Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj P-108/2024-11

(P-84/2021)

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Jasni Vehtersbah - Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Golubić&Šikić j.t.d. Čakovec, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave 10. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Petre Vugrin, odvjetnice u Čakovcu i zamjenice punomoćnika tuženika CM, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, 09. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 8.222,82 eura (osam tisuća dvjesto dvadeset dva eura i osamdeset dva centa) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

11,14 € od 01.05.2009 do isplate

33,18 € od 01.06.2009 do isplate

33,18 € od 01.07.2009 do isplate

26,40 € od 01.08.2009 do isplate

26,40 € od 01.09.2009 do isplate

26,40 € od 01.10.2009 do isplate

26,40 € od 01.11.2009 do isplate

26,40 € od 01.12.2009 do isplate

26,40 € od 01.01.2010 do isplate

26,40 € od 01.02.2010 do isplate

26,40 € od 01.03.2010 do isplate

26,40 € od 01.04.2010 do isplate

26,40 € od 01.05.2010 do isplate

26,40 € od 01.06.2010 do isplate

26,40 € od 01.07.2010 do isplate

68,87 € od 01.08.2010 do isplate

68,87 € od 01.09.2010 do isplate

68,87 € od 01.10.2010 do isplate

68,87 € od 01.11.2010 do isplate

68,87 € od 01.12.2010 do isplate

125,40 € od 01.01.2011 do isplate

121,96 € od 01.02.2011 do isplate

121,96 € od 01.03.2011 do isplate

121,96 € od 01.04.2011 do isplate

121,96 € od 01.05.2011 do isplate

121,96 € od 01.06.2011 do isplate

121,96 € od 01.07.2011 do isplate

124,46 € od 01.08.2011 do isplate

127,28 € od 01.09.2011 do isplate

136,40 € od 01.10.2011 do isplate

127,11 € od 01.11.2011 do isplate

138,67 € od 01.12.2011 do isplate

5.973,02 € od 07.12.2011 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi od 7,25% godišnje,

a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.794,61 eura (dvije tisuće sedamsto devedeset četiri eura i šezdeset jedan cent) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 16. ožujka 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj kao potrošač i tuženik su 16.5.2006. sklopili ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana koji je potvrdio javni bilježnik 25.5.2006. Tim ugovorom je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 61.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, s promjenjivom redovnom kamatom sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje, s rokom otplate od 10 godina. Namjena kredita bila je kupnja stana u [adresa] na Pagu. Ugovorena je promjenjiva godišnja kamatna stopa u visini od 4,50 % godišnje od dana stavljanja kredita u otplatu, te da se njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Prema ugovoru tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima, prvi anuitet dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu u od onoga mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu, mjesečni anuitet iznosi kunsku protuvrijednost 629,55 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Kredit je iskorišten 5.6.2006. Navedene odredbe, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj Odluci banke tako i vraćanju kredita u CHF su ništetne i nepoštene. Ništetna i nepoštena je i odredba da tužitelj za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete. Tužitelj navodi kako nije sporno da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo. Nemogućnost utjecaja potrošača na sadržaj unaprijed sastavljenih ugovornih odredaba prouzročena upravo time što ih je banka sastavila unaprijed. Riječ je o unaprijed formuliranim standardnim ugovornim odredbama koje su dio njegovog unaprijed formuliranog standardnog ugovora a na sadržaj unaprijed sastavljenih odredbi zato što su sastavljene unaprijed potrošači nisu utjecali, što znači da se pojedinačno pregovaranje u kojem je pojedini potrošač mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, moglo događati samo nakon što je pojedinom potrošaču ponuđen ugovor o kreditu koji sadrži predmetne odredbe. Za 5.6.2006. tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB iznosio je 4,642145 kn, anuitet od 629,55 CHF bila je protuvrijednost od 2.922,46 kn. Tuženik je od tužitelja primjenom ništetnih nepoštenih gore navedenih ugovornih odredbi naplaćivao mjesečne anuitete od 1.7.2006. do prijevremene otplate kredita konačnom uplatom na datum 7.12.2011. u iznosu od 31.297,83 CHF. Iznos od 31.297,83 CHF bila je prema tečaju na dan isplate kredita protuvrijednost od 145.289,06 kn. Tuženik je nesavjesni stjecatelj s obzirom da se radi o ništetnim – nepoštenim ugovornim odredbama, koje je u ugovor unijela banka i na temelju takvih odredbi naplaćivala od tužitelja iznose koji joj nisu pripadali. Tužitelj prijepisom knjigovodstvene kartice tuženika dokazuje sve uplate po predmetnom ugovoru te potražuje da mu tuženik isplati, odnosno vrati previše plaćene iznose koje je tuženik bez osnove naplatio po pojedinim anuitetima i kod prijevremene otplate po osnovi ništetne odredbe o otplati kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate do povrata.

1.2. Tužitelj je tužbeni zahtjev uredio nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenje podneskom od 15. veljače 2022., te podneskom od 30. rujna 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje. Tuženik nadalje ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

2.3. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

3. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj P-84/2021-23 od 20. rujna 2022. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.222,82 eura. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu, te je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-2158/22-2 od 29. veljače 2024. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, gdje se sada vodi pod brojem P108/24.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u ugovor o namjenskom kreditu od 16. svibnja 2006. na listovima 12-16 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na listu 17 spisa, u specifikaciju uplate na listovima 18-23 spisa, u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103132299 na listu 25 spisa, u otplatnu tablicu na listovima 26-34 spisa, u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103132299 na listu 47 spisa, u pregled prometa po partiji kredita na listovima 49-54 spisa, u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 06. svibnja 2010. na listovima 58-61 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 09. siječnja 2022. na listovima 80-92 spisa, u priloženu sudsku praksu, u očitovanje na podnesak tuženika stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 25. veljače 2022. na listovima 157-159 spisa, pročitan je iskaz tužitelja od 13. rujna 2022. na listu 163 spisa te iskaz svjedoka BM od 13. rujna 2024. na listu 296 spis.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), tužbeni zahtjev tužitelja sud ocjenjuje u cijelosti osnovanim.

6. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor, 16. svibnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu koji je ugovoren na iznos od 61.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate, sa rokom otplate kredita 120 mjeseci.

8. Nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena redovna promjenjiva redovna kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,50 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita po predmetnom Ugovorom o kreditu tuženik mijenjao kamatnu stopu redovne tj. ugovorne kamate, i to temeljem odluka banke, znači temeljem jednostranih odluka, kao i da je tim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

9. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), koji je vrijedio u trenutku ugovaranja predmetnog kredita, Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku.

10. Sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

12. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: Zakon o obveznim odnosima) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

13. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

15. Tužitelj je saslušan u ovom postupku, te je naveo kako je ugovor o kreditu sklopio 2006. godine u Zagrebačkoj banci za iznos od oko 283.000,00 kuna, a u svrhu kupnje stana na Pagu. Nije se raspitivao u drugim bankama glede sklapanja ugovora o kreditu, odmah se obratio Zagrebačkoj banci, a službenik banke rekao mu je da je kredit u valuti franak najpovoljniji. Glede sklapanja samog ugovora od strane djelatnika banke dobio je formulirani ugovor, isti je pročitao i potpisao, međutim od strane banke nije bio upozoren na rizičnost uzimanja kredita u valuti švicarski franak, a niti je bio upozoren od strane javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa. Od strane djelatnika banke bilo mu je ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu u euru, međutim mu je bilo napomenuto da je kamatna stopa viša, dok je sve ostalo isto. Početna rata kredita iznosila mu je 2.900,00 kuna, najviša rata tijekom same otplate bila je oko 4.000,00 kuna. Kredit je u cijelosti otplatio 2010. godine. Kad mu je rata naglo počela rasti obratio se djelatnicima u banci, međutim je od strane istih rečeno da je kredit dužan u cijelosti otplatiti. Od strane djelatnika banke nije mu rečeno da je švicarski franak valuta utočišta. Također nije upozoren u kojoj je valuti rizičnije uzeti kredit i zašto. Predmetni stan na Pagu koristio je za odmor, nije iznajmljivao turistima, već je isti koristio isključivo za osobne potrebe. Prije same realizacije sklapanja ugovora bio je u banci više puta, ali se ne sjeća da bi od strane djelatnika banke dobio kakve brošure ili informativni materijal. Prilikom čitanja ugovora nije imao nikakve primjedbe ili prigovore na sadržaj istog, ali nije shvatio da bi tečaj franka mogao tako naglo rasti. Prilikom sklapanja ugovora znao je što znači valutna klauzula, međutim nije očekivao da bi njegova rata mogla narasti do 40 %.

16. U postupku je saslušan i djelatnik banke, BM, koji je u svom iskazu naveo kako je bio zaposlenik Zagrebačke banke u poslovnici u [adresa] gdje je radio od 2000. do 2016.kada je otišao u mirovinu. Ime tužitelja nije mu poznato ali je 2006. radio u poslovnici Zagrebačke banke u [adresa]. Glede ugovora o kreditu u francima ne sjeća se detalja glede samog sklapanja istih, je posredno sudjelovao u tome, svaka stranka dobila je ugovor, a on je sudjelovao u izradi izračuna i to u valuti euro i valuti franak. Glede sklapanja ugovora klijenti nisu bili nagovarani na sklapanje istih, ali su uvjeti ugovora u francima bili najpovoljniji. Radilo o unaprijed formuliranim ugovorima, te stranke nisu imale mogućnost pregovarati o odredbama, međutim ne sjeća se da li su zaposlenici banke klijentima objašnjavali pojedine odredbe ili ih upozoravali na rizičnost sklapanja ugovora s valutnom klauzulom. On je potpisivao ugovore u francima za Zagrebačku banku. Ne sjeća se detalja sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem, niti da bi kao zaposlenik banke upozoravao klijente da je rizičnije sklopiti ugovor u francima nego ugovor u euru.

17. Nije sporno da je Ugovor sastavio i popunjen obrazac Ugovora na potpis tužitelju dao tuženik

18. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, da li se pravna utvrđenja iz tzv. "kolektivnog spora" mogu primijeniti na ovaj postupak, odnosno je li odredba ugovora o valutnoj klauzuli, ništetna.

19. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe.

20. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju radi se o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti otplaćeni. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu utuženog iznosa, obzirom je tužitelju postupanjem tuženika (banke) nastala šteta, te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17.

22. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

23. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

24. Sud smatra kako je prigovor zastare tuženika neosnovan, budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, te se smatra kako tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbu u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče od podnošenja zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 04. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina računajući od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Stoga je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, obzirom kako je ovaj postupak pokrenut 16. ožujka 2021.

25. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Navedeno također proizlazi i iz iskaza svjedoka BM. Sud smatra kako je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja morao u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, vezano za ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

26. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

27. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji je vjerovnik upoznat s rizikom koji sa sobom nosi valutna klauzula posebice u specifičnoj valuti, i to valuti CHF kao "valuti utočišta", dok dužnik taj rizik ne shvaća. Naime, tuženik je tužitelja upoznao samo s općenitim rizikom koji nosi bilo koji ugovor o kreditu u stranoj valuti, ali mu nije posebno pojasnio i dodatni rizik koji sa sobom nosi valuta CHF kao "valuta utočišta". U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik je bio svjestan mogućnosti rasta švicarskog franka u vrijeme uvođenja eura, dok tužitelj nije bio svjestan da do nekog znatnijeg rasta može doći jer mu isto nije prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojašnjeno.

28. Sud smatra kako je tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito nije učinio, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u tom slučaju tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena.

29. Obzirom kako je ugovorna odredba koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna jer je nerazumljiva, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, te je na strani tuženika prema mišljenju suda sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 ) došlo do stjecanja bez osnove. U čl.1111. Zakona o obveznim odnosima je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

30. Na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić temeljem ovosudnog rješenja od 30. studenog 2021. na okolnost utvrđenja iznosa koji je tužitelj više platio tuženiku ako se uzme u obzir tečaj švicarskog franka prema kuni na dan isplate kredita prilikom obračuna svih anuiteta. Vještakinja Natalija Jambrečić je dostavila svoj nalaz i mišljenje 07. siječnja 2022. u kojem navodi da temeljem izračuna proizlazi kako je tokom razdoblja otplate kredita korisnik uslijed promjena tečaja CHF/HRK prema kojem je vršio otplatu ukupno preplatio iznos od 8.222,82 eura u odnosu na iznos koji bi platio da navedenih promjena nije bilo. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije stavio primjedbe, dok je tuženik podneskom od 09. veljače 2022. zatražio dodatno očitovanje vještaka. Stalna sudska vještakinja podneskom od 25. veljače 2022. očitovala se na navode tuženika, pojasnila način izračuna, te izjavila kako u cijelosti ostaje kod iznijetog nalaza i mišljenja od 01. siječnja 2022. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu i iskazu vještakinja dala sve odgovore na postavljena pitanja. Zbog svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I ove presude.

31. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.222,82 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama utvrđen u cijelosti osnovanim i kao takav u cijelosti usvojen.

32. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem čl. 164. i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa).

33. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 17. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 29. travnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 16. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 07. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 30. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), dakle ukupno četiri obrazložena podneska, zastupanja na ročištu 24. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 13. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 13. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 10. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. t. 1. Tarife), te zastupanja na ročištu za objavu presude 20. rujna 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. t. 3. Tarife), te zastupanja na ročištu za objavu presude 09. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. t. 3. Tarife) sve uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 42. Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 165,90 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 64,35 eura i na presudu u iznosu od 64,35 eura, ukupno 2.794,61 eura.

34. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.794,61eura

35. Paricijski rok (rok za izvršenje) u ovom postupku iznosi petnaest dana, sukladno čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Čakovec, 09. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah – Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istoga, putem ovoga suda na nadležni županijski sud pismeno u tri istovjetna primjerka

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćnicima

2. tuženik po punomoćnicima