Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Povrv-133/2022.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini po sutkinji Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja Prima Solvent d.o.o., Zagreb, Gradišćanska 36, OIB 35029956158, zastupani po punomoćnici Tamari Ilić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika GR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spiz, odvjetniku iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja dana 8. travnja 2025., radi isplate, 9. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv- 378/2014 od 25. veljače 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku GR isplatiti tužitelju Prima Solvent d.o.o. iznos od 779,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kako slijede:

- na iznos od 798,93 EUR od 20. travnja 2012. do 26. rujna 2012.,

- na iznos od 779,02 EUR od 27. rujna 2012. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-378/2014 od 25. veljače 2014. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku GR isplatiti tužitelju Prima Solvent d.o.o. ovršni trošak u iznosu od 36,50 eura (275,00 kuna).

II. Nalaže se tuženiku ĐR naknaditi tužitelju Prima Solvent d.o.o. troškove postupka u iznosu od 990,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-378/2014 od 25. veljače 2014. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika) radi naplate tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) i to iznosa od 5.869,53 kune (779,02 eur) sa zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor navodeći da ne postoji nikakvo dugovanje spram tužitelja.

3. Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini dana 1. veljače 2016. sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Nakon provedenog postupka sud je donio presudu dana 26. travnja 2017. koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1012/2022 od 13. listopada 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U nastavku postupka sud je prema uputi Županijskog suda u Puli zakazao novu glavnu raspravu na kojoj je proveo dokazni postupak.

6. Sud je u postupku izvršio uvid u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ovrv- 378/2014 od 25. veljače 2014. (list 1-2 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), prigovor (list 4 spisa), ugovor o cesiji (list 12-26 spisa), izvadak iz elektroničke datoteke popisa dužnika (list 27-28 spisa), ugovor o tekućem računu od 13. lipnja 2007. (list 29 spisa), otkaz ugovora o tekućem računu (list 30 spisa), opći uvjeti poslovanja po računima za plaćanje fizičkih osoba (list 32-47 spisa), pregled prometa po partiji za razdoblje 01.1.2010. do 03.12.2012. (list 48-61 spisa), zahtjev potrošača za provedbu izvansudskog postupka (list 63 spisa), obračunski listić (list 64 spisa), presudu poslovni broj Povrv-1579/2015 od 26. travnja 2017. (list 79-82 spisa), žalbu tužitelja s prilozima (list 83 spisa), rješenje Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1012/2022 od 13. listopada 2022. (list 92-94 spisa), podnesak Raiffeisen banke od 13. veljače 2025. s prilozima (list 106-117 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 5.869,53 kune (779,02 eur) s osnova duga po tekućem računu broj 2484008-3200111311.

9. Nije sporno da je tuženik sklopio Ugovor o tekućem računu dana 13. lipnja 2007. te da je isti otkazan 19. travnja 2012. niti je sporno da su troškovi učinjeni karticom, ali je sporno dugovanje jer tuženik tvrdi da je isto podmirio.

10. Tužitelj svoje potraživanje temelji na Ugovoru o cesiji (dalje Ugovor) sklopljenim između Prima Solvent d.o.o. kao cesionara i Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta 24. travnja 2012., kojim je cedent prenio na cesionara potraživanje koje se odnosi na dospjela i nenaplaćena potraživanja nastala s osnova tekućeg računa cedenta, zajedno sa svim pravima, uključujući, ali ne ograničavajući se na dospjele redovne kamate i zatezne kamate te sredstva osiguranja. Uz navedeni Ugovor tužitelj je dostavio Izvadak iz elektroničke datoteke popisa dužnika navodeći kako je isti sukladno čl. 2. st. 5. sastavni dio Ugovora.

11. Pregledom navedenog Izvatka iz elektroničke datoteke popisa dužnika utvrđeno je da je isti zasjenjen te sadrži vidljive podatke jednog reda tablice za transakcijski račun broj 3200111311. Kao vlasnik transakcijskog računa naznačen je tuženik, dok je u tabeli u stupcu D "ukupna izloženost 31.03.2012." naznačen iznos od 6.900,53 kune (915,86 eura).

12. Iz Ugovora o tekućem računu broj 2484008-3200111311 od 13. lipnja 2007. proizlazi da je tuženik otvorio tekući račun kod Raiffeisenbank Austria d.d., dok iz otkaza Ugovora o tekućem računu proizlazi da je 19. travnja 2012. zbog nepodmirenja dugovanog iznosa od 6.019,53 kuna (798,93 eura), koji tuženik nije podmirio nakon zaprimljene opomene pred otkaz, Raiffeisenbank Austria d.d. otkazala Ugovor o tekućem računu broj 3200111311.

13. Razmatranjem Ugovora o cesiji s Izvatkom iz elektroničke datoteke popisa dužnika i Ugovora o tekućem računu, utvrđeno je da je ustupljeno potraživanje od strane Raifeissenbank Austra d.d. kao ustupatelja na tužitelja kao primatelja, a kojim se regulira ustupanje potraživanja primatelju od strane ustupatelja koje ustupatelj ima prema dužnicima pa stoga primatelj ima jednaka prava prema tuženiku dužniku kao što ih je do ustupanja potraživanja imao ustupatelj, a sukladno odredbama članka 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO). Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, iako je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti (članak 82. ZOO-a). Valja naglasiti i da novčane tražbine nisu tražbine koje su strogo osobne naravi niti tražbine koje se po svojoj naravi protive prenošenju na drugog.

14. Priložena dokumentacija, naznačena u gornjim točkama obrazloženja, prihvaćena je u cijelosti budući je međusobno sukladna i tuženik nije dokazao suprotno, već su njegovi navodi ocijenjeni paušalnim i usmjerenim izbjegavanju odgovornosti. Tuženik u tijeku postupka ne spori postojanje dugovanja koje je imao prema Raifeisenbank Austra d.d., navodeći samo da je ista podmirio te da je FINA-i podnio zahtjev za provedbu izvansudskog postupka radi osobnog stečaja. Međutim, uvidom u podnesak Raiffeisen banke od 13. veljače 2025. vidljivo je postojanje dugovanja po tekućem računu tuženika u iznosu od 6.019,53 kune (798,93 eura), na dan 30. travnja 2012., a obzirom da nije podmireno preneseno je novom vjerovniku, u ovom predmetu tužitelju. Također, uvidom u izvješće kartice prometa Raiffeisen banke za tuženika GR vidljivo je dugovanje istog od 6.019,53 kune (798,93 eura).

15. U pogledu tzv. prijave stečaja, tuženik je dostavio samo dokaz da je on taj zahtjev predao, pri čemu nije predočio dokaz o daljnjoj sudbini njegova zahtjeva, što je suprotno članku 219. ZPP-a.

16. Nije osnovan istaknuti prigovor tuženika da je tražbina tužitelja zastarjela, budući je u postupku utvrđeno da je potraživanje dospjelo 19. travnja 2012., a prijedlog za ovrhu je podnesen 25. veljače 2014., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.

17. Prema čl. 2. Ugovora o tekućem računu vlasnik računa ne smije svoj tekući račun dovesti u dugovni saldo veći od iznosa dopuštenog prekoračenja. Prema čl. 4. istog ugovora, Banka utvrđuje, obračunava, plaća i naplaćuje kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke. Kako između stranaka nije sporno da je tuženiku otkazan Ugovor o tekućem računu budući je postupio protivno odredbi čl. 2. istog ugovora, utvrđena je osnova tužbenog zahtjeva.

18. Iz izvatka iz poslovnih knjiga utvrđeno je da je stanje dospjelih obveza na dan 19. travnja 2012. 6.019,53 kune (798,93 eura), da je 26. rujna 2012. uplaćen novčani iznos od 150,00 kuna (19,91 eura) od strane tuženika te da je preostali iznos glavnog potraživanja 5.869,53 kune (779,02 eura).

19. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik koristio navedenu karticu u tuženom razdoblju te su nastali troškovi koji su prikazani na pregledu prometa po partiji Raiffeiesen banke za razdoblje od 01. siječnja 2010. do 3. prosinca 2012.

20. Sukladno odredbi članka 9. ZOO tuženik je dužan kao sudionik obveznog odnosa ispuniti svoju obvezu.

21. Kako tuženik nije tužitelju isplatio dugovani iznos, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom navedenog iznosa sukladno odredbi članka 376. ZOO-a, vezano uz čl. 80. istog zakona. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana dospijeća u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata po konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi stavka 2. istog članka ZOO-a.

22. Slijedom navedenog, a budući da tuženik nije dokazao u postupku da je podmirio potraživanje tužitelja, sud je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) odlučio kao u izreci ove presude.

23. S obzirom na to da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09, 142/12, dalje Tarifa).

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, kao i na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO kojom je propisan način određivanja stope zateznih kamata. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik dana 26. rujna 2012. izvršio uplatu u iznosu od 150,00 kuna (19,91 eura) kojom je djelomično podmirio dug koji je dospio 19. travnja 2012., preostali dio duga od 779,02 eura ostao je nepodmiren, pa tužitelj ima pravo na zatezne kamate na taj iznos počevši od dana nakon djelomične isplate tj. od 27. rujna 2012. do konačne isplate, a na dugovani iznos od 798,93 eura od dana dospjeća 20. travnja 2012. do dana uplate 26. rujna 2012.

25. Nadalje, sud ističe kako je u točci I izreke rješenja ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za ovršni trošak u iznosu od 36,50 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje, a sve prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.

26. Odlučujući o troškovima postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a dosudio tužitelju trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa) i to: za sastav podnesaka od 24. siječnja 2017. i 29. kolovoza 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od po 150,00 eura i za zastupanje na ročištima 23. veljače 2017., 5. travnja 2017. i 8. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) u iznosu od po 150,00 eura, sve uvećano za iznos PDV-a od 25% od 187,50 eura, što ukupno iznosi 937,50 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu zajedno s PDV-om u iznosu od 26,60 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, što ukupno iznosi 990,64 eura, koliko je tuženiku i naloženo pod točkom II. izreke rješenja nadoknaditi tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate koje su tužitelju priznate temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP.

Sud nije priznao tužitelju zatražene troškove pristupa na ročište za objavu iz razloga što isti nije pristupio na objavu presude. Također sud nije priznao tužitelju zatražene troškove slanja poštanskih pošiljki jer za iste nije dostavio dokaz da su ti troškovi i postojali. Nadaje, sud nije priznao tužitelju zatražene troškove izbivanja iz pisarnice i naknada putnih troškova prouzročenih delegacijom spisa iz razloga što sudu nisu predočeni računi javnog prijevoza, odnosno izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja do drugog suda i natrag do mjesta ureda nije moglo trajati duže od tri sata kako je to propisano sukladno članku 11. točka 4. Zakona o sudovima.

U Kutini 9. svibnja 2025.

Sutkinja

Dragana Lazarević-Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku