REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-294/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, 35000 Slavonski Brod, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, zastupan po opunomoćenicima – odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Lopašićeva 6, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 13.457,91 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja te zamjenika opunomoćenika tuženika LO, odvjetničkog vježbenika u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. stav 2. Ugovora o kreditu br. 624- 05, od 2. studenog 2005., kojeg su sklopiti tužitelj VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF.

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. stav 1. Ugovora o kreditu br. 624- 05 od 2. studenog 2005., kojeg su sklopiti tužitelj VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno sa odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50 % godišnje.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos na ime više naplaćene naknade zbog valutne klauzule u iznosu od 10.112,36 eura

(desettisućastodvanaesteuratridesetšestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od:

- 13. 01. 2009. na iznos od 3,79 eura pa do konačne isplate

- 13. 02. 2009. na iznos od 7,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2009. na iznos od 2,11 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2009. na iznos od 3,41 eura pa do konačne isplate

- 14. 05. 2009. na iznos od 3,84 eura pa do konačne isplate

- 12. 06. 2009. na iznos od 0,99 eura pa do konačne isplate

- 14. 07. 2009. na iznos od 2,50 eura pa do konačne isplate

- 11. 09. 2009. na iznos od 2,37 eura pa do konačne isplate

- 13. 11. 2009. na iznos od 1,33 eura pa do konačne isplate

- 14. 12. 2009. na iznos od 0,56 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2010. na iznos od 5,75 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2010. na iznos od 8,72 eura pa do konačne isplate

- 13. 03. 2010. na iznos od 8,07 eura pa do konačne isplate

- 13. 04. 2010. na iznos od 10,33 eura pa do konačne isplate

- 10. 05. 2010. na iznos od 13,91 eura pa do konačne isplate

- 12. 06. 2010. na iznos od 18,58 eura pa do konačne isplate

- 14. 07. 2010. na iznos od 26,27 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2010. na iznos od 23,73 eura pa do konačne isplate

- 16. 08. 2010. na iznos od 23,73 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2010. na iznos od 29,23 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2010. na iznos od 31,01 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2010. na iznos od 39,34 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2011. na iznos od 40,08 eura pa do konačne isplate

- 14. 02. 2011. na iznos od 35,90 eura pa do konačne isplate

- 14. 02. 2011. na iznos od 35,90 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2011. na iznos od 39,01 eura pa do konačne isplate

- 16. 05. 2011. na iznos od 44,48 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2011. na iznos od 56,13 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2011. na iznos od 69,37 eura pa do konačne isplate

- 16. 08. 2011. na iznos od 83,83 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2011. na iznos od 61,00 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2011. na iznos od 53,32 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2011. na iznos od 53,83 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2011. na iznos od 54,89 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2012. na iznos od 61,52 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2012. na iznos od 63,52 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2012. na iznos od 61,34 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2012. na iznos od 61,02 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2012. na iznos od 62,12 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2012. na iznos od 64,03 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2012. na iznos od 61,64 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2012. na iznos od 60,98 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2012. na iznos od 55,13 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2012. na iznos od 60,18 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2012. na iznos od 62,53 eura pa do konačne isplate

- 17. 12. 2012. na iznos od 60,96 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2013. na iznos od 59,09 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2013. na iznos od 58,45 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2013. na iznos od 57,78 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2013. na iznos od 62,44 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2013. na iznos od 55,59 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2013. na iznos od 54,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2013. na iznos od 55,13 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2013. na iznos od 54,43 eura pa do konačne isplate

- 16. 09. 2013. na iznos od 56,94 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2013. na iznos od 58,56 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2013. na iznos od 59,35 eura pa do konačne isplate

- 17. 12. 2013. na iznos od 62,18 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2014. na iznos od 59,33 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2014. na iznos od 62,82 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2014. na iznos od 64,59 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2014. na iznos od 63,05 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2014. na iznos od 60,85 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2014. na iznos od 61,32 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2014. na iznos od 62,90 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2014. na iznos od 64,15 eura pa do konačne isplate

- 16. 09. 2014. na iznos od 64,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2014. na iznos od 65,82 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2014. na iznos od 67,75 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2014. na iznos od 68,11 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2015. na iznos od 68,11 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 16. 06. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2015. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2016. na iznos od 68,25 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2016. na iznos od 91,80 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2016. na iznos od 90,01 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2016. na iznos od 88,56 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2016. na iznos od 86,05 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2016. na iznos od 92,15 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2016. na iznos od 88,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2016. na iznos od 89,30 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2016. na iznos od 87,07 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2016. na iznos od 89,66 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2016. na iznos od 94,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2016. na iznos od 94,17 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2017. na iznos od 95,64 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2017. na iznos od 93,63 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2017. na iznos od 91,03 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2017. na iznos od 92,79 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2017. na iznos od 84,72 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2017. na iznos od 86,33 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2017. na iznos od 80,88 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2017. na iznos od 71,85 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2017. na iznos od 72,43 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2017. na iznos od 73,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2017. na iznos od 71,77 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2017. na iznos od 71,28 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2018. na iznos od 65,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2017. na iznos od 71,03 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2018. na iznos od 66,92 eura pa do konačne isplate

- 15. 04 .2018. na iznos od 62,44 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2018. na iznos od 58,77 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2018. na iznos od 66,29 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2018. na iznos od 65,67 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2018. na iznos od 75,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2018. na iznos od 76,58 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2018. na iznos od 71,03 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2018. na iznos od 73,75 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2018. na iznos od 75,79 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2019. na iznos od 76,82 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2019. na iznos od 73,48 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2019. na iznos od 74,20 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2019. na iznos od 75,64 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2019. na iznos od 74,53 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2019. na iznos od 77,42 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2019. na iznos od 79,40 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2019. na iznos od 84,96 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2019. na iznos od 83,43 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2019. na iznos od 84,04 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2019. na iznos od 87,67 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2019. na iznos od 84,09 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2020. na iznos od 90,0 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2020. na iznos od 94,69 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2020. na iznos od 101,68 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2020. na iznos od 103,56 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2020. na iznos od 102,70 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2020. na iznos od 96,81 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2020. na iznos od 96,78 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2020. na iznos od 93,22 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2020. na iznos od 94,00 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2020. na iznos od 96,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2020. na iznos od 94,29 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2020. na iznos od 94,28 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2021. na iznos od 94,75 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2021. na iznos od 94,14 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2021. na iznos od 87,43 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2021. na iznos od 88,50 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2021. na iznos od 88,75 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2021. na iznos od 89,07 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2021. na iznos od 90,53 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2021. na iznos od 90,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2021. na iznos od 88,40 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2021. na iznos od 95,69 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2021. na iznos od 98,96 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2021. na iznos od 103,98 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2022. na iznos od 103,08 eura pa do konačne isplate

po stopi tekućoj od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015., a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.352,05 eura (tritisućetristopedesetdvaeurapetcenti) sa zateznom kamatom počev od 9. svibnja 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 5.087,61 eura (pettisućaosamdesetsedameurašezdesetjedancent) odbija se kao neosnovan.

VI Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos na ime više plaćenih kamata od

3.345,55 eura (tritisućetristočetrdesetpeteurapedesetpetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od:

- 13. 11. 2007. na iznos od 16,21 eura pa do konačne isplate,

- 13. 12. 2007. na iznos od 15,98 eura pa do konačne isplate,

- 14. 01. 2008. na iznos od 16,35 eura pa do konačne isplate,

- 12. 02. 2008. na iznos od 16,53 eura pa do konačne isplate,

- 12. 03. 2008. na iznos od 31,97 eura pa do konačne isplate,

- 14. 04. 2008. na iznos od 31,57 eura pa do konačne isplate,

- 15. 05. 2008. na iznos od 30,69 eura pa do konačne isplate,

- 14. 06. 2008. na iznos od 31,08 eura pa do konačne isplate,

- 12. 07. 2008. na iznos od 30,80 eura pa do konačne isplate,

- 15. 08. 2008. na iznos od 30,71 eura pa do konačne isplate,

- 12. 09. 2008. na iznos od 31,01 eura pa do konačne isplate,

- 14. 10. 2008. na iznos od 32,01 eura pa do konačne isplate,

- 15. 11. 2008. na iznos od 32,59 eura pa do konačne isplate

- 11. 12. 2008. na iznos od 31,85 eura pa do konačne isplate

- 13. 01. 2009. na iznos od 33,69 eura pa do konačne isplate

- 13. 02. 2009. na iznos od 34,33 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2009. na iznos od 33,42 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2009. na iznos od 33,63 eura pa do konačne isplate

- 14. 05. 2009. na iznos od 33,70 eura pa do konačne isplate

- 12. 06. 2009. na iznos od 33,24 eura pa do konačne isplate

- 14. 07. 2009. na iznos od 33,48 eura pa do konačne isplate

- 14. 08. 2009. na iznos od 44,86 eura pa do konačne isplate

- 11. 09. 2009. na iznos od 45,57 eura pa do konačne isplate

- 14. 10. 2009. na iznos od 44,96 eura pa do konačne isplate

- 13. 11. 2009. na iznos od 45,34 eura pa do konačne isplate

- 14. 12. 2009. na iznos od 45,17 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2010. na iznos od 46,31 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2010. na iznos od 46,97 eura pa do konačne isplate

- 13. 03. 2010. na iznos od 46,82 eura pa do konačne isplate

- 13. 04. 2010. na iznos od 47,32 eura pa do konačne isplate

- 10. 05. 2010. na iznos od 48,11 eura pa do konačne isplate

- 14. 06. 2010. na iznos od 49,14 eura pa do konačne isplate

- 14. 07. 2010. na iznos od 50,83 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2010. na iznos od 50,27 eura pa do konačne isplate

- 16. 08. 2010. na iznos od 50,27 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2010. na iznos od 51,48 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2010. na iznos od 51,88 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2010. na iznos od 53,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2011. na iznos od 53,87 eura pa do konačne isplate

- 14. 02. 2011. na iznos od 52,95 eura pa do konačne isplate

- 14. 02. 2011. na iznos od 52,95 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2011. na iznos od 53,64 eura pa do konačne isplate

- 16. 05. 2011. na iznos od 54,85 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2011. na iznos od 57,41 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2011. na iznos od 60,33 eura pa do konačne isplate

- 16. 08. 2011. na iznos od 55,47 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2 011. na iznos od 51,08 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2011. na iznos od 49,60 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2011. na iznos od 49,70 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2011. na iznos od 49,90 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2012. na iznos od 51,18 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2012. na iznos od 51,56 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2012. na iznos od 51,14 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2012. na iznos od 51,08 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2012. na iznos od 51,29 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2012. na iznos od 51,66 eura pa do konačne isplate

- 15. 07. 2012. na iznos od 51,20 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2012. na iznos od 51,07 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2012. na iznos od 49,95 eura pa do konačne isplate

- 17. 10. 2012. na iznos od 50,92 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2012. na iznos od 51,37 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2012. na iznos od 51,07 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2013. na iznos od 50,71 eura pa do konačne isplate

- 15. 02. 2013. na iznos od 50,59 eura pa do konačne isplate

- 15. 03. 2013. na iznos od 50,46 eura pa do konačne isplate

- 15. 04. 2013. na iznos od 51,35 eura pa do konačne isplate

- 15. 05. 2013. na iznos od 50,04 eura pa do konačne isplate

- 15. 06. 2013. na iznos od 49,82 eura pa do konačne isplate

- 16. 07. 2013. na iznos od 49,95 eura pa do konačne isplate

- 15. 08. 2013. na iznos od 49,81 eura pa do konačne isplate

- 15. 09. 2013. na iznos od 50,30 eura pa do konačne isplate

- 15. 10. 2013. na iznos od 50,61 eura pa do konačne isplate

- 15. 11. 2013. na iznos od 50,76 eura pa do konačne isplate

- 15. 12. 2013. na iznos od 51,30 eura pa do konačne isplate

- 15. 01. 2014. na iznos od 50,76 eura pa do konačne isplate."

VII Odbija se tuženikov prigovor prijeboja koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, prema tužitelju VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 360,07 eura (tristošezdeseteurasedamcenti) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,98 EUR od 09. 01. 2006. pa do isplate,

- 3,80 EUR od 15. 02. 2006. pa do isplate,

- 5,37 EUR od 15. 03. 2006. pa do isplate,

- 6,11 EUR od 15. 04. 2006. pa do isplate,

- 4,24 EUR od 15. 05. 2006. pa do isplate,

- 5,02 EUR od 15. 06. 2006. pa do isplate,

- 6,90 EUR od 13. 07. 2006. pa do isplate,

- 8,16 EUR od 15. 08. 2006. pa do isplate,

- 5,66 EUR od 13. 09. 2006. pa do isplate,

- 5,77 EUR od 13. 10. 2006. pa do isplate,

- 8,26 EUR od 14. 11. 2006. pa do isplate,

- 7,88 EUR od 15. 12. 2006. pa do isplate,

- 9,41 EUR od 15. 01. 2007. pa do isplate,

- 11,06 EUR od 14. 02. 2007. pa do isplate,

- 9,96 EUR od 12. 03. 2007. pa do isplate,

- 11,30 EUR od 11. 04. 2007. pa do isplate,

- 15,30 EUR od 15. 05. 2007. pa do isplate,

- 15,28 EUR od 13. 06. 2007. pa do isplate,

- 16,74 EUR od 14. 07. 2007. pa do isplate,

- 13,94 EUR od 14. 08. 2007. pa do isplate,

- 14,59 EUR od 14. 09. 2007. pa do isplate,

- 18,27 EUR od 15. 10. 2007. pa do isplate,

- 13,88 EUR od 13. 11. 2007. pa do isplate,

- 16,50 EUR od 13. 12. 2007. pa do isplate,

- 12,23 EUR od 14. 01. 2008. pa do isplate,

- 10,03 EUR od 12. 02. 2008. pa do isplate,

- 6,84 EUR od 12. 03. 2008. pa do isplate,

- 9,31 EUR od 14. 04. 2008. pa do isplate,

- 14,80 EUR od 15. 05. 2008. pa do isplate,

- 12,38 EUR od 14. 06. 2008. pa do isplate,

- 14,11 EUR od 12. 07. 2008. pa do isplate,

- 14,68 EUR od 15. 08. 2008. pa do isplate,

- 12,81 EUR od 12. 09. 2008. pa do isplate,

- 6,62 EUR od 14. 10. 2008. pa do isplate,

- 3,05 EUR od 15. 11. 2008. pa do isplate,

- 7,58 EUR od 11. 12. 2008. pa do isplate,

- 0,85 EUR od 14. 08. 2009. pa do isplate,

- 0,40 EUR od 14. 10. 2009. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

Obrazloženje

1.Tužitelj VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], je po opunomoćeniku utužio tuženika Zagrebačku banku d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), navodeći u tužbi da je tužitelj je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 624/05 od 2. studenog 2005. na iznos od 64.150,00 CHF sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom, a na rok otplate od 30 godina.

2. Tužitelj je istakao da je ugovaranje promjenjive kamate kao što je stipulirano u odredbi čl. 2. ugovora o kreditu iz točke 1. ove tužbe, te ugovaranje valutne klauzule, kao što je stipulirano u čl. 2. stav 2. Ugovora o kreditu iz točke 1. ove tužbe, prema obavezujućem stavu Trgovačkog suda u Zagrebu iz predmet br. P-1401/12 po presudi od 04. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog sud u Zagrebu br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.godine, proizlazi da bi ugovaranje promjenjive kamate i valutne klauzule predstavljalo ništetne odredbe u smislu čl. 322. ZOO, s obzirom da se sa tužiteljima nije pojedinačno pregovaralo o visini kamate, kao niti o metodama izračuna otplate kredita.

3. Tužitelj ističe kako je predmetni Ugovor zaključen u [adresa], a pri zaključivanju Ugovora on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor nisu pojedinačno pregovarali niti o valutnoj klauzuli niti o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je tužitelj samo potpisao prethodno sastavljeni Ugovor iz točke 1.

4. Podnoseći tužbu, tužitelj je zahtijevao od suda da utvrdi da su ništetne odredbe članka 2. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 624/05 kojeg su sklopili on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 2. studenog 2005. i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF te i da su ništetne odredbe članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu od 2. studenog 2005. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50 % godišnje.

5. Osim prijedloga tužitelja da sud presudom utvrdi ništetnost navedenih ugovornih odredbi zahtjevao je i isplatu iznosa od 89.056,90 HRK (u vrijeme podnošenja tužbe 20. prosinca 2021.) zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos po osnovi promjene valutne klauzule i po osnovi promjene kamate, a preko stope od 4,50 % godišnje, od dana plaćanja pa sve do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka, a na koji je zahtijevao zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate, uz napomenu da si zadržava pravo na specifikaciju tužbenog zahtjeva nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke.

6. Tužitelj ocjenjuje da rečeni Ugovor o kreditu nije sastavljen u funkciji očuvanja realne vrijednosti glavnog duga već da predstavlja osnov neosnovanog bogaćenja kreditora. Kako je tuženiku kao kreditoru bilo poznato da će nakon sklapanja ugovora o kreditu doći do enormnog rasta tečaja CHF te i da će rasti kamatna stopa, a da je tuženik tu činjenicu prešutio, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelj ocjenjuje kako je tuženik doveo do nesrazmjera tužitelja u njegovim pravima i obvezama jer nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda. Tužitelj ocjenjuje kako je tuženik u ugovoru o kreditu neosnovano i nezakonito utvrdio da se on – tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti kamatu tuženiku koja je tijekom otplate kredita promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom tuženik je nezakonito i neosnovano stavio njega kao korisnika kredita u neravnopravan položaj, a jer je takvim načinom određivanja kamata tuženik propustio ugovoriti parametre i fiksni dio kamate te razdoblja promjene kamatnih stopa, a što je suprotno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

7. Tužitelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 u kojoj da je utvrđeno kako unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope jest suprotno načelima obveznog prava zbog toga što od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita biva doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Tuženik, ističe tužitelj, nije objasnio njemu postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, a kako bi on kao korisnik kredita mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ocjenjujući da je ugovorna odredba utvrđena u članku 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 19. lipnja 2007., vezano za promjenjivu kamatnu stopu, nepoštena, a time i u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) i ništetna, tužitelj ocjenjuje kako takva odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke, a zbog čega predlaže sudu da nakon utvrđenja pravno-relevantnih činjenica utvrdi ništetnom odredbu članka 2. navedenog ugovora u dijelu gdje je utvrđeno da je on kao korisnik kredita dužan platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika.

8. Tužitelj je na pripremnom ročištu koje je održano 8. rujna 2022., a nakon što je spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-684/2021 delegiran ovom sudu na nadležno postupanje istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a u obrazloženju istakao da smatra da je predmet nezakonito delegiran odlukom vršitelja dužnosti sutkinje ovlaštene obavljati poslove sudske uprave na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu tj. da imenovanoj osobi ne pripada pravo na delegiranje predmeta odnosno na prijenos mjesne nadležnosti kada se radi o tzv. svrsishodnoj delegaciji pa u tom pravcu je tužitelj predložio sudu da postupi u skladu sa Zakonom.

9. Tužiteljevom prigovoru pridružio se i tuženik, a nakon što je ovaj sud prihvatio prijedlog tužitelja rješenjem poslovni broj: 10 P-294/2022-9 od 11. siječnja 2024., da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da u ovom parničnom predmetu postupa Općinski sud u Slavonskom Brodu kao stvarno i mjesno nadležni sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Gr 1-82/2024-2 od 29. veljače 2024. zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare iz razloga što je potraživanje tužitelja po osnovi promjene redovne kamatne stope u zastari, a također je isticao da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, a slijedom čega je predložio da tužitelj dokaže svoj status potrošača te predloži u tom pravcu dokaze. Tuženik je istakao da je odredba o valutnoj klauzuli u navedenom ugovoru isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima i stoga je i isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. Što se tiče informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora tuženik je isticao kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, uz napomenu da je tuženik tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik je isticao kako iz ugovora o kreditu sud može utvrditi da je jasno i nedvojbeno navedeno da će povrat obveze iz ugovora biti obračunat po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojem je i korisnik kredita primio sredstva) te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje, tužitelju su kao korisniku kredita prilikom potvrđivanja ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je to potvrdio svojim potpisom i onda je jasno da je tužitelj imao dovoljno informacija temeljem kojih bi mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

11. Zaključno je tuženik istakao kako su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovaranjem valutne klauzule dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja i navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete, a rizik promjenjivosti tečaja da se odnosi na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF jer razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti kako u odnosu na CHF tako i u odnosu na druge valute.

12. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanost postojanja tužiteljeve tražbine, a što tuženik spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bio bi u potpunosti neosnovan.

13. Između stranaka je ostala sporna osnovanost tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredaba u pogledu promjene kamatne stope i valutne klauzule, prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi promjene kamatne stope, a obzirom da je tuženik tijekom postupka isticao da ukoliko bi sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli tada bi tužitelj bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnoga tečaja. Dakle, tuženik je predložio da ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 360,07 EUR, a to zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne novčane iznose, kako stoji u izreci presude.

14. Prigovor zastare tuženik je obrazložio tako da je smatrao da je zahtjev tužitelja za isplatu u zastari jer se treba primijeniti trogodišnji zastarni rok, a imajući u vidu plaćanja koja je korisnik kredita vršio po navodno uvećanim anuitetima.

15. U odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi ništetne kamatne stope tuženik je određeno istakao da je 14. lipnja 2019. nastupila zastara odnosno da je tužitelj mogao podnijeti tužbu do 13. lipnja 2019. radi utvrđenja ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope, a zbog čega je podnošenjem tužbe na dan 20. prosinca 2021. tužitelj izgubio pravo potraživati pretplaćene iznose po osnovi promjene kamatne stope.

16. Naime, odlučujući meritorno o osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva treba istaći da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/2012, vođen je postupak po tužbi Potrošača-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv banaka, te je presudom toga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 90/03) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

17. Pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule u CHF riješeno je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 43. Pž-6632/2017-101 od 14. lipnja 2018. kojom su odbijene žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koja glasi: Utvrđuje se da su I-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., II-tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., III-tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., V-tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo-Alpe-Adria Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., VI-tuženik OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i VII-tuženik Splitska banka d.d. (ranije Societe Generale – Splitska banka d.d.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je u ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

18. Dakle, u ovoj građansko-pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 2. stavak 2. Ugovora o kreditu broj: 624/05 od 2. studenog 2005. koji su sklopili kreditor Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473 i tužitelj VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF te i u dijelu rečenog Ugovora da su ništetne odredbe članka 2. stavak 1. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama o kamatama i naknadama kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50 % godišnje, kao i što je sporan restitucijski zahtjev po osnovi promjene tečaja CHF.

19. U dokaznom postupku, radi utvrđenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 624/05, koji su zaključili kreditor Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473 i korisnik kredita VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], **.**.2025., a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Miroslava Bračuna, 4. studenog 2005., pribavljen je pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Mirne Tot Nužda, stalnog sudskog vještaka iz [adresa], a sukladno rješenju ovog suda, poslovni broj: P-294/2022-18 od 23. listopada 2024., zamolbenim putem su u Općinskom sudu u Slavonskom Brodu saslušani svjedok JO i tužitelj u svrhu dokazivanja, a ove dokaze je sud zaključno proveo na glavnoj raspravi od 15. travnja 2025. kada je, uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. ožujka 2025., kada je zamoljeni sud saslušao svjedoka JO i tužitelja u svrhu dokazivanja tj. pročitani su iskazi svjedoka JO i tužitelja u svrhu dokazivanja.

20. Budući da je tuženik odustao od saslušanja svjedoka ŠO, tada ovaj ranije predloženi svjedok nije saslušan.

21. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je utvrdio pravno-relevantne činjenice i zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje, osnovan u cijelosti, a kondemnatorni tužbeni zahtjev tj. restitucijski zahtjev osnovan je po osnovi razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio viši od početnog tečaja nego li je utvrđen u navedenom Ugovoru.

22. Prigovor zastare potraživanja po osnovi promjene kamatne stope je osnovan.

23. Prigovor tuženika da nije dozvoljena preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj građansko-pravnoj stvari nije osnovan jer je ispravno stajalište tužitelja da je sud trebao dopustiti preinaku tužbe jer je to svrhovito za konačno rješenje odnosa između stranaka.

Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka da bi se utvrdili opseg i visina određenog potraživanja, a što znači da bi tužitelj mogao točno postaviti tužbeni zahtjev u skladu s rezultatima vještačenja, ove okolnosti dozvoljavaju tužitelju da imajući u vidu protivljenje tuženika visini tužbenog zahtjeva da bi u slučaju nedopuštenja preinake na strani tužitelja doista mogla biti ugrožena pravno-zaštitna funkcija parničnog postupka i ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojim odredba članka 190. ZPP-a. Dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud na raspravi održanoj 15. travnja 2025. dozvolio preinaku tužbe u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), a kako to stoji u podnesku od 24. siječnja 2025.

24. No, zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela navedenog Ugovora u pogledu promjene kamatne stope preko 4,50 % je po ocjeni ovog suda osnovan. Istina, u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora Zakonom nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali sama činjenica ne čini tuženika zbog toga poštenim i savjesnim. Imajući u vidu da je tuženik kao kreditor jača ugovorna strana i da je imao sva znanja vezano uz razloge i način promjene kamatne stope, a s kojim znanjima tužitelja nije upoznao, na navedeni način je tužitelja doveo u nepovoljniji položaj u odnosu na svoj položaj i bez obzira na činjenicu da tuženik nije mogao znati kako će se mijenjati tržišni uvjeti, odnosno hoće li i kako promjene na tržištu utjecati na visinu kamatne stope. Zbog tih razloga sud zaključuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi niti oko njenog prihvaćanja odnosno ne prihvaćanja pa je sve to prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

25. Odmah valja istaći da je osnovan prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope zastarjelo jer je tužitelj tužbu podnio 20. prosinca 2021., a zastara potraživanja je nastupila 14. lipnja 2019. Ovo stoga što je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i to dana 13. lipnja 2014., kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj: Pž-7129/13-4 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu.

26. Međutim, prigovor zastare potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu nije osnovan jer je tužitelj tužbu podnio 20. prosinca 2021., a tužiteljevo potraživanje po osnovi stjecaja bez pravne osnove vezano uz valutnu klauzulu zastarjelo bi tek da je tužitelj podnio tužbu protekom petogodišnjeg roka, a koji se računa od 14. lipnja 2018., tj. nastupila bi zastara 14. lipnja 2023.

27. Naime, treba istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev- 2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/18 izrazio ravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u odluci od 1. ožujka 2022. je navedeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

28. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Mirna Tot Nužda dostavila je sudu pisani nalaz i mišljenje, a isto je utemeljila na ocjeni Ugovora o namjenskom kreditu broj: 624/05, na inicijalnom planu otplate kredita, pregledu prometa po partiji kredita/specifikacijama uplate i pregledu promjena kamatnih stopa po kreditu pa je utvrdila da su 2. studenog 2005. tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj: 624/05, da je prema Ugovoru iznos kredita 64.150,00 CHF, da se kredit koristi u protuvrijednosti valute CHF u hrvatskim kunama po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važeće na dan isplate kredita, da je isplata kredita bila 14. studenog 2005., da je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF na dan isplate kredita bio 4,791114, da je otplata kredita na rok od 30 godina i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja i da je redovna kamatna stopa bila 4,50 % godišnje, promjenjiva.

29. Na temelju ovako utvrđenih činjenica i uz primjenu pravila financijsko- knjigovodstvene struke, vještak je zaključila da je tužitelj više tuženiku kao kreditoru zbog promjene tečaja isplatio novčanih sredstava i to 76.191,61 HRK odnosno 10.112,36 EUR.

30. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak cijenila utjecaj promjene kamatnih stopa, utjecaj promjene tečaja, izvršila je rekapitulaciju i više i manje plaćenih iznosa zbog promjene kamatnih stopa i tečaja, a sve to što je više plaćeno zbog promjene kamatne stope, manje plaćeno zbog promjene kamatne stope, više plaćeno zbog promjene tečaja i manje plaćeno zbog promjene tečaja, prikazala je u tablicama sa pojedinačnim iznosima.

31. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik je istakao da ne prigovara samo matematičkom izračunu vještaka, ali da i dalje osporava osnov potraživanja tužitelja, kako je to istaknuto tijekom postupka te je i dalje zahtijevao da sud zbog činjenice da je vještak u svom izračunu dao izračun onih razlika koje su nastale u razdoblju kada se tužitelju primjenjivao tečaj koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita (negativne tečajne razlike) te i vještak utvrdio razliku od 360,07 EUR, a tuženik stavlja u prijeboj ovaj iznos, kako je pojedinačno utvrđen u podnesku od 30. siječnja 2025., prihvati prigovor radi prijeboja.

32. Svjedok JO je iskazala u zamoljenom sudu na ročištu od 27. ožujka 2025. da poznaje tužitelja od prije, da je tužitelja upozorila o valutnoj klauzuli kada je došao po informaciju o kreditu i to kao i svakog drugog klijenta kada dižu kredit u valuti koja nije vezana za gospodarstvo Hrvatske i valutu CHF. Svjedok je pretpostavio da je tužitelj mogao shvatiti posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF, a zbog toga što je tužitelju dala informaciju na takav način da bi on mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF.

33. Naprotiv, saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je istakao da su on i supruga odlučili kupiti kuću za stanovanje i to realiziranim kreditom. Najprije je otišao u Zagrebačku banku d.d. jer su oni imali najpovoljnije uvijete, kamata je iznosila 4,50 % i kada je došao u Zagrebačku banku d.d., svjedokinja JO, a koja je radila kao osobni bankar i on ju poznaje od ranije, predočila mu je da kredit može dići u CHF i u EUR, a obzirom da je imao plaću oko 4.500,00 HRK bilo mu je bitno da mu je rata prihvatljiva. Istakao je da u tom trenutku ništa nije znao o valutnoj klauzuli i da on i gđa. JO o tome nisu uopće razgovarali i na kraju je istakao kako su on i JO razgovarali o iznosima ako bi kredit bio realiziran u EUR ili u CHF, a ne u pojedinim odredbama Ugovora. Zaključno je tužitelj istakao da je potpisao prethodno već sastavljeni Ugovor i da nije imao mogućnost pročitati cijeli sadržaj Ugovora prije, a mogao je pročitati Ugovor kada je bio s osobnom bankaricom.

34. Imajući u vidu činjenicu da je na temelju izvršenog uvida u zaključeni Ugovor o namjenskom kreditu broj: 624/05 od 2. studenog 2005., sud utvrdio da je Ugovor namjenski i da je tužitelju odobren radi kupnje kuće za stanovanje, tada sud u smislu odredaba ZZP/03 i ZZP/07 zaključuje da je tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora bio potrošač., a kako to proizlazi iz odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03. Kako tuženik nije dokazao da bi tužitelj realizirani iznos kredita koristio za druge svrhe, osim za plaćanje kupoprodajne cijene za kupljenu kuću, znači da je s tuženikom tužitelj zaključio potrošački ugovor i u ovom sporu je tužitelj nastupio kao potrošač, a da je tome tako tužitelj je u svom iskazu spominjao i osobe EO i NO od kojih je zajedno sa svojom suprugom (u vrijeme Ugovora OO je imala osobno ime FO i bila je sudužnik), a koje je tužitelj morao nagovarati da se odreknu svoje nekretnine i da će sigurno dobiti isplatu kupoprodajne cijene uplatom od strane banke.

35. Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer na temelju utvrđenja iz iskaza svjedoka i tužitelja, sud jedino može zaključiti da tužitelj nije imao utjecaj svojom voljom mijenjati unaprijed pripremljeni Ugovor od strane tuženika kao kreditora. Dakle, iskaz svjedoka sud nije prihvatio jer je na temelju iskaza tužitelja sud utvrdio da je tuženik unaprijed pripremio sadržaj navedenog Ugovora o kreditu, a takvo postupanje tuženika se ne može ni u kojem slučaju smatrati pojedinačnim pregovaranjem s tužiteljem kao korisnikom kredita, prvenstveno o uvjetima kreditiranja. Dakle, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da bi kontakt tužitelja sa svjedokom JO kao službenikom banke bilo kada bio sadržajno preko razine formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog Ugovora i pratećih obrazaca, a takvo postupanje se ne može smatrati pregovaranjem. Proizlazi da je tuženik bez pregovaranja tuženik ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, a koja bi se potrošaču tj. tužitelju trebala jamčiti Zakonom. Ugovorne odredbe je sastavio tuženik pa je na tuženiku snošenje posljedica uključivo i onda kada se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao. Na ovaj način je sud omogućio tuženiku da u ovom pojedinačnom sporu dokaže da li su u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu ipak na drugi način službene osobe banke dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti eventualno svejedno pristao na sklapanje takvog Ugovora. Upravo je sud provjerio sve okolnosti koje imaju učinak u ovom parničnom predmetu, a vezano za poštenost (ništetnost) odredaba rečenog Ugovora o namjenskom kreditu i utvrdio da treba pokloniti vjeru iskazu tužitelja, a što znači utvrditi da tuženik nije tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi.

36. Zbog iznesenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a jer sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Kako je tuženik bio nepošteni stjecatelj tada je sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od svakog dana u mjesecu kada je tužitelj za korist tuženika uplatio više novčanih sredstava nego li je trebao pa sve do isplate, a sve sukladno odredaba članka 29. stavak 2. ZOO/05 (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima – NN 78/15, NN 114/22 i NN 115/23).

37. Zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta tj. negativnih razloga nije osnovan tj. nije osnovan prigovor prijeboja, kako je postavljen u podnesku, a sud ga je kao neosnovanog odbio, kao stoji u izreci presude. Treba istaći da manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajnih razlika CHF koja nije bila jasno predočena tužitelju i onda tuženik ne može imati koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanje manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelj nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Ipak, u odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošača jer su potrošači osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka pa se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja tj. nema osnove da bi sud prihvatio tj. nema osnove da bi sud prihvatio zahtijevane negativne razlike i stavio ih u odnos prijeboja, na način da se međusobna potraživanja stranaka najprije utvrde, a nakon toga prebiju.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer su stranke djelomično uspjele u parnici, a zbog činjenice da je tužitelj u tužbi zahtjevao iznos od 89.056,90 HRK što je bio iznos od 11.819,88 EUR, a sud mu je dopustio preinaku tužbe na iznos od 13.457,91 EUR, u ovom sporu je trebalo kvantitativno i kvalitativno cijeniti okolnosti vezane za uspjeh stranaka u sporu. Naime, tuženik se tijekom čitavog postupka protivi osnovi tužbenog zahtjeva, a sud je utvrdio da je tužitelj uspio s osnovom u 100 % iznosu, a s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva do dopuštene preinake sud je utvrdio da je tužitelj uspio sa 86 % od postavljenog zahtjeva, a poslije dopuštene preinake tužitelj je uspio sa 75 % od postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, stavljajući u odnos presuđeni iznos od 10.112,36 EUR sa zahtijevanim iznosom od 11.819,88 EUR (ranije 89.056,90 HRK) proizlazi da je tužitelj uspio sa 86 % po visini zahtjeva, a onda je tuženik uspio sa 14 % od postavljenog zahtijeva, a razlika je 72 %. Kada se ovom iznosu pribroji 100 % zbog prihvaćenog osnova tuženog zahtjeva dobije se da je tužitelj uspio do preinake tužbe sa 86 % i trebalo mu je priznati sve troškove koje je imao radi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – sada Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine 138/23, koja je u primjeni od 25. studenog 2023., dalje u tekstu: Tarifa) a u kojoj je propisano (Tbr. 52.) da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade odnosno da primjenjuje Tarifu koja je na snazi donošenja odluke o trošku postupka kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane. Prema Tbr. 7. Tarife proizlazi da su prema vrijednosti predmeta spora određeni bodovi na koje ima pravo opunomoćenik – odvjetnik i kako je vrijednost 1 boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 EUR tada je sud za sastav tužbe tužitelju priznao 100,00 EUR jer je vrijednost predmeta spora do preinake bila u tarifnom razredu do 13.272,00 EUR. Za nazočnost pripremnom ročištu na dan 28. rujna 2022. koje je odgođeno sud je opunomoćeniku tužitelja priznao nagradu u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. točka 2. ) jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Na pripremnom ročištu od 4. lipnja 2024. stranke su putem opunomoćenika iznosile činjenice iz tužbe i odgovora na tužbu pa je sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife opunomoćeniku priznata nagrada u iznosu od 100 bodova. Kako je 1 bod u vrijednosti od 2,00 EUR tada je na osnovicu od 500,00 EUR opunomoćeniku priznat PDV po stopi od 25 % ili 125,00 EUR, tako da je trošak priznatog zastupanja do preinake tužbe utvrđen iznosom od 625,00 EUR. Ovom iznosu pribrojen je iznos plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 82,33 EUR pa je do preinake tužbe priznati trošak tužitelju ukupno 707,33 EUR, a 86 % od ovog iznosa je 608,30 EUR.

39. Nakon dozvoljene preinake tužbe opunomoćenik tužitelja je za tužitelja sastavio podnesak 24. siječnja 2025. u kojem je sukladno nalazu vještaka uredio tužbeni zahtjev pa je zbog restitucijskog zahtjeva na iznos od 13.457,91 EUR opunomoćeniku valjalo priznati nagradu za sastav ovog podneska u iznosu od 250 bodova ili 500,00 EUR. Tužitelj se putem opunomoćenika očitovao i na iskaze saslušanog svjedoka i tužitelja koji su zamolbenim putem saslušani 27. ožujka 2025. i kako je sud utvrdio da je zamolbeno ročište dovršeno u 11:50 sati, a tužitelj je podnesak elektronski poslao u 13:19 sati te se i očitovao o prigovorima tuženika, tada mu i za ovaj podnesak pripada 250 bodova ili 500,00 EUR. Za podnesak od 2. travnja 2025. opunomoćeniku pripada nagrada u iznosu od 250 bodova ili 500,00 EUR kao i za nazočnost raspravama od 27. ožujka 2025. i 2. travnja 2025., sukladno Tbr. 9. točka 1. rečene Tarife.

40. Dakle, nakon preinake tužbe ukupan trošak zastupanja sud utvrđuje iznosom od 3.125,00 EUR jer je na osnovicu od 2.500,00 EUR, PDV utvrđen iznosom od 625,00 EUR. Budući da je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio 100 %, a s visinom 75 % tada treba zaključiti da je tužitelj uspio sa 87,50 %, a tuženik je uspio sa 12,50 % i onda sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a je u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev uspjeh tužitelja 75 %. 75 % od 3.125,00 EUR je 2.343,75 EUR i kada se ovom iznosu pribroji iznos od 608,30 EUR dobije se iznos od 2.952,05 EUR. Ovom iznosu je pribrojen i trošak po osnovi vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, a koji sud nije umanjivao, jer je bio nužan trošak, pa je ukupno utvrđen iznos troška za korist tužitelja u iznosu od 3.352,05 EUR. Ovaj novčani iznos po osnovi troška parničnog postupka sud je tužitelju dosudio sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate, a sukladno odredbi 151. stavak 3. ZPP-a. Kako je tužitelj zahtijevao ukupno 8.439,66 EUR, a sud mu je priznao 3.352,05 EUR, s viškom zahtijevanog troška od 5.087,61 EUR valjalo je tužitelja odbiti jer je zahtjev neosnovan, a pri tome i istaći da ostali zahtijevani troškovi nisu osnovani jer poslana opomena tuženiku prije podnošenja tužbe nije bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe po pravilima parničnog postupka. Također, nije tužitelju priznat u trošak iznos od 100,00 EUR po osnovi poslane obavijesti niti za pribavu dokumentacije te niti trošak od 100,00 EUR za konferenciju sa strankom jer ovaj zahtjev tužitelja nema podloge u pisanim dokazima o kojima bi sud mogao kvalitetno odlučiti.

41. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 9. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Petar Krnić, Mažuranićeva 11, [adresa] Slavonski Brod

2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Lopašićeva 6, [adresa] Zagreb