REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-1530/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika VEČERNJI LIST d.o.o., OIB: 92276133102, Oreškovićeva ulica 6H/1, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, na ročištu za objavu presude, 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 3.000,00 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 8. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo od dosuđenog iznosa do 12.000,00 eura (za iznos od 9.000,00 eura) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 411,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja (9. svibnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je ovom sudu 7. siječnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je na internet servisu za razmjenu video sadržaja „Youtube“ putem kanala pod nazivom „Večernji list“ tuženik je objavio videozapis pod naslovom: „Prijatelj BO:

Njegov brat Ć je imao probleme s drogom, to je svima poznato“, a koji videozapis je dostupan, u sadašnjoj verziji, putem URL poveznice: https://www.youtube.com/watch?v=db4bXAbje68&t=29s ( u daljenjem tekstu: Videozapis).

1.2. Tužitelj je dana 12. listopada 2023. saznao za predmetni videozapis, te se s obzirom na to da je predmetni videozapis sadržavao i osobne podatke tužitelja u vidu tužiteljevog prebivališta, datuma rođenja te imena njegovog oca, obratio Agenciji za zaštitu osobnih podataka sa zahtjevom za utvrđenje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, koja je donijela rješenje 27. studenog 2023. pod posl. br. klasa: UP/I-041- 02/23-05/13, urbroj: 57-04-02/03-23-1 kojim je utvrđeno da je obradom, odnosno objavom osobnih podataka tužitelja, u strukturi ime oca, adresa prebivališta te datum rođenja, a koji su objavljeni u videozapisu putem predmetne URL poveznice te i dalje javno dostupni od strane tuženika, došlo do povrede odredbi članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka te s tim u vezi članka 5. stavka 1. točke (c) Opće uredbe o zaštiti podataka; naloženo tuženiku brisanje osobnih podataka tužitelja u strukturi ime oca, adresa prebivališta te datum rođenja iz predmetnog videozapisa dostupnog na predmetnoj URL poveznici te uslijed utvrđene povrede prava na zaštitu osobnih podatak tuženiku izrečena službena opomena.

1.3. Predmetni Videozapis prvotno je sadržavao osobne podatke tužitelja u strukturi ime oca, adresa prebivališta te datum rođenja dok su iz sada dostupne verzije uklonjeni predmetni osobni podaci, ali je predmetni videozapis u preostalom dijelu i dalje dostupan na predmetnoj URL poveznici.

1.4. Tužitelj se dopisom od 5. siječnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za ispriku, uklanjanjem predmetnog videozapisa u cijelosti te naknadom neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 eura.

1.5. Tužitelj je bio pozvan od strane Županijskog suda u Splitu, u postupku poslovni broj: K-31/2022 na davanje iskaza međutim tužitelj nije dao tuženiku suglasnost za objavu podataka u svezi njegovog identiteta ili osobnih podataka te je isti javnosti od ranije nepoznata osoba; cjelokupni slučaj objave predmetnog videozapisa utjecao je negativno na duševnu ravnotežu kao i na zdravlje tužitelja, isti je trpio duševne boli čime je došlo do povrede njegovih prava osobnosti; objavljeni videozapis objektivno vrijeđa čast, ugled, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka tužitelja.

1.6. Tužitelj je znatno i intenzivno patio po saznanju za objavu predmetnog videozapisa, predmetni video zapis ima preko 26 tisuća jedinstvenih pregleda stoga je isti dakle pregledan od većeg broja nepoznatih ljudi te je isti i dalje dostupan za pregled, tužitelj se osjećao ustrašeno time što je predstavljen kao prijatelj BO, dakle nije znao što može očekivati a to i dalje ne zna, odnosno u strahu je od toga da ga netko verbalno ili fizički napadne bilo od strane prijatelja ili rodbine oštećenih ili nekih trećih osoba, poglavito s obzirom na to da su u prvotnoj verziji bili objavljeni i podaci o njegovom prebivalištu, te imenu oca i datumu rođenja, čime se isti može nedvojbeno identificirati; pored toga tužitelj smatra da je i neosnovano prikazan kao prijatelj BO odnosno isti je poznavao BO međutim iskaz tužitelja nije dao ništa relevantno za predmetni kazneni postupak jer isti nije bio očevidac nikakvih pravnorelevantnih događaja koji bi se odnosili na predmetni kazneni postupak koji se vodi(o) pred ŽS ST pod poslovnim brojem: K-31/2022 čime je jasno da nije bilo nikakvog opravdanja za objavu predmetnog videozapisa a poglavito ne za objavu osobnih podataka tužitelja u strukturi ime oca, adresa prebivališta te datum rođenja tužitelja. Tužitelj se smatra stigmatiziranim objavom predmetnog videozapisa, koji je i dalje dostupan za pregled neograničenom broju ljudi, te tužitelj ne zna tko je sve predmetni video do sada pregledao ili tko će ga tek u budućnosti pregledati, a što sve tužitelju nanosi znatnu neimovinsku (nematerijalnu) štetu.

1.7 Objavljivanjem predmetnog videozapisa, i to kako u verziji koja je bila dostupna prije uklanjanja osobnih podataka tužitelja u strukturi ime oca, adresa prebivališta te datum rođenja, tako i u sada dostupnoj verziji tuženik je kao nakladnik informacijama objavljenim u mediju prouzročio tužitelju neimovinsku štetu (povredu prava osobnosti) pa ju je stoga dužan tužitelju naknaditi, Stoga predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 12.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor nedopuštenosti, nepravovremenosti tužbe, kao i da tužba nije potpisana. Osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva. Ističe kako su informacije iznesene u spornom članku takve naravi da se povodom njih neposredno mogu primijeniti odredbe članka 21. stavak 4. Zakona o medijima, o čemu će tuženi predložiti dokaze.

3.1. U odnosu na prigovor tuženika da tužba nije potpisana, sud je rješenjem od 27. lipnja 2024. pozvao tužitelja da tužbu potpiše, a budući da tužitelj nije postupio po nalogu suda sud je donio rješenje pod posl. br. Pn-9/2024-5 od 12. srpnja 2024. kojim je tužba odbačena, a koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću pod posl. br. Gž-875/2024-2 od 10. listopada 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak, koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem.

3.2. U ponovljenom postupku sud je po uputi drugostupanjskog suda rješenjem od 18. listopada 2024. ponovno pozvao tužitelja da dopuni tužbu njenim potpisivanjem, što je tužitelj učinio podneskom od 27. listopada 2024., stoga se temeljem članka 109. stavak 3. ZPP-a smatra da je tužba podnesena onog dana kad je prvi put bila podnesena (7. siječnja 2024.).

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Videozapisa u trajanju od 4min39sek, pregled videozapisa u trajanju od 13sek, Rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-041-02/23-05/13, urbroj: 567-04-02/03-23-1 od 27. studenog 2023., Dopis tužitelja od 5. siječnja 2024., s potvrdom o primitku preporučene poštanske pošiljke, Ispis sa stranice Youtube kanala Večernji list od 7.1.2024.(svi dokazi priloženi uz tužbu) te saslušanjem tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene objavljivanjem videozapisa od strane tuženika kao nakladnika.

7. Među stankama je sporna dopuštenost i pravovremenost tužbe te osnova odgovornosti tuženika kao nakladnika i visina naknade štete.

8. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- tuženik je kao nakladnik na internet servisu za razmjenu video sadržaja „Youtube“ putem kanala pod nazivom „Večernji list“ u ožujku 2023. objavio videozapis pod naslovom: „Prijatelj BO: Njegov brat Ć je imao probleme s drogom, to je svima poznato“, što je sud utvrdio iz Ispisa sa stranice Youtube kanala Večernji list od 7.1.2024., u kojem ispisu je navedeno je video ima 26 tisuća pregleda, a da je objavljen prije 9 mjeseci)

- tuženik je u predmetnom videozapisu objavio osobne podatke tužitelja i to ime oca, adresa prebivališta i datum rođenja, zbog čega je od strane Agencije za zaštitu osobnih podataka rješenjem od 27. studenog 2024. utvrđena povreda odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka, naloženo brisanje osobnih podataka tužitelja s predmetnog videozapisa (što je tuženik učinio) te je tuženiku izrečena službena opomena

- tužitelj se 5. siječnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za uklanjanje videozapisa, ispriku i naknadu štete u iznosu od 12.000,00 eura, kojem zahtjevu tuženik nije odovoljio

- videozapis je još uvijek dostupan putem URL poveznice: https://www.youtube.com/watch?v=db4bXAbje68&t=29s

9. Odredbom članka 22. stavak 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., dalje: Zakon o medijima) propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Odredbom članka 23. Zakona o medijima propisano je da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

10. Sud je cijenio istinitim dio iskaza tužitelja o saznanju za videozapis 12. listopada 2023., iako je od objavljivanja (ožujak 2023.) proteklo više od pola godine, jer se neposredno nakon toga tužitelj za zaštitu svojih prava obratio Agenciji za zaštitu podataka, a potom i tuženiku. S obzirom se tužitelj prije podnošenja tužbe dopisom od 5. siječnja 2024. obratio tuženiku, a tužbu u ovom predmetu podnio 7. siječnja 2024., dakle, u roku od 3 mjeseca od saznanja, to su ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o predmetu spora.

11.1. Odredbama članka 21. Zakona o medijima propisane su pretpostavke odgovornosti za štetu nakladnika. Stavkom 1. članka 21. Zakona o medijima propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka definirana je šteta kao umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (st. 3.).

11.2. Odredbama stavka 4. članka 21. Zakona o medijima propisane su pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu koje je sukladno odredbi stavka 6. istog članka dužan dokazati tuženik.

12.1. Nije sporno da su u videozapisu naslova „Prijatelj Filipa BO: Njegov brat Ć je imao probleme s drogom, to je svima poznato“ bili objavljeni osobni podaci tužitelja i to ime oca, adresa prebivališta i datum rođenja tužitelja, da je time počinjena povreda odredbi članka 6. stavka 1. u svezi s odredbom članka 5. stavka 1. točke c) Opće odredbe o zaštiti podataka u svezi sa dužnosti smanjenja količine podataka, a nakon provedenog testa razmjernosti između prava na zaštitu osobnih podataka tužitelja i prava na slobodu informiranja javnosti temeljem javnog interesa utvrđeno je da objavljeni podaci nisu bili primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhu zbog koje su obrađeni (informiranje javnosti), kako je jasno i detaljno obrazloženo u rješenju Agencije za zaštitu podataka, koji osobni podaci su po nalogu Agencije uklonjeni iz spornog videozapisa.

12.2. Pregledom sada dostupne verzije videozapisa (bez osobnih podataka) utvrđeno je da je tužitelj iskazivao kao svjedok drugi put u kaznenom postupku koji se vodi protiv okrivljenika BO radi počinjenja tri kaznena djela ubojstva u stjecaju, a koji postupak je redovito praćen u medijima sa znatnim interesom javnosti te su i iskazi drugih svjedoka u tom postupku objavljivani na televiziji, internetskim portalima i na „Youtube“ kanalu. U tom iskazu tužitelj je naveo kako mu je okrivljenik BO govorio da je njegov brat Ć imao problema s drogom te da je to bilo poznato svima koji ga poznaju. Naveo je da se s okrivljenikom tjednima prije događaja nije viđao, a nije imao saznanja je li tko od žrtava okrivljeniku prijetio, ispravio je svoj raniji iskaz o površnom poznavanju jedne od žrtava te je naveo da se ne sjeća je li okrivljenik ikada bio napadnut od strane jedne od žrtava te je izjavio da nije bio očevidac napada neke od žrtava na okrivljenika BO.

13.1. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o medijima propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Stavkom 2. istog članka propisano je kako osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja

13.2. Članak 8. Zakona o medijima propisuje kako nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

13.3. Medijskim načelima i obvezama medija propisana je dužnost poštovanja prava na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka mediji ne smiju otkriti njihov identitet, kako propisuje odredba članka 16. stavak 2. Zakona o medijima.

14.1. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema stavku 2. istog članka, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.2. U slučaju povrede prava osobnosti, sukladno odredbi članka 1048. ZOO-a svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. U slučaju povrede prava osobnosti, oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (čl. 1099. ZOO-a).

14.3. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka ZOO-a).

15.1. Utvrđenom povredom zaštite osobnih podataka tužitelja koje su objavljene u predmetnom videozapisu došlo je i do povrede prava privatnosti osobnog i obiteljskog života tužitelja definirano kao pravo osobnosti što predstavlja neimovinsku štetu za koju je odgovoran tuženik. Tuženik je bio posve pasivan u ovom postupku te nije iznio činjenice niti predložio dokaze za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

15.2. Videozapis je još uvijek dostupan u skraćenoj verziji (bez osobnih podataka), tuženik ga nije uklonio na zahtjev tužitelja, ali ni tužitelj nije tražio da uklanjanje videozapisa naredi sud, što je mogao sukladno odredbi članka 1048. ZOO-a, zbog čega sud u ovom postupku nije vršio test razmjernosti između zaštite privatnosti i prava na slobodu informiranja javnosti u odnosu na preostali sadržaj videozapisa.

16.1. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud se vodio prije svega činjenicom da je videozapis s osobnim podacima tužitelja bio dostupan na „Youtube“ kanalu više od osam mjeseci te da ga pregledalo više od 26 tisuća nepoznatih osoba. Sama ta činjenica čini razumnim i opravdanim strah tužitelja od mogućih verbalnih i fizičkih napada prijatelja, rodbine žrtava kaznenog djela ili nekih trećih osoba, koji su bili intenzivniji prilikom saznanja za objavu videozapisa i tijekom suđenja praćenog u medijima. Tužitelj živi u [adresa] u kojem se dogodilo trostruko ubojstvo te izbjegava mjesta na kojima se okupljaju prijatelji žrtava kaznenog djela. Činjenicu da je uistinu zaprimio prijetnju tužitelj nije dokazao.

16.2. Svjedoci u kaznenom postupku općenito su izloženi su prijetnjama, psihičkom i fizičkom zastrašivanju, neovisno o tome je li njihov iskaz nužan za osudu počinitelja, pa kako se u konkretnom slučaju radi o teškom kaznenom djelu ubojstva u stjecaju, za koju je počinitelj nepravomoćnom presudom osuđen na četrdeset godina zatvora, jasno je da tužitelju i njegovoj obitelji „muka“ od slučaja BO, kako je naveo u svom iskazu te da osjeća anksioznost i želi da se sve ovo završi.

16.3. Zbog takvog položaja svjedoka u kaznenom postupku mediji moraju biti posebno oprezni prilikom objavljivanja informacija, osobnih podataka pa čak i fotografija svjedoka kaznenih djela, te objavljivati isključivo ono što je apsolutno nužno za pravodobno i potpuno izvještavanje javnosti, odnosno zaokruživanja medijske priče. U konkretnom slučaju objavljivanje osobnih podataka tuženika nije bilo nužno, što je utvrđeno rješenjem Agencije za zaštitu podataka, a koje obrazloženje u potpunosti prihvaća ovaj sud.

16.4. Pored povrede prava na privatnost tužitelja, s posljedicama duševne boli i straha, koji još uvijek traju, sud nije našao da su tužitelju povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo niti da je objavljivanje videozapisa imalo negativne posljedice u drugim sferama društvenog života tužitelja (zaposlenje, rad, druge aktivnosti), a sam tužitelj je u iskazu naveo da kod njega nije došlo do narušenja zdravlja, odnosno da nije tražio liječničku pomoć, već da je češće počeo konzumirati alkohol, što mu povremeno pomaže, što sud smatra neprimjerenim „liječenjem“ duševne boli, za razliku od primjerice traženja pomoći Odjela za podršku žrtvama i svjedocima ustrojenom na sudu na kojem je tužitelj svjedočio, psihoterapijom, sportskim aktivnostima i sl.

16.5. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj uopće nije znao za objavu videozapisa gotovo osam mjeseci, pa nije cijenio vjerodostojnima i istinitima navode tužitelja da su ga tek po objavi videozapisa po gradu zaustavljali i komentirali video njemu poznati i nepoznati ljudi, budući da je životno logično da se to dogodilo neposredno nakon samog svjedočenja na raspravi koja je bila javna ili neposredno nakon objave videozapisa, odnosno u razdoblju kada je bilo aktualno praćenje sudskog postupka od strane šire javnosti.

16.6. Iz svega navedenog proizlazi da je objavljivanje videozapisa kod tužitelja izazvalo duševne boli i strah koje opravdavaju dosudu pravične naknade, posebice zbog potpune pasivnosti tuženika u ovom postupku, a s obzirom da pravična naknada u postupcima za naknadu štete koje počinu mediji pored satisfakcije oštećenika ima i kaznenu i preventivnu funkciju naspram medija, da se iste ili slične povrede ne dešavaju ubuduće. Tu naknadu sud je utvrdio u iznosu od 3.000,00 eura kao adekvatnu za utvrđenu povredu prava osobnosti tužitelja i kao sankciju tuženiku. Sud nije našao opravdanim dosuđivanje višeg iznosa kojeg je tražio tužitelj, u odnosu na cilj kojem služi ta naknada, a s obzirom na dob tužitelja (30 godina) i iskazani način života uz češće konzumiranje alkohola.

16.6. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od narednog dana od podnošenja tužbe, kako je tužitelj zahtijevao, dok je za iznos od 9.000,00 eura (preko dosuđenog iznosa od 3.000,00 eura do iznosa od 12.000,00 eura) sa pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

17.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., 155 i 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.

17.2.. U odnosu na uspjeh tužitelja u ovoj parnici, sud je imajući u vidu činjenicu da je tužitelj glede osnova potraživanja uspio u omjeru od 100%, glede visine u omjeru od 25%, cijenio uspjeh tužitelja u iznosu od 62,5%. Tuženik je uspio u sporu u omjeru od 37,5%, pa tužitelju, sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, pripada trošak u omjeru od 25%.

17.3. Tužitelju je priznat trošak sastava dopisa tuženiku od 5. siječnja 2024. u iznosu od 100 bodova, za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 2.7.2024. 25 bodova, sastav žalbe od 26.7.2024. 50 bodova, sastav podneska od 27.10.2024 25 bodova, zastupanje na ročištu 13.2.2025. 25 bodova te zastupanje na ročištima 6.3.2025. i 1. 4.2025. po 100 bodova, ukupno 525 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1050,00 eura, a s pripadajućim PDV-om od 25% i sudskim pristojbama na tužbu i presudu (po 165,90 eura) iznosi ukupno 1644,30 eura, koliko je tužitelj i zahtijevao.

17.4. Razmjerno uspjehu tužitelja u ovoj parnici te odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju je dosuđen trošak u omjeru 25% u iznosu od 411,00 eura. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja, dakle od 9. svibnja 2025. pa do konačne isplate, koje je tužitelj zahtijevao sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

17.5. Slijedom iznijetog o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II izreke presude

U Splitu, 9. svibnja 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis