pod Z-8793/05, dakle, tijekom trajanja braka stranaka, koji je zaključen 15. kolovoza 1993. u Kosinju, a razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-422/2015 od 15. veljače 2017. a imajući u vidu da je bračna zajednica stranaka trajala upravo od sklapanja braka do zaključno veljače 2015., kada je tužiteljica napustila tuženika i sa svojom djecom s adrese [adresa] te otišla živjeti na drugu adresu, dok je tuženik ostao živjeti na istoj sdresi.

9. Obzirom na vrijeme stjecanja vlasništva prijepora, odnosno da je uknjižba prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini provedena 2005. godine, u primjenu dolaze odredbe Obiteljskog zakona iz 2003. (Narodne novine, broj 116/03., 17/04., 136/04., dalje: ObZ/2003). Sukladno odredbi članka 248. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok članak 249. stavak 1. Obz-a određuje pretpostavku da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Prema odredbi članka 253 stavka 2 ObZ-a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one stečene radom ili potječe iz te imovine. Naime, iz citiranih odredbi proizlazi da bi imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka zaista bila bračna stečevina, pored činjenice da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, mora biti stečena radom ili potjecati od te imovine, a da nije stečena nasljeđivanjem ili darovanjem.

10. Budući da su stranke predmetnu nekretninu stekle kupoprodajom te je tuženik vlasništvo ove nekretnine stekao tek uknjižbom u zemljišne knjige 205. godine, u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te da je odredbom 248.ObZ-a navedenog zakona propisano da je bračna stečevina suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima, ovaj sud temeljem navedene zakonske odredbe zaključuje da radi o suvlasništvu stranaka na predmetnoj nekretnini u jednakim dijelovima.

11. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrditi je suvlasnicom predmetne nekretnine u 1/2 dijela.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbi članka 366 stavka 1 ObZ-a u svezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23: dalje: Tarifa), dakle, prema uspjehu u ovom sporu. Tužiteljici je na teret tuženika priznat trošak za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku, sukladno vrijednosti spora u tužbi u iznosu od 1.327,00 EUR, po obavljenoj radnji priznat trošak u visini od 100 bodova. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr.7.1. Tarife), zastupanja na tri ročišta od 21.3.2024., 6.4.2024. i 10.10.2024. iznos od po 200,00 EUR po ročištu (Tbr.9.1. Tarife) i za ročište od 14.2.2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife), što predstavlja ukupan iznos od 850,00 € s pripadajućim PDV- om od 25%, kao i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 26,55 EUR i za presudu u iznosu od po 53,09 €, odnosno ukupno 1.142,14 EUR. Tužitelju je na dosuđeni trošak priznata i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 114/22 i 155/23.).

Rijeka, 9. svibnja 2025.

Sudac

Tatjana Škorić Radaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku