Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj Povrv-161/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Čistoća Pag, OIB: 13973013461, Ul. braće Fabijanića 1, Pag, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te tuženika osobno, te objave presude 9. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Ukida se u odnosu na tuženicu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina, donijetom pod brojem Ovr-11485/2022 od 1. veljače 2023., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 138,27 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Andreja Levatić Marin iz Varaždina, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod, poslovnim broj Ovr-11485/2022 od 1. veljače 2023. (jedinstveni identifikator prijedloga: 572651-2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-OVRV-781/2022), kojim je naloženo ovršenicima IĐ i OĐ, sada tuženici, da namire novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 141,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak postupka u iznosu od 91,24 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženica je podnijela prigovor u kojem, u bitnom, navodi:
- da nekretnina za koju ovrhovoditelj vrši uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i koju označava kao komunalnu uslugu za razdoblje od 11/21 do 10/22 nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] i dvorište sa 255 m2 (stambena zgrada sa 72 m2 i dvorište sa 183 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužena ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu predmetnu nekretninu (neovisno o etažnom vlasništvu na kojem je upisano isto vlasništvo kao i na cijeloj nekretnini),
- da je odredbom članka 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika; da s obzirom na navedeno tužena u cijelosti osporava tražbinu ovrhovoditelja koju isti obračunava kao naknadu za pružanje javne usluge za „tri apartmana ovršenice“ jer ista naknada nije obračunata u skladu sa zakonskim propisima niti u skladu sa stvarnim volumenom spremnika kojim 2. -ovršenica raspolaže i to kako u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava samo minimalnu cijenu javne usluge tako i u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava povećanu cijenu (preko ljetnih mjeseci),
- da je nepravilnost i neosnovanost načina obračuna naknade javne usluge ovrhovoditelja utvrđena u predmetu br. Povrv-143/2019, gdje je prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj 17 Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022.g., te u predmetu br. Povrv-160/2020, pravomoćnom presudom od 11. lipnja 2021.g,
- da je tužitelj već pokrenuo ovršni postupak protiv nje radi naplate „neplaćenih računa za komunalne usluge za razdoblje od listopada 2021.g. do lipnja 2022.g.“ prijedlogom od 02.09.2022.g., te je povodom istog doneseno rješenje o ovrsi broj Ovrv- 7403/2022, broj UPP/OS-Ovrv-615/222 dana 04.10.2022.g., na koje je 2-ovršenica izjavila prigovor; da je stoga nejasno temeljem čega i koju tražbinu ovrhovoditelj sada potražuje od tužene za isto utuženo razdoblje,
- da je tuženica za utuženo razdoblje podmirila 14.07.2021.g. iznos od 726,14 KN za razdoblje od mjeseca siječnja do lipnja 06.2021.g., dana 13.12.2021.g. podmirila iznos od 725,14 KN za razdoblje od lipnja do prosinca 2021.g., dana 09.03.2022.g. je podmirila iznos od 726,14 KN za razdoblje od mjeseca siječnja do lipnja 2022.g. te dana 08.09.2022.g. podmirila iznos od 726,14 KN za razdoblje od mjeseca lipnja 2022.g. do prosinca 2022.g; da je time u cijelosti podmirila sve svoje dospjele obveze prema ovrhovoditelju pa tako i za utuženo razdoblje, zbog čega je rješenje o ovrsi u cijelosti neosnovano.
- da od donošenja presude u ovosudnom predmetu broj Povrv-143/2019 vrši plaćanja ovrhovoditelju za javnu uslugu odvoza smeća sukladno citiranoj presudi, zato što smatra da je u konkretnom odnosu između stranaka prvostupanjski sud već zauzeo valjano pravno stajalište u pogledu visine iznosa koji je ista dužna plaćati, a tužitelj protiv nje neosnovano i nezakonito pokreće nove ovršne postupke.
3. Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-161/2023-11 od 15. srpnja 2024. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 7. kolovoza 2025. tužitelj, u bitnom, navodi:
- da u predmetnom postupku u odnosu na tuženu potražuje polovicu iznosa za troškove komunalne usluge na Pagu i to za neplaćene račune od studenoga 2021. pa do svibnja 2022., za korisnika šifra 050210, i to razmjerni dio tj. iznos od 70,62 eura, obzirom da se u vrijeme utuženja objekt vodi na suvlasnicima TĐ i OĐ.
- da je osim ovog objekta tužena u utuženom periodu suvlasnik još dva apartmana, koji su također i posebne etažne jedinice, a za koje se usluga obračunava za svakog posebno sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Paga i cjeniku, Izjavi o načinu pružanja usluge, te pozitivnim propisima, pod šiframa korisnika 050223 i 050224, a sva tri objekta koriste zajednički spremnik od 120 l; da se za svaki apartman posebno obračunava cijena minimalne javne usluge i to tako da se za šifru 050210 obračunava iznos od 12,60 eura, za šifru 050224 iznos od 10,80 eura i za šifru 050223 u iznosu od 9,15 eura mjesečno, dok se varijabilni dio cijene koji se odnosi na mješoviti komunalni dijeli po udjelima uz zajedničkom spremniku od 120 l, i to tako da šifra 050210 ima udio od 72 litre, dok su šifre 050223 i 050224 svaka u udjelu od po 24 l; da tužitelj za svaku šifru korisnika ispostavlja posebne račune,
- da je predmet ovog postupka dug za obračunsko mjesto šifra 050210 te da za navedeno obračunsko mjesto nikada ranije nije vođen drugi ovršni postupak; da je ovršni postupak vođen za šifru 050223, a da su uplate koje je vršila tužena vršene samo na šifru 050224; da su uplate vršene dospijeća računa, pa su i tu otvorena dugovanja po osnovi zakonske zatezne kamate,
- da je iz financijskih kartica od 2.08.2024., za sve šifre na kojima se vodi ime tužene, razvidno da tužena ne plaća uredno račune tužitelja i da po svim obračunskim mjestima na kojim se ona vodi kao korisnik postoje otvorena dugovanja; da je tužena kao vlasnik dužna plaćati komunalnu uslugu za svaki stan u svojem vlasništvu, što proizlazi iz akata tužitelja kao jednog ovlaštenog za pružanje komunalne usluge na Pagu, Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i Zakona o održivom gospodarenju otpadom,
- da je tuženica nesporno korisnica zajedničkog spremnika te je zadužena posudom zapremnine od 120 litara,
- da je udio u zajedničkom spremniku za predmetno obračunsko mjesto 72 litre, dok za obračunska mjesta 050223 i 050224 udio u zajedničkom spremniku (120 litara) iznosi 24 litre za svaki,
- da su korisnici stambenih prostora koji povremeno koriste nekretninu izjednačeni po svojim pravima i obvezama s korisnicima koji stalno koriste nekretninu, te su dužni plaćati cijenu minimalne javne usluge; da se račun sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela pri čemu se fiksni dio plaća cijelu godinu, a formira se temeljem prijavljenih broja članova, te kvadrature kuće; za predmetno obračunsko mjesto da joj se obračunava iznos od 12,60 eura mjesečno, sukladno Cjeniku koji je javno objavljen na web stranicama društva; da se spremnik dijeli s ostalim korisničkim mjestima; da tužitelj varijabilni dio računa za korisničko mjesto 050210 obračunava sukladno udjelu od 72 l u čipiranom spremniku od 120 l, a za svako obračunsko mjesto izdaje se poseban račun na kojem je iskazana cijena minimalne javne usluge i varijabilni dio cijene koji se obračunava sukladno broju pražnjenja uzimajući u obzir udjel u spremniku,
- da varijabilni dio ovisi o količini otpada, no da cijenu minimalne javne usluge plaća svatko za sebe po osnovi vlasništva nekretnine; odnosno da se varijabilni dio može dijeliti, no fiksni dio ne može,
- kako se cijena minimalne javne usluge obračunava po formuli UCMJU (ukupna cijena minimalne javne usluge) = VS (volumen spremnika) x K (koeficijent određen površinom nekretnine) x JC (jedinična cijena minimalne javne usluge definirana po litri – 0,09 EUR/l (0,7 KN/l); da s obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno cjeniku, iznosi 1,50, a obuhvaća nekretnine od 51-70 m2 površine, te s obzirom na broj osoba (2-3 osobe po cjeniku) volumen je 80 l stoga cijena minimalne usluge po cjeniku za tuženu UCMJU=80 (volumen) x 1,50 (koeficijent) x 0,7KN/0,09 EUR (jedinična cijena po litri). Ukupan iznos stoga daje 11,15 EUR/84,00 KN, a na koji iznos se, sukladno Cjeniku, obračunava PDV od 13%), ukupno iznos od 12,60 eura, koliko je i iskazano u vjerodostojnoj ispravi kao i u tužbi za svaki mjesec; da se za svaki mjesec obračunava i cijena minimalne javne usluge za tuženika uvećana za razmjernu količinu preuzetog otpada obzirom na udjel tužene u zajedničkom spremniku 72 l (jedan odvoz - 72 litre po jediničnoj cijena po litri – 0,5 KN/l/ 0,01 EUR/l); da se varijabilni dio cijene koji se odnosi na cijenu prikupljanja mješovitog komunalnog otpada putem zajedničkog spremnika određuje prema udjelu tužene u zajedničkom spremniku koji određuje i evidentira elektronski automatski prilikom skeniranja spremnika i dijeli na sve suvlasnike sukladno udjelima, ukoliko je bilo više odvoza miješanog komunalnog otpada broj odvoza množi sa volumenom od 72 l (udio tužene u spremniku) i cijenom od 0,05 KN/l odnosno 0,01 EUR/l, a program suvlasnicima automatski obračunava udio u spremniku,
- Da je tužena kao korisnica usluge dužna zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika sukladno Zakonu, Uredbi i Odluci,
- da za šifru 050223 cijena minimalne javne usluge iznosi 10,08 eura (s obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno cjeniku, iznosi 1,60) dok za šifru 050224 cijena minimalne javne usluge iznosi 9,15 eura s obzirom (s obzirom na iskazanu površinu nekretnine koeficijent, sukladno cjeniku, iznosi 1,50),
- da se tuženoj, s obzirom da iznajmljuje apartmane sukladno cjeniku za tri sezonska mjeseca, obračunava dodatno i 15 l po postelji.
5. U podnesku od 23. kolovoza 2024. tužena, u bitnom, navodi:
- da su navodi tužitelja u pogledu “knjiženja” uplata tuženice na različite šifre korisnika irelevantni, jer tuženica nema saznanja niti bi trebala imati saznanja na koji način tužitelj “knjiži” uplate koje ona vrši sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-143/2019, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj 17 Gž-364/2020-3 od dana 19. rujna 2022.g., sve u skladu i sa odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom,
- da način vođenja knjigovodstvene evidencije tužitelja ne anulira primjenu prava i nespornu činjenicu korištenja jednog spremnika od 120 litara za cijelu nekretninu u vlasništvu tuženice; da iz očitovanja tužitelja nedvojbeno proizlazi da tužitelj i nadalje svoj obračun i račune temelji na svojem samoinicijativnom određivanju cijene prema tuženici, a sve protivno pravnom stajalištu koje je zauzeto u gore citiranoj presudi i protivno zakonu,
- da nekretnina za koju tužitelj vrši uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i koju označava kao komunalnu uslugu za razdoblje od listopada 2021.g. do lipnja 2022.g. nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] i dvorište sa 255 m2 (stambena zgrada sa 72 m2 i dvorište sa 183 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te tuženica ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu predmetnu nekretninu (neovisno o etažnom vlasništvu na kojem je upisano isto vlasništvo kao i na cijeloj nekretnini); da tuženik stoga nema pravo obračunavati obveznu minimalnu cijenu javne usluge za sva tri posebna dijela nekretnine kojih je vlasnik tuženica (ujedno i vlasnica cijele nekretnine), budući da se predmetna cijena obračunava i ovisi o volumenu spremnika.
6. U podnesku od 13. rujna 2024. tužitelj, u bitnom, navodi:
- da tužena ima tri samostalne uporabne jedinice, tri potrošačka mjesta koja se vode pod posebnim šiframa korisnika i to pod brojevima 050210, 050223 i 050224, nesporno je da se sva tri stambena objekta koriste to je stoga ista dužna podmirivati i fiksni dio i varijabilni dio cijene usluge,
- da dug za predmetno potraživanje nije plaćen, a što se vidi i iz kartice za predmetno potrošačko mjesto 050210 na dan pisanja ovog podneska, a iz potvrda koje dostavlja tužena da je razvidno da se iste ne odnose na utuženi period,
- da su uplate koje dostavlja tužena evidentirane za potrošačko mjesto 050224 koje je sada u preplati obzirom da je ista naznačila da se uplata odnosi na period do 12/2024.
7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u: prijedlog za ovrhu (stranice 1-13 spisa), financijsku karticu (stranice 15-17 spisa), obavijest javnog bilježnika (stranica 25 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika (stranica 32 spisa), prigovor tuženika (stranice 38-40 spisa), sudsku praksu (stranice 41-47 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (stranice 49-59 spisa), potvrde o uplati (stranice 59-62 spisa), zaključak i cjenik (stranice 99-100 spisa), evidenciju odvoza (stranica 101, 107, 112 spisa), cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (stranice 102-106 spisa), izjave o načinu korištenja javne usluge (stranice 108-111 i 119-122 spisa), financijske kartice (stranice 113-118, 123-127 spisa), odluku o načinu pružanja javne usluge (stranice 128-144 spisa), račune (stranice 145-168 spisa), dozvolu za gospodarenje otpadom (stranice 169-176 spisa), ispis zatvorenih stavaka (stranice 177-179 spisa), raspored prikupljanja otpada (stranice 180- 182 spisa), zk izvadak (stranice 183-189 spisa), potvrde o uplati (stranice 196-198 spisa), financijske kartice (stranice 202-204 spisa), izvršen je uvid u ovosudne spise predmeta broj Povrv-143/2019 i Povrv-160/2020, te uvid u predmet broj Ovrv-7403/2022 (Povrv- 6/2023) putem sustava e-spis, te je saslušana tuženica.
8. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19. 80/2022. i 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.
9. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP-a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Tužitelj u ovome predmetu od tuženika traži isplatu troška pružene komunalne usluge po računima za period studeni 2021. – listopad 2022., u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u odnosu na apartman S1 označen šifrom 050210.
13. Nesporno je među strankama, a proizlazi i iz provedenih dokaza:
- da je tužena bila suvlasnica (zajedno sa IĐ) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], č.k.br. 2723/130, u naravi stambena zgrada u [adresa] i dvorište, a na kojoj se nalaze tri etažirana stana odnosno apartmana, s oznakama S1-S3,
- da apartman S1 ima površinu 58,45 m2, apartman S2 površinu 54,48 m2 te apartman S3 površinu od 73,99 m2,
- da je tužena zajedno sa suvlasnikom, za prikupljanje miješanog komunalnog otpada za sva tri apartmana zajedno, od tužitelja primila jedan spremnik od 120 litara,
- da se apartman S2 vodi pod šifrom 050223, a apartman S3 pod šifrom 050224,
- da na području otoka Paga tužitelj vrši uslugu zbrinjavanja otpada sukladno odluci jedinice lokalne samouprave tj. Grada Paga,
- da su apartmani prijavljeni kao jedinice za sezonsko iznajmljivanje u periodu od tri mjeseca godišnje,
- da je u pogledu istovjetnog spora između istih stranaka ovaj sud donio presudu br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022., te pravomoćnu presudu br. Povrv- 160/2020-9 od 11. lipnja 2021.
14. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva; tužena osporava obvezu podmirivanja troška komunalne usluge na način kako je obračunava tužitelj, prvenstveno minimalne javne usluge, i to za sva tri apartmana, uzimajući u obzir činjenicu da za sve apartmane ima zadužen samo jedan zajednički spremnik za odvoz otpada. Ujedno tijekom postupka naglašava kako trošak komunalne usluge za cijelu nekretninu podmiruje sukladno presudi ovog suda br. Povrv-143/2019, i to od njezina donošenja; stoga je sporno i je li utuženo potraživanje podmireno obzirom tužena tvrdi da je uplatama podmirila cjelokupno potraživanje tužitelja s osnove naknade za odvoz otpada u utuženom periodu.
15. Iz potvrde o uplati (stranica 59 spisa) proizlazi da je tuženica uplatila iznos od 726,14 KN 14. srpnja 2021. na račun tužitelja, uz opis plaćanja - usluga Čistoće od 1. do 6. 2021.
16. Iz potvrde o uplati (stranica 60 spisa) proizlazi da je tuženica uplatila iznos od 726,14 KN 13. prosinca 2021. na račun tužitelja, uz opis plaćanja - usluga Čistoće od 6. do 12. 2021.
17. Iz potvrde o uplati (stranica 61 spisa) proizlazi da je tuženica uplatila iznos od 726,14 KN 9. ožujka 2022. na račun tužitelja, uz opis plaćanja - usluga Čistoće od 1. do 6. 2022.
18. Iz potvrde o uplati (stranica 62 spisa) proizlazi da je tuženica uplatila iznos od 726,14 KN 8. rujna 2022. na račun tužitelja, uz opis plaćanja - usluga Čistoće od 6. do 12. 2022.
19. Iz računa (stranice 145-168 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženoj za apartman sa šifrom 050210 obračunavao cijenu obvezne minimalne javne usluge (CMJU) u odnosu na spremnik zapremnine od 80 litara uz obračun jedinične cijene od 0,70 KN te koeficijent od 1,5 pri čemu je za lipanj, srpanj i kolovoz 2022. obračunavao i uvećanje CMJU za iznajmljivanje kreveta uz koeficijent 4,00, količinu od 15 litara te jediničnu cijenu od 0,70 KN.
20. Uvidom u ovosudni spis broj Ovrv-7403/2022 utvrđeno je: da se isti odnosi na ovršni postupak vođen između istih stranaka, u kojem je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a koje je povodom prigovora ovršenice, ovdje tužene, stavljeno izvan snage odlukom suda te je postupak nastavljen kao parnični u predmetu broj Povrv-6/2023; da se isti odnosi na naplatu komunalnih usluga za istu nekretninu kao i u ovome predmetu, međutim u odnosu na apartman oznake S2 po šifrom 050223 i to za period od listopada 2021. do lipnja 2022.; da iz računa koje tužitelj prilaže u podnesku od 27. ožujka 2023. proizlazi da je isti tuženici, između ostalog, za apartman oznake S3 obračunavao cijenu obvezne minimalne javne usluge u odnosu na spremnik zapremnine od 60 litara, uz obračun jedinične cijene od 0,70 KN te koeficijent 1,60; te da je u predmetu donijeta prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, odnosno ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, pri čemu se sud pozvao na ranije stajalište izraženo u pravomoćnoj presudi broj Povrv-143/2019 donijetoj u pogledu istovjetnog spora između istih stranaka.
21. Iz iskaza tužene, saslušane na ročištu od 23. siječnja 2025. - u dijelu koji je relevantan za donošenje odluke, a u kojem dijelu ga ovaj sud nalazi vjerodostojnim, uzimajući u obzir da tužena iskazuje životno i okolnosno te je njezin iskaz sukladan njezinim navodima tijekom cijelog postupka, odnosno u bitnom je komplementaran provedenim dokazima – proizlazi: da predmetnu kuću, odnosno apartmane iznajmljuje dva do tri mjeseca u godini; da tužitelj inzistira na naplati tri fiksne naplate, premda ona ima zaduženu samo jednu kantu za smeće; da smatra da je potraživanje tužitelja u cijelosti namirila uplatama o kojima je uz prigovor dostavila potvrde; da je vršila uplate tužitelju u odnosu na utuženo razdoblje sukladno stajalištu ovog suda zauzetom u dvije presude; da joj je nejasan način na koji tužitelj vrši fakturiranje računa; da je spremna za bilo kakav dogovor kako bi se njegovo potraživanje moglo ubuduće obračunavati jednim računom; te da na uplatama nije naznačila šifru računa koji zatvara jer je uplatama podmirila potraživanje tužitelja sukladno presudi ovog suda broj Povrv-143/2019.
22. Prilikom donošenja ove odluke sud se rukovodio pravnim shvaćanjima zauzetim u ranijim pravomoćnim presudama ovoga suda br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019. te Povrv-160/2020-9 od 11. lipnja 2021.
23. Zbrinjavanje otpada propisano je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/2013, 73/2017 i 14/2019 – dalje ZOGO), a također i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ br. 50/2017 – dalje Uredba). Slijedom navedenog je usluga zbrinjavanja i prikupljanja otpada usluga od javnog interesa za Republiku Hrvatsku te su jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi iz čl. 28. st. 1. ZOGO-a i dužne osigurati svaka na svom području provođenje navedene javne usluge a kako je to i naznačeno u navedenoj zakonskoj odredbi. Odredbom iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a odredbom iz čl. 30. st. 2. je i propisano da se ta javna usluga smatra uslugom od općeg interesa. Korisnik usluge je prema odredbi iz čl. 30. st. 5. ZOGO-a vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, a koji je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. i dužan koristiti javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada sukladno navedenom zakonu kao i propisima donesenim na temelju ovog zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovog zakona. Također je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. toč. 3. i dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Prema odredbi iz čl. 33. st. 1. ZOGO-a davatelj usluge je dužan obračunati cijenu iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga zakona, zatim uredbe iz čl. 29. st. 10. ovoga zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga zakona. Nadalje, odredbom iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 2. Inače odredba iz čl. 29. st. 10. propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih čl. 28. i ovim čl. granične količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna, poticanje naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom a to je upravo naprijed citirana Uredba. Kao što je već rečeno na području otoka Paga upravo tužitelj pruža navedenu uslugu s tim da je u vezi toga i donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (službeni glasnik Grada Paga 12/2017), a temeljem te odluke je i donesen cjenik o cijeni navedene usluge. U samoj odluci je i propisano da se cijena javne usluge iskazuje kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne i naknade za građenje, a što znači da se usluga plaća i u razdoblju kada i nema otpada, a što je naročito bitno u ovom slučaju budući tuženici ne koriste navedenu nekretninu tijekom cijele godine nego tek tijekom ljetnih (turističkih) mjeseci a kada i iznajmljuju navedene apartmane gostima.
24. U ovom predmetu je prije svega sporno je li tuženica u obvezi plaćati minimalnu cijenu javne usluge za svaki apartman posebno (kao posebne dijelove navedene zgrade) ili jedinstvenu cijenu za sva tri apartmana. Činjenica jest da je tužitelj odnosno Grad Pag donio odluku pa i cjenik na način da se u ljetnim mjesecima kod korisnika kakva je upravo tuženica povećava cijena usluge zbrinjavanja u odnosu na broj postelja u pojedinoj cjelini koja služi za zbrinjavanja, a to je u ovom slučaju svaki od naprijed naznačenih apartmana, a koji trošak se pribraja i redovnom trošku zbrinjavanja koji se obračunava prema volumenu spremnika i broju pražnjenja. Međutim, nesporno je da je tuženica zadužena tek jednim spremnikom od 120 litara za zbrinjavanje otpada za cijelu zgradu odnosno za sva tri apartmana, dok iz navoda tužitelja proizlazi da on za svaki apartman dodatno obračunava i minimalnu cijenu javne usluge, odnosno čak tri minimalne cijene, neovisno o činjenici da je zadužen samo jedan spremnik. Nadalje, iz računa koje je tužitelj dostavio (str. 145-168 spisa) proizlazi da za apartman S1 obračunava cijenu minimalne usluge u odnosu na spremnik zapremnine 80 litara, a iz računa koji se odnose na apartman S2 (priloženih podnesku tužitelja od 27. ožujka 2023. u spisu predmeta br. Ovrv-7403/22 odnosno kasnijem br. Povrv-6/2023, u koji je sud izvršio uvid putem sustava e-spis) proizlazi da za isti apartman obračunava cijenu minimalne usluge u odnosu na spremnik zapremnine 60 litara, odnosno ukupno 140 litara (?) i to za tek dva od ukupno tri apartmana, dok sud ne raspolaže podacima o načinu obračuna u odnosu na treći apartman. Tužitelj obračun na navedeni način vrši usprkos činjenici da iz Izjava o načinu korištenja javne usluge za svaki od pojedinih apartmana (str. 108-111 i 119-122) proizlazi da je udio pojedinog apartmana u zajedničkom spremniku 1/3 od 120 litara, odnosno 40 litara po apartmanu.
25. Upravo je navedeno sporno te je stajalište i ovog suda da tužitelj neosnovano potražuje naknadu minimalne cijene javne usluge zbrinjavanja otpada za apartmane S1 i S2, i to u odnosu na volumen spremnika preko 40 litara po apartmanu, odnosno cijene minimalne javne usluge za sva tri apartmana za ukupan volumen preko 120 litara, a koliko iznosi zapremnina spremnika kojeg je tužena primila od tužitelja. Pritom valja napomenuti da je tužena tužitelju dala podatak o broju postelja u svakom od svojih apartmana.
26. Stoga sud nalazi da tuženica nije u obvezi plaćati tužitelju cjelokupne zatražene iznose za sva tri apartmana, nego bi mu bila dužna isplatiti cijenu minimalne javne usluge na temelju trećine ukupnog volumena spremnika od 120 litara za svaki apartman. Pritom bi obračun i naplatu valjalo vršiti jednim računom uzimajući u obzir da se radi o samo jednom zaduženom spremniku za otpad.
27. Valja naglasiti da tuženica tijekom postupka naglašava kako svoju obvezu s osnove komunalnih usluga podmiruje sukladno pravomoćnoj presudi br. Povrv- 143/2019-11 od 26. studenog 2019., te da je utužena tražbina u cijelosti namirena. Tužitelj iznesene navode nije pobijao već je samo naveo kako je uplatama tužene zatvoreno dugovanje u odnosu na apartman S3 odnosno šifru 050224, te da je u odnosu na navedeni apartman tužena u preplati. Uzimajući u obzir da iz uplatnica (str. 60-62 spisa) proizlazi da je tužena za period od lipnja 2021. do prosinca 2022., dakle i period na koji se odnosi utuženje, uplaćivala iznose od 726,14 KN za šestomjesečne usluge tužitelja, odnosno 121,02 KN mjesečno (16,06 EUR), odnosno proizlazi da je podmirivala mjesečne iznose veće od konačno utuženih, te tijekom cijelog postupka naglašava da se iste uplate odnose na cijelu nekretninu, tužitelj je bio dužan dokazati visinu tužbenog zahtjeva, odnosno razjasniti koje je uplate tužene i na koji način knjižio, te ujedno dostaviti račune za komunalne usluge koji se odnose na cijelu nekretninu u utuženom periodu, odnosno sve apartmane, a napose račune koje je navodno zatvarao uplatama tužene. Stoga, kako tužitelj navedeno nije učinio, pri čemu je na ročištu održanom 18. prosinca 2024. odustao i od dokaznog prijedloga za provedbom financijskog vještačenja, to je propustio dokazati visinu utuženog potraživanja.
28. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u toč. I. izreke, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir pravna stajališta iznesena u ranije navedenim pravomoćnim odlukama te navode tuženice opetovano iznošene tijekom cijelog postupka, kako je ista plaćanje svojih novčanih obveza prema tužitelju upravo vršila uvažavajući stav iz ranije pravomoćne presude, a koju činjenicu uplata tužitelj nije pobijao, već je sporio visinu plaćanja, navodeći kako je istima zatvorio dugovanje u odnosu na apartman pod šifrom 050224.
29. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te naložio tužitelju da tuženiku naknadi u cijelosti nastali parnični trošak. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa). Ujedno se napominje da je ovaj postupak, stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, nastavljen kao parnični postupak, te se ima smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja prijedloga za ovrhu. Stoga nema mjesta razdvajanju troškova ovrhe od parničnih troškova.
30. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7. toč. 9. i Tbr. 46. Tarife) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 138,27 EUR. Nije mu priznat trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika niti trošak podneska od 23. kolovoza 2023., a koji su troškovi obuhvaćeni jednokratnom nagradom za zastupanje.
31. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
Varaždin, 9. svibnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1. ZPP-a).
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelj – po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina
2. tuženik – po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina