REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-15678/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Eter, uz sudjelovanje Jasminke Češković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆM, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.) povodom optužnog prijedloga PUZ, II policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/23-5/1879, Urbroj: 511-19-28-22-1 od 13. prosinca 2024., nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025., javno je objavio presudu 9. svibnja 2025. i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

okrivljenik: LM, sin ĆM i PM, djev. Ć, rođen **.**.1994. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, jedno dijete, pismen, SSS, zaposlen, po zanimanju konobar, s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

kriv je

što je dana 29. studenoga 2022. u 17,00 sati u stanu na adresi u [adresa] počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi EM u nazočnosti njihovog mlt. djeteta ČM, r. **.**.2020. kada joj je tijekom međusobne svađe zaprijetio da će uzeti njihovog sina i da ga ona nikada više neće vidjeti nakon čega je uzeo dijete i izašao iz stana u nepoznato i na taj način kod supruge prouzročio osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi,

čime je postupio suprotno čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i počinio prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,

pa mu se na osnovi istog propisa, izriče

novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura).

II) Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III) Odbija se zahtjev tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

IV) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PUZ, II policijska postaja Zagreb pod Klasom gornjom, podnijela je optužni prijedlog zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude te je proveden redovan prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret. U braku je sa EM, u tijeku je brakorazvodna parnica, imaju zajedničko dijete ČM rođenog **.**.2020. i u vrijeme predmetne zgode zajedno su stanovali na adresi u [adresa] u stanu. U braku su od 2021. godine i godinu dana su bili u dobrim odnosima, a nakon toga započele su njihove svađe, on je puno radio kao i ona, bili su dosta nervozni, rodilo se i dijete, bilo je puno obaveza, tako da se njihov međusobni odnos pokvario. Konkretnog događaja se ne može točno sjetiti, sjeća se da je bio kod kuće sa djetetom i da je EM došla kući te su se međusobno posvađali, moguće da ju je pitao gdje je do sada, to je i ona njega često znala pitati, ali sigurno nije rekao i nazvao ju da je kurva. Koje točno riječi su si međusobno izgovorili i koji je bio razlog svađe nije se mogao sjetiti ali se sjeća da je uzeo dijete i otišao iz kuće, nazvao svoju majku koja je došla po dijete i čuvala ga tu noć i slijedeći dan dovela ga kući. Već dvije godine ne žive zajedno ali su u pristojnim odnosima, L je s EM. Na upit suda iskazao je da nije ovisnik o alkoholu.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u službenu zabilješku o dojavi (list 8 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje EM, (list 12-13 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje KM (list 14-15 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 16-17 spisa) i Izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika te je u svojstvu svjedoka saslušao EM.

4. Svjedokinja-žrtva nasilja EM, propisno upozorena iskazala je da se može sjetiti predmetnog događaja ali zbog proteka vremena ne u detalje. Sjeća se da se vratila kući oko 17,00 sati. U stanu je bio okrivljenik sa njihovim djetetom ČM, r. **.**.2020. Odmah je primijetila da je okrivljenik pripit, vidjela je flaše alkohola na stolu, osjetila je zadah alkohola iz njegovih usta, vidjela mu je to i na očima i to mu je prigovorila u smislu da čuva dijete u pripitom stanju. Tada su se međusobno posvađali, on je vikao na nju, ona je vikala na njega. Nije se mogla sjetiti što su si govorili. Na upit suda odgovorila je da se ne može sjetiti da li ju je i vrijeđao. Sjeća se da joj je prijetio da će uzeti ČM sa sobom i odnijeti ga u Bosnu. To ju je jako uznemirilo i izazvalo strah. Tada je uzeo dijete i napustio stan, a ona mu je prigovorila da ne može voziti u takvom stanju sa djetetom u autu, međutim on je ipak otišao. Nju je to prestrašilo, nije zvala policiju, misli da je policiju pozvala susjeda. Malo kasnije nazvala ju je majka okrivljenika i rekla da ju je okrivljenik nazvao i da će ona sada doći po ČM i čuvati ga tu noć, a sve kako bi oni mogli izgladiti situaciju. Tada ju je to smirilo jer je znala da je dijete na sigurnom. Na daljnji upit suda odgovorila je da su okrivljenik i ona u procesu brakorazvodne parnice i već cca dvije i pol godine ne stanuju zajedno, a dijete je s njom. Na daljnji upit suda odgovorila je da sada i nije pretjerano u kontaktu s okrivljenikom, povremeno se čuju u vezi ČM i može reći da su u pristojnim odnosima, a predmetne zgode u stanu su bili samo okrivljenik, L i ona.

4.1. Sud je žrtvi nasilja pročitao zapisnik o njezinom ispitivanju pred policijom 20. siječnja 2023. nakon čega je ista iskazala da je točno što je rekla na policiji, da je od tog događaja proteklo dvije i pol godine pa se sada detalja nije mogla sjetiti, ali sada kada joj je sud pročitao zapisnik sjeća se da se događaj dogodio kako je tada na policiji i rekla. Na upit suda svjedokinja je odgovorila da i dalje ostaje kod iskaza da se nije osjećala uznemireno i u strahu zbog sebe, nije mislila da bi okrivljenik nešto nažao njoj učinio, već se samo uznemirila i prestrašila zbog djeteta kojeg je okrivljenik uzeo sa sobom i otišao iz stana.

4.2. Okrivljenik posebnih pitanja za svjedokinju nije imao te je dodao da je predmetne zgode bila međusobna svađa, da je moguće da se to tako dogodilo i da mu je žao zbog toga te da želi da se ovaj postupak što prije završi.

5. Iz službene zabilješke o dojavi (list 8 spisa) proizlazi da je dana 29. studenoga 2022. u 17,44 sati od strane KM zatražena intervencija policije jer NN žena vrišti u haustoru.

6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje EM (list 12-13 spisa) proizlazi da je ista, nakon što je propisno upozorena izjavila da se predmetne zgode posvađala sa svojim suprugom kada se vratila kući te da ju je isti vrijeđao riječima: "gdje si do sada, gdje se smucaš sa instruktorom, sigurno ste se samo ljubili" nakon čega se okrenuo prema njihovom sinu ČM i rekao mu: "mama ti je kurva". Potom joj je rekao da će joj uzeti sina i da ga nikada više neće vidjeti pa joj je uzeo dijete iz naručja i otišao iz stana u nepoznato, a što je kod nje izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti.

7. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje KM (list 14-15 spisa) proizlazi da je ista nakon što je propisno upozorena izjavila da stanuje iznad stana u kojem stanuje okrivljenik sa obitelji i da se iz tog stana učestalo čuje svađa i plač djeteta. Kada se predmetne zgode vratila kući čula je da si bračni par međusobno upućuje psovke i u jednom trenutku je ženska osoba istrčala iz stana i vrištala na hodniku, sjela na ulaz u stan i telefonirala, a ona je u međuvremenu kontaktirala policiju.

8. Osumnjičenik LM je na zapisnik o njegovom ispitivanju (list 16-17 spisa) izjavio da će obranu iznijeti na sudu.

9. Iz Izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenika proizlazi da je prekršajno osuđivan ali ne po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.

10. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći i analizirajući obranu okrivljenika i izvedene personalne i materijalne dokaze sud smatra dokazanim prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pa ga je stoga proglasio krivim i presudio kao u izreci presude.

11. Sud je poklonio vjeru ispitanoj žrtvi nasilja EM i prihvatio njezin iskaz jer je iskaz iznijela uvjerljivo, odlučno i u logičnom slijedu. Između ostalog, izjavila je da joj je tijekom međusobne svađe okrivljenik prijetio da će joj uzeti dijete i odnijeti u Bosnu nakon čega je s djetetom napustio stan bez da joj je rekao kamo ide. To ju je jako prestrašilo i uznemirilo. Isto je izjavila i pred policijom na zapisnik o ispitivanju svjedoka, a isto tako i okrivljenik je u obrani priznao da je nakon svađe sa suprugom, uzeo dijete i otišao iz kuće.

12. Takvim ponašanjem okrivljenik je počinio psihičko nasilje prema supruzi EM. Prije svega treba navesti da je psihičko nasilje zapravo svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji dovodi do njezine uznemirenosti, straha ili povrede dostojanstva, odnosno, to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje, pri čemu mora biti riječ o takvom ponašanju koje odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja.

13. Imajući na umu prethodno navedeno, za ocjenu da li se u konkretnom slučaju radi o prekršaju psihičkog nasilja u obitelji i zastrašivanju takvog intenziteta odlučna je činjenica kako se žrtva nasilja EM osjećala kada joj je okrivljenik, nakon njihove međusobne svađe uzeo dijete i otišao s njim iz stana bez da joj je rekao kamo ide. Razvidno je da je iskazala, kako pred sudom dvije i pol godine nakon počinjenja prekršaja tako i pred policijom, da se jako uznemirila i prestrašila tek kada je okrivljenik tijekom njihove svađe uzeo dijete i s istim napustio stan te otišao u nepoznatom smjeru.

14. Stoga je nesporno utvrđeno da je okrivljenik na način opisan u izreci presude počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi EM i svojim ponašanjem ostvario oblik nasilja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

15. Okrivljeniku se stavlja na teret i da je iz čista mira vrijeđao suprugu EM riječima: "Gdje si ti do sada, gdje se smucaš s instruktorom, sigurno ste se samo ljubili" i da se potom okrenuo prema djetetu i rekao mu: "Mama ti je kurva". EM je iskazala da su se ona i okrivljenik te zgode posvađali ona je vikala na njega, a on je vikao na nju riječima kako mu se stavlja na teret. Međutim navela je da ju to nije uznemirilo niti prestrašilo.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je uznemirenost ili osjećaj straha jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koji čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

17. Obzirom je žrtva nasilja EM izjavila da riječi koje joj je predmetne zgode uputio okrivljenik, a koje su navedene u optužbi, nisu uznemirile ili izazvale strah i da je i ona na njega vikala kao i on na nju, izostala je posljedica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koji čine biće terećenog prekršaja, radi čega je sud optužbu u tom dijelu suzio.

18. Prema optužbi psihičko nasilje za koje se okrivljenik tereti dogodilo se u nazočnosti djeteta ČM starog dvije godine. Tužitelj je djelo kvalificirao kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga, iako se terećeno djelo trebalo označiti kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, sud to po službenoj dužnosti nije učinio jer bi to bilo na štetu okrivljenika.

19. Obranu okrivljenika u kojoj je osporio terećeni prekršaj sud nije prihvatio i smatra da je svojom obranom pokušao izbjeći prekršajnu odgovornost.

20. Slijedom svega navedenog nesporno je utvrđeno da je okrivljenik, u nazočnosti djeteta počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi EM na način kako je to precizno navedeno u izreci presude radi čega ga je sud proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom.

21. Za navedeno djelo prekršaja Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), a koji je važio u vrijeme počinjenja prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana. Dana 2. travnja 2024. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 36/24.) koji propisuje veće novčane kazne za terećeni prekršaj pa je sud sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona primijenio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), koji je važio u vrijeme počinjenja prekršaja obzirom je blaži za okrivljenika.

22. Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu iste (čl.36.st.2. Prekršajnog zakona) te je sud kao olakotno okrivljeniku cijenio činjenicu da nije prekršajno osuđivan zbog istovrsnog ili sličnog prekršaja, a od olakotnih okolnosti sud je na strani okrivljenika našao duži protek vremena od počinjenja prekršaja.

23. Sud je cijeneći naprijed navedene okolnosti okrivljeniku izrekao novčanu kaznu koja je Zakonom propisana za ovaj prekršaj, smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te da će djelovati na buduće ponašanje okrivljenika da ne vrši takva i slična prekršajna djela. Pri tome je uvjerenja da su vrsta i visina kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, stupnju odgovornosti počinitelja, osobnim prilikama i držanju okrivljenika nakon počinjenog prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja.

24. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji jer iz provedenog postupka, a prije svega iskaza žrtve nasilja EM proizlazi da ista nije nužna ni svrsishodna obzirom je sama izjavila da je rijetko u kontaktu s okrivljenikom i da se čuju samo vezano za dijete te da su u pristojnim odnosima, radi čega je i odbijen prijedlog tužitelja.

25. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.).

U Zagrebu 9. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jasminka Češković

Sanja Eter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].

Dostavna naredba:

1. okrivljenik LM, [adresa], NM

2. svjedok – žrtva EM, [adresa] (kod P), [adresa]

3. tužitelj PUZ, II policijska postaja Zagreb

4. spis.