Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-999/2021-21

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587 , za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Davora Bestvine, odvjetnika iz Osijeka, te zastupnice po zakonu tuženice Kristine Svetličić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, uz javnu objavu dana 09. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava određeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj: 34 Ovr-591/2021 od 15. 04. 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587 ZA MINISTARSTVO FINANCIJA, CARINSKA UPRAVA, SREDIŠNJI URED da tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama od dana presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, podmiri prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. rujna 2021. sukladno zaključku Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021-10 od 14. rujna 2021. podnio protiv tuženice tužbu, kojom traži da sud utvrdi da je ovrha – osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na njegovim nekretninama, određeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj 34 Ovr-591/2021-3 od 15.04.2021. nedopušteno.

1.1. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju nisu na zakonu osnovani, jer se protiv njega provodi ovršni postupak, da je još 02. lipnja 2020. ostalo nenaplaćeno 102.931,98 kuna, te je od njega kao poreznog obveznika oduzeto i teretno vozilo s poluprikolicom: tegljač MAN, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] i poluprikolice marke „Schwarzmuller“J-serie, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], radi namirenja neplaćenog trošarinskog duga nastalog po istom ovršnom rješenju kao i u ovršnom postupku, rješenju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20-1 od 17. 01. 2020. godine. Stoga smatra da njegov dug ili više ne postoji ili je puno manji od onoga što je tuženik kao predlagatelj osiguranja tražio da se uknjiži u zemljišnim knjigama, jer ukoliko se ovrha provodi već čitavih godinu i pol dana protiv njega, a dug je još prije godinu i pol dana iznosio 102.931,98 kn, nedvojbeno je dug još manji od onoga za što tuženik traži da se u zemljišnim knjigama uknjiži kao zalog. Nadalje, vrijednost teretnog vozila i poluprikolice koje je od protivnika osiguranja oduzeto po rješenju Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02- 7056/29-21-9 od 11. veljače 2021. godine vrijedi nedvojbeno više od 100.000,00 kn. Ima neslužbena saznanja da je predmetno vozilo u međuvremenu prodano kako bi se naplatio trošarinski dug po predmetnom rješenju, a što tuženik kao predlagatelj osiguranja uopće nije uzeo u obzir da se protiv njega vodi ovršni postupak u kojem se možebitno naplatio, te da je od njega oduzeto teretno vozilo s poluprikolicom, već je samo šturo, bez ikakve analize o tome što je naplaćeno, uzeo za osnov svog prijedloga pravomoćno rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020.

1.2. Tužitelj tijekom postupka navodi da sve činjenice koje tužena navodi u odgovoru na tužbu, temelje se na materijalnim dokazima koji nisu sporni, pa nedvojbeno proizlazi da je ovrha zasnivanjem založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u konkretnom slučaju nedopuštena, budući je po istom već tekao ovršni postupak, a isto tako, od njega je oduzeto teretno vozilo koje je u vlasništvu njegove tvrtke upravo radi namirenja tražbine za koju je ovrha u ovom slučaju predložena, pa se na ovaj način postupa i raspravlja dva puta o istom, odnosno zahtjeva se ovrha zasnivanjem založnog prava za tražbinu za koju već teče ovrha po pravomoćnom rješenju o ovrsi i po kojem je proveden i postupak prodaje privremeno oduzetog vozila u vlasništvu njegove tvrtke radi podmirenja iste tražbine. U konačnici, to znači da niti eventualno dugovanje ( ako uopće još postoji ) prema tuženiku izvjesno nije u tolikom iznosu koliko je zatraženo prijedlogom za zasnivanje založnog prava. Smatra da se predmetna ovrha ne može provesti sukladno čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona.

1.3. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 08. travnja 2025. punomoćnik tužitelja odustaje od prijedloga da se tužitelj saslušava u ovom postupku, kao i od knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost da li je dug po predmetnoj ovršnoj ispravi podmiren tuženiku, već predlaže da sud ako ne usvoji u cijelosti njegov tužbeni zahtjev, isti usvoji do iznosa od 36.508,43 kune / 4.845,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2021. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica osporava osnovanost tužbe, navodeći da se upisani zalog briše tek otplatom cjelokupnog dugovanja, a ne periodično obzirom na otplate samo dijela duga. Navodi da se sukladno čl. 290. st. 2. Ovršnog zakona, na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b toga Zakona. Napominje da je iz obrazloženja ovršne isprave rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa:

UP/I-471-01/20-18/21, urbroj: 513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020. razvidno kako su dana 9. siječnja 2020. carinski službenici Sektora za mobilne jedinice, prilikom obavljanja kontrole kretanja trošarinske robe u mjestu Podravska Moslavina zaustavili teretno vozilo kojim je upravljao tužitelj i kojom prilikom je oduzeto 20 kg sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, te je kao mjera osiguranja trošarinskog duga privremeno oduzeto predmetno teretno vozilo. Budući predmetno dugovanje nije bilo podmireno u roku, niti je protivnik osiguranja, ovdje tužitelj, položio instrument osiguranja za plaćanje navedenog duga, dana 11. veljače 2021., sukladno odredbama Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj 106/18 i 121/19), doneseno je rješenje klasa: UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj: 513-02- 7056/29-21-9, kojim se trajno oduzima uvodno označeno teretno vozilo, a čijom prodajom će se podmiriti neplaćeni trošarinski dug. Dana 10. kolovoza 2021. Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, donijela je rješenje klasa: 415-01/21-02/330, urbroj: 513-02-7003/1-21-17 od 10. kolovoza 2021. iz čije izreke je razvidno kako je oduzeto teretno vozilo prodano kupcu za iznos od 71.111,00 kn, koji je raspoređen na trošarinski dug po ovršnoj ispravi, rješenju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, urbroj: 513-02-7056/29-21-9 od 11. veljače 2021., a uslijed čega je zatvoren dio dugovanja knjižen s pozivom na broj PNB 1090-37199453134, na ime tužitelja i taj iznos je evidentiran u službenim evidencijama s danom 13. kolovoza 2021.

2.1. Tuženik nadalje navodi da tužitelj na dan 19. listopada 2021. duguje sveukupno iznos od 36.727,34 kn, pri čemu se iznos od 36.508,43 kn (4.845,50 eura) odnosi na potraživanja na ime glavnice i iznos od 218,91 kn, na ime obračunate kamate, te da je pri obračunu navedenog dugovanja uzeta u obzir uplata izvršena dana 21. listopada 2020. u iznosu od 19.225,01 kn, te uplate izvršene tijekom 2021. godine i to u iznosu od 71.111,00 kn od dana 13. kolovoza 2021., te uplata u iznosu od 162,66 kn od dana 12. listopada 2021., pa s obzirom na navedeno osporava navode tužitelja da je dugovanje u cijelosti podmireno, kao i da bi se tuženik kao predlagatelj osiguranja u ovršnom postupku naplatio i da bi "šturo i bez analize" uzeo za osnov označenu ovršnu ispravu od 17. siječnja 2020., kada je i više nego razvidno da je tuženik pri obračunu dugovanja za koje se predlaže osiguranje uzimao u obzir uplate izvršene tijekom 2020. i 2021. godine.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je izvršio uvid u spis ovoga suda broj Ovr-951/2021., pročitao zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021-10 od 14. rujna 2021., rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-415-02/20- 15/136 od 03. ožujka 2020., rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-471-01/20-18/21 od 11. veljače 2021., rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I- 471-01/20-18/21 od 17. siječnja 2020., podaci iz Informacijskog sustava porezne uprave, rješenje Ministarstva financija, carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-415-01/21-02/330 od 10. kolovoza 2021., izvodi FINE-uvid u brisanje prihvata, Očevidnik FINE neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 16.05.2023., obavijest FINE od 29.10.2024. i Specifikaciju FINE izvršenja osnove za plaćanje UP/I-415-02/20-15/136 od 28.10.2020. i 29.10.2024.

3.1. Punomoćnik tužitelja je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 08. travnja 2025. izjavio da odustaje od prijedloga za saslušanjem tužitelja i provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

5.1. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe – osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava određenog rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj 34 Ovr-591/2021-3 od 15. travnja 2021., koje je određeno na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-471-01/20-18/21 od 17. siječnja 2020. za dug u iznosu od 15.948,01 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 18.01.2020. pa do isplate, uknjižbom na nekretninama u suvlasništvu tužitelja u k. o. [katastarska općina], iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.), odnosno jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj kao protivnik osiguranja zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021-10 od 14.rujna 2021. upućen pokrenuti ovu parnicu iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona,

- da je tuženik kao predlagatelj osiguranja protiv tužitelja kao protivnika osiguranja dana 14. travnja 2021. podnio prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-471-01/20- 18/21 od 17. siječnja 2020. za dug u iznosu od 15.948,01 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18.01.2020. pa do isplate,

- da je Općinski sud u Osijeku donio rješenje broj Ovr-591/2021-3 od 15. travnja 2021. kojim se na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-471-01/20-18/21 od 17. siječnja 2020. radi osiguranja novčane tražbine tuženika od 15.948,01 eura (120.160,26 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 18.01.20120. pa do isplate, te troška osiguranja od 2.500,00 kn, određuje osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja u k. o. [katastarska općina].

8. Među strankama je sporno da li je dug tužitelja kao poreznog obveznika utvrđen ovršnom ispravom - rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-471-01/20-18/21 od 17. siječnja 2020. u iznosu od 15.948,01 eura s pripadajućim zateznim kamatama, podmiren, te da li je sukladno tome dopušteno osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja određeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-591/2021-3 od 15. travnja 2021. godine.

9. Iz ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj:513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020. proizlazi da je tužitelj kao porezni obveznik dužan platiti trošarinski dug u ukupnom iznosu od 120.160,26 kn (15.948,01 eura).

10. Iz ovršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-415-02/20-15/136, Urbroj:513-02- 7011/10-20-1 od 03. ožujka 2020., proizlazi da je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika koje ima na računu kod banke radi naplate tražbine po rješenju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj:513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020. u iznosu od 120.160,26 kn (15.948,01 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18.01.2020. pa do isplate.

11. Iz rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj: 513-02-7056/29-21-9 od 11. veljače 2021., proizlazi da se tužitelju kao poreznom dužniku trajno oduzima teretno vozilo s poluprikolicom: tegljač MAN, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] i poluprikolice marke „Schwarzmuller“J-serie, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], radi namirenja neplaćenog trošarinskog duga nastalog po ovršnom rješenju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, URBROJ: 513-02-7056/29-20- 1 od 17. siječnja 2020.

12. Iz rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek, KLASA:UP/I-415-01/21-02/330 od 10. kolovoza 2021. proizlazi da je oduzeto predmetno teretno vozilo prodano kupcu za iznos od 71.111,00 kn (9.438,05 eura), koji je raspoređen na trošarinski dug po ovršnoj ispravi-rješenju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj:513-02- 7056/29-21-2 od 17. siječnja 2020., čime je zatvoren dio duga na ime tužitelja.

13. Iz Specifikacije FINE izvršenja osnove za plaćanje UP/I-415-02/20-15/136 (rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda

Osijek, Klasa:UP/I-415-02/20-15/136, Urbroj:513-02-7011/10-20-1 od 03. ožujka 2020.) od 29. listopada 2024. proizlazi da je ukupno od tužitelja kao ovršenika naplaćeno na ime glavnog duga iznos od 2.572,68 eura, na ime kamata iznos od 319,04 eura, dok je iznos od 14.520,46 eura isknjižen zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

14. Iz podataka Informacijskog sustava Porezne uprave (list 25. -26.) proizlazi koje se obveze tužitelja potražuju, koje su dospjele i koje duguje na dan 19.10.2021., 11.08.2021. i 12.08.2021.

15. Slijedom navedenog, sud je u dokaznom postupku utvrdio da potraživanje tuženika prema tužitelju kao poreznom dužniku temeljem predmetne ovršne isprave iznosi ukupno 15.948,01 eura (120.160,26 kn, od kojih je 120.000,00 kn/15.926,74 eura glavnica) sa zateznim kamatama tekućim od 18.01.2020. pa do isplate, da je FINA na ime predmetnog duga provela ovrhu na računima tužitelja kao ovršenika na ime glavnog duga u iznosu od 2.572,68 eura, na ime kamata u iznosu od 319,04 eura, dok je iznos od 14.520,46 eura, isknjižen zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/2020., 46/2020., 47/2020.), da je dio duga podmiren prodajom teretnog vozila u vlasništvu tužitelja za iznos od 71.111,00 kn (9.438,05 eura) koji je raspoređen na trošarinski dug po ovršnoj ispravi na temelju koje je određeno osiguranje (rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Klasa:UP/I-471-01/20-18/21, Urbroj:513-02-7056/29-21-2 od 17. siječnja 2020.), čime je zatvoren dio duga na ime tužitelja, kao i da su dana 19.10.2021. tijekom 2021. knjižene uplate na ime duga tužitelja u Informacijskom sustavu porezne uprave i to u iznosu od 71.111,00 kn (od prodaje teretnog vozila) dana 13. kolovoza 2021. i u iznosu od 162,66 kn od dana 12. listopada 2021.

16. Tužitelj je odustao od prijedloga za određivanje knjigovodstveno- financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja da li je predmetni dug podmiren u cijelosti, te je na ročištu za glavnu raspravu od dana 08. travnja 2025. predložio sudu da usvoji tužbeni zahtjev do iznosa od 4.845,50 eura (36.508,43 kn) sa zateznim kamatama od 19. listopada 2021. pa do isplate.

17. U odnosu na navod tužitelja da je ovrha na nekretninama nedopuštena sukladno čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona, u odnosu na nepodmireno dugovanje na ime glavnice, sud napominje da je odredbom čl. 290. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovoga Zakona.

17.1. Naime, odredbom čl. 80.b. st. 1. Ovršnoga zakona, propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Međutim, sukladno odredbi čl. 290. st. 2. Ovršnog zakona, ta zakonska odredba se ne primjenjuje u konkretnom slučaju, jer se radi o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koje je sud odredio sukladno odredbi čl. 290. do čl. 298. Ovršnog zakona, a ne radi se o prodaji nekretnina.

18. Nadalje, odredbom čl. 296. Ovršnog zakona, propisano je da se na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

19. Odredbom čl. 353. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 29/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) koja regulira prestanak sudskog i zakonskog založnog prava je propisano da ako nije što drugo određeno zakonom, prisilno založno pravo prestaje pravomoćnošću rješenja koja ukidaju provedene radnje i mjere kojima je to pravo bilo osnovano, a ako je u tom postupku provedeno namirenje - pravomoćnošću rješenja o namirenju, s time da hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišnih knjiga. Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano, ako nije što drugo zakonom određeno. Ako je upisano u zemljišnu knjigu, prestaje tek brisanjem.

19.1. Odredbom čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno.

20. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužiteljev zahtjev neosnovan u cijelosti, jer tuženikovu tražbinu kao vjerovnika-predlagatelja osiguranja, nije podmirio u cijelosti, dakle glavnicu i sporedna potraživanja, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod I.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

20.1. Temeljem odredbe čl.163. Zakona o parničnom postupku, odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

20.2. Zahtjev tužene za naknadom parničnog troška od 2.000,00 eura je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja tuženice po državnom odvjetništvu na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na tri ročišta održana dana 03.04.2023., 24.10.2024. i 08.04.2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a što ukupno iznosi 2.000,00 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1.-4., u vezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 09. svibnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.ZZ tuženice ODO u Osijeku, GUO na broj P-DO-313/2021