Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: P-2389/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate (v.p.s. 16.878,24 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, javno objavivši 09. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev toč. 1. istog koja glasi:
"1. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 9011069151, sklopljenog dana 09.3.2006.g. između tužiteljice kao Korisnika kredita, te tuženika kao Kreditora, i to:
Članak 1. „IZNOS KREDITA“ u cijelosti, kako glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 88.832,29 CHF (slovima: osamstoosamdesetisućaosamstotridesetdva CHF i 29 C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“ Članak 4. „KAMATA NA KREDIT“ u cijelosti, kako glasi: „4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,60 % godišnje. 4.2. Visina kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (prvi siječnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (prvi srpnja) do 31.12. (tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcijalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. 4.3. Za vrijeme početka otplate, obračunava se kamata u visini redovne kamatne stope iz ovog Ugovora mjesečno i prepisuje se glavnici, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcijalnom metodom).“
Članak 5. „INTERKALARNA KAMATA“ u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“.
Članak. 6. „KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA“, u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate“.
Članak 7. „OTPLATA KREDITA“, u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 88.832,29 CHF (slovima: osamstoosamdesetisućaosamstotridesetdva CHF i 29 C) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 285 (slovima: dvjestoosamdesetpet) jednakih mjesečnih anutieta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.“
II. Odbijaju se glavni tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev u toč. 2. koja glasi:
"2. Utvrđuje se kako je ništetan i nije pravno valjan Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011069151 sklopljen dana 09.12.2015.g. između tužiteljice kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora.“
III. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u toč. 3., 4. i 5. istog koje glase: "3. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.139,58 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 43,28 EUR od dana 31.08.2007. do isplate
na iznos od 42,49 EUR od dana 30.09.2007. do isplate
na iznos od 42,41 EUR od dana 31.10.2007. do isplate
na iznos od 42,97 EUR od dana 30.11.2007. do isplate
na iznos od 42,64 EUR od dana 31.12.2007. do isplate
na iznos od 43,35 EUR od dana 31.01.2008. do isplate
na iznos od 76,59 EUR od dana 29.02.2008. do isplate
na iznos od 77,87 EUR od dana 31.03.2008. do isplate
na iznos od 75,65 EUR od dana 30.04.2008. do isplate
na iznos od 75,13 EUR od dana 31.05.2008. do isplate
na iznos od 75,79 EUR od dana 30.06.2008. do isplate
na iznos od 74,33 EUR od dana 31.07.2008. do isplate
na iznos od 74,37 EUR od dana 31.08.2008. do isplate
na iznos od 75,15 EUR od dana 30.09.2008. do isplate
na iznos od 82,06 EUR od dana 31.10.2008. do isplate
na iznos od 77,31 EUR od dana 30.11.2008. do isplate
na iznos od 82,26 EUR od dana 31.12.2008. do isplate
na iznos od 82,97 EUR od dana 31.01.2009. do isplate
na iznos od 83,25 EUR od dana 28.02.2009. do isplate
na iznos od 82,14 EUR od dana 31.03.2009. do isplate
na iznos od 82,25 EUR od dana 30.04.2009. do isplate
na iznos od 80,82 EUR od dana 31.05.2009. do isplate
na iznos od 79,60 EUR od dana 30.06.2009. do isplate
na iznos od 79,79 EUR od dana 31.07.2009. do isplate
na iznos od 80,40 EUR od dana 31.08.2009. do isplate
na iznos od 80,27 EUR od dana 30.09.2009. do isplate
na iznos od 79,56 EUR od dana 31.10.2009. do isplate
na iznos od 80,70 EUR od dana 30.11.2009. do isplate
na iznos od 81,49 EUR od dana 31.12.2009. do isplate
na iznos od 82,83 EUR od dana 31.01.2010. do isplate
na iznos od 82,40 EUR od dana 28.02.2010. do isplate
na iznos od 84,12 EUR od dana 31.03.2010. do isplate
na iznos od 83,65 EUR od dana 30.04.2010. do isplate
na iznos od 84,40 EUR od dana 31.05.2010. do isplate
na iznos od 89,76 EUR od dana 30.06.2010. do isplate
na iznos od 88,52 EUR od dana 31.07.2010. do isplate
na iznos od 91,58 EUR od dana 31.08.2010. do isplate
na iznos od 90,47 EUR od dana 30.09.2010. do isplate
na iznos od 88,26 EUR od dana 31.10.2010. do isplate
na iznos od 74,61 EUR od dana 30.11.2010. do isplate
na iznos od 78,76 EUR od dana 31.12.2010. do isplate
na iznos od 75,72 EUR od dana 31.01.2011. do isplate
na iznos od 76,67 EUR od dana 28.02.2011. do isplate
na iznos od 75,20 EUR od dana 31.03.2011. do isplate
na iznos od 75,32 EUR od dana 30.04.2011. do isplate
na iznos od 67,16 EUR od dana 31.05.2011. do isplate
na iznos od 67,38 EUR od dana 30.06.2011. do isplate
na iznos od 71,23 EUR od dana 31.07.2011. do isplate
na iznos od 55,30 EUR od dana 31.08.2011. do isplate
na iznos od 53,55 EUR od dana 30.09.2011. do isplate
na iznos od 53,26 EUR od dana 31.10.2011. do isplate
na iznos od 53,03 EUR od dana 30.11.2011. do isplate
na iznos od 53,69 EUR od dana 31.12.2011. do isplate
na iznos od 54,38 EUR od dana 31.01.2012. do isplate
na iznos od 54,36 EUR od dana 29.02.2012. do isplate
na iznos od 53,77 EUR od dana 31.03.2012. do isplate
na iznos od 53,94 EUR od dana 30.04.2012. do isplate
na iznos od 54,10 EUR od dana 31.05.2012. do isplate
na iznos od 53,63 EUR od dana 30.06.2012. do isplate
na iznos od 53,67 EUR od dana 31.07.2012. do isplate
na iznos od 53,37 EUR od dana 31.08.2012. do isplate
na iznos od 52,75 EUR od dana 30.09.2012. do isplate
na iznos od 53,23 EUR od dana 31.10.2012. do isplate
na iznos od 53,45 EUR od dana 30.11.2012. do isplate
na iznos od 53,26 EUR od dana 31.12.2012. do isplate
na iznos od 51,95 EUR od dana 31.01.2013. do isplate
na iznos od 52,90 EUR od dana 28.02.2013. do isplate
na iznos od 52,86 EUR od dana 31.03.2013. do isplate
na iznos od 52,33 EUR od dana 30.04.2013. do isplate
na iznos od 51,08 EUR od dana 31.05.2013. do isplate
na iznos od 50,95 EUR od dana 30.06.2013. do isplate
na iznos od 51,11 EUR od dana 31.07.2013. do isplate
na iznos od 51,48 EUR od dana 31.08.2013. do isplate
na iznos od 52,10 EUR od dana 30.09.2013. do isplate
na iznos od 51,63 EUR od dana 31.10.2013. do isplate
na iznos od 51,74 EUR od dana 30.11.2013. do isplate
na iznos od 51,88 EUR od dana 31.12.2013. do isplate
od 31. kolovoza 2007. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine, pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.592,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 15,65 EUR od dana 31.10.2008. do isplate
na iznos od 16,86 EUR od dana 31.12.2008. do isplate
na iznos od 19,78 EUR od dana 31.01.2009. do isplate
na iznos od 21,06 EUR od dana 28.02.2009. do isplate
na iznos od 17,04 EUR od dana 31.03.2009. do isplate
na iznos od 17,69 EUR od dana 30.04.2009. do isplate
na iznos od 12,45 EUR od dana 31.05.2009. do isplate
na iznos od 7,97 EUR od dana 30.06.2009. do isplate
na iznos od 8,98 EUR od dana 31.07.2009. do isplate
na iznos od 11,56 EUR od dana 31.08.2009. do isplate
na iznos od 11,27 EUR od dana 30.09.2009. do isplate
na iznos od 8,81 EUR od dana 31.10.2009. do isplate
na iznos od 13,42 EUR od dana 30.11.2009. do isplate
na iznos od 16,79 EUR od dana 31.12.2009. do isplate
na iznos od 22,20 EUR od dana 31.01.2010. do isplate
na iznos od 20,80 EUR od dana 28.02.2010. do isplate
na iznos od 27,79 EUR od dana 31.03.2010. do isplate
na iznos od 26,27 EUR od dana 30.04.2010. do isplate
na iznos od 29,47 EUR od dana 31.05.2010. do isplate
na iznos od 50,64 EUR od dana 30.06.2010. do isplate
na iznos od 46,13 EUR od dana 31.07.2010. do isplate
na iznos od 58,35 EUR od dana 31.08.2010. do isplate
na iznos od 54,44 EUR od dana 30.09.2010. do isplate
na iznos od 46,14 EUR od dana 31.10.2010. do isplate
na iznos od 63,17 EUR od dana 30.11.2010. do isplate
na iznos od 83,52 EUR od dana 31.12.2010. do isplate
na iznos od 69,52 EUR od dana 31.01.2011. do isplate
na iznos od 74,62 EUR od dana 28.02.2011. do isplate
na iznos od 67,80 EUR od dana 31.03.2011. do isplate
na iznos od 68,85 EUR od dana 30.04.2011. do isplate
na iznos od 97,12 EUR od dana 31.05.2011. do isplate
na iznos od 98,99 EUR od dana 30.06.2011. do isplate
na iznos od 122,76 EUR od dana 31.07.2011. do isplate
na iznos od 112,49 EUR od dana 31.08.2011. do isplate
na iznos od 99,67 EUR od dana 30.09.2011. do isplate
na iznos od 98,09 EUR od dana 31.10.2011. do isplate
na iznos od 96,97 EUR od dana 30.11.2011. do isplate
na iznos od 102,63 EUR od dana 31.12.2011. do isplate
na iznos od 108,59 EUR od dana 31.01.2012. do isplate
na iznos od 109,06 EUR od dana 29.02.2012. do isplate
na iznos od 105,09 EUR od dana 31.03.2012. do isplate
na iznos od 107,09 EUR od dana 30.04.2012. do isplate
na iznos od 108,97 EUR od dana 31.05.2012. do isplate
na iznos od 106,04 EUR od dana 30.06.2012. do isplate
na iznos od 107,05 EUR od dana 31.07.2012. do isplate
na iznos od 105,41 EUR od dana 31.08.2012. do isplate
na iznos od 101,19 EUR od dana 30.09.2012. do isplate
na iznos od 105,69 EUR od dana 31.10.2012. do isplate
na iznos od 108,18 EUR od dana 30.11.2012. do isplate
na iznos od 107,34 EUR od dana 31.12.2012. do isplate
na iznos od 97,78 EUR od dana 31.01.2013. do isplate
na iznos od 105,97 EUR od dana 28.02.2013. do isplate
na iznos od 106,38 EUR od dana 31.03.2013. do isplate
na iznos od 102,97 EUR od dana 30.04.2013. do isplate
na iznos od 93,84 EUR od dana 31.05.2013. do isplate
na iznos od 93,62 EUR od dana 30.06.2013. do isplate
na iznos od 95,62 EUR od dana 31.07.2013. do isplate
na iznos od 99,34 EUR od dana 31.08.2013. do isplate
na iznos od 105,03 EUR od dana 30.09.2013. do isplate
na iznos od 102,13 EUR od dana 31.10.2013. do isplate
na iznos od 103,84 EUR od dana 30.11.2013. do isplate
na iznos od 105,78 EUR od dana 31.12.2013. do isplate
na iznos od 102,75 EUR od dana 31.01.2014. do isplate
na iznos od 105,15 EUR od dana 28.02.2014. do isplate
na iznos od 104,42 EUR od dana 31.03.2014. do isplate
na iznos od 101,57 EUR od dana 30.04.2014. do isplate
na iznos od 100,40 EUR od dana 31.05.2014. do isplate
na iznos od 100,71 EUR od dana 30.06.2014. do isplate
na iznos od 104,40 EUR od dana 31.07.2014. do isplate
na iznos od 107,08 EUR od dana 31.08.2014. do isplate
na iznos od 106,47 EUR od dana 30.09.2014. do isplate
na iznos od 109,03 EUR od dana 31.10.2014. do isplate
na iznos od 110,82 EUR od dana 30.11.2014. do isplate
na iznos od 109,87 EUR od dana 31.12.2014. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.01.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 28.02.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.03.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.04.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.05.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.06.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.07.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 31.08.2015. do isplate
na iznos od 111,15 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
od 31. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
5. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.207,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.10.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana."
IV. Prihvaća se eventualni tužbeni zahtjev u toč. 3. istog koji glasi: Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 16.878,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 14.939,43 eura teče od 1.10.2015. godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.186,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom dana 09. 06. 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 9011069151 (dalje: Ugovor) sa valutnom klauzulom u CHF, u kunskoj protuvrijednosti 88.832,29 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, sa redovnom kamatnom stopom 4,60% godišnje, promjenjivom sukladno odluci banke, s rokom otplate 285 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, pri čemu anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog dana u mjesecu, pri čemu je početni anuitet iznosio 518,80 CHF što je odgovaralo 2.415,23 kn te su takvi anuiteti, da je tečaj valute CHF u odnosu na kunu te kamatna stopa ostali nepromijenjeni, trebali ostati nepromjenjivi do kraja razdoblja otplate kredita. Sukladno otplatnom planu, informativni izračun za prvi anuitet odnosio se na oplatnu kvotu 174,36 CHF i kamata 344,44 CHF, a sukladno prijepisu izvoda tuženika proizlazi da se mjesečni anuitet u razdoblju otplate povećao te je dosegnuo iznos od cca 3.700,00 kn što predstavlja povećanje od gotovo 50%.
Ističe da je on predmetni kredit ishodio u privatne svrhe, kao potrošač te da Ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to u pogledu odredbi koje se odnose na ugovorenu valutu u kojoj je glavnica vezana za CHF te promjenjivu kamatnu stopu, što te odredbe čini ništetnim. Prilikom pregovora tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer nije tužitelja obavijestio o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o uzimanju kredita vezanog za valutu CHF a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF je neusporedivo veći u odnosu na takav rizik vezan uz EUR te tuženik nije tužitelja upoznao sa učestalošću promjena tečajeva svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečaja a što ih čini teško predvidivim u tijeku razdoblja otplate a još manje sa analizom Međunarodnog monetarnog fonda iz 1997. o potpuno predvidivom pritisku kapitala iz buduće euro zone u odnosu na CHF. Stoga je takva ugovorna odredba nerazumljiva, nepoštena te ništetna jer tuženik nije upoznao tužitelja sa više činjenica pa tako i povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Bitne činjenice je tuženik prešutio a isti je za njih znao ili je trebao znati kao banka – financijska ustanova.
U pogledu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF zauzet je stav u presudi Visokog trgovačkog suda Posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.
Nadalje, početna kamatna stopa bila je 4,60% te je ugovoreno da je ista promjenjiva u skladu s odlukama tuženika, odnosno jednostranom odlukom te tužitelj nije imao mogućnosti utjecaja na sadržaj takve odredbe. Radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te se ista smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tom ukazuje na čl. 272. a u svezi s čl. 270. Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti odredbi ako je činidba neodređena ili neodrediva. Stoga takvo postupanje tuženika predstavlja korištenje nedopuštene poslovne prakse čime banka kao trgovac ostvaruje nepripadnu zaradu a korisniku kredita nastaje šteta umanjenjem njegove imovine.
Prednje je utvrđeno u presudi Visokog trgovačkog suda Posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.
Završno ukazuje da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sklopljen Dodatak ugovora o kreditu (dalje: Dodatak) kojim je izvršena konverzija opisanog kredita sa valutnom klauzulom u EUR te je prema obračunu od 30.09.2015. preostala nedospjela glavnica iznosila 44.007,02 EUR pa preplata iznosi 25.181,75 kn. Provedenom konverzijom tužitelj ni približno nije obeštećen za preplaćene iznose do dana konverzije jer je matematički izračun preplaćenih iznosa netočan već isto prema priloženom nalazu iznosi 39.416,97 kn na ime preplaćene promjenjive kamatne stope te iznos od 54.740,66 kn na ime preplaćenih iznosa uslijed ništetne valutne klauzule.
Stoga, kako su ništetne odredbe Ugovora u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, ništetan je i Dodatak.
Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost pojedinih članaka Ugovora (toč. I. tužbenog zahtjeva), ništetnost Dodatka (toč. II. tužbenog zahtjeva) te naložiti tuženiku isplata iznosa od 39.416,97 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne dijelove ukupnog iznosa (toč. III. tužbenog zahtjeva) te isplata iznosa od 54.740,66 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne dijelove ukupnog iznosa (toč. IV tužbenog zahtjeva), uz obvezu nadoknade parničnih troškova.
Uz tužbu prilaže Ugovor, prijedlog Dodatka, okvirni izračun preplata, knjigovodstvenu karticu, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, plan otplate, pregled uplata po kreditu, izračun konverzije na dan 30.09.2015., ujedno predlaže saslušanje stranaka.
1.1. Podneskom od 22.07.2019. vrši ispravak tužbenog zahtjeva.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 85) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ukazuje da je sklapanjem Dodatka kreditni odnos između stranaka izmijenjen jer je konverzija izvršena upravo sa svrhom da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit od početka bio u EUR, a što uključuje i kamate. Stoga je početni kredit u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR te po tom kreditu u CHF više ne može biti nikakvih potraživanja. Tužitelj je prihvatio i potpisao Dodatak koji je sklopljen temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZIDZPK) pri čemu ukazuje na čl. 19.c st. 1. toč. 6. istog.
U slučaju postojanja preplate ista se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka odnosno ista se može iskoristiti na način da se kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta iznos do najviše 50% može zatvoriti preplatom sve dok se ista u potpunosti ne iskoristi. Potpisom Dodatka tužitelj je prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna obuhvaćena ukupna masa sredstava – sve uplate po svim osnovama, odnosno s osnove preračunatog tečaja i preplaćenih kamata.
Stoga ističe da tužbeni zahtjev kojim se traži isplata "preplaćenih kamata po kreditu u CHF" nije osnovan jer ZIDZPK a niti drugi propis ne zabranjuju ugovaranje promjenjive kamatne stope već je tim zakonom korisnicima kredita u CHF omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita.
Svrha donošenja zakona bila je izjednačavanje korisnika kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR a na koju okolnost postoji i sudska praksa.
Nadalje ističe da interes za podnošenje tužbe po čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, pri čemu citira toč. IV. izreke presude VTS Posl.br. Pž-7129/13, a u konkretnom slučaju ugovor je istekao te povreda u trenutku podnošenja tužbe ne postoji. Također pozivom na čl. 138.a ZZP i čl. 502 Zakona o parničnom postupku ukazuje da se potrošači mogu pozivati na pravno utvrđenje presude donesene u kolektivnom sporu u posebnim parnicama za naknadu štete a što ovdje nije slučaj već se radi o parnici radi utvrđenja. Ugovorne odredbe nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa se individualni potrošač na presudu iz tog spora ne može pozivati pa je navedena presuda VTS irelevantna.
U pogledu valutne klauzule ističe da je ista izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima te je rezultat politike monetarne vlasti uvjetovane valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša, pa vezano uz prednje u daljnjim navodima pojašnjava primjenu valutne klauzule u CHF. Ukazuje da je Ugovor javnobilježnički akt pa je zahtjev za utvrđenje ništetnim bilo koje odredbe istog neosnovan pri čemu se poziva na praksu VSRH Rev-895/2003.
2.1. U pogledu Ugovora ukazuje i na to da tužitelj prilikom sklapanja istog nije tražio nikakvo pojašnjenje niti je ukazao na sporna pitanja a na koju okolnost predlaže da se po potrebi sasluša kao svjedok djelatnik banke. Ističe i da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem jer to zbog specifičnosti usluge nije moguće, kako zbog posebne regulative tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima.
Smatra da tužitelj pogrešno tumači presudu VTS time što zaključuje da je očito ustanovljena fiksna kamatna stopa, u tom je postupku naime sud utvrdio da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu čime bi bili povrijeđeni kolektivni interesi a ne da je ništetna sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu citira i odluku VSRH Rev-249/14. Također, tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK 2013. nije imao zakonsku obvezu u pogledu izmjena ili usklađivanja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u postojećim ugovorima na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope a čemu je on i udovoljio. Nadalje, kamatna stopa je "nezakonita" sukladno odredbama ZOO jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu.
Također ističe da je u vrijeme zaključenja Ugovora na snazi bio ZZP/03 (NN 96/03) koji je u čl. 59. definirao obavezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu a sukladno kojoj odredbi kao i tadašnjim odredbama Zakona o bankama je on donio i Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 01.11.2004. do 14.07.2009.
2.2. Smatra da, ukoliko bi sud prihvatio provođenje financijskog vještačenja, da je u takvom vještačenju potrebno u obračun uključiti sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit od početka bio u EUR a što uključuje i kamate, pri čemu ukazuje da je zakonodavac detaljno u ZIDZPK definirao način utvrđivanja preplate konvertiranih kredita.
2.3. Ističe prigovor zastare.
Uz odgovor na tužbu prilaže sudsku praksu, Dodatak od 09.12.2015., plan otplate kredita.
2.4. U daljnjem podnesku od 08.04.2020. (list 114) ukazuje na rješenje VSRH u tzv. Oglednom postupku, broj Gos-1/19 od 04.03.2020. u kojem je odlučeno da Dodatak ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također, ZID ZPK vrlo jasno određuje na koji se način provodi konverzija pa bi bilo kakvo novo „obeštećenje“ predstavljalo ostvarivanje dvostruke koristi.
2.Tužitelj se na prigovore tuženika očitovao podneskom od 27.05.2020. (list 119) u kojem je u bitnom istakao da odredbe ZPP u pogledu oglednog postupka propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim parnicama potrošača mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude, da u nedostatku zakonskih odredbi koje bi uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava postoji stav revizijskog suda kako je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare, zatim je ukazao na stav Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 05.04.1993. gdje se nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primat daje apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača odnosno povratu koristi koje je pružatelj usluge stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. Ocjenom valjanosti Dodatka nije isključeno pravo potrošača na restituciju niti pristanak potrošača na konverziju znači odricanje od prava na punu restituciju i povrat stečenog bez osnove. Smatra da se tek provođenjem vještačenja može dobiti prikaz onoga što je potrošač trebao platiti po početnom otplatnom planu, kakav je odnos konvertirane glavnice i one po početnom otplatnom planu te što je potrošač faktički dobio konverzijom i do koje razine je obeštećen.
3. Sukladno dokaznim prijedlozima do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem svih prethodno navedenih isprava, saslušanjem tužitelja (list 122) i svjedoka KV (list 132) te financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću koji je sukladno zadatku suda u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 145).
3.1. Tuženik je odustao od predloženih dokaza saslušanjem svjedoka – osobnog bankara i javnog bilježnika.
Isti se očitovao i daljnjim podneskom od 20.07.2020. (list 124) u kojem je ukazao na to da presuda Europskog suda C-452/18 (na koju se pozivaju potrošači putem medija), nije primjenjiva u konkretnom slučaju kada je kogentnim odredbama nacionalnog prava detaljno uređen institut konverzije kao mehanizma zamjene određenih ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenim. Pri tom je ukazao i na odluku istog suda broj C- 81/19 koja pokazuje da bi se u postupcima pokrenutim u Republici Hrvatskoj radilo o suprotnosti EU zakonodavstvu u smislu dodatnog utvrđivanja ništetnosti takvih Dodataka.
3.2. Tužiteljica je u iskazu u bitnom navela da joj je bio potreban stambeni kredit, da se obratila u poslovnicu tuženika u Rijeci kod osobnog bankara, da je rekla da bi htjela kredit u EUR jer se u to vrijeme govorilo o EUR i biralo isti ali je bankarica predložila CHF jer da su takvi krediti bolji odnosno povoljniji i da može dobiti iznos koji joj treba te je ona na isto pristala, pri čemu je u banku odlazila nekoliko puta jer je trebalo dosta dokumentacije. Rate su joj ispočetka iznosile oko 2.100,00 kn a nakon nekoliko mjeseci su počele rasti te je došla do 3.700,00 kn, zbog prednjeg se obratila u poslovnicu tuženika u [adresa] ali joj tamo nisu znali objasniti zašto je došlo do porasta rata. Dobila je poziv za potpisivanje Dodatka te joj je tada pojašnjeno da se radi o izravnavanju kredita po tečaju koji je odredila država, da je država blokirala kamatu, da ima preplatu nešto preko 3.000,00 EUR te da će joj biti smanjena rata pa je nakon toga oko 11 mjeseci plaćala manju ratu. Dodatak je pročitala ali nije puno razumjela te je u razgovoru s prijateljima koji su bili u istoj situaciji zaključeno da će to za njih biti povoljnije pa je Dodatak i potpisala. Prilikom potpisa Ugovora u banci joj ništa nije bilo rečeno za kamatu niti je istu mogla birati. To joj je bio prvi kredit sa valutnom klauzulom pri čemu tada nije znala što je to niti je znala što je promjenjiva kamatna stopa. Dobivala je od tuženika obavijesti o promjeni kamatne stope.
3.3. Svjedok KV (kćer tužiteljice) potvrđuje da je u više navrata s majkom bila u banci, da je ista htjela kredit u EUR a isti je u konačnici sklopljen u valuti CHF ali ona ne zna razloge istog. Kasnije zna da je došlo do velikog povećanja rata kao i da je sklopljen Dodatak. Zna da je do povećanja rata došlo zbog porasta tečaja CHF a o tome je čula iz medija jer je to tada bilo aktualno.
3.4. Vještak financijske struke je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio kako slijedi:
- da je između stranaka bio sklopljen Ugovor na iznos od 88.832,29 CHF (413.553,93 kn) koji je tužiteljici isplaćen 23.03.2006., pri čemu je srednji tečaj tuženika na dan isplate iznosio 4,655446, da je kamatna stopa tada bila 4,60%, da je anuitet iznosio 518,80 CHF (2.415,25 kn), rok otplate bio je 288 mjeseci prema srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, da je stanje nedospjelog duga na dan konverzije bilo 67.005,33 CHF;
- da je u razdoblju do provedene konverzije tuženik 6 puta mijenjao kamatnu stopu (prikaz u Tablici 2);
- da je s danom 30.09.2015. provedena konverzija kredita na valutnu klauzulu EUR pri čemu je Dodatak potpisan 09.12.2015.;
- da je izvršena rekonstrukcija početnog otplatnog plana u CHF za sve anuitete koji su dospijevali u razdoblju od 31.07.2006. do 30.09.2015., pri čemu je za razdoblje od 01.01.2014. primijenjena zakonska kamatna stopa koja je vrijedila za stambene kredite u CHF odnosno 3,23% (prikaz u Tablici 3);
- u Tablici 4 prikazan je otplatni plan prema obračunu banke sa primjenom izmijenjenih kamatnih stopa za sve anuitete dospjele do 30.09.2015.;
- u toč. 2.3.1. vještak je utvrdio razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i to u iznosu od 5.139,58 EUR, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja Ugovora;
- u pogledu tečajne razlike u odnosu na početni tečaj CHF, naveo je da je tečaj CHF oscilirao odnosno bio viši i niži u odnosu na trenutak plasmana kredita, da je otplaćivan prema srednjem tečaju banke a potraživanje čini vrijednost koja odgovara iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već preplaćenih kamata, kako bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja; obračun prednjeg prikazan je u Tablici 6 pa je tako tužiteljica više uplatila na ime tečajnih razlika do provedene konverzije iznos od 6.592,75 EUR, dok je manje platila iznos od 295,82 EUR (kada je tečaj bio manji od početnog – Tablica 7);
- u pogledu provedene konverzije s danom 30.09.2015. vještak je pojasnio da je svrha iste simulacija otplatnog plana EUR kredita tako da je početni stvarno isplaćeni iznos od 413.553,93 kn pretvoren u iznos od 56.419,36 EUR, te prema tako konvertiranom kreditu i prema obračunu banke na dan 30.09.2015. iznos preostale glavnice je 44.007,02 EUR odnosno 336.103,62 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 za 1 EUR a tako dobiveni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama već predstavlja stanje glavnice prema EUR kreditu;
- da prema stvarno realiziranom otplatnom planu preostala glavnica iznosi 67.005,33 CHF odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita radi se o iznosu od 311.939,70 kn, pa se dolazi do razlike od 24.163,92 kn/3.207,10 EUR na dan 30.09.2015. i isto predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji (Tablica 8), gledajući iz perspektive ništetnosti valutne klauzule u CHF;
- nadalje utvrđuje da je tuženik u obzir uzeo sve uplate izvršene po tužiteljici po CHF kreditu te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedine uplate (Tablica 9) pa utvrđuje da je tužiteljica sa realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban za namirenje uplata prema simuliranom EUR kreditu a što iznosi 25.181,75 kn, što je prema tečaju pretvorbe na dan konverzije iznosilo 3.297,12 EUR odnosno po tečaju pretvorbe što pretvorbom po tečaju 7,5345 iznosi 3.342,19 EUR;
- da je tuženik proveo konverziju kredita tužiteljice iz CHF u EUR sukladno ZID ZPK i radi se o usporedbi sa simuliranim EUR kreditom odnosno to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa valutnom klauzulom u CHF pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj;
- da su uzeti u obzir svi efekti konverzije odnosno gledan je i vremenski tijek – kada se događala pojedina uplata i razlika na temelju više plaćene kamate ili tečajna razlika te je isto stavljeno u odnos sa preplatom i razlikom glavnice sukladno odredbama ZOO o redu uračunavanja (čl. 171. i 172), pa postoji slijed.
a) razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj nastaju prije 30.09.2015. i na svaku pojedinu se obračunavaju zatezne kamate do 30.09.2015.
b) dana 30.09.2015. nastala je razlika glavnice
c) na dan 30.09.2015. tuženik je kroz preplatu iz konverzije priznao dio duga pa za sve navedeno valja sačiniti obračun na isti dan kako bi se vidjelo koliko je potraživanje na dan 30.09.2015.
d) tražbine se zatvaraju na način da se prvo zatvaraju zatezne kamate koje su obračunate do 30.09.2015. a nakon toga glavnična potraživanja.
- da sukladno toč. 1. do 10. (sve prikazano u Tablici 10) razlika plaćenih kamata u odnosu na početni plan iznosi 5.139,58 EUR, da tečajna razlika u odnosu na početni tečaj iznosi 6.509,72 EUR, da razlika preostale glavnice (nedovoljno umanjena glavnica) na dan konverzije iznosi 3.207,10 EUR (ukupno 14.939,43 EUR), da priznata preplata iznosi 3.342,19 EUR, da zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici u toč. 1. i 2. iznose 5.281,30 EUR, kao i da preostala dospjela zatezna kamata na dan 30.09.2015. iznosi 1.939,11 EUR.
4. Na prethodno opisani nalaz vještaka tuženik se očitovao podneskom od 23.01.2025. (list 173), osporivši isti u cijelosti, pri čemu smatra da je nalaz bespredmetan s obzirom na provedenu konverziju te bi postavljanjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka tužitelj ostvarivao prava protivna odredbama ZPK (NN 102/15), nadalje je u bitnom ukazao na odluku VSRH Rev-586/19-14 od 21.12.2022. u kojoj je zauzet stav da je sklapanjem Dodatka prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog Ugovora. Također je ukazao i na daljnju odluku VSRH Rev- 637/19 od 15.11.2022. u kojoj je izneseno shvaćanje da potrošač koji je prihvatio konverziju odnosno zaključio Dodatak nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zato jer je izračun konverzije iz čl. 19. c ZID ZPK uključio i te uplate.
4.1. Na nalaz i mišljenje vještaka opisano u toč. 3.4. tužitelj nije istakao primjedbe već je isti nalaz prihvatio te sukladno tom nalazu postavio određen tužbeni zahtjev za isplatu (podnesak od 30.01.2025. – list 179), na način da je:
- ustrajao sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti Ugovora odnosno pojedinih članaka istog (toč. I. tužbenog zahtjeva);
- ustrajao s zahtjevom za utvrđenje ništetnosti Dodatka od 09.12.2015. (toč. II. tužbenog zahtjeva);
- zatražio isplatu iznosa od 5.139,58 EUR po osnovi više plaćenih kamata, zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče u razdoblju od 31.08.2007. do 31.12.2013. (toč. III. tužbenog zahtjeva);
- zatražio isplatu iznosa od 6.592,75 EUR po osnovi tečajnih razlika, zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče u razdoblju od 31.10.2008. do 30.09.2015. (toč. IV. tužbenog zahtjeva);
- zatražio isplatu iznosa od 3.207,10 EUR po osnovi nedovoljno umanjene glavnice u konverziji, sa zateznom kamatom na taj iznos od 01.10.2015. (toč. V. tužbenog zahtjeva).
Ujedno je postavio i eventualni tužbeni zahtjev za toč. III. do V. istog, prednje u slučaju da u obzir treba uzeti i preplatu iz konverzije, pa je zatražio iznose iz toč. III. do V. tužbenog zahtjeva tj. ukupni iznos od 14.939,43 EUR te preostali utvrđeni iznos zateznih kamata od 1.939,11 EUR (sveukupno 16.878,54 EUR), sa zateznom kamatom koja na iznos od 14.939,43 EUR teče od 01.10.2015. pa do isplate (toč. III. eventualnog tužbenog zahtjeva), sve uz obvezu nadoknade parničnih troškova.
4.2. Na prethodno opisani podnesak tužitelja tuženik se očitovao podneskom od 06.02.2025. (list 191) u kojem se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva pozivom na shvaćanje VSRH Su IV-148/18 od 15.06.2018. U ostalom dijelu ukazao je na sudsku praksu i shvaćanja pa tako i shvaćanje ŽS u Varaždinu od 07.06.2023. kao i rješenje istog suda Posl.br. Gž-688/22 od 13.06.2023., sukladno kojima u situacijama pravilno provedene konverzije potrošač nema pravo na isplatu na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutne klauzule vezane za CHF. Zatim je ukazao na odluku Europskog suda u predmetu C-567/20 od 05.05.2022. u kojoj u bitnom proizlazi da ZID ZPK temeljem kojeg je provedena konverzija, ima obveznu prirodu u smislu čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 a ugovorne odredbe koje su odraz odredaba zakona čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u Ugovoru, ne podliježu odredbama Direktive.
4.3. Stranke nisu tražile dopunsko očitovanje vještaka bilo pisanim putem ili iznošenje nalaza na ročištu, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da je vještak sačinio nalaz sukladno zadatku suda, te da je nalaz potpun i bez proturječnosti ili nedostataka koje bi isti dovele u pitanje, slijedom čega ga u cijelosti prihvaća.
5. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VSRH Rev-249/14 od 09. travnja 2015. a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).
Tom presudom potvrđena je presuda VTS Posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.
5.1. Također, VSRH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP.
Tom presudom potvrđena je presuda VTS Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
5.2. Odredbom čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački. Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
5.3. Iz navoda u tužbi te daljnjih navoda tužitelja vidljivo je da isti u ovoj pravnoj stvari podnosi tužbu kao fizička osoba – potrošač, radi teže povrede potrošačkih interesa i prava te istu temelji na presudi donesenoj u tzv. kolektivnom sporu, što sukladno čl. 502.a st. 1. ZPP-a znači da je sud vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora, u konkretnom slučaju odlukama opisanim u toč. 5. i 5.1.
5.4. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je glavni tužbeni zahtjev djelomično osnovan, što znači da je sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a isti djelomično prihvaćen, a u dijelu u kojem glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev, pri čemu će razlozi biti izneseni u nastavku ove odluke. Pri tom se ističe na neosnovanost prigovora tuženika u pogledu preinake tužbe s obzirom na zaključak VSRH broj Su-IV-162/21 od 26.11.2021.
6. Potrebno je navesti da je u vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi bio ZZP/03 koji je u čl. 3. toč. 1. propisivao da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Cijeneći iskaz tužiteljice kao i sadržaj Ugovora, sud nalazi utvrđenim da tužitelj ima status potrošača u smislu navedene odredbe ZZP, odnosno na tu okolnost prihvaća iskaz tužitelja. Prednje posebno zbog činjenice da je iz samog Ugovora vidljivo da tužitelj isti nije sklopio kao vlasnik obrta ili zastupnik pravne osobe već kao fizička osoba odnosno da je isti Ugovor sklapao kao obrtnik, tada bi u svakom slučaju isto bilo i istaknuto na njegovoj strani kao korisniku kredita.
6.1. Nadalje, 30. rujna 2015. na snagu je stupio ZID ZPK/15 (NN 102/15) kojom je u glavi IV.a regulirana Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
Navedenim zakonom i to čl. 19.e bila je propisana obveza i ovdje tuženika da u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu zakona, dostavi potrošaču izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. a koji izračun se temelji na čl. 19. c ZID ZPK/15, dok je potrošač imao mogućnost prihvatiti konverziju te sklopiti ugovor o konverziji.
Pravilo o načinu izračuna konverzije bilo je sadržano u čl. 19. c ZID ZPK/15 koji glasi: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
7. Neosnovani su prigovori tuženika izneseni na okolnost ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope jer je o tim prigovorima odluka donesena u tzv. kolektivnom sporu a kojom odlukom je ovaj sud vezan (izneseno u prethodnim točkama).
Također je neosnovan prigovor zastare, pri čemu se ukazuje da sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je ovdje slučaj, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke i neovisno o naknadnom utvrđenju ništetnosti sadržajno istih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je tužba radi isplate u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019. ista je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018. (toč. 6. i 6.1.) 7.1. Kao što je prethodno izneseno, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između stranaka bio sklopljen Ugovor sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, kao i da je temeljem odredbi ZID ZPK/15 sklopljen Dodatak, kojim je početno ugovoreni kredit sa valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u EUR u kojem je tuženik utvrdio iznos preostale neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015.
Sporno je da li tužitelj, s obzirom na sklopljeni Dodatak i dalje ima pravo na obeštećenje, a sporna je i ništetnost isto i to iz razloga ništetnosti određenih odredbi osnovnog Ugovora.
7.2. Na opsežne prigovore tuženika iznesene na prednju okolnost valja odgovoriti da tužitelj ima pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev u situaciji kada provedena konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora.
Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvan ugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U skladu s navedenim tužitelj kao potrošač neovisno o provedenoj konverziji kredita ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica uzrokovanih ništetnim ugovornim odredbama, kako one o promjenjivosti kamatne stope, tako i one kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF prema tečaju važećem na dan plaćanja svakog anuiteta, pod uvjetom da onim što mu je priznato na ime preplate pri izračunu i provedbi konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti spornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te da se pritom sam tužitelj nije odrekao prava isticanja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u sklopljenom aneksu tom ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe osnovnog ugovora. Iz sadržaja proizlazi da u njemu nema takve izjave tužitelja, a u Dodatku, ali niti u izračunu konverzije sačinjenom po tuženiku ne navodi se promjenjiva kamatna stopa u valuti CHF, niti izračun konverzije sadrži obračun preplaćena iznosa po osnovi više plaćene kamate u odnosu na onu početno ugovorenu kamatnu stopu.
Nadalje, kako unatoč zakonom propisanoj mogućnosti da ne prihvati po tuženiku predloženi prijedlog konverzije kredita (banka je prema odredbama ZID ZPK/15 bila obvezna izvršiti izračun konverzije sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i dostaviti ga potrošaču zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjena ugovora o kreditu), takva je mogućnost izbora na strani tužitelja faktički bila prividna u situaciji kada mu je alternativna opcija bila ostanak u takvom ugovornom odnosu u kojem je kretanje tečaja CHF-a, a ovisno o tomu i visina anuiteta kredita bilo potpuno nepredvidivo. Stoga u tom kontekstu i tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, odnosno o valutnoj klauzuli u CHF.
Točna je tuženikova tvrdnja da je izvršenom konverzijom kredita tužitelj na dan 30. rujna 2015. stavljen u položaj u kojem bi se nalazio da je koristio kredit ugovoren uz valutnu klauzulu u EUR i u tom je kontekstu prema izračunu konverzije tužitelju smanjena visina neotplaćene glavnice. No, sud smatra da je to neodlučno za ocjenu zahtjeva tužitelja jer tim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, to jest unatoč pravilno i zakonito provedene konverzije tužitelj , prema nalazu i mišljenju vještaka, nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF jer mu izračunom konverzije priznatom preplatom nisu u cijelosti podmireni preplaćeni anuiteti kredita po tim ništetnim ugovornim odredbama.
Nadalje, sklapanjem Dodatka izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate i ne radi se o sklapanju novog ugovora, što uostalom proizlazi i iz čl. 11. Dodatka.
Također, u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 nije postojala pravomoćna odluka o utvrđenju ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pa tužitelj, kao prosječni potrošač u vrijeme sklapanja Dodatka nije mogao znati da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, dok u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 postojala pravomoćna odluka odnosno tužitelj je o tome mogao imati informaciju (isto kao što je takvo saznanje imao i tuženik) ali je eventualno odricanje tužitelja od potraživanja po toj osnovi trebalo biti sadržano u Dodatku ili drugoj ispravi.
Završno, u pogledu prednjeg ukazuje se i na odluku Suda Europske unije broj C- 118/17 od 14. ožujka 2019. u kojem je zauzeto shvaćanje da nacionalni sud mora provjeriti da li je nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba potrošačkog ugovora nikada nije ni postojala a osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.
Stoga tužitelj kao potrošač ne može kumulirati preplatu koja mu je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi Ugovora do dana konverzije nego ima pravo na razliku, ukoliko ista postoji, a što se može utvrditi financijskim vještačenjem. Na taj način dolazi i do izjednačavanja korisnika kredita sa valutnom klauzulom u CHF koji su sklopili Dodatak sa onim korisnicima takvih kredita koji takav Dodatak nisu sklopili ili nisu mogli, jer su oni do dana konverzije imali jednak pravni status te su trpjeli jednake pravne posljedice osnovnog Ugovora.
8.1. Slijedom navedenog, prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev u pogledu toč. 1. istog predmet kojeg je utvrđenje ništetnosti odgovarajućih odredbi Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, te je odlučeno kao u toč. I. izreke.
8.2. Točku 2. glavnog tužbenog zahtjeva predstavlja zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Dodatka od 09.12.2015. a identična točka sadržana je i u toč. 2. eventualnog tužbenog zahtjeva.
Sama činjenice da su utvrđene ništetnima pojedine odredbe Ugovora, protivno navodima tužitelja, ne dovodi i do ništetnosti Dodatka s obzirom na rješenje VSRH V1/2019 kao i činjenicu da je ZID ZPK u tom dijelu utvrđen u skladu s Ustavom RH odlukom Ustavnog suda broj U-I-3685/15 od 04.04.2017.
Sukladno prednjem, tužbeni zahtjev u tom je dijelu odbijen te je odlučeno kao u toč. II. izreke, pri čemu se ističe da je prema pravilu sadržanom u čl. 188. st. 2. ZPP-a, u tom dijelu odlučeno i o glavnom i o eventualnom tužbenom zahtjevu.
8.3. Toč. 3. i 4. glavnog tužbenog zahtjeva tužitelj na ime razlika po osnovi promjenjive kamatne stope potražuje iznos od 5.139,58 EUR odnosno po osnovi valutne razlike CHF iznos od 6.592,75 EUR, sve sa zateznim kamatama koje teku kroz razdoblje prije provedene konverzije.
Ovako postavljen tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što je čl. 3. Dodatka utvrđeno postojanje preplate (što utvrđuje i vještak) kao i to da će se ista koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR, što znači da se radi i primjeni čl. 172. ZOO- a odnosno kako su do dana konverzije već dospjele određene zatezne kamate tada se najprije preplata iz konverzije prebija s tim zateznim kamatama a ako iste nisu dovoljne da bi se prebila preplata iz konverzije, ostatak se prebija s glavnicom preplaćenih iznosa.
Sukladno prednjem, tužitelj nema pravo na zatezne kamate na pojedinačne iznose u razdoblju prije provedene konverzije već ima pravo na iznose utvrđene u zaključnom mišljenju vještaka i koji su pobliže navedeni u toč. 3.4. ovog obrazloženja, slijedom čega je glavni tužbeni zahtjev u toč. 3., 4. i 5. odbijen te je odlučeno kao u toč. III. izreke presude, dok je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev u toč. 3. istog te je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.
9. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke presude temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a, odnosno tužitelj nije uspio sa dijelom zahtjeva koji se ima smatrati razmjerno neznatnim dijelom zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, zastupanje na 4 ročišta te sastav 2 obrazložena podneska i to očitovanje na odgovor na tužbu i na nalaz vještaka) – svaka radnja po 500,00 EUR odnosno ukupno u tom dijelu iznos od 3.500,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife) te PDV na prednje u iznosu od 875,00 EUR, odnosno u tom dijelu ukupno 4.375,00 EUR.
Uz navedeno je priznat trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR (sukladno računu vještaka) te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 211,30 EUR, dok tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu s obzirom na izmjene Zakona o sudskim pristojbama.
Stoga ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 5.186,30 EUR.
Delnice, 09. svibnja 2025.
Sutkinja
Renata Rački
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
