REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-647/2019-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Krešimir Penić, odvjetnik u Zagrebu, i Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik GČ, zaposlenik ovog tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika Croatia osiguranje d.d., na ročištu za objavu i uručenje presude 9. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.148,96 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi prvog siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan isplatiti tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi prvog siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912 namiri parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. srpnja 2018. podnio tužbu u kojoj navodi da se 17. veljače 2017. na 203. km i 930 m autoceste A-1, smjer Zagreb-Split, na području općine Lovinac dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač teretnog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] s priključnim vozilom [registarska oznaka] i pritom je ozlijeđen. Dalje navodi da su Hrvatske autoceste d.o.o. (dalje: HAC) isključivi krivac za taj štetni događaj i da je ovaj tuženik bio osiguran policom osiguranja od javne odgovornosti prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti broj 078700001016 kod Croatia osiguranja d.d. pa su oba tuženika solidarno odgovorna. Tužbenim zahtjevom u tužbi tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. veljače 2017. solidarno od oba tuženika. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. ožujka 2025. tužitelj potražuje iznos od 1.148,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2024. do isplate s tim da ga više ne potražuje solidarno od oba tuženika, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, a osporava odgovornost tuženika HAC. Navodi da je uzrok prometne nesreće dim od vatre koja je bila upaljena uz rub autoceste koji je prirodnim putem dospio na kolnik autoceste umanjujući vidljivost. Ističe da HAC nije spaljivao korov ni poduzimao neku drugu sličnu radnju pa uzrok vatre i dima nije u njegovoj djelatnosti, a na prva saznanja o slaboj vidljivosti na prometnici ovaj je tuženik reagirao brzo i prema pravilima struke te je pravodobno istaknuo obavijest o dimu i ograničio brzinu kretanja pa u njihovoj djelatnosti nema ni propusta koji bi uzrokovao nastanak štetnog događaja. Ističe da brzina vozila tužitelja nije bila u skladu s čl. 51 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17– dalje: ZSPC) i da je to uzrok prometne nesreće. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i odgovornost oba tuženika u cijelosti. Ističe da je točno da je HAC imao sklopljen ugovor o osiguranju s Croatiom osiguranjem d.d., no to ne znači da postoji solidarna odgovornost oba tuženika za štetu tužitelju i dodaje da tužitelj i ovaj tuženik nisu u nikakvom ugovornom odnosu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Tuženik HAC u svom odgovoru na tužbu prigovara urednosti tužbe jer u njoj nisu navedene činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev ni dokazi i nejasne su okolnosti nesreće i o kakvoj bi štetnoj radnji ovog tuženika bilo riječ da bi se moglo govoriti o eventualnoj uzročno-posljedičnoj vezi između postupanja ovog tuženika i predmetnog štetnog događaja. Predlaže da sud tužbu odbaci, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

4. U podnesku od 22. listopada 2018. tužitelj u odnosu na odgovor na tužbu HAC-a ističe da ovaj tuženik odgovara za štetu prema čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) po načelu presumirane krivnje pa je na njemu teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje i dodaje da nije ništa poduzeo da bi spriječio nastanak štetnog događaja i da je javne ceste dužan održavati tako da budu sigurne za promet u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje: ZC) i ZSPC-om. Ističe i da je ovaj tuženik dužan pratiti situaciju i pravovremeno reagirati u slučajevima koji bi mogli ugroziti sigurnost prometa. U odnosu na odgovor na tužbu Croatia osiguranja d.d. navodi da protiv tužitelja nije vođen prekršajni postupak pa su navodi o njegovoj odgovornosti neosnovani. Potvrđuje da on nije u nikakvom ugovornom odnosu s ovim tuženikom, no oba tuženika su u ugovornom odnosu o čemu je tužitelja obavijestio HAC i neosnovani su prigovori na odgovornost oba tuženika.

5. U podnesku od 23. siječnja 2019. HAC osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između njihovog postupanja i predmetnog štetnog događaja. Ističe da je ovaj tuženik postupio u cijelosti u skladu s odredbama ZC-a, Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste (NN 119/07, 84/11) i da je ophodnja autoceste i na dan štetnog događaja bila organizirana u skladu s tim propisima i da su poduzete sve mjere za osiguranje sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u uvjetima postojanja dima koji je smanjivao vidljivost na dijelu autoceste gdje se dogodio štetni događaj što potvrđuje i radna dokumentacija Tehničke jedinice održavanja Sveti Rok za 17. veljače 2017. Dodaje da iz te dokumentacije proizlazi da su radnici nadležne ophodarske službe prošli predmetnom dionicom autoceste neposredno prije prometne nesreće, oko 15 sati i da tada nisu uočili gusti dim ni opasnost od mogućeg zadimljavanja tog dijela autoceste, a dim koji je smanjivao vidljivost na predmetnoj stacionaži autoceste ti radnici su uočili u 15:10 u blizini čvora Sveti Rok (207 km – smjer Zagreb) i odmah su se uputili tamo i poduzeli potrebne mjere. Tako je najprije postavljeno ograničenje brzine 80 km/h i upozorenje DIM, zatim ograničenje 40 km/h i upozorenje DIM, a u vrijeme prometne nesreće u 15:20 prema Zapisniku o očevidu i radnoj dokumentaciji ovog tuženika na snazi je bilo ograničenje brzine 40 km/h. Dodaje i da je u Zapisniku o očevidu koji je javna isprava napisano da je brzina kretanja ograničavana na 100 km/h, 80 km/h i 40 km/h točno po minutaži uz prometni znak „Opasnost na cesti“ s porukom „Dim“. Ovaj tuženik smatra da se dio vozača nije pridržavao ograničenja brzine i upozorenja svjetlosne prometne signalizacije, a nepoznati počinitelj je palio vatru na travi i niskom raslinju i izazvao je požar koji se nekontrolirano proširio unutar 40 m zaštitnog pojasa autoceste i doveo do iznenadne pojave gustog dima koji je naglo smanjio vidljivost. Smatra da ne postoji odgovornost ovog tuženika po načelu krivnje jer su njegovi radnici tijekom trajanja požara postupali zakonito i u najkraćem roku su u skladu s uvjetima propisanim Pravilnikom o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste zatvorili predmetnu dionicu, a ne postoji ni njegova odgovornost po objektivnom načelu jer šteta potječe od požara koji se nalazio izvan zaštitnog pojasa autoceste tj. izvan nadležnosti ovog tuženika, a policija i javne vatrogasne postrojbe su bili dužni kontrolirati i gasiti to požarište i pravodobno izvijestiti tuženika o eskaliranju požara prema autocesti. Dodaje da tužitelj nije dokazao da je ovaj tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa pa nema uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i postupanja ili propuštanja ovog tuženika.

6. Tužitelj se u podnesku od 13. veljače 2019. očitovao na dopunjeni odgovor na tužbu HAC-a i osporio je navod da šteta ne potječe od požara koji je bio u zaštitnom pojasu autoceste za koje područje je nadležan ovaj tuženik. Dodao je da je ovaj tuženik propustio zatvoriti autocestu iako je požar uz javnu cestu opravdani slučaj za njeno zatvaranje pa je jasna uzročno-posljedična veza između njegovog propuštanja i nastanka štete. Tvrdi da je ovaj tuženik bio dužan osigurati korisnicima svojih usluga sigurnu vožnju brzinom od najmanje 80 km/h, tužitelj mu je platio naknadu za korištenje autoceste i s njim je sklopio ugovor tako da je odgovornost ovog tuženika za štetu i ugovorna jer nije ispunio svoju obvezu i pružio uslugu koju je bio dužan pružiti kao stručnjak u smislu čl. 2 st. 1 t. 3 ZSPC-a.

7. Tuženik HAC u podnesku od 14. ožujka 2019. navodi da nije točan navod tužitelja da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze u odnosu na sigurnost vožnje, već ističe da je kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine tužitelj stekao pravo vožnje autocestom. Dodao je i da policija i javno- vatrogasne postrojbe propuštaju obavijestiti ovog tuženika o požarima izvan cestovnog zemljišta za koje on odgovara i da autocesta prolazi ruralnim područjima koja su neobrađena i zapuštena pa postoji velika opasnost od požara zato što neodgovorni pojedinci nekontrolirano pale korov.

8. Sud je pročitao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 4-14), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 15-18, 99, 100), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 19), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete (list 20), odštetni zahtjev (list 21) , kaznenu prijavu (list 42), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 43), dnevnik rada (listovi 44, 45, 55), zapisnik prometne nesreće s fotografijama (listovi 46-52), putni radni list (listovi 53, 54), ophodarski dnevnik (list 56). Izvršen je uvid u presliku spisa PP Gospić broj 511-04-05/4-29-OP-18/2017, a nije izvršen uvid u spis Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pp P-19/2019 jer je bio na uvidu kod drugog suda, no putem eSpisa pribavljene su odluke iz tog spisa i to presuda poslovni broj Pp P-19/2019 od 25. siječnja 2021. (str. 252-258) i rješenje od 7. listopada 2021. (str. 259,260) koji su također pročitani.

9. Saslušani su tužitelj (str. 94, 95) i svjedoci PČ, LČ, ŽČ (str. 116-119), NČ (str. 135, 136) i OČ (str. 150, 151). Provedeno je prometno vještačenje u okviru kojeg je stalni sudski vještak za promet Srećko Hlišć izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 158-162) i usmeno se na ročištu 31. svibnja 2023. (str. 209, 210) očitovao na prigovore tužitelja. Medicinsko vještačenje proveo je stalni sudski vještak za medicinu doc. prim. dr. sc. Predrag Pavić, dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 234, 235) i dodatno se pisano očitovao na primjedbu tužitelja (str. 261).

10. Sud nije uzimao u obzir medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 3. studenog 2021. (str. 102-107) jer je tužitelj tu dokumentaciju koja je nastala prije podnošenja tužbe dostavio tek u fazi glavne rasprave, a nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) da bi se ta dokumentacija uzela u obzir. Iz istog razloga nije pročitana medicinska dokumentacija (str. 227-230) koju je tužitelj dostavio medicinskom vještaku elektroničkom poštom. Nalaz magnetske rezonance iz 2019. (str. 99, 100) prihvaćen je kao dokaz jer je nastao tek u fazi glavne rasprave pa ga tužitelj nije mogao dostaviti u spis još u fazi prethodnog postupka. Nisu saslušani svjedoci SČ, HČ, DČ, KČ, ČČ, IČ, BČ, EČ, UČ, JČJ jer je tužitelj odustao od prijedloga da se saslušaju.

11. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio, a sporni su visina tužbenog zahtjeva, odgovornost oba tuženika, uzročno-posljedična veza između postupanja HAC-a i nastanka štetnog događaja. S obzirom na to da tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom više ne potražuje naknadu štete solidarno od oba tuženika, nije potrebno očitovati se o eventualnoj solidarnoj odgovornosti.

13. Prema zapisniku o očevidu (listovi 4-14) prometna nesreća se dogodila 17. veljače 2017. na 203. km i 930 m zapadnog kolničkog traka autoceste A1, smjer Zagreb-Split, na području općine Lovinac, a dojava o toj nesreći je zaprimljena tog dana u 15:32. Tužitelj je u štetnom događaju sudjelovao kao vozač teretnog automobila marke „Iveco Stralis“ registracijskih oznaka [registarska oznaka] na koje je bilo priključeno priključno vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka]. U tovarnom prostoru priključnog vozila nalazilo se 20 tona drvene sječke. Iz situacijskog plana u policijskom spisu proizlazi da je taj skup vozila kojim je upravljao tužitelj nakon prometne nesreće bio iza skupa vozila kojeg čine teretni automobil MAN TGX 19.480 registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na koje je bilo priključeno priključno vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i njime je upravljao NČ, a iza tužiteljevog skupa vozila je bilo osobno vozilo Peugeot 207 1.4 registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao OČ. U priključnom vozilu kojim je upravljao NČ prevozio se drveni materijal ukupne težine 24 tone.

14. Iz zapisnika o očevidu proizlazi i da je u vrijeme prometne nesreće vidljivost bila neznatna zbog gustog dima i da je brzina kretanja svih motornih vozila na elektronskom portalu koji se nalazi na 203. kilometru i 730 metara zapadnog kolničkog traka autoceste A1 bila ograničena na 100 km/h i da je u 15:18 ograničena na 80 km/h, a u 15:19 brzina je ograničena na 40 km/h uz prometni znak „Opasnost na cesti“ s porukom „DIM“. Na temelju zapisnika o očevidu sud je utvrdio da se prometni portal na kojem je bilo postavljeno ograničenje brzine nalazi 200 metara prije mjesta štetnog događaja, odnosno nalazi se 130 metara prije početne točke mjerenja (PTM) koja je prema zapisniku o očevidu postavljena 70 metara dalje u smjeru sjevera.

15. U prekršajnom postupku koji je na Općinskom sudu u Gospiću pod poslovnim brojem Pp P-19/2019 vođen protiv tuženika HAC i PČ kao odgovorne osobe **.**.2021. donesena je osuđujuća presuda (str. 252-258) zbog povrede čl. 6 st. 2 ZSPC-a prema kojem je pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Protiv ove presude oba okrivljenika su izjavili žalbe, a budući da je u međuvremenu nastupila zastara prekršajnog progona, isti sud je 7. listopada 2021. donio rješenje (str. 259,260) kojim je obustavljen prekršajni postupak. Prema tome, ne postoji pravomoćna osuđujuća prekršajna presuda protiv ovog tuženika i svjedoka PČ, a treba istaknuti i da u smislu čl. 12 st. 3 ZPP-a eventualna pravomoćna osuđujuća prekršajna presuda ne veže sud u parničnom postupku kako ga u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja veže pravomoćna osuđujuća kaznena presuda. Također, prekršajna odgovornost nije isto što i građanska odgovornost koja je znatno šira.

16. Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja i tko je odgovoran za njegov nastanak sud je saslušao tužitelja i svjedoke, izvršio uvid u dokumentaciju iz policijskog i ovog spisa i proveo je prometno vještačenje.

17. Opisujući kako se dogodio štetni događaj tužitelj je u svojem iskazu naveo da je tog dana bilo sunčano bez naoblake i da se on kretao desnom trakom autoceste i odjednom se našao u gustom dimu zbog kojeg nije vidio punu liniju prema zaustavnoj traci ni isprekidanu liniju prema lijevoj prometnoj traci. Naveo je da se tada kretao brzinom od 85 do 90 km/h i da je počeo smanjivati svoju brzinu kad je na displeju iznad autoceste ugledao znak za usporenje s najvećom dopuštenom brzinom od 60 km/h, koji se nalazio oko 60 do 70 metara ispred mjesta gdje je autocesta bila prekrivena dimom, i uspio je smanjiti brzinu na tih 60 km/h. Pojasnio je da nije mogao brzo smanjiti svoju brzinu jer je upravljao tegljačem koji je imao 25 tona sirove sječke pa je bruto težina njegovog vozila bila 40 tona. Naveo je i da su neposredno prije njega u gusti dim ušla dva tegljača, ali ih nije vidio od dima pa nije znao jesu li se zaustavili u tom dimu ili su i dalje vozili. Tek je na udaljenosti od oko 10 do 15 metara od tegljača koji je bio ispred njega vidio da su na tom vozilu upaljena sva četiri pokazivača smjera i da je zaustavljen, a to je tek tada uočio zbog dima. Iskazao je da se nije stigao zaustaviti i da je svojim vozilom udario u prikolicu tog tegljača, a pritom je u zadnjih 7 do 8 metara prije udara uspio okrenuti volan u lijevo tako da udari s desnom polovicom svoje kabine kako bi njegova strana ostala neoštećena, no nije mogao okrenuti volan previše u lijevo jer bi tad prešao u lijevi prometni trak kojim prometuju brža vozila. Pojasnio je da je u ovom gustom dimu došlo do lančanog sudara 7 vozila i da je u njegovo vozilo sa stražnje strane udarilo osobno vozilo Peugeot 207. Dodao je da mu je poznato da su seljaci palili korov uz autocestu s njegove desne strane i da je vjetar donio dim na autocestu i to za oba smjera kretanja, a dim je prvi put ugledao na udaljenosti od oko 800 m prije dima. Istaknuo je da je osim displeja na kojem je bio znak ograničenja brzine od 60 km/h na autocesti bilo i drugih displeja pored kojih je ranije prošao, no na njima nije bilo nikakvog upozorenja na dim i ne može se izjasniti koliko su oni bili udaljeni od displeja koji je bio neposredno prije dima. Osim ograničenja brzine na displeju nije bilo drugih upozorenja. Pojasnio je da iza njega nije bilo drugih vozila kad se on približavao dimu i da je vozilo Peugeot 207 udarilo u njegovo vozilo oko 2 minute nakon što je on udario u tegljač ispred sebe i tada je njegovo vozilo bilo zaustavljeno.

18. Svjedok CČ je u svojem iskazu naveo da je on vozio kamion marke Man, da je do sudara došlo nakon odmorišta Zir u smjeru prema Splitu, a on je tada vozio brzinom od oko 40 km/h jer je na displeju bilo ograničenje brzine na 40 km/h i bio je dim na cesti. Taj displej je bio ispred odmorišta Zir gledano iz njegovog smjera kretanja i kad je vidio to ograničenje dim još nije bio gust, a misli da je i na displeju koji se nalazi prije ovog također vidio ograničenje brzine na 40 km/h, a ne može sa sigurnošću reći je li na displeju bilo i upozorenje na dim. Naveo je da je primijetio taj dim nekoliko kilometara prija odmorišta Zir i da je dolazio od trave koja je gorjela pokraj autoceste. Kad je on primijetio dim, on nije bio gust, no kad je puhnuo vjetar, dim je odjednom postao gust i on je tada počeo kočiti jer nije ništa vidio od dima. Kad je zaustavio svoje vozilo tek je tada vidio da je ispred njega na udaljenosti od 1 metar zaustavljen jedan kamion. Nekoliko sekundi nakon što je on zaustavio svoj kamion, u stražnju stranu njegove prikolice udario je kamion kojim je upravljao tužitelj i misli da je kasnije u tužiteljev kamion udario neki osobni automobil. Ne sjeća se je li kamion ispred njega imao upaljena sva četiri pokazivača smjera, a misli da je on upalio svoja četiri pokazivača smjera. Dodao je da kad je tužiteljev kamion udario u njegov, on je s obzirom na snagu tog udarca mislio da ga je udarilo osobno vozilo, a da se radi o kamionu vidio je tek kad je izašao iz svog vozila.

19. Svjedok OČ je naveo da je tog dana putovao s roditeljima prema Splitu i da su se na odmorištu Zir zadržali oko pola sata, a oko pola sata do sat vremena prije toga dok su se kretali autocestom, i dok je njegov otac vozio, vidio je u daljini dim koji se diže u zrak, ali nije mogao procijeniti gdje se točno nalazi. On je upravljao automobilom kad su krenuli s odmorišta Zir i par minuta nakon toga je na displeju na nadvožnjaku vidio znak „dim na cesti“ i ograničenje brzine na 40 km/h, a tada je i dalje vidio dim koji je bio negdje s njegove desne strane, ali izvan njegovog vidnog polja. Čim je vidio to upozorenje počeo je usporavati, a dotad je vozio brzinom od oko 110 km/h i usporavao je tako da ne dođe do naglog zaustavljanja vozila da ga ne bi netko udario sa stražnje strane. Nakon displeja cesta lagano ide u desno i on se tada iznenada našao u gustom dimu od kojeg se nisu vidjele ni trake na cesti pa je snažno zakočio, na vozilu se upalio ABS, no nije uspio potpuno zaustaviti svoje vozilo i ono je udarilo u nešto što se njemu činilo kao zid. Da je taj zid zapravo kamion vidio je kad se dim počeo razilaziti, a u njega je udario tako da se prednji dio njegovog vozila podvukao pod stražnji dio kamiona. Iskazao je da su se na njegovom vozilu automatski upalila sva 4 pokazivača smjera i roditelji i on su odmah istrčali iz vozila sa strane ceste. Nakon toga je naišao jedan automobil koji se uspio zaustaviti tako da je njegovo vozilo bilo zadnje koje je sudjelovalo u sudaru. Naveo je i da on nije vidio nikakvu upaljenu signalizaciju na kamionu koji je bio ispred njega, a kad se zbog vjetra 10 minuta kasnije razišao dim, on je tada vidio da je kamion, u koji je on udario, udario u drugi kamion ispred sebe. Dodao je da prije sudara nije obraćao pažnju kreće li se tužiteljev kamion ispred njega i ne sjeća se je li ga vidio da ulazi u dim. U odnosu na udaljenost između mjesta sudara i displeja na kojem je bilo upozorenje za dim iskazao je da se radi o oko 150 metara, a osim na tom displeju neposredno prije mjesta sudara, on nije vidio nikakvo upozorenje na dim koje bi se nalazilo na dijelu autoceste prije dolaska do odmorišta Zir.

20. Svjedok PČ je u svojem iskazu pojasnio da je on voditelj Tehničke jedinice održavanja Sveti Rok u HAC-u i da njegovo područje djelovanja obuhvaća dionicu duljine 40 km od tunela Sveti Rok do čvora Gospić na kojoj se dogodio štetni događaj. Pojasnio je da se razdoblju od veljače do travnja na zemljištu uz autocesti pali to zemljište i da je uobičajena procedura koju provodi HAC da se prati stanje uz autocestu. Dodao je da bi najprimjerenije bilo da se promet potpuno zatvori, no da je to nemoguće napraviti jer se to spaljivanje kontinuirano događa tijekom tri mjeseca, a autocesta je zbog spaljivanja dotad bila možda samo jednom zatvorena. Naveo je da je u ovoj situaciji došlo do požara niskog raslinja na okolnom zemljištu uz autocestu i da sudionici u prometu nisu bili ugroženi od plamena već od dima koji može smanjiti vidljivost. Pojasnio je da su situaciju na autocesti pratile ophodarska služba i vatrogasci te da ophodar dojavljuje Centru za nadzor prometa kakva je situacija na terenu i daje mu nalog za postavljanje ograničenja brzine, a referent za praćenje prometa odmah, još za vrijeme razgovora s ophodarom, ubacuje ograničenje brzine u sustav i o zatraženim ograničenjima brzine se vodi službena evidencija. Iskazao je da je ophodarska služba tog dana prema ispisu GPS-a na njihovom vozilu prošla ovom dionicom 20 minuta prije štetnog događaja i tada ophodari nisu uočili nikakav dim. Nakon toga su nastavili do ĐČ gdje su imali manju intervenciju nakon koje su se okrenuli i nastavili ophodnju i tada su uočili stvaranje stupa gustog dima. Ophodar LČ je tada bio između čvora Sveti Rok i čvora Gornja Ploča u smjeru Zagreba i krenuo je prema mjestu gdje je uočio dim i odmah oko 15:17 zatražio postavljanje ograničenje brzine na 80 km/h i da se postavi treptajuće tekstualno upozorenje „dim“, a u 15:18 je zatražio ograničenje brzine na 40 km/h uz tekstualno upozorenje „dim“. Kad su stigli na poziciju, ophodari su počeli ručno reguliranje prometa i LČ je zatražio zatvaranje te dionice jer su utvrdili da se u gustom dimu nalazi više vozila, a tada im još nije bilo poznato je li došlo do sudara. Naveo je da se oko 500 metara prije mjesta sudara nalazi prometni portal na kojem je bilo vidljivo ograničenje brzine i treperio je natpis „dim“. Dodao je i da je LČ na mjesto sudara došao oko 15:20 što proizlazi iz ispisa GPS-a i iz toga što je zadnje ograničenje tražio u 15:18 kad je bio na 207. kilometru, a do 203. kilometra mu je trebalo oko 2 minute. Pojasnio je da je tog dana zbog spaljivanja okolnog zemljišta došlo do zadimljavanja autoceste i lančanog sudara više vozila u kojem nije bilo teško ozlijeđenih. On je došao na mjesto sudara nakon dojave ophodara da je zatvorio dionicu i bio je tamo sve do ponovnog puštanja u promet nakon što je obavljen očevid i uklonjene su posljedice prometne nesreće.

21. Svjedok LČ je iskazao da je zaposlen u HAC-u kao ophodar na dionici od čvora Gospić do tunela Sveti Rok i da su tog dana na toj dionici autoceste uz autocestu cijeli dan gorili požari koji su prelazili i ograde i ulazili u područje uz autocestu. Požare su gasili vatrogasci JVP Gospić i DVD Lovinac izvan ograde i vatrogasci Vatrogasne postaje HAC-a unutar ograde. Naveo je da je on vozilom prošao mjestom sudara prema čvoru Sveti Rok oko pola sata prije samog sudara i da tada na toj dionici nije bilo nikakvih požara. Produžio je do Svetog Roka kako bi se okrenuo jer je na 207. kilometru u smjeru Zagreba uočio požar koji je ušao u područje autoceste i taj su požar ugasili. Nakon toga je nastavio kretanje prema Zagrebu i uočio je ispred sebe i dim i odmah je nazvao Centar da se smanji brzina tako da je prvo zatražio ograničenje brzine na 80 km/h, a kad je već prišao mjestu požara, zatražio je smanjenje na 40 km/h s tim da je uz ograničenje brzine na mjestima gdje je ono istaknuto pisalo i „dim“ uz znak upozorenja (uskličnik u trokutu). Na mjestu sudara je izašao iz vozila i nastavio je ručno regulirati promet u smjeru Zagreba, a kolege su regulirale promet u smjeru Splita. Dodao je da su neka vozila poštivala tu regulaciju, a neka nisu te da je do sudara došlo kad je njihovo vozilo došlo na mjestu požara, ubrzo nakon što je zatražio smanjenje brzine na 40 km/h. Sam sudar nije vidio zbog dima, ali ga je čuo i nakon njega su u potpunosti zatvorili tu dionicu autoceste. U vrijeme sudara on je bio udaljen oko 200 metara u smjeru Splita od mjesta sudara, na dijelu autoceste koja vodi prema Zagrebu. Ne može reći koliko je područje kolnika autoceste bilo obuhvaćeno dimom, a taj dim je išao poprijeko u odnosu na autocestu. Dodao je i da se oko 200 metara prije mjesta sudara nalazi veliki svjetlosni portal na kojem su bila istaknuta ograničenja brzine od 40 km/h. Istaknuo je da u trenutku kad je došlo do sudara nije bilo moguće odvijanje prometa zbog dima, no dodao je i da su vozači dužni prilagoditi se takvim uvjetima na cesti. Svjedok je naveo da često imaju požare uz cestu i da im to predstavlja veliki problem na koji oni mogu utjecati jedino znakovima upozorenja i da njima nitko ne najavljuje ta paljenja vatre. Pojasnio je da se autocesta zatvara samo kad je nemoguće odvijanje prometa i dodao je da se ovaj požar dogodio iza leđa ophodarskog vozila i da ga ne bi uočili da se nisu uočili drugi požar na 207. kilometru zbog kojeg su se na Svetom Roku morali okrenuti i vratiti.

22. Svjedok VČ je naveo da je zaposlen u HAC-u kao operator u Centru za nadzor i upravljanje prometom Sveti Rok koji je 2017. pokrivao i dionicu od čvora Gospić do tunela Čelinka dužine 56 km. Iskazao je da je tog dana dobio dosta dojava, najčešće od ophodara o požarima uz autocestu kojih je tada bilo na 5 do 6 lokacija na toj dionici, a čim dobije takve dojave, on ih prosljeđuje drugim žurnim službama u HAC-u kao što su vatrogasci. U odnosu na ovaj događaj ophodar LČ ga je zatražio da postavi ograničenje brzine na 80 km/h jer je primijetio požar, a minutu do dvije kasnije zatražio je postavljanje ograničenja brzine na 40 km/h jer je vidio da se radi o gustom dimu kako se približavao mjestu požara. Naveo je i da je obavijestio druge žurne službe i o tome da se dim proširio preko obje strane autoceste. Pojasnio je da se ograničavanje brzine obavlja tako da om o tome obavijesti kolegu u Centru Perušić jer oni upravljaju signalizacijom na toj dionici i da od trenutka kad je LČ zatražio postavljanje ograničenja brzine do trenutka kad kolega u Centru Perušić postavi to ograničenje ne prođe puno vremena jer se sve odradi u istoj minuti. Dodao je da je LČ uz ograničenje brzine zatražio i da se na portale postavi znak opasnosti i da se u tekstualnom dijelu prometnog portala ispiše naziv „dim“.

23. Na temelju iskaza svih saslušanih sud je utvrdio da je tog dana na dionici autoceste gdje se dogodio štetni događaj bio prisutan dim koji je potjecao od paljenja raslinja izvan kolnika autoceste koji je znatno smanjivao vidljivost, a na temelju iskaza ophodara LČ utvrđeno je da taj požar bio izvan ograde koja je postavljena uz autocestu. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka koji su u tom dijelu suglasni, a osobito na temelju iskaza svjedoka CČ koji se kretao ispred tužitelja, sud je utvrdio da je na prometnom portalu koji se nalazi na autocesti ispred mjesta štetnog događaja neposredno prije njegovog nastanka bilo postavljeno ograničenje brzine na 40 km/h. Također je na temelju iskaza saslušanih vještaka, a osobito na temelju iskaza OČ koji se kretao iza tužitelja, utvrđeno i da je na portalu bio postavljen prometni znak opasnosti s tekstom „dim“. Sud nije prihvatio tužiteljev iskaz u dijelu u kojem tvrdi da je ograničenje brzine na portalu bilo postavljeno na 60 km/h, a ne na 40 km/h kako to tvrde svi svjedoci, i da osim ograničenja brzine na portalu nije bilo nikakvog drugog upozorenja, konkretno upozorenja na dim na cesti jer su svjedoci OČ i CČ, koji nisu zainteresirani za ishod ovog spora, iskazivali drugačije. Sud stoga ocjenjuje da je tužitelj iskazao da je ograničenje brzine bilo na 60 km/h i da nije bilo upozorenja na dim kako bi za sebe ostvario uspjeh u ovom postupku. Da je brzina u vrijeme prije štetnog događaja bila ograničena na 40 km/h i da je na prometnom portalu bio znak opasnosti na cesti i natpis „dim“ proizlazi i iz zapisnika o očevidu.

24. Stalni sudski vještak za promet Srećko Hlišć je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj upravljao teretnim skupom desnom prometnom trakom zapadnog kolnika autoceste A1 te je u području pri završetku 203. kilometra naišao na gusti dim od paljenja raslinja koji je nošen na kolnik potpuno ograničio preglednost pri čemu je tužitelj u kočenju prednjim desnim dijelom svog tegljača naletio na stražnji lijevi dio poluprikolice, koja je bila zaustavljena iza tegljača na desnoj voznoj traci neposredno prije dolaska tužitelja, a tim vozilom je upravljao CČ. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se tužitelj približavajući se mjestu nesreće kretao brzinom od oko 89 km/h, koju je na mjestu prometnog portala udaljenog oko 152,5 m ispred mjesta naleta, na kojem je bio svjetleći znak ograničenja brzine 40 km/h sa znakom „opasnost na cesti“ i porukom „DIM“, smanjio s oko 88 na oko 87 km/h, da bi u nastavku vožnje počeo kočiti na oko 29,5 m ispred mjesta naleta pri brzini od oko 68 km/h, a intenzitet tog kočenja se povećao na snažno kočenje pri brzini od oko 55 km/h na oko 12,4 m ispred mjesta naleta pa je tužiteljev tegljač brzinom od oko 34 km/h naletio na poluprikolicu. Prema prometnom vještačenju u konkretnim uvjetima do nesreće ne bi došlo jedino da je obustavljen promet vozilima na predmetnoj dionici kolnika. Također, da je tužitelj već kad je prolazio ispod portala počeo kočenjem smanjivati brzinu prema ograničenoj idućih 123 m uz usporenje ne manje od 3,8 m/s[2] , prometnu nesreću bi u nastavku mogao izbjeći jedino potpunim zaustavljanjem tako što bi poduzeo snažno kočenje pri brzini od 40 km/h kad je na oko 29,5 m ispred mjesta naleta njegova brzina inače iznosila 68 km/h, bilo da je kroz tim tada mogao vidjeti ili još nije vidio stražnji dio zaustavljene poluprikolice.

25. Povodom prigovora tužitelja prometni vještak je na ročištu 31. svibnja 2023. pojasnio da se njegov nalaz i mišljenje temelji na podacima iz dokumentacije policijskog očevida koja se nalazi u prilogu ovog spisa. Dodao je da sam ne može zaključivati o tome koliko je bilo ograničenje brzine na portalu ispred mjesta štetnog događaja, s tim da je udaljenost tog portala od mjesta događaja ključna da bi se vozači sigurno zaustavili u dimu jer ne znamo kako se taj dim nošen vjetrom rasprostirao i gdje je počinjao u odnosu na iskaz svjedoka RČ, ali je očito počinjao na nekom kraćem putu od 150 m i u tom slučaju bi brzina kretanja od 130 km/h bila prevelika da bi se na siguran način mogla izbjeći potencijalna prometna nesreća. Naveo je da jedino u slučaju da su se vozači kretali ograničenom brzinom od 40 km/h, ako je takav znak bio prikazan na portalu ispred mjesta nesreće i u vrijeme nesreće, tada bi se kod tih 40 km/h u razini portala moglo zaustaviti kočenjem na daljnjih 30 do 40 m što je vjerojatno bilo ispred područja prekrivenog dimom. Dodao je i da bi uz potpuno opterećenje poluprikolice prema tehničkim normama moralo biti osigurano zaustavljanje snažnim kočenjem uz minimalne uvjete prema tehničkim normama s tim da se ne bi smjelo dogoditi zanašanje tehnički ispravnog skupa sastavljenog od tegljača i poluprikolice. Vještak je naveo i da ako se prihvati da je ograničenje brzine bilo postavljeno na portalima prije prometne nesreće u kojoj je sudjelovao tužitelj, tada je njegova brzina povezana s nastankom štetnog događaja. Naime, tužitelj bi tada mogao izbjeći prometnu nesreću da se kretao brzinom koja je na portalu bila postavljena kao ograničenje brzine. Prometni vještak je naveo i da su njemu podaci o nalogu obustave prometa ili da se dogodio neki događaj na autocesti mjerodavni ako su vremena zabilježena točno, a u odnosu na točnost vremena iz tahografskog uređaja tužiteljevog tegljača jer ti zapisi vremena nisu nikakvi materijalni dokazi i ne moraju biti točni ni usklađeni.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocijenivši ih stručnim i objektivnim jer su izrađeni na temelju uvida u dokumentaciju u ovom spisu i u policijskom spisu, a vještak se u svom usmenom očitovanju očitovao na sve prigovore tužitelja i u cijelosti ih otklonio.

27. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo tako što je tužitelj upravljajući teretnim skupom desnom prometnom trakom zapadnog kolnika autoceste A1 u području pri završetku 203. kilometra naišao na gusti dim od paljenja raslinja koji je nošen na kolnik potpuno ograničio preglednost i u kočenju je prednjim desnim dijelom svog tegljača naletio na stražnji lijevi dio poluprikolice kojom je upravljao CČ i koja je bila zaustavljena iza tegljača na desnoj voznoj traci neposredno prije dolaska tužitelja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se tužitelj približavajući se mjestu nesreće kretao brzinom od oko 89 km/h, koju je na mjestu prometnog portala udaljenog oko 152,5 m ispred mjesta naleta, na kojem je bio svjetleći znak ograničenja brzine 40 km/h sa znakom „opasnost na cesti“ i porukom „DIM“, smanjio s oko 88 na oko 87 km/h, da bi u nastavku vožnje počeo kočiti na oko 29,5 m ispred mjesta naleta pri brzini od oko 68 km/h, a intenzitet tog kočenja se povećao na snažno kočenje pri brzini od oko 55 km/h na oko 12,4 m ispred mjesta naleta pa je tužiteljev tegljač brzinom od oko 34 km/h naletio na poluprikolicu.

28. U odnosu na mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja utvrđeno je da se štetni događaj ne bi dogodio jedino da je obustavljen promet vozilima na predmetnoj dionici kolnika, a ne bi se dogodio ni da je tužitelj već kad je prolazio ispod portala počeo kočenjem smanjivati brzinu prema ograničenoj idućih 123 m uz usporenje ne manje od 3,8 m/s2, i tada bi prometnu nesreću mogao izbjeći jedino potpunim zaustavljanjem tako što bi poduzeo snažno kočenje pri brzini od 40 km/h kad je na oko 29,5 m ispred mjesta naleta njegova brzina inače iznosila 68 km/h, bilo da je kroz tim tada mogao vidjeti ili još nije vidio stražnji dio zaustavljene poluprikolice. Iz prometnog vještačenja proizlazi da, da su se vozači kretali ograničenom brzinom od 40 km/h, tada bi se kod tih 40 km/h u razini portala vozilo moglo zaustaviti kočenjem na daljnjih 30 do 40 m što je vjerojatno bilo ispred područja prekrivenog dimom. S obzirom na to da je utvrđeno da je prije nastanka štetnog događaja na portalu bilo postavljeno ograničenje brzine na 40 km/h, tužiteljeva brzina je povezana s nastankom štetnog događaja jer bi on mogao izbjeći nastanak prometne nesreće da se kretao brzinom koja je bila postavljenja kao najviša dopuštena tj. da se kretao brzinom od 40 km/h, a iz prometnog vještačenja proizlazi da je njegova brzina na mjestu gdje se nalazio portal s ograničenjem brzine i upozorenjem na dim bila 88 km/h tj. 48 km/h više od dopuštene dok je na oko 29,5 m ispred mjesta naleta bila 68 km/h odnosno 28 km/h više od najviše dopuštene brzine.

29. Prema prometnom vještačenju okolnost da je tužitelj upravljao tegljačem koji je imao 20 tona tereta u prikolici ne bi trebala utjecati na mogućnost zaustavljanja tog vozila snažnim kočenjem bez zanašanja, ako je tužiteljev skup vozila bio tehnički ispravan, osobito uzimajući u obzir da je tegljač s prikolicom kojom je upravljao svjedok NČ imao 4 tone više tereta i da se on zaustavio iza drugog tegljača bez da je u njega udario, a kretao se brzinom od 40 km/h koja je tada bila najviša dozvoljena.

30. Štetni događaj se dogodio na autocesti A1 i tuženik HAC je pravna osoba nadležna za njeno održavanje, a prema čl. 6 st. 2 ZSPC-a ovaj tuženik je dužan voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Prema čl. 20 Pravilnika o održavanju cesta ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj to vizualno pregledavati stanje svih sastavnih dijelova javne ceste i dužna je o svim zahvatima ili o uporabi javne ceste i zaštitnog pojasa koja je u suprotnosti s pozitivnim propisima o cestama i sigurnosti cestovnog prometa odmah upozoriti prekršitelja i upravitelja cesta, a kod težih prekršaja i policiju i inspekciju za ceste. Požar niskog raslinja izvan područja autoceste uslijed kojeg je dim dospio na područje autoceste je jedna od situacija kad je ophodarska služba dužna reagirati na propisani način.

31. Iz ophodarskog dnevnika (list 56) proizlazi da je ophodar LČ **.**.2017. vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka] vršio ophodnju na dionici od Gospića do tunela Sveti Rok i poduzeo je radnje čišćenja kolnika od rasutog materijala, nanosa blata, lišća, granja, pregaženih životinja i sl., manje čišćenje prijelaznih naprava na objektima i čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka. U tom dnevniku je navedeno i da je bilo više požarišta duž dionice od kojih je jedno kod oko 204. kilometra otežalo promet zbog loše vidljivosti i došlo je do prometne nesreće s više vozila. Iz putnog radnog lista (str. 53, 54) proizlazi da je to ophodarsko vozilo više puta tijekom dana prošlo dionicom autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj i da je prije štetnog događaja prošlo dionicom Gospić-Sveti Rok u razdoblju od 13:40 do 15:00 te je potom u 15:00 krenulo natrag iz smjera tunela Sveti Rok, a to potvrđuju i podaci iz izvještaja o putovanjima i vožnjama za to vozilo u razdoblju od 14:00 do 16:02 (list 43). I u dnevniku rada kojeg je ispunio ophodar LČ (list 55) navedeno je da je tog dana tijekom redovne ophodnje uočeno nekoliko požarišta zbog kojih je zatraženo postavljanje ograničenja brzine i upozorenja na dim, a u Dnevniku rada referenta – operatera za nadzor i upravljanje prometom od 17. veljače 2017. (listovi 44-46) navedeno je, između ostalog, da su u 15:11 ophodar2 i DVD Lovinac ugasili požar na 207. kilometru u smjeru L, da je u 15:17 ophodar2 obavijestio da dim na 204. kilometru smanjuje vidljivost u oba smjera i zatražio postavljanje upozorenja na dim na čvoru Gornja Ploča i da je u 15:32 policija obaviještena o prometnoj nesreći na zadimljenom dijelu dionice i da je zatraženo zatvaranje dionice za sav promet. Tekst ovih isprava potvrđuje ono što su u svojim iskazima rekli svjedoci zaposlenici HAC-a koji su i detaljno pojasnili kako je zatraženo postavljanje ograničenja brzine i na koju brzinu. Sud je prihvatio iskaze svjedoka PČ, LČ i ŽČ jer su iskazivali životno, logično i neposredno uvjerljivo, a njihovi iskazi su u skladu sa službenom dokumentacijom u spisu i nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka CČ i OČ.

32. Prema čl. 4 st. 1 Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste požar uz javnu cestu je jedan od opravdanih slučajeva za zatvaranje javne ceste, a to bi bio i dim koji od takvog požara dolazi na područje autoceste jer i on predstavlja izvanredni događaj. U ovom slučaju samo zatvaranje autoceste za promet zatraženo je nakon što je došlo do prometne nesreće na zadimljenom dijelu dionice.

33. Prema ocjeni ovog suda ophodarska služba tuženika HAC je na dan štetnog događaja obavljala ophodnju predmetne dionice autoceste u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i čl. 6 st. 2 ZSPC-a. Osim što su obilazili tu dionicu i nedugo prije samog štetnog događaja i postupali vezano za druga uočena požarišta uz autocestu, čim je ophodar LČ primijetio da dim dolazi na autocestu, zatražio je postavljanje ograničenja brzine i upozorenja na dim na prometnom portalu ispred mjesta štetnog događaja, a zatvaranje te dionice autoceste za promet je zatraženo 15 minuta nakon što je ophodar primijetio da dim na autocesti smanjuje vidljivost. Sud stoga smatra da je odluka o zatvaranju predmetne dionice autoceste donesena o najkraćem mogućem roku i u skladu s čl. 4 st. 1 Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste. Požari raslinja koji se pale izvan ograđenog područja uz autocestu su događaji na koje tuženik HAC nije mogao utjecati, a u dijelu u kojem oni mogu djelovati na način da gase požar ako uđe u područje unutar ograde uz autocestu i da reagiraju na pojavu dima postavljanjem ograničenja brzine kretanja na nižu brzinu primjerenu uvjetima na cesti i postavljanjem upozorenja na dim pa i da zatraže zatvaranje autoceste sud smatra da su u konkretnom slučaju zaposlenici ovog tuženika pravovremeno i u skladu s citiranim propisima poduzeli sve potrebne radnje pa ne postoji odgovornost ovog tuženika za nastanak štetnog događaja po načelu presumirane krivnje iz čl. 1045 st 1 ZOO-a.

34. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je nastanak štetnog događaja u kojem je skup vozila kojim je upravljao tužitelj udario u skup vozila kojim je upravljao NČ prouzročio tužitelj jer nije prilagodio svoju brzinu postavljenom ograničenju brzine od 40 km/h i uvjetima na cesti u kojima je zbog gustog dima vidljivost bila neznatna. Naime, prometnim vještačenjem je utvrđeno da bi tužitelj uspio kočenjem zaustaviti svoj skup vozila da se kretao brzinom od 40 km/h i tada ne bi došlo do kontakta sa skupom vozila koji je bio zaustavljen na autocesti ispred tužiteljevog.

35. S obzirom na to da je sud utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj, tužbeni zahtjev je odbijen i u odnosu na tuženika HAC kao pravnu osobu koja upravlja autocestom i u odnosu na Croatia osiguranje d.d. kod kojeg je to društvo osigurano pa nije bilo potrebno ocjenjivati provedeno medicinsko vještačenje.

36. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a i tužitelj je dužan namiriti trošak tuženiku HAC jer je izgubio spor. Trošak ovog tuženika odmjeren je prema troškovniku predanom na ročištu 2. travnja 2025., a kao vrijednost predmeta spora uzeta je vrijednost u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav dva obrazložena podneska od 28. lipnja 2024. i 20. ožujka 2025. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za zastupanje na pet ročišta 5. listopada 2021., 1. veljače 2022., 26. travnja 2022., 13. rujna 2022. i 31. svibnja 2023. po 200,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 2. travnja 2025. 150,00 eura prema Tbr. 9/1 OT i za zastupanje na dva ročišta 5. prosinca 2023. i 26. studenog 2024. po 100,00 eura za svako prema Tbr. 9/2 OT, odnosno ukupno 1.750,00 eura. Ovom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 437,50 eura pa je tužitelju naloženo da tuženiku HAC namiri parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura.

37. Tuženiku HAC nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 12. srpnja 2019. i 23. kolovoza 2022. kojima obavještava sud o punomoćniku jer to nije trošak koji bi mu bila dužna nadoknaditi suprotna strana. Nagrada za sastav podneska od 17. siječnja 2022. nije priznata jer u spisu ne postoji podnesak od tog datuma. Nije mu priznata ni zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na eOglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a. Ovom tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na presudu jer nije naveo iznose tih pristojbi pa njegov zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a, a osim toga tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu dok je u odnosu na pristojbu na odgovor na tužbu on uspio u sporu pa je nije dužan platiti prema čl. 4 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

38. Tuženik Croatia osiguranje d.d. je u odgovoru na tužbu samo zatražio naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate ne navodeći ni koji su to troškovi ni koliko iznose pa je njegov zahtjev neodređen u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a i sud je odbio zahtjev ovog tuženika za naknadu parničnog troška.

U Sesvetama 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA

1. odvjetnik Jurica Tončić

2. odvjetnik Nikša Krešimir Penić

3. Croatia osiguranje d.d.