REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-11/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po opunomoćenicima iz OD Metelko, Knežević i Partneri d.o.o., Lopašićeva 6, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 3.951,35 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika UM, odvjetničkog vježbenika u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209994095, koji je tužitelj FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklopio sa tuženikom, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 27.06.2007 godine, koje glase:

„ Članak 1. -Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u iznosu od kunske protuvrijednosti od 17.380,28 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banka na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim ugovorom. "

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.023,30 EUR (tritisućedvadesettrieuratridesetcenti), a na ime stečenog bez osnove i to:

-za iznos od 1,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 08. 2007. do isplate,

-za iznos od 0,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05. 09. 2007. do isplate,

-za iznos od 1,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 11. 2007. do isplate,

-za iznos od 2,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. 01. 2008. do isplate,

-za iznos od 3,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08. 02. 2008. do isplate,

-za iznos od 6,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 03. 2008. do isplate,

-za iznos od 5,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04. 04. 2008. do isplate,

-za iznos od 2,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03. 05. 2008. do isplate,

-za iznos od 1,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07. 06. 2008. do isplate,

-za iznos od 1,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 07. 2008. do isplate,

-za iznos od 0,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01. 08. 2008. do isplate,

-za iznos od 1,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02. 09. 2008. do isplate,

-za iznos od 9,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11. 10. 2008. do isplate,

-za iznos od 11,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 11. 2008. do isplate,

-za iznos od 5,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 12. 2008. do isplate,

-za iznos od 15,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 01. 2009. do isplate,

-za iznos od 18,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16. 02. 2009. do isplate,

-za iznos od 19,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 03. 2009. do isplate,

-za iznos od 14,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 04. 2009. do isplate,

-za iznos od 15,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16. 05. 2009. do isplate,

-za iznos od 13,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 06. 2009. do isplate,

-za iznos od 13,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 07. 2009. do isplate,

-za iznos od 12,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10. 08. 2009. do isplate,

-za iznos od 13,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 09. 2009. do isplate,

-za iznos od 12,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 10. 2009. do isplate,

-za iznos od 13,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 11. 2009. do isplate,

-za iznos od 13,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 12. 2009. do isplate,

-za iznos od 16,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 01. 2010. do isplate,

-za iznos od 18,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 02. 2010. do isplate,

-za iznos od 18,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 03. 2010. do isplate,

-za iznos od 20,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 04. 2010. do isplate,

-za iznos od 24,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17. 05. 2010. do isplate,

-za iznos od 26,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 06. 2010. do isplate,

-za iznos od 32,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 07. 2010. do isplate,

-za iznos od 30,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16. 08. 2010. do isplate,

-za iznos od 39,39 EUR sa z.z kamatom počevši od 14. 09. 2010. do isplate,

-za iznos od 34,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 10. 2010. do isplate,

-za iznos od 36,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 11. 2010. do isplate,

-za iznos od 42,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 12. 2010. do isplate,

-za iznos od 45,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 01. 2011. do isplate,

-za iznos od 40,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 02. 2011. do isplate,

-za iznos od 42,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 03. 2011. do isplate,

-za iznos od 40,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 04. 2011. do isplate,

-za iznos od 46,45 EUR sa z.z kamatom počevši od 16. 05. 2011. do isplate,

-za iznos od 55,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 06. 2011. do isplate,

-za iznos od 65,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 07. 2011. do isplate,

-za iznos od 76,68 EUR sa z.z kamatom počevši od 13. 08. 2011. do isplate,

-za iznos od 59,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 09. 2011. do isplate,

-za iznos od 53,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10. 2011. do isplate,

-za iznos od 54,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 12. 2011. do isplate,

-za iznos od 59,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 01. 2012. do isplate,

-za iznos od 61,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 02. 2012. do isplate,

-za iznos od 60,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 03. 2012. do isplate,

-za iznos od 58,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 04. 2012. do isplate,

-za iznos od 59,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 05. 2012. do isplate,

-za iznos od 61,35 EUR sa z.z kamatom počevši od 14. 06. 2012. do isplate,

-za iznos od 59,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 07. 2012. do isplate,

-za iznos od 59,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 08. 2012. do isplate,

-za iznos od 56,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 09. 2012. do isplate,

-za iznos od 58,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 10. 2013. do isplate,

-za iznos od 60,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 11. 2012. do isplate,

-za iznos od 59,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 12. 2012. do isplate,

-za iznos od 59,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 01. 2013. do isplate,

-za iznos od 56,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 02. 2013. do isplate,

-za iznos od 56,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 03. 2013. do isplate,

-za iznos od 59,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 04. 2013. do isplate,

-za iznos od 54,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 05. 2013. do isplate,

-za iznos od 54,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15. 06. 2013. do isplate,

-za iznos od 54,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 07. 2013. do isplate,

-za iznos od 54,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19. 08. 2013. do isplate,

-za iznos od 56,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 09. 2013. do isplate,

-za iznos od 57,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 10. 2013. do isplate,

-za iznos od 57,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 11. 2013. do isplate,

-za iznos od 60,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 12. 2013. do isplate,

-za iznos od 57,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09. 01. 2014. do isplate,

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14. 02. 2014. do isplate,

-za iznos od 61,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13. 03. 2014. do isplate,

-za iznos od 60,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09. 04. 2014. do isplate,

-za iznos od 58,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16. 05. 2014. do isplate,

-za iznos od 59,39 EUR sa z.z kamatom počevši od 14. 06. 2015. do isplate,

-za iznos od 60,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12. 07. 2014. do isplate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila na zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2022., sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023., pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužitelju CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.493,03 eura (tisćučetristodevedesettrieuratricenta) sa zateznom kamatom počev od 9. svibnja 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 823,12 eura (osamstodvadesettrieuradvanaestcenti) sa zateznom kamatom od 9. svibnja 2025. pa do isplate, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], je po opunomoćeniku utužio tuženika Zagrebačku banku d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), navodeći u tužbi da je tužitelj je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj: 3209994095, od 27. lipnja 2007., a predmetni Ugovor da je tužitelj zaključio te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a bez da se sa istima zaista upoznao i razumio. Uostalom, tvrdi tužitelj, tuženik, niti na jedan način, nije tužitelja upoznao sa svojim općim aktima kao posljedicama, tj. obavezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Naime, tuženik je na ovakav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, zaključivši sa istim predmetni ugovor o kreditu, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način, da je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnicu švicarski franak, a da prije zaključenja, te u vrijeme zaključenja tog ugovora, tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik, kao i druge banke u RH, postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o Zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to člancima 81., 82., i 90, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., te je također postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/08., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedeno je potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03.09.2019. godine, posl. broj Rev 2221/2018-11-, gdje je nesporno zaključeno, da su banke, a tako i sam tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se om tome nije pojedinačno pregovaralo. Obzirom na gore navedeno, to je nesporno, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika ništetne, a sve temeljem gore navedenih presuda. U tom smislu, nesporno je da su tužitelj i tuženik predmetni Ugovor sklopili u spornom razdoblju od 01.04.2004 godine do 31.12.2008 godine, obzirom je isti sklopljen 27. lipnja 2007., a potvrđen kod javnog bilježnika 28. lipnja 2007., tužitelj ocjenjuje da sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 2245/17-2, na individualne restitucijske zahtjeve primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, te se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Naime, takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u glavi 1. i 2. Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni Ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Također je u glavi 2. t. 2.1. vezano za kamatnu stopu u Ugovoru utvrđeno, da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku, po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a , stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, nego je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Zbog navedenog, jasno je da je gore navedene odredbe Ugovora o kreditu, pod gore navedenim točkama - ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke. Takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, tužitelj je oštećen za najmanje 29.771,48 HRK, u vrijeme podnošenja tužbe na dan 10. siječnja 2022. pa kako je tuženik svojim nezakonitim radnjama prouzročio štetu tužitelju upravo u tom iznosu tužitelj je predložio sudu da presudom utvrdi ništetnost odredbi Ugovora o kreditu u dijelu podešavanja kamatne stope i da utvrdi ništetnost dijela ugovornih odredbi vezano za utvrđenje da je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita od 17.380,28 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita i da se korisnik obvezuje iznos od 17,380,28 CHF isplatiti tako da ovaj iznos vraća uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen rečenim Ugovorom.

2. Naknadno, na pripremnom ročištu održanom 15. rujna 2022. tužitelj je putem opunomoćenika izjavio da povlači dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o načinu podešavanja kamatne stope tj. da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatu.

3. Tuženik se u odnosu na povlačenje tužbe u dijelu u kojem je tužitelj zahtjevao utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu suglasio s povlačenjem, zahtjevao je trošak zbog povučenog dijela tužbe, a u odnosu na novčani dio zahtjeva, u dijelu u kojem je tužitelj po osnovi navodne ništetnosti ugovornih odredbi vezano za podešavanje kamatne stope, tuženik se protivio povlačenju tužbe i predložio sudu da u tom djelu donese meritornu odluku.

4. Inače, u pisanom odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare iz razloga što je potraživanje tužitelja po osnovi zahtijevanih novčanih iznosa zbog promjene kamatne stope i tečajnih razlika u zastari, a također je isticao da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, a slijedom čega je predložio da tužitelj dokaže svoj status potrošača te predloži u tom pravcu dokaze. Tuženik je istakao da je odredba o valutnoj klauzuli u navedenom ugovoru isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima i stoga je i isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. Što se tiče informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora tuženik je isticao kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, uz napomenu da je tuženik tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik je isticao kako iz ugovora o kreditu sud može utvrditi da je jasno i nedvojbeno navedeno da će povrat obveze iz ugovora biti obračunat po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojem je i korisnik kredita primio sredstva) te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje, tužitelju su kao korisniku kredita prilikom potvrđivanja ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je to potvrdio svojim potpisom i onda je jasno da je tužitelj imao dovoljno informacija temeljem kojih bi mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a vezano za zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik je isticao da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe Ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što tuženik spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan zbog toga što kada se sukladno odredbi članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) vraća ono što je stečeno bez osnove tada se zajedno sa onim što se vraća treba isplatiti i zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva, a kako tuženik nije nepošteni stjecatelj tada tužitelj nema pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana plaćanja već od dana podnošenja tužbe. Tuženik je predložio da sud odbaci tužbu, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

5. Zaključno je tuženik istakao kako su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovaranjem valutne klauzule dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja i navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete, a rizik promjenjivosti tečaja da se odnosi na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF jer razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti kako u odnosu na CHF tako i u odnosu na druge valute.

6. Između stranaka je ostala sporna osnovanost tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredaba u pogledu valutne klauzule, prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev, a obzirom da je tuženik tijekom postupka isticao da ukoliko bi sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli tada bi tužitelj bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnoga tečaja.

7. Prigovor zastare tuženik je obrazložio tako da je smatrao da je zahtjev tužitelja za isplatu u zastari jer se treba primijeniti trogodišnji zastarni rok, a imajući u vidu plaćanja koja je korisnik kredita vršio po navodno uvećanim anuitetima.

8. Naime, odlučujući meritorno o osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva treba istaći da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/2012, vođen je postupak po tužbi Potrošača-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv banaka, te je presudom toga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 90/03) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

9. Pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule u CHF riješeno je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 43. Pž-6632/2017-101 od 14. lipnja 2018. kojom su odbijene žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koja glasi: Utvrđuje se da su I-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., II-tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., III-tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., V-tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo-Alpe-Adria Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., VI-tuženik OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i VII-tuženik Splitska banka d.d. (ranije Societe Generale – Splitska banka d.d.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je u ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

10. Dakle, u ovoj građansko-pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj: 3209994095, od 27. lipnja 2007. koji su sklopili kreditor Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473 i tužitelj FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF, 17.380,28 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, da je tužitelj kao korisnik kredita u obvezi kredit vraćati uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, a da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 3.023,30 EUR po osnovi stečenom bez pravne osnove, a na način da je tuženik ovaj novčani iznos dužan isplatiti sa zateznim kamatama na pojedinačne novčane iznose, od dospijeća pa sve do isplate, a kako je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev, nakon provedenog vještačenja u podnesku od 22. ožujka 2025. (stranice 203 – 204 spisa).

11. U dokaznom postupku, radi utvrđenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 3209994095, za kupnju motornog vozila, koji su zaključili kreditor Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473 i korisnik kredita FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], **.**.2007., a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ante Brekala, 28. lipnja 2007., pod brojem OV-1283/07, pribavljen je pisani nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka Borisa Belunjaka, stalnog sudskog vještaka iz [adresa], a sukladno rješenju ovog suda, poslovni broj: P-11/2022-22 od 3. ožujka 2025., a što znači da je ove dokaze sud izveo na glavnoj raspravi od 15. travnja 2025., kada je i saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj FM.

12. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je utvrdio pravno-relevantne činjenice i zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje da su ništetne odredbe rečenog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, a koji se odnose na utvrđenje da se korisniku kredita odobrava kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.380,28 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita i da se tužitelj obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, osnovan u cijelosti, a kondemnatorni tužbeni zahtjev tj. restitucijski zahtjev osnovan je po osnovi razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio viši od početnog tečaja nego li je utvrđen u navedenom Ugovoru, a to u iznosu od ukupno 3.023,30 EUR.

13. Međutim, prigovor zastare potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu nije osnovan jer je tužitelj tužbu podnio 10. siječnja 2022., a tužiteljevo potraživanje po osnovi stjecaja bez pravne osnove vezano uz valutnu klauzulu zastarjelo bi tek da je tužitelj podnio tužbu protekom petogodišnjeg roka, a koji se računa od 14. lipnja 2018., tj. nastupila bi zastara 14. lipnja 2023.

14. Naime, treba istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev- 2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/18 izrazio ravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u odluci od 1. ožujka 2022. je navedeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

15. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Boris Belunjak dostavio je sudu pisani nalaz i mišljenje, a isto je utemeljio na pisanoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu te uz iznošenje potrebnih izračuna i obrazloženje metodologije i načine vještačenja, a to tako da je utvrdio kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili navedeni Ugovor 27. lipnja 2007. i to za kupnju motornog vozila, da je šifra namjene kredita bila U11, da je partija bila broj: 7103711409, da je kredit odobren u iznosu od 17.380,28 CHF, na rok otplate od 7 godina uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju HNB-a za CHF, za kune na dan isplate kredita, a za otplatu kredita uz valutnu klauzulu na dan neplaćanja i mogućih obračuna. Vještak je utvrdio da je početni mjesečni anuitet iznosio 247,30 CHF, a naknadno da su se povećavale redovne kamatne stope i anuiteti od strane tuženika u CHF te dodatno i u kunama uz primjenu srednjeg tečaja HNB-a za CHF za kune na dan neplaćanja anuiteta po kreditu. Stvarno zadužena i plasirana glavnica iznosila je 17.364,43 CHF što je uz srednji tečaj HNB-a za CHF za kune na dan isplate 29. lipnja 2007. iznosilo 76.691,67 HRK, a jer je 1 CHF = 4,4165950 HRK. Primijenjeni početni anuitet izračunat od tuženika na stvarno isplaćenu glavnicu kredita zaduživan je za prva tri anuiteta na iznos od 247,07 CHF, a prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi i kako je to vidljivo iz dokumenta "Prometi po kreditu – specifikacija uplata" vještak je naglasio da dokument isplate kredita nije priložen u sudskom spisu ali da su svi podaci o isplati kredita jasno vidljivi iz navedenog dokumenta tuženika. Kredit je redovito otplaćen 30. rujna 2015. i vještak je na temelju metodologije izračuna razlika i izračuna, a koji je postavljen u tablični izračun prema početno ugovorenim uvjetima i stvarno primijenjenim uvjetima utvrdio razlike anuiteta i redovne kamate u CHF i kunama. U tablici broj 1 je utvrdio pregled primijenjenih redovnih kamatnih stopa tijekom otplate kredita u CHF, u tablici broj 2 je utvrdio pregled razlike plaćenih anuiteta prema stvarno plaćenim anuitetima u kunama po primijenjenim redovitim kamatnim stopama i srednjem tečaju HNB-a za 1 CHF za kune na dan plaćanja u odnosu na početno ugovoreni anuitet u CHF, preračunat u kune, prema srednjem tečaju HNB-a, za 1 CHF za kune na dan isplate kredita uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20 %. Dok je u tablici broj 3 utvrdio pregled razlika po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupnih razlika i više i manje plaćenog zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB-a za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu za ukupno razdoblje otplate kredita uz isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuiteta preračunatih iz CHF u kune, zbog povećanja redovnih kamatnih stopa.

16. Zaključno je mišljenje vještaka da kada se diferenciraju samo više plaćene razlike anuiteta (pretplaćeni iznosi) zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB-a za 1 CHF za kune, kada je tečaj u otplati kredita bio veći u odnosu na tečaj na dan isplate kredita tada proizlazi da izračunati iznosi samo više plaćenog iznose 22.779,06 HRK ili preračunato tečajem konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, zbog primjene eura kao nacionalne valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 3.023,30 EUR, a izračunate u vrijednosti je vještak posebno izdvojio u kunama u koloni 10 tablice 3 za novčane vrijednosti u kunama, po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupno, a u koloni 13 tablice 3 za novčane vrijednosti u valuti – euro.

17. Nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovorili ni tužitelj ni tuženik pa sud nije neposredno odredio saslušanje vještaka radi eventualnih obrazloženja pisanog nalaza i mišljenja.

18. Međutim, tuženik je i dalje smatrao da, ako sud nađe da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan da je onda dužan uzeti u obzir i iznose odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, a pri tome se pozvao na odredbu članka 323 ZOO/05 koji propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka ugovorna strana treba vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je isti stručno iznesen i obrazložen, a vještak je uz svoja stručna obrazloženja u tabličnim prikazima utvrdio sve ono što je bilo bitno za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tj. utvrdio je razlike plaćeno zbog valutnog utjecaja primjene tečaja CHF za kune uz isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuiteta koja proizlazi iz povećanja redovne kamatne stope tako da je u tablici broj 3, koloni broj 12 bilo moguće utvrditi koje novčane iznose je tužitelj pretplatio zbog primjene tečaja za CHF za kune i to u valuti – euro.

20. Na prijedlog tuženika sud je na glavnoj raspravi saslušao tužitelja CM, koji je iskazao da su on i supruga 2007. odlučili kupiti novi automobil, marke "Renault", da su otišli u AC Vidaković, a koji se nalazi sa sjedištem preko puta Opće županijske bolnice Požega i da mu je tamo službena osoba AC Vidaković priopćila kako taj Centar posluje sa Zagrebačkom bankom d.d. i da se ode interesirati za kredit koji bi mu banka eventualno odobrila za kupnju novog vozila. Tužitelj je istakao da je tako i postupio i da nakon što je pribavio svu potrebnu dokumentaciju kredit mu je banka odobrila, ali se ne sjeća da mu je službena osoba u banci priopćila da će u Ugovoru o kreditu za kupnju vozila biti utvrđeno da mu se odobrava kredit u protuvrijednosti CHF. Naglasio je da mu je službena osoba banke priopćila kako u Ugovoru stoji valuta CHF zato što je opće poznato da je to stabilna valuta. Na dalje je tužitelj isticao kako je bio uznemiren, sekirao se jer nije računao na povećanje te rate u značajnom iznosu. Na poseban upit je odgovorio da mu je službena osoba banke rekla da je kredit vezan uz valutu CHF, ali on kao poslovni tehničar nije mogao znati niti je razmišljao što to znači. Naglasio je da je mislio kako će njegova rata kredita biti uvijek ista jer je valuta CHF stabilna valuta. Nakon što mu javni bilježnik nije ništa obrazlagao on je samo potpisao unaprijed pripremljeni Ugovor i nije mogao shvatiti sve odredbe Ugovora. Znao je samo kolika je kamata.

21. Imajući u vidu činjenicu da je na temelju izvršenog uvida u zaključeni Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 27. lipnja 2007. sud utvrdio da je Ugovor namjenski i da je tužitelju odobren radi kupnje osobnog automobila, tada sud u smislu

odredaba ZZP/03 i ZZP/07 zaključuje da je tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora bio potrošač., a kako to proizlazi iz odredbe članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03. Kako tuženik nije dokazao da bi tužitelj realizirani iznos kredita koristio za druge svrhe, osim za kupovinu novog automobila, znači da je s tuženikom tužitelj zaključio potrošački ugovor i u ovom sporu je tužitelj nastupio kao potrošač.

22. Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer na temelju utvrđenja iz iskaza tužitelja, sud jedino može zaključiti da tužitelj nije imao utjecaj svojom voljom mijenjati unaprijed pripremljeni Ugovor od strane tuženika kao kreditora. Dakle, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da bi kontakt tužitelja sa službenom osobom banke, bilo kada bio sadržajno preko razine formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog Ugovora i pratećih obrazaca, a takvo postupanje se ne može smatrati pregovaranjem. Proizlazi da je tuženik bez pregovaranja tuženik ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, a koja bi se potrošaču tj. tužitelju trebala jamčiti Zakonom. Ugovorne odredbe je sastavio tuženik pa je na tuženiku snošenje posljedica uključivo i onda kada se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao.

Na ovaj način je sud omogućio tuženiku da u ovom pojedinačnom sporu dokaže da li su u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu ipak na drugi način službene osobe banke dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti eventualno svejedno pristao na sklapanje takvog Ugovora. Upravo je sud provjerio sve okolnosti koje imaju učinak u ovom parničnom predmetu, a vezano za poštenost (ništetnost) odredaba rečenog Ugovora o namjenskom kreditu i utvrdio da treba pokloniti vjeru iskazu tužitelja, a što znači utvrditi da tuženik nije tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi.

23. Zbog iznesenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a jer sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Kako je tuženik bio nepošteni stjecatelj tada je sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od svakog dana u mjesecu kada je tužitelj za korist tuženika uplatio više novčanih sredstava nego li je trebao pa sve do isplate, a sve sukladno odredaba članka 29. stavak 2. ZOO/05 (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima – NN 78/15, NN 114/22 i NN 115/23).

24. Zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta tj. negativnih razloga nije osnovan. Treba istaći da manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajnih razlika CHF koja nije bila jasno predočena tužitelju i onda tuženik ne može imati koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanje manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelj nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Ipak, u odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošača jer su potrošači osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, a ne i potrošačima.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer su stranke djelomično uspjele u parnici, a zbog činjenice da je tužitelj u tužbi zahtjevao iznos od 29.771,48 HRK što je bio iznos od 3.951,35 EUR, u ovom sporu je trebalo kvantitativno i kvalitativno cijeniti okolnosti vezane za uspjeh stranaka u sporu. Naime, tuženik se tijekom čitavog postupka protivi osnovi tužbenog zahtjeva, a sud je utvrdio da je tužitelj uspio s osnovom u 100 % iznosu, a s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva do sniženog tužbenog zahtjeva sa iznosa od

3.951,35 EUR na 3.023,30 EUR,

sud je utvrdio da je tužitelj uspio sa 77 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, a jer osnov od 100 % i iznos od 77 % daju 177 i kada se ovaj broj podijeli sa 2 dobije se da je uspjeh tužitelja 88,50 %, a onda je uspjeh tuženika 11,50 %. 88,50 - 11,50 daje iznos od 77, pa je to postotak u kojem je sud priznao tužitelju sve one troškove koje je imao radi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – sada Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine 138/23, koja je u primjeni od 25. studenog 2023., dalje u tekstu: Tarifa) a u kojoj je propisano (Tbr. 52.) da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade odnosno da primjenjuje Tarifu koja je na snazi donošenja odluke o trošku postupka kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane. Prema Tbr. 7. Tarife proizlazi da su prema vrijednosti predmeta spora određeni bodovi na koje ima pravo opunomoćenik

– odvjetnik i kako je vrijednost 1 boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 EUR tada je sud za sastav tužbe tužitelju priznao 200,00 EUR jer je vrijednost predmeta spora utvrđena u istom razredu, a prema vrijednosti od 1.327,01 do 13,272,00 EUR, za nazočnost pripremnom ročištu od 15. rujna 2022. tužitelju je priznato 50 % ili 100,00 EUR, za nazočnost pripremnom ročištu od 22. prosinca 2022. priznata mu je nagrada od 200,00 EUR jer je na tom ročištu zaključen prethodni postupak. Za nazočnost raspravi od 15. travnja 2025. odvjetniku je priznata nagrada u iznosu od 200,00 EUR te i za nazočnost ročištu za donošenje i objavu presude priznato mu je 100,00 EUR, a sve sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife i Tbr. 9. točka 1. i točka 3. Tarife. Za nazočnost pripremnom ročištu od 15. rujna 2022. opunomoćeniku je priznata nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 EUR jer je na tom ročištu tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, pa se smatra da se samo procesno raspravljalo. Podnesci od 21. veljače 2022. i od 22. ožujka 2025. bili su obrazloženi podnesci pa je sud za iste temeljem Tbr. 8. točka 1. priznao opunomoćeniku nagradu u iznosu od 200,00 EUR, a za podnesak od 14. prosinca 2024. priznata mu je nagrada u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o ostalom podnesku (Tbr. 8. točka 4. Tarife), a što znači da je ukupna nagrada odvjetnika utvrđena iznosom od 1.250,00 EUR. PDV na ovaj iznos je 312,50 EUR pa je ukupan trošak zastupanja 1.562,50 EUR, a kada se ovom iznosu pribroji plaćena pristojba na tužbu u iznosu od 42,98 EUR, dobije se iznos od 1.605,48 EUR. 77 % od ovog iznosa je 1.236,22 EUR i kada se ovom iznosu pribroji trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, dobije se 1.568,03 EUR. No, kako je sud tuženiku za podnesak od 19. rujna 2022. priznao nagradu u iznosu od 37,50 bodova ili 75,00 EUR, a jer se s pravom suglasio i protivio dispoziciji tužitelja, ukupno je dosuđen trošak tužitelja u iznosu od 1.493,03 EUR i to sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate jer ju je tužitelj zahtjevao.

26. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 9. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega

2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Lopašićeva 6, [adresa] Zagreb