K-1350/2020-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Vidović Vranac, u kaznenom postupku protiv okrivljenika SČ, zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15,61/15, 101/17,118/18 i 126/19 - KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-5001/20, nakon javno održane rasprave 14. studenoga 2024., 22. siječnja 2025., 31. ožujka 2025., 24. travnja 2025. i 7. svibnja 2025., a zaključene 7. svibnja 2025. u nazočnosti branitelja okrivljenika, Hrvoja Krište, odvjetnika u Splitu i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Nele Kusture, 9. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 –ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj:

K-1350/2020 od 7. svibnja 2021. protiv okrivljenika SČ stavlja se izvan snage.

II. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08

OKRIVLJENIK: SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. S i majke L rođ. J, rođen **.**.1970. u [adresa], nastanjen u Splitu na adresi [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  sa  završenom  srednjom  školom, umirovljenik, s mirovinom u iznosu od oko 1.000,00 EUR-a, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja, odlikovan spomenicom Domovinskog rata 1990-1992 i ordenom, pripadnik HOS-a, ratni invalid, neosuđivan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi od dana 1. studenog 2019. pa do 21. srpnja 2020. u Splitu nakon što bi 1. studenog 2019. dao neopozivu ostavku na mjesto dopredsjednika Zajednice veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske ne bi oštećenoj Zajednici veterana oklopno mehaniziranih postrojbi izvršio povrat informatičke opreme koju je oštećenoj darivalo trgovačko društvo Stiro Dom d.o.o., a istu opremu okrivljenik da bi 4. svibnja 2019. preuzeo od trgovačkog društva Instar informatika d.o.o. u trgovini u trgovačkom centru Mall of Split i istu da bi zadržao za sebe na koji način da bi oštetio Zajednicu veterana oklopno mehaniziranih postrojbi za iznos od 25.454,18 kuna,

dakle, da bi protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu

III. pa da bi time počinio kazneno djelo pronevjere opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19).

IV. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik se upućuje s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

V. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem KO-DO-5001/2020 od 4. prosinca 2020. godine protiv okrivljenika SČ, zbog kaznenog djela pronevjere opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. KZ/11, te je predložilo da ovaj sud na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog.

1.1. Prethodno je protiv okrivljenika SČ bio izdan kazneni nalog pod brojem K-1350/2020 od 7. svibnja 2021. godine, a protiv kojeg je okrivljenik podnio prigovor, pa je trebala biti zakazana rasprava, a nakon okončanja rasprave, navedeni kazneni nalog stavljen je izvan snage, zbog čega je odlučeno kao pod odlomkom 1.

2. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je na raspravi održanoj 14. studenoga 2024., izjavio da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.

2.1. Rasprava od 7. svibnja 2025. održana je u nenazočnosti uredno pozvanog okrivljenika SČ koji se ranije očitovao o optužbi i iznio je obranu u nazočnosti svog branitelja te je bio prethodno upozoren da se rasprava može održati bez njegove prisutnosti, stoga sud nazočnost okrivljenika nije smatrao nužnom, ovo tim više jer je njegov branitelj na navedenoj raspravi bio suglasan da se ista održi u izočnosti njegovog branjenika, sve sukladno odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitani su u svojstvu svjedoka LČ, JČ te PČ.

4.1. U dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 329. st. 3 ZKP/08, pregledan je i pročitan: račun broj 708/07/150 od 4. svibnja 2019. (list 5, 22C), ugovor o donaciji od 1. lipnja 2019. (list 6-7), potvrda Zagrebačke banke o izvršenom plaćanju iznosa 25.454,19kuna (list 8), otpremnica broj 696/19 od 4. svibnja 2019. (list 22A), rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 25.10.2019. (list 72 spisa), Godišnji financijski izvještaj o primitcima i izdatcima za 2019. (list 73 spisa), mail korespodencija sa tvrtkom "Instar informatika" (list 74-75 spisa), rješenje od 25. 4.2024. o brisanju udruge pod nazivom "Zajednica veterana oklopno mehaniziranih postrojbi hrv. vojske (list 90 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Stirodom d.o.o. (listovi 103-108 spisa), te račun "StiroDoma" od 23. travnja 2019. (list 102 spisa).

5. Okrivljenik SČ je u obrani u prethodnom postupku (listovi 37-40 spisa) negirao počinjenje terećenog kaznenog djela, navodeći da za sve što ga se tereti nije kriv te je iskoristio svoja zakonska prava i nije odgovarao na pitanja.

5.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 31. ožujka 2025. (listovi 100-101 spisa) okrivljenik je ustrajao u negiranju počinjenja terećenog kaznenog djela ostavši pri svojoj ranijoj obrani, dodatno pojašnjavajući da on nikada nije uzeo predmetnu informatičku opremu, niti s istom ima ikakve veze. Istina je da je u Udruzi Zajednica veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske (VOMP) bio zajedno sa BČ, čija firma "Stirodom d.o.o." je od samog početka bila u financijskim problemima. Od početka je primijetio da se u Udruzi događaju određene malverzacije, za koje smatra krivim upravo BČ. Vidio je da se novac iz udruge izvlači na način da se isti iz Udruge prebacuju na račun firme "Pondi", a potom na firmu "Stirodom" koja je bila u privatnom vlasništvu upravo BČ. Poznato mu je da je upravo BČ pokušao izvući novac iz svoje firme prije odlaska iste u stečaj, a ovo mu je poznato jer mu je to sam BČ kazao. Na isti način poznato mu je i da je JČ na račun svoje firme "Stirodom" od firme "Pondi" dobio novac kojeg je prethodno firmi "Pondi" uplatila sama Udruga, a što je zapravo "pranje novca". Sa ovim dobivenim novcem BČ je htio svome sinu kupiti kompjuter, a budući je (BČ) znao da se on razumije u informatiku i informatičku opremu, tražio ga je za savjet pri kupnji.

5.2. U bitnome je izjavio da predmetna informatička oprema nije bila dostupna odmah u trgovini kada je u trgovini "Instar informatika" zajedno sa BČ istu išao naručiti za Franićevog sina, a radilo se o "moćnom gejmerskom kompjuteru", te su se komponente za isti trebale čekati.

5.3. Nadalje, izjavio je da je on o osobnom trošku sa servera u najmu pokrenuo nekoliko internetskih stranica za Udrugu, te je iste održavao. Ujedno, sa cijelim upravnim odborom Udruge, a čiji je bio član, dogovorio je da će Udruga jednog dana kada dođe do novca sudjelovati u podmirivanju troškova koje je on imao zbog najma ovog servera. Dalje je naveo kako je osim održavanja internetskih stranica za Udrugu, povremeno znao koristiti server i za privatne potrebe. Troškovi najma servera su sa početnih 400,00 EUR-a porasli na 700,00 EUR-a, a kasnije na 1.200,00 EUR-a godišnje. U međuvremenu je Udruga potpisala sa EU projekt u vrijednosti od 2 milijuna kuna, a on je tada poslao dopis predsjedniku VOMP-a, da mu podmire barem 1/3 troška najma servera, a sukladno ranije navedenom dogovoru, obzirom da je Udruga došla do novca. Istaknuo je da se u konkretnom slučaju radilo o jednoj izmišljenoj donaciji u korist Udruge, a što su na raspravi potvrdili i ispitani svjedoci BČ i MČ. Ovo tim više jer je i sam MČ na raspravi ispitan u svojstvu svjedoka potvrdio da je od njega u svibnju 2020. zatražio povrat kupljene informatičke opreme, a da je nakon toga tek sa koordinatorom Udruge BČ sklopio sporni ugovor o donaciji koji je očigledno antidatiran, a sve u svrhu prikrivanja prave istine.

5.4. Dalje je naveo da on nije potpisao nikakvu otpremnicu niti račun položen na listu 5 i 22A spisa, niti je vidio i koristio predmetnu opremu, pojašnjavajući kako sve dok nije dobio opomenu pred tužbu, nije ni znao o čemu se radi, a kada su mu kazali da se radi o opremi koju je kupio JČ, tada da je "izgubio živce". Inače, u radu za Udrugu nikada ništa nije koristio izvan svoje opreme, osim servera koji je bio u najmu. Ujedno, sa Udrugom nije imao sklopljen ugovor o radu, niti ga je mogao imati obzirom da se nalazi u mirovinu od 1996./1997.

6. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog optužbe da se obavi suočenje okrivljenika sa svjedokom JČ, da se ispita vlasnik društva "Pondi" GČ, te da se od vlasnika t.d. "StiroDom d.o.o." zatraži njihova poslovna dokumentacija, s obzirom da prema ocjeni ovog suda navedeni dokazni prijedlozi optužbe predstavljaju prijedloge kojim se odugovlači ovaj postupak, a izvođenjem kojih dokaza se ne bi mogle razjasniti sve relevantne činjenice inkriminiranog događaja, imajući u vidu da je pravno relevantno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

7. Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti daljnjih dokaznih prijedloga, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 109 spisa).

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane okrivljenika, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik SČ počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. st. 1. KZ/11 koje mu se stavlja na teret, pa je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se isti oslobađa optužbe.

9. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu.

10. Tijekom ovog postupka bilo je neprijeporno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme za udrugu Zajednica veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske obavljao poslove informatičke naravi, kao ni da je bio član spomenute udruge u kojoj je do 1. studenog 2019. obavljao funkciju dopredsjednika iste. Također u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik sudjelovao u narudžbi koja je prethodila kupnji predmetne informatičke opreme. Navedena utvrđenja proizlaze prije svega iz obrane okrivljenika, a isto tako i iz iskaza ispitanih svjedoka LČ, BČ i PČ.

10.1. Međutim, prijeporna su bila pitanja da li okrivljenik nakon što je 1. studenog 2019. dao neopozivu ostavku na mjesto dopredsjednika Zajednice veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske oštećenoj Zajednici veterana oklopno mehaniziranih postrojbi nije izvršio povrat informatičke opreme koju je oštećenoj darivalo trgovačko društvo "Stiro Dom" d.o.o., da li je predmetnu opremu 4. svibnja 2019. preuzeo od trgovačkog društva "Instar informatika" d.o.o. u trgovini u trgovačkom centru Mall of Split te da li je istu zadržao za sebe na koji način je oštetio Zajednicu veterana oklopno mehaniziranih postrojbi za iznos od 25.454,18 kuna.

11. Ispitan u svojstvu svjedoka LČ (listovi 93-95 spisa), koji je u inkriminirano vrijeme obnašao dužnost predsjednika Zajednice veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske, izjavio je da je tu funkciju obavljao do dana likvidacije, te da će istu obavljati dok se likvidacija ne izvrši jer se danas ova udruga nalazi u postupku likvidacije u kojem on sudjeluje uz suglasnost natpolovične većine članova ove zajednice, sukladno statutu iste, o čemu je doneseno i rješenje Ureda Grada Zagreba. U bitnome je izjavio da je okrivljenik, dok je bio član udruge, bio zadužen za obavljanje informatičkih poslova budući je isti imao znanja i vještine za to, a kako ova udruga nije ni imala potrebnih dodatnih sredstava, odlučili su da ove poslove informatičke naravi obavlja upravo SČ. Pojasnio je da su bili u postupku realizacije jednog postupka koji je trajao dvije godine, a zbog kojeg su odlučili preko jedne privatne firme "Pondi" nabaviti informatičku opremu. U svezi s tim, firma „Stiro Dom“ d.o.o., vlasništvo BČ, je u dogovoru s ovom firmom "Pondi" kupila predmetnu informatičku opremu, a koju je ugovorom o donaciji donirala udruzi. Pojasnio je da je predmetna oprema kupljenja sredstvima s računa udruge, te je plaćena firmi "Pondi", dok je on izričito šefu knjigovodstva u Zagrebu kazao tj. poslao mail da se ista ne provede knjigovodstveno dok "ne dođu u fizički posjed iste", dok mu je po kazivanju BČ poznato da je predmetna informatička oprema od početka bila u posjedu SČ, a ne zna da li se ista i dalje kod njega nalazi. U bitnome je izjavio da je Udruga platila tvrtki "Pondi" za ovu informatičku opremu iznos od 24.454,19 kn, a potom je, tvrtka "Pondi" s Zjednicom VOMP HV potpisala ugovor o pružanju informatičkih usluga, a koji ugovor je podrazumijevao da im ta tvrtka bude posrednik u pružanju informatičkih usluga. Tvrtke "StiroDom" i "Pondi" su pak imale poseban odnos, dok je njemu samo po kazivanju BČ poznato da je došlo do realizacije ove kupnje dogovorom "Pondia" i "StiroDoma", međutim nisu mu poznati detalji istoga. Ovu kupoprodaju da su dogovarali upravo SČ i BČ. Oprema je kupljena u trgovini "Instar informatika". Sredinom projekta je nastao problem i to iz razloga što je okrivljenik od predsjednika Udruge zatražio da se njemu dodatno plati naknada za server za vođenje službenih stranica mail-a i ažuriranja istoga, a što je do tada radio bez naknade, pojašnjavajući kako su svo ovo vrijeme trajanja projekta plaćali firmi "Pondi", a u vlasništvu GČ, naknadu za održavanje mail-a, dok je pretpostavljao da ova firma ima i nekakav dogovor o suradnji sa okrivljenikom. Okrivljenik je pružao informatičke usluge udruzi od 2014. godine, a inače, za vrijeme trajanja spomenutog projekta, usluge je obavljao od veljače 2019. do kolovoza 2020. te mu nikada za to nije plaćena ikakva naknada. Inače, nitko u udruzi nije primao naknadu za bilo kakav posao osim onih koji su radili u projektu, ali oni nisu bili sastavni članovi udruge.

11.1. U bitnome je izjavio da je tražio od okrivljenika nastavak dosadašnje suradnje ili prekid iste uz uvjet da okrivljenik njima vrati ovu informatičku opremu. Međutim, u međuvremenu je on izgubio nadzor nad vođenjem ovog projekta, te je JČ došao na ideju da ovaj problem riješe tako da pokrenu tužbu protiv okrivljenika, a on je na to pristao jer mu je tada bilo samo bitno da se projekt realizira. Inače, ova informatička oprema nije bila popisana u ovom likvidacijskom postupku u kojem je osobno sudjelovao. Pojasnio je da su oni 2014. godine kada se okrivljenik ponudio da će im formirati i omogućiti da obavljaju informatičke poslove, istome kazali kako će mu jednom to naknaditi kada udruga bude u mogućnosti obzirom na financijsko stanje udruge. Međutim, obzirom da da ovaj projekt nije bio dovršen do kraja, smatrao je da okrivljenik njima treba vratiti ovu opremu.

11.2. Po kazivanju okrivljenika poznato mu je da troškovi godišnjeg zakupa servera iznose oko 1.500,00 eura, a okrivljenik mu je poslao i jedan mail kada je tražio naknadu za vođenje službene stranice ovoga projekta, ne same udruge, kada mu je dao informaciju da on dodatno plaća naknadu za vođenje mail-a zajednice VOMP, navodeći da je Udruga pored mail-a imala i svoju službenu stranicu, a koju je izradio, održavao i uređivao okrivljenik.

11.3. Smatra da nije ovlaštena osoba za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva, a ovo iz razloga što po statutu Udruge i samog zakona njega mora izabrati odnosno izglasati skupština, a mandat mu je zapravo prestao u 8. mjesecu prošle godine, ističući pri tome da je Zakonom o udruzi regulirano da se preostala imovina do okončanja postupka likvidacije treba predati drugim neprofitnim organizacijama.

12. Ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka JČ (listovi 95-97 spisa) je izjavio da je njegova bivša firma "StiroDom" kupila predmetnu informatičku opremu, a to je bilo negdje u mjesecu travnju 2019. godine. Ovu opremu je prethodno okrivljenik naručio mailom, a on je dobio tu ponudu i istu preko svoje firme i kupio. Dalje je izjavio da se predsjednik udruge VOMP prethodno dogovorio sa okrivljenikom da isti održava mail-ove i stranice udruge. Kako se dogovor između okrivljenika i predsjednika udruge očito nije ispoštovao, došlo je do podnošenja tužbe zbog povrata ove opreme, a koju tužbu je podnio predsjednik ove udruge. U mjesecu lipnju 2019. godine sa predsjednikom udruge potpisao je ugovor o doniraju ove opreme zajednici VOMP. Nakon što je sporna oprema kupljena, a koju je preuzeo okrivljenik, nije mu dalje poznato gdje se ona nalazila kao ni gdje se sada ista nalazi jer mu je sve ovo skupa bilo nebitno.

12.1. Nakon što je svjedoku JČ sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan iskaz kojeg je ranije dao pred ODO Split 21. lipnja 2020. i to iskaz s lista 20-21 spisa, imenovani svjedok je izjavio da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti da je davao tako opširan iskaz, pretpostavlja da je to sve istina što mu je pročitsno, te da se događaj odvio u tom "kontekstu".

12.2. On osobno nije išao u "Instar informatika" sa okrivljenikom po informatičku opremu ali mu je djelatnik iste trgovine poslije preuzimanja ove opreme kazao da je istu preuzeo SČ, a koji je o tome obavijestio svog poslodavca. Misli da je ugovor o donaciji sklopljen nakon što je njegovo društvo platilo ovu opremu. Nadalje, poznato mu je da je društvo "Pondi" s okrivljenikom radilo na nekakvim serverima, dok je sa istim društvom njegova firma "StiroDom" imala nekakvu transakciju, ali se s obzirom na protek vremena ne može točno sjetiti o čemu se radilo, a inače, poznato mu je da je društvo "Pondi" imalo sklopljene određene ugovore i transakcije u svezi tih ugovora sa udrugom VOMP. Ujedno, s obzirom na protek vremena ne može se sa sigurnošću izjasniti koje su to bile usluge između društva „StiroDom" i „Pondi" niti koji su iznosi za iste plaćene. Inače, ni njemu niti firmi "Stiro Dom" nitko nije platio ovu informatičku opremu, niti je njemu ta oprema bila potrebna.

13. Svjedok PČ je ispitan na raspravi (listovi 97-98 spisa) u bitnome izjavio da su dvije osobe ušle u trgovinu kako bi naručile računalnu opremu, a njemu je kao kontakt osoba ostavljena osoba imenom SČ, pa on onda može samo pretpostaviti da je ta osoba i preuzela ovu računalnu opremu po njezinoj kupnji. Međutim, s obzirom na protek vremena i brojnost osoba koje su u međuvremenu ušle u ovu trgovinu "Instar informatika" ne može se sjetiti drugih detalja.

13.1. Nakon što je svjedoku PČ sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitan u cijelosti iskaz kojeg je ranije dao pred ODO Split od 25. rujna 2020. i to iskaz s lista 22 spisa, imenovani svjedok je u cijelosti ostao pri iskazu kojeg je ranije iznio u prethodnom postupku kada su njegova sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da se s obzirom na protek vremena i brojnosti ljudi s kojima je imao kontakta u trgovini od inkriminiranog dana nije mogao sjetiti svih detalja. U bitnom je pojasnio da je on i u svom iskazu datom u prethodnom postupku također sa zadrškom iskazao da je SČ i preuzeo naručenu robu jer to tada nije ni dovodio u pitanje.

14. Ispitanim svjedocima PČ i MČ sud je poklonio vjeru jer su njihovi iskazi vjerodostojni, životni i logični, te su isti uvjerljivo iskazivali o okolnostima inkriminiranog događaja koje su im poznate.

15. Za ponoviti je da se okrivljenik u osnovi brani kako on nikada nije preuzeo predmetnu informatičku opremu, niti mu je poznato što se s istom dalje događalo nakon što ju je naručio zajedno s BČ, kao i da nije dobio nikakav revers od Udruge za navodno preuzimanje predmetne opreme, te da o njegovom navodnom preuzimanju predmetne opreme ne postoji nikakav dokaz.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu komplicirano poslovanje Zajednice veterana oklopno mehaniziranih postrojbi Hrvatske vojske i poslovni odnos koji je imala s okrivljenikom te iskaz tadašnjeg predsjednika ove udruge i svjedoka PČ koji je prodao predmetnu informatičku opremu, ne može se na nedvojben način utvrditi u čijem je vlasništvu predmetna informatička oprema, niti tko je istu preuzeo nakon što je kupljena u trgovini „Instar Informatika“.

16.1. Naime, Svjedok Penić je ispitan na raspravi u bitnome izjavio kako se radi o jednom nesporazumu, pojašnjavajući da su on i BČ prvotno bili došli do ideje da po završetku projekta doniraju predmetnu informatičku opremu okrivljeniku, a kao nekakvu vrstu naknade za njegov dotadašnji rad i pomoć Udruzi, zbog čega informatička oprema nije bila prvotno knjižena, već je samo računom provedena u projektu. On je vjerovao da je firma "StiroDom" donirala ovu opremu Udruzi, iz razloga što je BČ bio odgovorna i ovlaštena osoba u Zajednici, međutim, ne zna da li je sve išlo legalnim putem. Nadalje, svjedok MČ je izjavio kako je smatrao da je ova oprema vlasništvo Udruge dok se projekt ne provede do kraja, obzirom je ista i kupljena iz neizravnih sredstava samog projekta. Međutim, u trenutku kada je zatražio od okrivljenika da im istu vrati ili da nastavi daljnju suradnju s Udrugom, okrivljenik nije priznao niti donaciju ove informatike opreme, a niti da se ista nalazi u njegovu posjedu. Potom, na prijedlog koordinatora udruge BČ sklopili su ugovor o donaciji ove opreme, jer su u tom trenutku smatrali da je to jedini način da se predmetna informatička oprema vrati, te da mogu nastaviti sa svojim projektom. Istaknuo je nepotrebnim daljnje trajanje ovog kaznenog postupka jer bi ono vrijeme koje je okrivljenik odrađivao uredno svoje usluge informatičke naravi za Udrugu, odnosno vrijednost istog bi mogao biti ekvivalent vrijednosti predmetne informatičke opreme.

16.2. Nastavno, svjedok PČ, iako je okrivljenika zapamtio kao osobu koja je i ranije u trgovini "Instar informatika" kupovala informatičku opremu i koja tu kupuje i nakon inkriminiranog događaja, nije na raspravi mogao sa sigurnošću tvrditi da je baš okrivljenik preuzeo predmetnu informatičku opremu, već da on to samo pretpostavlja. Naime, nakon što je svjedoku PČ predočena izjava s lista 9 spisa, imenovani svjedok je potvrdio da je predočenu izjavu on potpisao pod materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću, međutim, izjasnio se da ne može sa sigurnošću tvrditi da je on 26. lipnja 2020. godine zaista provjerio da predmetnu opremu predaje SČ, unatoč tome što piše da je on to učinio, a sve zbog proteka vremena i broja osoba s kojima se svakodnevno susreće na svom poslu. Pojasnio je da se kod realizacije kupoprodaje daje otpremnica koju im osoba potpiše, te ostavi podatak (OIB), dok u konkretnom slučaju, dio papira u svezi kupoprodaje je izgubljen zbog selidbe ove firme na drugo mjesto u istom shopping centru.

17. Nadalje, sud ocjenjuje neuvjerljivim navod iz iskaza svjedoka BČ kada tvrdi da nije sa okrivljenikom išao u trgovinu „Instar informatika“ naručiti predmetnu informatičku opremu već da je istu okrivljenik prethodno naručio mailom, a on da je dobio tu ponudu i istu preko svoje firme i kupio. Naime, ovakav navod svjedoka BČ protivan je navodu okrivljenikove obrane kojeg djelomično potvrđuje svjedok PČ koji je izjavio da su u trgovinu ušle dvije osobe kako bi naručile računalnu opremu, a njemu je kao kontakt osoba ostavljena osoba imenom SČ.

18. Stoga, razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, cijeneći činjenicu da nema izravnih dokaza da je okrivljenik zaista i preuzeo informatičku opremu, osim da je okrivljenik sudjelovao u narudži sporne opreme, sud utvrđuje da je okrivljenik, kako je to u svojoj obrani naveo, zajedno s BČ otišao u trgovinu "Instar informatiku" kako bi BČ dao savjet u svezi kupnje kompjutera za njegovog (Franićevog) sina i općenito informatičke opreme koja je njemu kao tajniku Udruge bila potrebna, dakle, da je sudjelovao u savjetovanju pri narudžbi predmetnog kompjutera i informatičke opreme, slijedom čega nije dokazano da je on počinio predmetno kazneno djelo u smislu da bi protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, kako mu se to optužnicom stavlja na teret.

19. Stoga je u odnosu na okrivljenika valjalo donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

20. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik je upućen je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete na pokretanje redovnog parničnog postupka s obzirom da je sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe za terećeno kazneno djelo.

21. Što se tiče troškova kaznenog postupka, oni padaju na teret proračunskih sredstava na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08.

U Splitu, 9. svibnja 2025.

SUDAC:

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ODO-u Split,

- oštećeniku,

- u spis.