REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6235/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Benčić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić d.o.o. u Varaždinu, Kolodvorska 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi povrede službene dužnosti, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/23-02/105, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 21. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/23-02/105, URBROJ: 511-01-158-23-4 od 21. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, UP/I-114-04/23-02/313, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 12. rujna 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je oglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZOP) kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, činjenično i pravno opisano u izreci, po točkom I. te mu je izrečena disciplinska kazna novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x10%). Istim rješenjem odbijen je zahtjev za naknadu štete iz točke 4. zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika smatrajući da su tijela u postupku pogrešno primijenila materijalno pravo na njegovu štetu kada su utvrdili da je prometnu nesreću koja mu se stavlja na teret počinio uslijed krajnje nepažnje. Ističe da takav zaključak ne proizlazi iz cjelokupnog dokaznog postupka, pri tom navodi kako je upitno i samo počinjenje teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. ZOP-a, jer u pobijanim rješenjima uopće nije obrazložen bitan element predmetne teže disciplinske povrede, a to je „teška šteta ugledu policije“. Obrazlaže se nedolično ponašanje, ali ne i teška šteta ugledu policije.

2.1. Tužitelj navodi da je krajnja nepažnja nešto što se u teoriji i praksi izjednačuje s neizravnom namjerom, jer nije imao namjeru prouzročiti prometnu nesreću, niti postoje naročite okolnosti koje bi upućivale na zaključak da se radilo o krajnjoj nepažnji, radilo se o običnoj nepažnji. Napominje da je očito da je do prometne nesreće došlo, te da ona ima svoj uzrok, a uzrok je u tome što nije na vrijeme uočio prometnu signalizaciju, a to nije jer nije prilagodio način kretanja uvjetima na cesti (brzina ?), ali to nije krajnja nepažnja. Radi se o običnoj nepažnji, a da nije bilo te obične nepažnje, do nesreće ne bi došlo. Navodi da je potpuno zanemarena njegova izjava dana na raspravi 12. rujna 2023. kada je naglasio da su kritične zgode na cesti bili loši vremenski uvjeti, da je padala kiša i da se od toga digla vodena prašina uzrokovana prolaskom kamiona, a da su se sami radovi na cesti odvijali odmah nakon zavoja. Dodaje da ovo nije rekao s ciljem da otkloni svoju odgovornost za prouzročenje prometne nesreće, već isključivo s ciljem da ospori da bi u njegovom postupanju postojala krajnja nepažnja, dakle radilo se o spletu okolnosti: kiša, kamion od kojeg se digla vodena prašina, malo prebrza vožnja, znakovi o radovima ne najbolje uočljivi jer se nalaze odmah iza zavoja… i eto nesreće. Tužitelj navodi da je odgovoran za prouzročenje prometne nesreće, ali ne uslijed krajnje nepažnje. Navodi kako nije jasno zašto se drugostupanjsko tijelo u obrazloženju poziva na čl. 93. st. 1. ZOP-a, a ne na stavak 2. toga članka prema kojemu policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje, dakle, ako nema namjere ili krajnje nepažnje, nema ni odgovornosti policijskog službenika.

2.2. Nadalje navodi kako je nesporno da su na očevidu predmetne prometne nesreće postupali policijski službenici PPRP Varaždin, ali nije jasno zašto bi to samo po sebi predstavljalo tešku štetu za ugled policije. U odnosu na štetu na službenom vozilu, ističe da se u spisu nalazi ponuda AC Jesenović od 20.04.2023., ali ništa više od toga, a takva ponuda ne znači da se radi o stvarnoj šteti, pri tom navodi kako je u postupku stvarna šteta ostala neutvrđena, ali je nevjerojatno da je šteta na vozilu od prvotne procjene od 2.000 eura narasla na preko 17.000 eura.

2.3. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela. U odnosu na činjenično stanje, tuženik smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da su na okolnosti djela koje se tužitelju stavljaju na teret izvedeni svi potrebni dokazi te iz tako izvedenih dokaza izveden ispravan zaključak da je tužitelj odgovoran za djelo činjenično i pravno opisano u izreci pobijanog rješenja. Tuženik navod da je Prvostupanjski sud detaljno analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, te obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio činjenično stanje, dok se Drugostupanjski disciplinski sud iscrpno osvrnuo na sve žalbene navode tužitelja, te jasno obrazložio zašto je žalba neosnovana, a izrečena sankcija pravilna i zakonita te se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za što mu je izrečena odgovarajuća kazna.

3.1. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog upravnog spora.

4.1. Sud je na ročištu 25. travnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka,

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je oglašen odgovornim što je kao policijski službenik, upravljajući službenim vozilom identifikacijskih oznaka navedenih u izreci, prouzročio prometnu nesreću s nastalom materijalnom štetom na način da je prilikom kretanja lijevim prometnim trakom autoceste A-4 iz smjera Varaždina u smjeru Zagreba (sjever – jug) uslijed krajnje nepažnje, nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na cesti (mokar i sklizak kolnik) i nije na vrijeme uočio prometne znakove na lijevoj kolničkoj traci koji su bili postavljeni poradi radova na istoj traci, zbog čega je došlo do udara prednjeg dijela vozila u prometni PVC znak „Obavezno obilaženje“ sa stupom na postolju i dva komada prometnih svjetala sa led bljeskalicama u vlasništvu Hrvatskih autocesta d.o.o. te je uslijed prometne nesreće na službenom vozilu kao i prometnoj opremi vlasništvo Hrvatskih autocesta d.o.o. nastala znatna materijalna šteta, pa da je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. ZOP-a.

8.1. Donošenju rješenje prethodio je postupak u kojemu je pribavljena i pročitana dokumentacija predmetnog spisa (str. 1. i 3. obrazloženja) te je provedena usmena rasprava na kojoj je saslušan tužitelj.

8.2. Prvostupanjsko tijelo, obzirom na iskaz tužitelja na raspravi, kojim spori da bi prometnu nesreću uzrokovao krajnjom nepažnjom obrazlaže kako usporedbom svih činjeničnih navoda i dokaza koji proizlaze utvrđuje kako zasigurno ne bi došlo do prometne nesreće da je tužitelj primijenio dužnu pažnju u vožnji na način da je prilagodio vožnju uvjetima na cesti, imajući u vidu da je i sam tužitelj u izjavi na zapisnik opisao uvjete na cesti tijekom vožnje (nepovoljni, u smislu da je padala kiša i bilo je sklisko, a kamion iza kojeg je vozio i kojeg je u lijevoj pretjecajnoj traci htio zaobići, da je „dignuo“ vodenu prašinu, pa je signalizaciju za radove na cesti bilo zato još teže uočiti, slijedom čega da nije pravodobno primijetio postavljenu signalizaciju). Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je brzina bila neprilagođena uvjetima na cesti pozivom na iskaz tužitelja da se kretao brzinom između 100 i 100 km/h, te podatke sadržane u zapisniku o očevidu o postavljenom ograničenju brzine kretanja radi radova na tom dijelu ceste na 60 km/h, navodeći dalje da iz životnog iskustva proizlazi da se na dijelovima ceste, pogotovo autoputa gdje se odvijaju radovi, signalizacija postavlja pravovremeno na način da svaki savjestan vozač na vrijeme može uočiti upozorenje na ceste, kako bi prilagodio brzinu svoje vožnje datim uvjetima, a iz zapisnika o očevidu je vidljivo da je situacija oko regulacije prometa bila obilježena prometnim znakovima sa dobrom vertikalnom i horizontalnom signalizacijom (foto-dokumentacija očevida), pa prvostupanjsko tijelo ističe kako nema razloga sumnjati u bilo kakav propust oko postavljanja znakova upozorenja prometnom signalizacijom. Prema ocjeni prvostupanjskog tijela samo neprilagođivanje brzine u takvim uvjetima na cesti nesporno predstavlja krajnju nepažnju prilikom upravljanja službenim vozilom, a kojim ponašanjem je tužitelj ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti opisane u izreci, za koju je i oglašen odgovornim i kažnjen novčanom kaznom.

8.3. Prvostupanjsko se tijelo poziva na odredbe članka 31. stavka 2. i članka 93. stavka 1. ZOP-a te obrazlaže da se nedoličnim ponašanjem smatra svako ponašanje koje je propisom utvrđeno kao kažnjivo, kao i svako drugo društveno neprihvatljivo ponašanje kojim se narušava vlastiti ili ugled službe u cjelini, a da su policijski službenici dužni pridržavati se i poštivati odredbe zakona i podzakonskih akata te čuvati ugled policije i vlastiti ugled, kako u službi, tako i izvan službe, suzdržavati se svih oblika zabranjenog ponašanja, a osobito od radnji koja imaju obilježja kaznenog djela ili prekršaja te svojim urednim i zakonitim ponašanjem služiti kao primjer, a ne sami činiti radnje koje je kao policijski službenik dužan otkrivati, sprječavati i sankcionirati. Navedeno proizlazi i iz osobitosti poziva policijskih službenika i širokog kruga ovlasti koje im zakonodavac pruža, a ne smiju se dovodi u stanja kojima umanjuju mogućnost kontrole svojih reakcija u upravljanju vozilom koje, s obzirom na svoje osobine, predstavlja opasnu stvar te se ne smiju dovoditi u situacije gdje bi svojim ponašanjem i radnjama mogli ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu. Takvo ponašanjem prema prvostupanjskom tijelu predstavlja povredu službene discipline koje je nespojivo s funkcijom službe kojoj pripadaju.

8.4. Prvostupanjsko je tijelo izreklo novčanu kaznu navedenu u izreci rješenja te iznijelo razloge primjene olakotnih i otegotnih okolnosti. Vezano za zahtjev za naknadu štete tijelo se pozvalo na odredbe članka 117. stavka 1. ZOP-a i članak 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“ broj: 141/11, dalje: Pravilnik) te uputilo podnositelja zahtjeva u ostvarivanje materijalnih prava u posebnom postupku.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđuju rješenje pravilnim i zakonitim u cijelosti prihvaćajući analizu izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i obrazloženje prvostupanjskog tijela.

9.1. U odnosu na žalbeni navod da nije jasno kako je to tužitelj teško štetio ugledu policije, tuženik navodi da se povreda službene dužnosti (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije) realizirala time što tužitelj nije poštovao odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje u svom postupanju policijski službenici otkrivaju i sankcioniraju kod građana (brzinu vozila nije prilagodio uvjetima i stanju na cesti-kiša, mokri kolnik, radovi na kolniku, prometna signalizacija za radove na kolnika; razvidno uvidom u zapisnik o očevidu od 28.03.2023.g. i izvješća o postupanju od 16.04.2023.g.), pa je na taj način pokazao da za njega vrijede drugačija pravila ponašanja u društvu, čime se stvara loša slika o policijskim službenicima. U konkretnom predmetu ne radi se o prekršajnoj odgovornosti zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama već o odgovornosti koja proistječe iz radno pravnog odnosa između tužitelja, kao državnog odnosno policijskog službenika i Ministarstva unutarnjih poslova odnosno države, kao poslodavca. Dakle odgovara poslodavcu koji je propisao na koji način se njegov zaposlenik treba ponašati da bi uredno obavljao poslove zbog kojih je primljen u državnu službu u skladu s člankom 93. stavkom 1. ZOP-a. Tuženik u obrazloženju napominje da su povodom predmetnog događaja postupali policijski službenici PPRP Varaždin, koji su na mjestu nesreće proveli očevid, te su isti došli do saznanja da se radi o policijskom službeniku i službenom vozilu, a da se ponekad olako zanemaruje prilikom procjene da li neko neprimjereno ponašanje policijskog službenika šteti ugledu službe je narušavanje ugleda službe u očima ostalih pripadnika službe, koji svoju službu shvaćaju odgovorno i stoga se i u profesionalnom i u privatnom životu pridržavaju društvenih i pravnih normi ponašanja, izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprječava i sankcionira.

9.2. Navode tužitelja u žalbi da nesreću nije uzrokovao krajnjom nepažnjom, te da ona nije dokazana, niti je provedeno prometno tehničko vještačenje tuženik je cijenio neosnovanima te je pozivom na iskaz tužitelja, sadržaj zapisnika o očevidu te izvješće o postupanju PPRP Varaždin, posebno i vizualno ističući dijelove navedene dokumentacije (bold) iznio razloge zbog kojih smatra da, imajući u vidu dinamiku, odnosno mehanizam nastanka prometne nesreće, kao i uzroke, nije bilo razloga provođenju prometno tehničkog vještačenja, a da tužitelj nije imao primjedbi niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9.3. Otklonjen je kao neosnovan u cijelosti prigovor tužitelja u žalbi da se ne radi o krajnjoj nepažnji, uz obrazloženje da se u konkretnom predmetu nije radilo o nepredviđenoj situaciji (npr. životinja na cesti) koja se nije mogla predvidjeti i očekivati, već upravo suprotno, da je tužitelj unatoč lošim vremenskim uvjetima, prilagodio brzinu vožnje uvjetima na cesti, odnosno poštivao ograničenje brzine na 60 km/h isti je mogao na vrijeme uočiti postavljenu prometnu signalizaciju i izbjeći prometnu nesreću. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju tužitelj nije postupao s običnom nepažnjom, već iz krajnje nepažnje, obzirom da je propustio upotrijebiti onu pažnju koja se očekuje od svakog prosječnog vozača motornog vozila, što obuhvaća i dužnost prilagodbe brzine vožnje uvjetima na cesti, u konkretnom slučaju kiša, mokar i sklizak kolnik, zavoj, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela vozila u prometni znak i prometna svjetla-bljeskalice, a pri tom se poziva na sudsku praksu primjenjivu i na ovaj slučaj (presuda Upravnog suda u Rijeci, posl. broj: 2 USl-435/2020-8 od 15.5.2020.g, presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: 32 Usl-989/2022-6 od 10.11.2022.g., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-254/23-2 od 1. 2.2023.g.).

9.4. I ostale navode žalbe tuženik je cijenio neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja (str. 5. i 6.) potvrđujući prvostupanjsko rješenje i u dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu.

10. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj uzrokovao prometnu nesreću, već je sporno da li je istu uzrokovao krajnjom ili običnom nepažnjom, pa slijedom toga i da li postoji zakonski osnov za utvrđivanje odgovornosti za težu povredu službene dužnosti koja mu je stavljena na teret.

11. Članom 93. stavkom 1. ZOP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe.

11.1. Prema stavku 2. članka 93. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

11.2. Prema stavku 3. članka 93. ZOP-a kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.

11.3. Prema stavku 4. članka 93. ZOP-a oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

12. Člankom 96. ZOP-a propisane su teže povrede službene dužnosti, između ostaloga i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije (točka 7.).

13. Člankom 100. stavkom 1. ZOP-a propisano je da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

14. Člankom 110. stavak 1. točka 1. ZOP-a propisano je da se za teže povrede službene dužnosti može izreći i novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci.

15. Članom 111. stavkom 1. ZOP-a propisano je da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja predmetnog rješenja, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično s tanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

17. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se detaljno očitovao na sve bitne žalbene prigovore čime je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

18. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama ZOP- a na koje se u obrazloženju rješenja poziva tuženik.

19. Imajući u vidu citirane odredbe, prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da je tužitelj uzrokujući prometnu nesreću na način kako je kako je opisano i proizlazi iz dostavljene dokumentacije spisa, a koju su pravilno cijenila nadležna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu, postupio protivno odredbama članka 93. stavka 1. ZOP-a, pa se ponašanje tužitelja može ocijeniti kao nedolično za policijskog službenika. Pri tom opravdano navodi tuženik da nije od utjecaja na izneseni zaključak činjenica da nije vođen prekršajni postupak radi prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je iz dokumentacije spisa vidljivo da prekršajni postupak nije pokrenut na temelju odredbe članka 109.b. Prekršajnog zakona, jer je primijenjen institut bezuvjetnog oportuniteta.

19.1. U odnosu na osnovni prigovor tužitelja vezano za zaključak disciplinskih sudova o uzrokovanju prometne nesreće krajnjom nepažnjom, sud u cijelosti prihvaća iscrpno i detaljno obrazloženje tuženika u osporenom rješenju, kojim taj prigovor otklanja kao neosnovan (a sada ponavlja i u tužbi). Pri tom se ističe da je prema ocjeni suda tuženik u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 9. ZUP-a kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upućuje se i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP-a.

19.2. Napominje se da je odredbom članka 4. Etičkog kodeksa policijskih službenika („Narodne novine“ broj: 62/12) propisana upravo zaštita ugleda i prema tom članku policijski službenici u obavljanju posla i osobnom životu, brinu o zaštiti i jačanju svog ugleda i ugleda policije u cjelini. Posebno brinu o jačanju integriteta policije u cjelini. Prilikom ophođenja s ljudima, državnim tijelima, nevladinim organizacijama i drugim institucijama, u svom su radu principijelni, dosljedni, odlučni, ustrajni, pravedni, stručni, pristojni i korektni.

19.3. Prema ocjeni suda prilikom procjene ispravnosti i prihvatljivosti ponašanja policijskih službenika primjenjuju se i znatno stroži kriteriji u odnosu na kriterije koji se primjenjuju prema građanima i ostalim državnim službenicima te je važan oblik brige o ugledu službe upravo to da se policijski službenik ponaša sukladno zakonima i drugim pravnim propisima kako tijekom obavljanja službe, tako i u privatnom životu.

19.4. Međutim, u ovom predmetu time što je tužitelj postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama na koje se pozivaju disciplinski sudovi u konkretnim uvjetima stanja na cesti, ostvario je obilježja teže povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, jer i prema ocjeni ovog suda nije primijenio niti onu pažnju koja se očekuje od prosječnog vozača motornog vozila kada nije prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti (kiša, mokar i sklizak kolnik, zavoj), a ne radi se o izvanrednoj i nepredvidivoj situaciji, budući da je bila postavljena signalizacija o radovima na cesti i ograničenju brzine. Napominje se pri tom da je tužitelj u vrijeme izazivanja prometne nesreće bio raspoređen na radnom mjestu policijski službenik – prometni motociklist, pa opravdano zaključuje tuženik da je tužitelj ne poštivanjem odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama pokazao da za njega ne vrijede pravila ponašanja, stoga se ponašao nedolično ponašanju jednog policijskog službenika i na način koji teško šteti ugledu policije.

19.5. Detaljno i opširno očitovanje o žalbenim prigovorima na način kako ih je dao Odjel drugostupanjskog disciplinskog suda u osporenom rješenju, imajući u vidu da su navodi tužbe gotovo u cijelosti ponovljeni navodi žalbe, prihvaća i ovaj sud i s istima je suglasan uz cijelosti.

20. Budući da je prvostupanjskom odlukom, pod točkom II. izreke, odbijen podnositelj sa zahtjevom za naknadu materijalne štete te je upućen na ostvarivanje materijalnih prava u posebnom postupku u skladu s odredbom članka 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a da ta točka izreke nije bila predmet razmatranja u žalbenom postupku, budući da je žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja (utvrđeno uvidom u žalbu u spisu tuženika, a proizlazi i iz osporenog rješenja – obrazloženje drugi odlomak), navodi tužitelja vezano za okolnosti utvrđivanja visine materijalne štete ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari te će iste moći isticati u odvojenom postupku ukoliko podnositelj zahtjeva takav postupak pokrene.

20.1. Prema ocjeni suda okolnost što je osporenim rješenjem odbijena žalba izjavljena na prvostupanjsko rješenje, a bez naznake da se odbija u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja, nije takvog značaja da bi sud, zbog navedenog osporeno rješenje ocijenio nezakonitim.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, stoga nisu prihvaćeni osnovanima navodi tužbe.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

23. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marko Benčić, Odvjetničko društvo Porobija i Špoljarić d.o.o., [adresa] Varaždin, Kolodvorska 12

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis