Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-211/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zastupnika po zakonu tuženice Ante Jurića, zamjenika općinskog državnog odvjetnika, uz javnu objavu dana 09. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, isplati tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pravične naknade na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode daljnji iznos od 8.560,34 eura (osamtisućapetstošezdeseteuratridesetčetiricenta) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 16.07.2020. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te na ime naknade imovinske štete u vidu izmakle dobiti iznos od 60.992,35 eura (žezdesettisućadevetstodevedesetdvaeuratridesetpetcenti) sa zateznim kamatama koja se do 31.12.2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa kako slijedi:

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.09.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.09.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.10.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.11.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.12.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.01.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 423,06 EUR od 15.09.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 326,60 EUR od 15.10.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 358,59 EUR od 15.11.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 446,21 EUR od 15.12.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 376,06 EUR od 15.01.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 404,44 EUR od 15.02.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 433,72 EUR od 15.09.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 318,60 EUR od 15.10.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 335,22 EUR od 15.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 387,16 EUR od 15.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 562,73 EUR od 15.01.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 450,69 EUR od 15.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 519,46 EUR od 15.04.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 441,33 EUR od 15.09.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 323,35 EUR od 15.10.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 330,59 EUR od 15.11.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 256,27 EUR od 15.12.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 388,97 EUR od 15.01.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 471,61 EUR od 15.02.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 442,54 EUR od 15.09.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 289,01 EUR od 15.10.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 278,62 EUR od 15.11.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 245,83 EUR od 15.12.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 291,81 EUR od 15.01.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 400,96 EUR od 15.02.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 425,02 EUR od 15.03.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.04.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.05.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.06.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.07.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.08.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 507,23 EUR od 15.09.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 228,09 EUR od 15.10.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 218,68 EUR od 15.11.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 362,46 EUR od 15.12.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 380,67 EUR od 15.01.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.02.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 736,81 EUR od 15.03.2019.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 2.885,67 eura (dvijetisućeosamstoosamdesetpeteurašezdesetsedamcenti) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16.07.2020. do isplate, kao i preostali zahtjev na ime naknade imovinske štete s osnova izmakle dobiti od 13.006,56 eura (trinaesttisućašesteurapedesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama tekuće na mjesečne iznose iznad dosuđenih, počevši od veljače 2011. pa zaključno sa ožujkom 2019., kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, da tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 15.968,66 eura (petnaesttisućadevetsto- šezdesetosameurašezdesetšestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 09. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], djelomično povukao tužbu za iznos od 19.383,21 eura (devetnaesttisućatristoosamdesettrieuradvadesetjedancent) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 08. veljače 2021. podnio je tužbu protiv tuženice radi naknade štete, koju obrazlaže navodeći da je dana 02. veljače 2011. uhićen, te je protiv njega određen pritvor temeljem rješenja Županijskog suda u u Osijeku broj Kio-22/2011 od 07. veljače 2011. koji je kontinuirano produljivan sve do rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž- 121/12 od 29. veljače 2012., kada mu je omogućeno da se brani sa slobode. Navodi da je bio optužen (pa čak i nepravomoćno osuđen) za počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz tadašnjeg čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u kojem postupku je proveo ukupno 392 dana u pritvoru, s tim što mu je sve do odluke o ukinuću pritvora, bila izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Navodi da je kontinuirano u postupku negirao krivnju, a onemogućeno mu je da preispita jedinog svjedoka optužbe (ujedno i suoptuženika), koja nepravda i boravak u pritvoru je izazvala teže psihičke posljedice, gubitak zaručnice i posla. Povodom ukidbene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-890/11 od 29. veljače 2012., dva puta je pred Županijskim sudom u Osijeku bio oslobođen krivnje, koje pak odluke su ukinute odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako je u međuvremenu došlo do izmjene nadležnosti za predmetno kazneno djelo, postupak se nastavio voditi pred Općinskim sudom u Osijeku, gdje je u ponovljenom postupku donesena oslobađajuća presude, no povodom žalbe tužiteljstva ista je ukinuta, da bi konačno oslobađajuća presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018 od 24. rujna 2018 (ukupno njemu peta izrečena presuda, od čega četvrta oslobađajuća) bila potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Kž-209/18, od 14. veljače 2019.. Dakle, protiv njega se preko 8 godina vodio kazneni postupak (od čega preko godinu dana u pritvoru) što je neminovno ostavilo teške posljedice na njega. Naglašava da je bio zaposlenik u tvrtki INA d.d. na mjestu prodavača na benzinskoj postaji, s prosječnom bruto 1 plaćom od 7.253,48 kn, ali mu je zbog uhićenja i određivanja istražnog zatvora, poslodavac sa danom 17. veljače 2011. izvanredno otkazao Ugovor o radu, obzirom da određeno trajanje istražnog zatvora dovodi do objektivne nemogućnosti izvršavanja ugovorene obveze, a što poslodavcu izaziva poremećaj u procesu rada, kako je to navedeno u obrazloženju odluke o otkazu. Stoga je direktna posljedica neosnovanog uhićenja i kasnijeg vođenja postupka, gubitak radnog mjesta i prihoda koje je ostvario kod poslodavca. Pred nezakonito uhićenje je bio zaručen sa AI, no uslijed činjenice da je protiv njega određen pritvor za tako teško kazneno djelo, ista je raskinula zaruke i napustila ga.

1.1. Navodi da je po tadašnjem punomoćniku i branitelju poduzeo sve radnje kako bi svoja prava mogao ostvarivati u klasičnom radnom sporu, no iz krajnje nejasnih razloga tužba koja je predana na tadašnji Općinski sud u Belom Manastiru, nije nigdje bila zavedena. Po promjeni branitelja i saznanju za predmetni parnični postupak, pokušao je provesti obnovu spisa, a u sklopu kojeg postupka je utvrđeno da zaista primjerku tužbe prileži originalni pečat prijemnog kancela suda u Belom Manastiru, ali je prijedlog odbijen iz razloga što nije utvrđeno tko je navedeni primjerak potpisao uz obrazloženje da se nije interesirao za predmet gotovo 33 mjeseca od dana predaje, iako se radi o hitnom postupku, a što smatra nevjerojatnim, jer je neosnovano proveo 13 od ta 33 mjeseca u pritvoru, s tim što mu je kazneni postupak trajao 96 mjeseci (8 godina), a postupak obnove spisa – jednog papira, čak 78 mjeseci (6 i pol godina). Razvidno je da je ovdje nezakonitim postupanjem nekog od djelatnika suda u Belom Manastiru (to je stvar interne kontrole Naslova) onemogućeno ustavno pravo na pristup sudu, a s obrazloženjem koje je van svih standarda koji bi se trebali pri sudu primjenjivati, a za čega opet snosi odgovornost Republika Hrvatska.

1.2. Napominje da Republika Hrvatska snosi odgovornost za naknadu štete po svim vidovima, te je on u trenutku uhićenja bio u najboljoj životnoj dobi od 45 godina, zaručen sa namjerom zasnivanja obitelji i uposlen sa prosječnom plaćom od 7.253,48 kn mjesečno, a sve je zbog neosnovanog uhićenja, izgubio, psihički je propao, a nije se mogao zaposliti za svo vrijeme trajanja kaznenog postupka (8 godina) jer je preduvjet za svako zaposlenje na neodređeno vrijeme, dostava uvjerenja da se protiv interesenta ne vodi kazneni postupak. Stoga postavlja zahtjev za isplatom neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog uhićenja u visini od 196.000,00 kn, a na ime izgubljene zarade od dana uhićenja pa sve do dana donošenja pravomoćne oslobađajuće presude 14. veljače 2019. isplatu ukupnog iznosa od 715.748,04 kn, jer je radeći na radnom mjestu prodavača, mjesečno uprihodio najmanje 132,72 eura (1.000,00 kn) na ime „bakše“, kao što je i ostvarivao dodatnu zaradu temeljem isplaćenog putnog troška za dodatnih 146,00 eura (1.100,00 kn) mjesečno.

1.5. Sukladno odredbi čl. 186. Zakona o parničnom postupku, dana 16. srpnja 2020. obratio se tuženoj Republici Hrvatskoj, putem zastupnika po zakonu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko-upravni odjel, sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kao i samom Ministarstvu pravosuđa i uprave, u kojem je naveo gotovo identičan sadržaj iz točaka ove tužbe. Povodom odlučivanja o njegovom zahtjevu, Uprava za kazneno pravo u sastavu Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, zauzela je stav kako je traženje za neimovinsku štetu osnovano, ali previsoko postavljeno s obzirom na narav i težinu kaznenog djela te trajanje uhićenja, pa smatra da pravična visina naknade iznosi 109.760,00 kn, s tim da naknadu imovinske štete nisu uzeli u razmatranje, obzirom se pred Ministarstvom u upravnom postupku, ne izvode dokazi. Kako je od strane tuženika ponuđen nedostatni iznos, to je primoran ustati s ovom tužbom i predlaže sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev.

1.6. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 05. listopada 2022. sud je temeljem djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva od strane tužene u odnosu na neimovinsku štetu, donio djelomičnu presudu na temelju priznanja, kojom je naložio tuženoj da tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 14.567,66 eura (109.760,00 kn) sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. pa do isplate, koja je postala pravomoćna istoga dana, jer su se punomoćnik tužitelja i zastupnik tužene, odrekli prava na žalbu.

1.7. Stoga se postupak nastavio voditi za daljnji sporni iznos zahtijevane neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neosnovanog lišenja slobode i onemogućavanja pristupa sudu od 11.446,01 eura, sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. pa do isplate, te na ime imovinske štete u vidu izmakle dobiti (izgubljena zarada, trošak prijevoza i napojnica) u iznosu od 73.998,91 eura, sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini dospio mjesečni iznos od 15-tog u mjesecu pa do isplate, počevši sa dospijećem od 15.02.2011. pa završno 15.03.2019.

1.8. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužitelj podneskom od dana 08. prosinca 2023. djelomično povlači tužbu na ime naknade imovinske štete za iznos od 19.383,21 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koja sukladno nalazu i mišljenju vještaka iznosi 60.992,35 eura neto, na ime izgubljene zarade, a kojem je iznosu tužitelj dodao 13.006,56 eura (132,72 x 98 mjeseci) koji se odnosi na ostvarenu „bakšu“ prednika tužitelja na radnom mjestu u tvrtki INA d.d. Zagreb, tijekom 98 utuženih mjeseci u svakomjesečnom iznosu od po 132,72 eura (1.000,00 kn), pa ukupno zahtijeva po navedenom osnovu 73.998,91 eura.

2. U odgovoru na tužbu zastupnik po zakonu tužene navodi da se protivi tužbi kao i visini tužbenog zahtjeva i predlaže odbijanje istih uz naknadu prouzročenih parničnih troškova. Navodi da je tužitelj bio u pritvoru 392 dana i to od 02. veljače 2011. do 29. veljače 2012., te da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj K- 318/2018. od 24. rujna 2018. donesena oslobađajuća presuda, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-209/2018 od 14. veljače 2019. Ukoliko ne postoje okolnosti iz odredbi čl. 480. st. 3. i čl. 484.a Zakona o kaznenom postupku, te ako su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, zastupnik tužene je spreman, nakon što mu bude omogućeno izvršiti uvid u kazneni predmet radi utvrđivanja činjenica bitnih za odluku suda u ovom parničnom postupku (oslobađajuća presuda, određivanje pritvora, vremensko trajanje pritvora i sl.), priznati pravnu osnovu tražbine tužitelja u pogledu prava na naknadu zbog povrede prava slobode, a osporiti visinu tražbine samo preko iznosa koji nije u skladu sa mjerodavnim materijalnim pravom i postojećom sudskom praksom. Navodi da u slučajevima iz odredbe čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a je isključeno pravo na naknadu štete, ukoliko su postojale okolnosti iz čl. 90. (čl. 480. st. 3.) ZKP-a. Također posebni propisi i odluke doneseni kao akti milosti kojima su počinitelji kaznenih djela pomilovani ili im je dan oprost, ne predstavljaju osnovu za primjenu odredbu čl. 476. do 484. (čl. 484.a) ZKP- a. Kako se radi o kogentnim pravnim normama, predlaže da sud pribavi kazneni spis i provjeri nepostojanje okolnosti iz čl. 102. na koje upućuje odredba čl. 95. st. 2. t. 2., nepostojanje drugih odredbi iz čl. 2 95. ZKP-a (čije postojanje, temeljem odredbe čl. 480. st. 3. isključuje pravo na naknadu štete koja proizlazi iz odredbe čl. 480. st. 1. t. 1.), kao i nepostojanje okolnosti iz odredbe čl. 484.a ZKP-a. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je ispunjena procesna pretpostavka pokretanju i vođenju postupka protiv Republike Hrvatske iz st. 2. čl. 477. ZKP-a, budući se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave, koje je nadležno za postupanje, kao i ovom odvjetništvu, a koje se očitovalo na zahtjev na način da je ponudilo pravičnu novčanu naknadu zbog neosnovanog pritvora u iznosu od 109.760,00 kn, s tim da naknada imovinske štete nije uzeta u obzir. U pogledu zatražene visine naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 899.587,56 kn kao i zatražene naknade materijalne štete prouzročene pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka koja obuhvaća navodno izgubljenu zaradu, tuženik ukazuje da je visina postavljenog tužbenog zahtjeva u tom dijelu previsoka i precijenjena, te u vezi s čime tužitelj ne navodi nekakve posebne okolnosti koje bi utjecale na dosuđivanje većeg iznosa naknade štete i ne prilaže niti dokaze koji bi opravdavali dosudu takvog iznosa koji je protivan uobičajenoj sudskoj praksi, kao i mogućim orijentacijskim kriterijima vezanim za određivanjem zamjenske kazne zatvora za neplaćanje određene novčane kazne. Što se tiče zahtjeve na ime izgubljene zarade, zakonski zastupnik tuženika ukazuje da je taj zahtjev u potpunosti neosnovan i nedopušten budući da sam tužitelj navodi da je već pokrenut postupak utvrđenja da je nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelja koji je bio uposlenik INA d.d., pa bi eventualno izgubljenu zaradu ostvarivao u tom postupku.

2.1. Tijekom postupka, zastupnik po zakonu tužene nakon što je izvršio uvid u kazneni predmet K-318/2018, na ročištu za glavnu raspravu od dana 05. listopada 2022. djelomično je priznao tužbeni zahtjev do iznosa od 14.567,66 eura, slijedom čega je sud donio djelomičnu presudu na temelju priznanja za iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neosnovanog lišenja slobode od 14.567,66 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 16. srpnja 2020. pa do isplate, dok se postupak nastavio na ime nepriznate neimovinske štete i na ime imovinske štete u cijelosti, budući je tužena osporavala osnovanost i visinu te štete.

2.2. Kako je prednik tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], umro dana **.**.2024., to je sukladno odredbi čl. 212. t. 1. i čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), rješenjem suda broj Pn-25/2021-40 od 19. kolovoza 2024. utvrđen prekid postupka zbog smrti istog. Nadalje, rješenjem suda broj Pn-25/2021-46 od 11. listopada 2024. sadašnji tužitelj UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na poziv suda je kao nasljednik pok. tužitelja MI, preuzeo ovaj parnični postupak, slijedom čega se postupak nastavio, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. i 7. Zakona o parničnom postupku.

3. Nakon toga, tužena podneskom od dana 11. veljače 2025. i 13. veljače 2025. ukazuje na odredbu čl. 1097. Zakona o obveznim odnosima, kojom je predviđena neprenosivost prava na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozlijede tijela ili narušenja zdravlja, što smatra da se u konkretnom slučaju odnosi i na izgubljenu zaradu pokojnog MI. Stavkom 2. tog članka predviđeno je da se dospjeli iznosi naknade mogu prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom ili pravomoćnom sudskom odlukom. To proizlazi i iz odredbe čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima, kojom je predviđeno da tražbina naknade ne imovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. U predmetnom postupku djelomično je priznata isplata neimovinske štete na ime pravične novčane naknade zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu od 14.567,66 eura (109.760,00 kn), te smatra da u svakom slučaju tužitelj kao nasljednik nema pravo potraživati izgubljenu zaradu u ime pokojnog MI, te se u tom dijelu protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i predlaže odbijanje istog kao i odbijanje cjelokupnog tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj UI u podnesku od 12. veljače 2025. navodi da je stupanjem na snagu ZOO/05 i to čl. 1105. po smrti oštećenika, a koji je podnio zahtjev za naknadu štete ili tužbu, njegov nasljednik stupa u njegovu pravnu poziciju, te mu pripada pravo na naknadu kako imovinske, tako i neimovinske štete.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izveo dokaze koje su predložile stranke, te je saslušao tužitelja, svjedoke AI i HI, izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Osijeku broj 33 Su-374/13, Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018, pročitao zahtjev upućen Ministarstvu pravosuđa i uprave, dopis Ministarstvu pravosuđa i uprave od 18.09.2020., zahtjev za mirno rješenje spora upućenog ODO Osijek, očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave, optužnicu ŽDO Osijek broj K-DO-8/11 od 20.08.2012. i 28.02.2011., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.11.2010., brzojav INA d.d., obavijest INA d.d., zahtjev za zaštitu prava od 22.03.2011., dopis odvjetnika HI od 12.02.2014., potvrdu Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Osijeku od 22.02.2019., rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kio I-22/11-8 od 07.02.2011., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž 121/12-4 od 29.02.2012., broj II Kž 129/11-4 od 16.03.2011., rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kv-75/11-5 od 31.03.2011., broj K-12/2017-5 od 05.10.2017., Presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-209/18-4 od 14.02.2019., presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-782/2017- 6 od 06.03.2018. i K-318/2018-5 od 24.09.2018., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 34/16-4 od 07.03.2017., presuda i rješenje broj Kž 890/11-7 od 29.02.2012., broj Kž 39/13-8 od 10.06.2015., presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-24/2015-9 od 06.11.2015., presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-14/11-52 od 13.06.2011., presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-35/12-164 od 27.08.2012., rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kv-36/2011-3 od 15.02.2011., rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-76/18-4 od 19.04.2018., rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kv-51/11-5 od 02.03.2011. i Kv-14/11-37 od 13.05.2011., žalbu od 08.02.2011., 07.03.2011., 16.06.2011., 14.10.2011., potvrdu od 08.02.2023., podatke o isplaćenoj i prosječnoj plaći od 02.03.2023., nalaz i mišljenje vještaka od 25.10.2023., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 22.11.2023..

6. Predmet spora je naknada neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog uhićenja i provođenja u pritvoru 392 dana, te zbog onemogućenog prava na pristup sudu, sukladno članku 1049., čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), te naknada imovinske štete na ime izmakle dobiti zbog izgubljene zarade i "bakše" koju je ostvario prednik tužitelja MI.

7. Na temelju svih izvedenih dokaza, kao nesporne činjenice među strankama je utvrđeno slijedeće:

- da je prednik tužitelja MI bio uhićen zbog osnovane sumnje zbog zlouporabe opojnih droga, te je protiv njega određen pritvor temeljem rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kio I-22/11-8 od 07. veljače 2011., a koji je ukinut rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 121/12-4 od 29. veljače 2012., kada mu je omogućeno da se brani sa slobode,

- da je prednik tužitelja MI proveo u pritvoru ukupno 392 dana (od 02.02.2011. do 29.02.2012.), da je kazneni postupak protiv njega trajao 8 godina,

- da je prednik tužitelja MI oslobođen optužbe presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018-5 od 24.09.2018., potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-209/18-4 od 14.02.2019.,

- da je prednik tužitelja MI prije uhićenja i određivanja pritvora dana 02.02.2011., bio zaposlen na radnom mjestu prodavača na neodređeno vrijeme u tvrtki INA d.d. Zagreb,

- da je poslodavac MI tvrtka INA d.d. Zagreb, dana 17.02.2011. donijela Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, zbog nemogućnosti obavljanja rada od strane radnika, zbog čega je kod poslodavca nastupio poremećaj u procesu rada, jer je radnik odsutan sa svog radnog mjesta na benzinskoj postaji i nije u mogućnosti izvršavati ugovorne obveze zbog boravka u pritvoru koji mu je određen u trajanju od mjesec dana,

- da se prednik tužitelja prije podnošenja tužbe obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave sa zahtjevom za isplatu neimovinske i imovinske štete radi neutemeljenog uhićenja,

- da se prednik tužitelja prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186. Zakona o parničnom postupku, dana 16. srpnja 2020. obratio i tuženoj Republici Hrvatskoj putem zastupnika po zakonu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko- upravni odjel, sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

- da je Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo dopisom od dana 18. runa 2020. u postupku odlučivanja o njegovom zahtjevu zauzelo stav kako je traženje za neimovinsku štetu osnovano, ali previsoko postavljeno s obzirom na narav i težinu kaznenog djela, te trajanje uhićenja, pa smatra da pravična visina naknade na ime povrede prava osobnosti iznosi 109.760,00 kn, dok u odnosu na imovinsku štetu (izgubljenu zaradu) Ministarstvo ne provodi dokazni postupak u upravnom postupku.

8. Među strankama je sporna daljnja visina neimovinske štete iznad priznate i dosuđene u iznosu od 14.567,66 eura (109.760,00 kn) na ime povrede prava osobnosti zbog neutemeljenog pritvora prednika tužitelja MI, te zbog onemogućenog prava na pristup sudu vezano za podnošenje tužbe dana 22.03.2011. radi utvrđenja nezakonitim otkaza ugovora o radu (postupak obnove spisa broj 33 Su- 374/13), kao i imovinska šteta u vidu izgubljene zarade i "bakše" za koju tužena smatra da tužitelj kao nasljednik prednika MI, nema pravo pozivajući se na čl. 1097. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

9. Iz iskaza MIprednika tužitelja, sa ročišta od 05. listopada 2022. proizlazi da je 2011. godine uhićen radi sumnje za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona – prodaja droge, te je vođen kazneni postupak koji je trajao 12 godina, da bi na kraju bio oslobođen, a u pritvoru je proveo 14,5 mjeseci. Njegovi roditelji su bili u šoku i nisu vjerovali da bi počinio takvo kazneno djelo. U vrijeme kada je uhićen bio je zaposlen u tvrtki INA d.d. na radnom mjestu zamjenika šefa benzinske postaje i imao dobra primanja, oko 6.000,00 do 7.000,00 kn mjesečno, a dobivao je i 13. plaću, božićnicu, uskrsnicu i „bakšiš“. Živio je kod roditelja i imao dobar standard, te je bio u emotivnoj vezi sa zaručnicom AI s kojom je planirao vjenčanje. Međutim, nakon što je uhićen, ona mu se više nije javljala, a vidio ju je dva, tri puta nakon izlaska iz pritvora kako vodi dijete, što ga je pogodilo, a nisu kontaktirali. U pritvoru je bio u užasnim uvjetima u sobi sa 10 kreveta sa najmanje 20 u sobi. Navedeno pritvaranje se također odrazilo na njegovo zdravstveno stanje, jer se psihički loše osjećao i potražio pomoć psihijatra dok je bio u pritvoru, te mu je prof. dr. U prepisao terapiju od koje je mogao zaspati. Njega u to vrijeme zastupao HI i sjeća se da je treći dan pritvora isti došao i rekao mu da je dobio otkaz jer nije došao tri dana na posao i da potpiše žalbu koju će uložiti, a što je on učinio. Njegov odvjetnik HI je predao tužbu u vezi navedenog na Općinski sud u Belom Manastiru, međutim to se iskompliciralo i sjeća se da je bilo vještačenje u Centru "Ivan Vučetić" i da je utvrđeno da je falsifikat na potpisu na roku žalbe, odnosno bilo je rečeno da se nisu žalili na vrijeme, a žalba je podnijeta na vrijeme, a on je to tako shvatio na temelju onoga što mu je rekao odvjetnik. Napominje da je vrlo razočaran i rezigniran u svezi tog slučaja, iako je inače vrlo pozitivna osoba. Nije se uspio vratiti na svoje radno mjesto i pritvor je trajao jako dugo i kada je izašao iz pritvora, nije mogao dobiti potvrdu o nekažnjavanju, jer se protiv njega vodio sudski spor i nigdje se nije mogao za stalno zaposliti. Dva puta je dobio posao u trajanju od po dva mjeseca u kampanji prerade šećerne repe na mjestu utovara kamiona u kojoj je zaradio 3.500,00 kn mjesečno i što mu je upisano u radnu knjižicu, a osim toga se više nije mogao zaposliti i uzdržavala ga je majka, kao i sada, dok je otac preminuo prije 11 godina. Majka ima mirovinu od 2.800,00 kn, žive u zajedničkom domaćinstvu od njene mirovine. Ne može ostvarivati niti zaradu na crno, jer je slabog zdravstvenog stanja. Prije tri godine je operirao abdomen, a prije dvije godine je imao drugu operaciju kao rekonstrukciju prve operacije. Ima problema i sa želucem, te ima hepatitis C koji je dobio kao dobrovoljni davatelj krvi prije 30 godina u bivšoj državi u JNA, te je prije dvije godine uveden novi lijek koji mu pomaže. Lijekove dobiva putem HZZO-a, a ima i izdatke za pojedine lijekove. Andol 100 kupuje na slobodno, a drugi lijek koji je djelotvorniji košta 518,00 kn i njega kupuje samo povremeno, jer nema sredstva za to. Mora imati dijetalnu prehranu zbog jetre i želuca, a nema sredstava za to, s napomenom da je prije imao 75 kg, a sada 60 kg. Imao je problema s hepatitisom C dok je bio u pritvoru jer mu se nije izlazilo u susret jer nije dobivao dijetalnu hranu, što mu je pogoršalo zdravstveno stanje. Navedeno je prijavio liječniku kada je izašao iz pritvora i on mu je rekao da bi trebao podnijeti tužbu. Napominje da užasno živi i da nema majke ne bi mogao preživjeti. Majka ima 80 godina, a 56 godina. Kada je izašao iz pritvora, prijavljivao se na Hrvatski zavod za zapošljavanje svakih 28 dana, ali nije imao uvjerenje o nekažnjavanju koje se tražilo za radno mjesto prodavača, ima srednju stručnu spremu, završio je Trgovačku školu za smjer komercijaliste. Kada je uhićen, imao je otprilike 18 do 20 godina radnog staža. Nije podnio zahtjev za invalidsku mirovinu, jer je čekao da kazneni postupak bude gotov i nadao se povratku na posao u INA d.d. Otkako je izašao iz pritvora ima stalno zdravstvene probleme, svaku noć se preznojava i mijenja potkošulje i veš po 10-ak puta. Ima posljedice od operacija, ugrađena mu je plastična vena od abdomena do koljena koja je sada potpuno zaštopana i nije u funkciji, a liječnik se boji ponovno operirati jer bi moglo doći do smrtnog ishoda, da bi kupovao lijekove, zadužuje se kod brata, a nekada mu i on kupi lijekove. Sjeća se da su mu na ulici govorili "Vidi dilera!", a to se događa i dan danas, te se razočarao u neke prijatelje od kojih je osjetio otpor.

10. Iz iskaza svjedokinje AI sa ročišta od 05. listopada 2022. proizlazi da je MI bio njen bivši dečko sa kojim je bila u emotivnoj vezi godinu i pol dana, bili su zaručeni i planirali vjenčanje, međutim MI je iznenada uhićen, ne zna točno zbog čega, navodno da je nešto nekome prodavao, bila je šokirana i oni su od tada izgubili svaki kontakt, nisu se javljali jedno drugom. Dok je on bio u pritvoru, ona je u međuvremenu stupila u novu vezu i počela živjeti u izvanbračnoj zajednici sa drugom osobom, a da nije bilo Zvonimirovog uhićenja, vjerojatno bi se vjenčali i zasnovali bračnu zajednicu. Ne zna što je kasnije bilo s njim, bila je šokirana što je uhićen i nije htjela imati vezu sa osobom koja je uhićena i koja je u pritvoru, a poslije ju više nije interesirao, nije joj se javio i više nisu bili u nikakvom kontaktu. Dok su bili zaručeni MI je radio u tvrtki INA d.d. i imao lijepu plaću, a dobivao je i „bakšiš“.

11. Iz iskaza svjedoka HI sa ročišta od dana 02. veljače 2023. proizlazi da je u sporno vrijeme radio kao odvjetnik, a u kaznenom postupku je bio branitelj okrivljenom MI i zastupao istog i u nekim drugim postupcima, kao i u postupku radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, navedeni je bio uhićen, a u vrijeme uhićenja je radio u INA-i i misli da je bio prodavač na benzinskoj pumpi, nakon uhićenja je dobio otkaz, te je podnio tužbu radi poništenja te odluke, kao i zahtjev za zaštitu njegovog prava. Tužbu je predao u pisarnici Općinskog suda u Belom Manastiru, a zbog proteka vremena se ne sjeća detalja. Napominje da je bio dugogodišnji sudac na Sudu udruženog rada u Osijeku i stoga poznaje radno pravo i ne može se dogoditi da promaši ili propusti neke rokove koji su bitni za zaštitu prava stranke. Čuo je da je bio nekakav problem sa rekonstrukcijom spisa i da je nekom nešto sumnjivo, te napominje da to nije niti prva, niti zadnja rekonstrukcija koja se radi na sudovima. Ne zna što je dalje slijedilo, jer se kasnije sporazumno razišao sa strankom zbog nekakvih tehničkih stvari, jer navedeni nije imao sredstva za podmirenje troškova odvjetnika, a imao je velike zahtjeve prema meni kao odvjetniku i nema nikakvih saznanja vezano za MI.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku broj 33-Su-374/13 je utvrđeno da se postupak vodio radi obnove spisa, da je sadašnji punomoćnik tužitelja (kao i prednika tužitelja MI) podnio dana 11. prosinca 2013. kao punomoćnik tužitelja MI, protiv tuženika INA d.d. Zagreb dana 12. prosinca 2013. na Općinski sud u Belom Manastiru, sukladno čl. 119. Sudskog poslovnika, prijedlog za pokretanje postupka za obnavljanje spisa (podneska) koji obrazlaže navodeći da je dana 22. ožujka 2011. tužitelj protiv tuženika pred Općinskim sudom u Belom Manastiru pokrenuo radni spor radi poništenja Odluke o otkazu ugovora o radu, ali da pred navedenim Sudom uopće ne postoji taj spis, iako je na podnesenoj tužbi vidljiv pečat o primitku tužbe na Općinski sud u Belom Manastiru dana 22. ožujka 2011. pa su nejasni razlozi izostanka cjelokupnog spisa, u privitku kojeg prilaže presliku navedene tužbe, zahtjeva za zaštitu prava od 02.03.2011., Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17.02.2011., brzojava upućenog tužitelju. Nadalje, da je povodom prijedloga održano ročište pred Općinskim sudom u Osijeku-Stalna služba u Belom Manastiru dana 06. veljače 2020. nakon kojeg je rješenjem Općinskog suda u Osijeku-Stalna služba u Belom Manastiru broj 33-Su- 374/2013 od 06. veljače 2020. odbijen prijedlog tužitelja za obnavljanje spisa u pravnoj stvari tužitelja MI protiv tuženika INA d.d. Zagreb radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, s obrazloženjem da je nakon provedenih dokaza- vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba, provjere kroz upisnik „P“ utvrđeno kako dana 22.03.2011. nije zabilježena predaja nikakve tužbe radi poništenja odluke o otkazu ugovora radu, niti u drugim upisnicima nikakav podnesak koji bi u sud predao MI, te da se prijedlog temelji samo na prijamnom štambilju na tužbi, koji je vještačenjem utvrđeno da je izvoran, ali je i nadalje sporno je li takva tužba zaista i predana sudu 22.03.2011., a postupak obnavljanja spisa tužitelj pokreće nakon 33 mjeseca od predaje tužbe a da se prije toga nije niti jednom obratio sudu s upitom kada će se zakazati rasprava u radnom sporu koji je postupak hitan i mora se okončati u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja tužbe. Napominje se da na prijamnom štambilju na tužbi nisu popunjeni svi podaci koji trebaju biti upisani, već samo datum „22.03.2011.“ uz nekakav potpis službenika koji ne odgovara potpisu niti jednog službenika koji su u to vrijeme radili u sudu. Tako na tužbi nisu upisani podaci o načinu primitka podneska (npr. „neposredno“, „preko pošte“, „preporučeno“ i sl.), podatak o broju primjeraka i priloga, je li plaćena pristojba, je li podnesak stigao poštom otvoren ili s oštećenim omotom, o mogućim predmetima i novcu koji su dostavljeni uz pošiljku ili državni biljezi i sl. a sukladno čl. 161. Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 158/09., 3/11., 34/11., 100/1., 123/11., 138/11., 38/12., 111/12., 39/13., 48/13., 59/13.). Također se navodi da se obnavljanje spisa vrši ako se pojedini spisi ili dijelovi spisa izgube, oštete ili unište, a novi spis nosi oznaku koji je imao spis ili podnesak koji se obnavlja, dok se u konkretnom slučaju uopće o tome ne radi, već se u stvari radi o osnivanju potpuno novog spisa, koji onda ne može imati oznaku „P“ i broj predmeta iz 2011. godine. Stoga je prijedlog odbijen, jer tužitelj nije dokazao da je dana 22.03.2011. predao i ostavio u sudu predmetnu tužbu, jer je sam tužitelj predao sudu primjerak tužbe sa prijemnim štambiljem kakav se stavlja na primjerke koji ostaju u sudu. Povodom žalbe tužitelja postupak je konačno dovršen rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Ured predsjednika broj 33-Su-240/2020-2 od 20. svibnja 2020. na način da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku-Stalna služba u Belom Manastiru broj 33-Su-374/2013 od 06. veljače 2020. (Prvostupanjski sud je pribavio podatke iz upisnika, pomoćnih knjiga i drugih evidencija kojima Sud raspolaže i drugih osoba, vještačenje na prijemnom štambilju po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba, kojim utvrđeno da da je sporni otisak prijamnog štambilja nastao uporabom istog prijemnog štambilja korištenog za otiskivanje dostavljenih nespornih otisaka u druga dva predmeta, dok svi ostali sastojci na prijemnom štambilju nisu dokazani kao vjerodostojni, a nedostaju oznaka o načinu primitka i sl., broj primjeraka i priloga, pristojba i ostali sastojci sukladno čl. 99. Sudskog poslovnika.).

13. Uvidom u kazneni predmet Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018, sud je utvrdio da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kir-108/11 od 03. veljače 2011. određeno zadržavanje prednika tužitelja uhićenog MI kod policije, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela "zlouporabe opojnih droga" iz čl. 173. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kir-123/11 od 04. veljače 2011. protiv istog kao uhićenika određeno zadržavanje u pritvoru, dok je rješenjem broj Kio I-22/11-8 od 07.02.2011. određeno provođenje istrage, a rješenjem broj Kio I-22/11-9 od 07.02.2011. određen pritvor, koji je produljivan rješenjima suda sve do rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž-121/12-4 od 29.02.2012. (list 565.-566.) kojim je pritvor protiv prednika tužitelja ukinut. Također je utvrđeno da se prednik tužitelja MI do dana uhićenja vodio u evidencijama Ministarstva pravosuđa i uprave kao neosuđivan (list 234.), da je prednik tužitelja cijeli kazneni postupak negirao svoju krivnju, te da je isti konačnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018-5 od 24.09.2018. oslobođen optužbe (list 746.-750.), a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-209/18-4 od 14.02.2019. (list 759.-760.).

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o. Osijek od 25. listopada 2023., koje je vještačenje provedeno na okolnosti izgubljene zarade prednika tužitelja MI u razdoblju od 02/ 2011. do 03/2019., a uzimajući u obzir podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o privremenom zaposlenju MI u utuženom razdoblju u tvrtkama Dekra i Electus (u Dekri od 08.09.2014. -20.02.2015., od 09.09.2015. - 07.12.2016., a u Electusu od 11.03.2016. -19.04.2016., od 09.09.2016. -13.07.2017. i od 10.09.2017.-04.03.2018.), vještak zaključuje da razlika iznosi bruto 83.5552,95 eura, na način da je pri izračunu izgubljene zarade uzeo u obzir prosječnu plaću u tvtrki INA d.d. Zagreb od 01.02.2011. do 31.03.2019. u bruto iznosu od 7.515,31 kn i u neto iznosu od 5.551,48 kn.

14.1. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 22. studenog 2023. proizlazi da neto izgubljena zarada MI u utuženom razdoblju (uzimajući u obzir primljenu plaću u trvrtkama Dekra i Electus) iznosi 60.992,35 eura neto.

15. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, kako je odlučeno pod I. izreke.

16. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

16.1. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

16.2. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

17. Naime, nema spora među strankama da je tužena povrijedila pravo osobnosti prednika tužitelja MI, neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 392 dana pritvora, nakon kojeg osam godina dugog vođenja kaznenog postupka je isti oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret.

17.1. Odredbom čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a koje je Republika Hrvatska prihvatila retroaktivno počevši od 06. listopada 199., propisano je da svaka osoba koja je bila žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete.

17.2. Pravo na slobodu i sigurnost, uključujući i pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisano je odredbom čl. 5. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 6/99., 88/99.)

17.3. Odredbom čl. 22. Ustava Republike Hrvatske propisano je da su čovjekovo pravo i sloboda nepovrjedivi te da se nikome ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Prema čl. 25. st. 2. i 4. Ustava Republike Hrvatske, propisano je da tko god je pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen; te svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

17.4. Dakle, radi se o posebnom nenovčanom obliku naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobe, ugleda, časti i slobode. Spomenuti propis upućuje da se to pravo može ostvariti u skladu sa zakonom, a u ovom konkretnom slučaju propis o tome sadrži Zakon o kaznenom postupku. Po mišljenju ovoga suda naknada neimovinske štete na koju osoba neopravdano lišena slobode ima pravo, prosuđuje se po odredbama čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), dok odgovornost za naknadu štete tim osobama proizlazi iz odredbi Zakona o kaznenom postupku i to člankom 480. st. 1. toč. 1., u vezi s člankom. 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11.), kojom odredbom je propisano da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Kako je nesporno da je prednik tužitelja MI proveo u pritvoru u razdoblju od 02.02.2011.- 29.02.2012. (dakle 392 dana), te da je isti konačno oslobođen optužbe nakon 8 godina vođenja kaznenog postupka presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-318/2018-5 od 24.09.2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-209/2018 od 14.02.2019.), to je tužiteljev zahtjev osnovan za naknadu štete zbog duševnih boli nastalih neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 392 dana, a po mišljenju ovog suda i iznad iznosa od 14.567,66 eura, koji mu je tužena priznala tijekom ovog postupka.

18. Iz logičnog i uvjerljivog iskaza prednika tužitelja MI u odnosu na povredu prava osobnosti, proizlazi da su mu uhićenje i pritvor teško pali, kao i njegovim roditeljima i zaručnici, koji su bili u šoku, da mu se zdravlje narušilo tijekom pritvora, da je zbog pritvora prekinuta veza sa zaručnicom sa kojom je planirao vjenčanje, da je dobio otkaz na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen na neodređeno vrijeme, da se nakon izlaska iz pritvora nije mogao zaposliti jer se za radno mjesto za koje je završio školovanje tražilo uvjerenje o nekažnjavanju, koje on nije mogao ishoditi osam godina dok je trajao kazneni postupak, da je doživljavao neugodne susrete na ulici kada su mu se obraćali sa "Vidi dilera", izgubio je prijatelje, a sve jer se protiv njega vodio kazneni postupak zbog sumnje u zlouporabu opojnih droga, pa je dakle pri tome svemu posebno trpjela psihička sfera njegovog života, te je tijekom pritvora morao uzimati terapiju da bi mogao spavati, a tražio je i dobio je pomoć specijalista psihijatra, da u pritvoru nije mogao dobivati dijetalnu hranu zbog problema s hepatitisom C, koji je dobio u bivšoj JNA kao dobrovoljni davatelj krvi, što mu je pogoršalo zdravstveno stanje, da mu se nakon izlaska iz pritvora zdravlje sve više pogoršavalo, imao je dvije operacije abdomena i ugrađena mu je plastična vena od abdomena do koljena koja ne funkcionira, a daljnje operacije su isključene zbog rizika od smrtnog ishoda, te ga je majka u dobi od 80 godina morala uzdržavati od svoje mirovine u iznosu od 2.800,00 kn, radi čega se zaduživao kod brata zbog kupovine lijekova koje si nije mogao priuštiti, a bili su mu potrebni zbog lošeg zdravstvenog stanja. Konačno, prednik tužitelja je preminuo tijekom ove parnice.

19. Iskaz prednika tužitelja je djelomice potvrdila i svjedokinja AI koji je sud cijenio kao vjerodostojan, jer je dan uvjerljivo i sukladno iskazu prednika tužitelja, osim u dijelu u kojem navodi da je prednik tužitelja ostvarivao uz plaću i „bakšu“, jer je taj dio neuvjerljiv i neodređen. Naime, ista ne iskazuje niti koliko često je isti eventualno ostvario taj dio zarade, a ni u kojem iznosu, dok je visina plaće utvrđena uvidom u priloženu materijalnu dokumentaciju.

20. Dakle, prednik tužitelja je životno opisao utjecaj njegovog uhićenja na njegove roditelje, zaručnicu i posljedice koje je imao zbog uhićenja i pritvora, da mu je lišenje slobode teško palo, trpjelo je tijekom pritvora i nakon puštanja na slobodu njegovo zdravlje, poslovni i privatni život, a sud ne može zanemariti činjenicu da je predniku tužitelja stavljeno na teret zlouporaba opojnih droga i da je ta činjenica sigurno utjecala na ponašanje njegove okoline prema njemu, pa i gubitak zaručnice, što je ista potvrdila u svom iskazu.

21. Uz nespornu činjenicu da je neosnovano lišenje slobodne trajalo 392 dana, a cijeneći životnu dob prednika tužitelja, koji je u vrijeme uhićenja imao 45 godina, planirao je vjenčanje sa zaručnicom, imao stalno zaposlenje sa dobrom plaćom, a nakon toga narušenje zdravlja (članak 19. Zakona o obveznim odnosima), da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti neosnovanim lišenjem slobode zbog čega je trpio duševne boli pa je ovaj sud, cijeneći sve utvrđeno, a uzimajući u obzir odluku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane dana 15. lipnja 2020. o promijeni orijentacijskih kriterija iz 2002. godine na način da se po svim osnovama povećaju za 50%, pored priznatog iznosa naknade neimovinske štete, dosudio tužitelju i daljnji iznos od 8.560,34 eura (59,00 eura dan pritvora sukladno sudskoj praksi) sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva pa do isplate, sukladno čl. 1103. u vezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dok preostali zahtjev na ime neimovinske štete nije osnovan.

22. Naime, u odnosu na zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete zbog onemogućavanja pristupa sudu njegovom predniku, u odnosu na podnošenje tužbe Općinskom sudu u Belom Manastiru dana 22. ožujka 2011. radi utvrđenja nezakonitom Odluke o otkazu ugovora o radu, sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi ta šteta nastala u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, odnosno nije dokazao da je ta tužba doista i predana u sud kako on to tvrdi.

22.1. Iskaz svjedoka HI, koji je bio branitelj predniku tužitelja u kaznenom postupku, sud nije smatrao vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je na Općinskom sudu u Belom Manastiru podnio tužbu radi poništenja Odluke o otkazu ugovora o radu, na način da je istu predao u pisarnici Općinskog suda u Belom Manastiru dana 22. ožujka 2011., te mu se kao dugogodišnjem sucu na Sudu udruženog rada u Osijeku koji poznaje radno pravo, ne može dogoditi da promaši ili propusti neke rokove koji su bitni za zaštitu prava stranke. Naime, ovaj dio iskaza nije sukladan priloženoj materijalnoj dokumentaciji i to spisu broj 33-Su-374/13, a svjedok je izjavio da se ne sjeća detalja u vezi predane tužbe. Naime, upravo stoga, jer je navedeni svjedok bio vrstan poznavalac radnog prava kao dugogodišnji sudac na Sudu udruženog rada, nije logično, a ni uvjerljivo, da ukoliko je predao sudu tužbu, a upravo zbog rokova i vrste spora, nije uočio da na njegovom primjerku tužbe nije stavljen dokaz o zaprimanju tužbe, a niti drugi podaci koji se stavljaju na prijemni pečat prilikom predaje pismena sudu, a posebno vezano za rokove u radnim sporovima za koje je znao da su bitni za zaštitu prava njegove stranke. Iz istih razloga, nije logično, ni životno da se odvjetnik koji je izvrstan poznavalac radnog prava, ne bi interesirao šta se dešava sa tužbom i zašto nije zakazana rasprava, a niti se prednik tužitelja interesirao o toj tužbi nakon izlaska iz pritvora dana 29. veljače 2012., iako se nije mogao zaposliti niti kod prijašnjeg, niti kod novog poslodavca. Isti zaključak proizlazi i nakon uvida u spis Općinskog suda u Osijeku broj 33-Su-374/13, u kojem je nakon provedenih dokaza-vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ĆI“ iz [adresa], te provjere kroz upisnik „P“ na tom sudu, utvrđeno kako dana 22.03.2011. nije zabilježena predaja nikakve tužbe radi poništenja odluke o otkazu ugovora radu, niti u drugim upisnicima nikakav podnesak koji bi u sud predao MI, te da se prijedlog temelji samo na prijamnom štambilju na tužbi, koji je vještačenjem utvrđeno da je izvoran, ali je i nadalje sporno je li takva tužba zaista i predana sudu 22.03.2011., jer na prijemnom štambilju na tužbi nisu popunjeni svi podaci koji trebaju biti upisani, već samo datum „22.03.2011.“ uz nekakav potpis službenika, a koji ne odgovara potpisu niti jednog službenika koji su u to vrijeme radili u sudu, te koji postupak obnavljanja spisa, tužitelj pokreće nakon 33 mjeseca od predaje tužbe, a da se prije toga nije niti jednom obratio sudu s upitom kada će se zakazati rasprava u radnom sporu koji je postupak hitan i mora se okončati u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja tužbe. Iz navedenih razloga, prijedlog prednika tužitelja za obnovu spisa, odbijen je rješenjem Općinskog suda u Osijeku- Stalna služba u Belom Manastiru broj 33-Su-374/2013 od 06. veljače 2020., upravo iz razloga jer nije dokazano da je prednik tužitelja dana 22.03.2011. predao i ostavio u sudu predmetnu tužbu, a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Ured predsjednika broj 33-Su-240/2020-2 od 20. svibnja 2020.

22.2. Stoga nastanak štete predniku tužitelja u odnosu na onemogućavanje pristupa sudu, ovaj sud smatra neutvrđenim u cijelosti u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, pa tužitelju po ovom vidu štete nije dosuđena pravična novčana naknada.

23. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovu izgubljene zarade i „bakše“, valja napomenuti da pored primjene odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, ima se primijeniti i odredba čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, propisano je obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a čl. 1089. st. 1. istoga Zakona je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je člankom 3. propisano da pri ocjeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

23.1. Naime, da prednik tužitelja nije bio pritvoren, poslodavac mu ne bi dao otkaz ugovora o radu, koji je dobio zbog nemogućnosti obavljanja rada, pa je istom nastala šteta u vidu izgubljene zarade u razdoblju od veljače 2011. do ožujka 2019., odnosno od neosnovanog uhićenja pa do donošenja pravomoćne oslobađajuće presude, sukladno visini plaće koju je ostvarivao kod poslodavca prije uhićenja, a koja sukladno nalazu, te dopuni nalaza i mišljenju, vještaka financijsko-knjigovodstvene struke (uzimajući u obzir podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o privremenom zaposlenju MI u utuženom razdoblju u tvrtkama Dekra i Electus) iznosi 60.992,35 eura neto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakomjesečnog iznosa plaće (izmakle koristi) pa do isplate, sukladno čl. 1086. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

24. Nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno-financijske struke, sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i vjerodostojan dokaz, jer je sačinjen u skladu s pravilima struke i zasnovan na priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu (podacima o plaći u tvrtki INA d.d. Zagreb i radu u Dekri i Electusu), a na koji stranke nisu imale primjedaba, niti su zahtijevale da isti na ročištu usmeno iznese nalaz i mišljenje.

25. U odnosu na preostali zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u odnosu na izgubljenu zaradu prednika tužitelja na ime primanja „bakše“ na radnom mjestu u svakomjesečnom iznosu od po 132, 72 eura, tužitelj sudu nije pružio dovoljno adekvatnih dokaza za dosudu te štete, pa je njegov zahtjev u tom dijelu za iznos od 13.006,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan, sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Naime, samo iskaz svjedokinje AI u dijelu u kojem ista neodređeno navodi da je prednik tužitelja uz plaću dobivao i „bakšiš“, nije dovoljan da sud može sa sigurnošću utvrditi ovu činjenicu i po tome dosuditi na ime imovinske štete tužitelju iznos od 13.006,56 eura, po osnovi izgubljene zarade u vidu „bakše“.

26. U odnosu na tvrdnje tužene, da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene zarade neosnovan i nedopušten, jer bi eventualno izgubljenu zaradu ostvarivao u postupku pokrenutom radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, treba reći da se ovdje ne radi o pravu iz radnog odnosa na ime naknade plaće zbog nezakonitog otkaza, nego zbog naknade štete koja sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, predstavlja umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), kao i povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu), pa je jasno da izgubljena zarada također predstavlja štetu koja je nastala predniku tužitelja kako je dokazano, dakle u vidu izmakle koristi koju bi isti ostvarivao da nije pritvoren i da zbog toga nije dobio otkaz, u vezi s čl. 1085. i čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

27. U odnosu na tvrdnje tužene iz podnesaka od dana 11. veljače 2025. i 13. veljače 2025. u kojima ukazuje na odredbu čl. 1097. Zakona o obveznim odnosima, kojom je predviđena neprenosivost prava na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozlijede tijela ili narušenja zdravlja, smatrajući da se u konkretnom slučaju odnosi i na izgubljenu zaradu pokojnog MI, treba napomenuti da se radi o naknadi štete u vidu izmakle koristi koja je šteta dospjela u trenutku kada je prednik tužitelja bio stranka u postupku i koja je u trenutku njegove smrti prešla na njegovog nasljednika-brata, ovdje tužitelja, koji je stupio u prednikovu pravnu poziciju, pa pravo na naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi nije osobno neprenosivo pravo, jer se zahtjev odnosi na isplatu određene svote novca koju bi oštećenik ostvario da nije bilo štetnog događaja, a novčana naknada po toj osnovi postala bi njegovom imovinom. Stoga, dospjeli iznosi materijalne štete prelaze na oštećenikove nasljednike kao dio ostavinske imovine. Konkretno, to znači, da tužitelju kao zakonskom nasljedniku iza pok. MI, pripada pravo na naknadu materijalne štete u vidu iznakle dobiti, koju bi on ostvario i koja je dospjela do njegove smrti, jer je to ostavinska imovina, te se na istu ne primjenjuju odredbe čl. 1097. Zakona o obveznim odnosima, kako to tužena smatra.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

29. Kako je nakon usklađivanja tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka, tužitelj djelomično povukao tužbu za 19.383,21 eura, na koje je djelomično povlačenje, zastupnik po zakonu tužene pristao na ročištu od dana 08. travnja 2025., to je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci rješenja.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30.1. Dakle, troškovi postupka određuju se sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, a uspjeh stranaka u postupku utvrđuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

30.2. Tužitelj je konačno postavio zahtjev na iznos od ukupno 85.444,92 eura (neimovinska šteta od 11.446,01 eura i imovinska od 73.998,91 eura).

30.3. Sud je tužitelju ukupno dosudio na ime naknade štete 69.552,69 eura.

30.4. Slijedom navedenog, kako je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 69.552,69 eura (od zahtijevanih 85.444,92 eura), to je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 80% (nije osnovan zahtjev za naknadu štete na ime onemogućenog pristupa sudu i izgubljene zarade na ime "bakše"), a u pogledu visine sa 81,40%, što zbrojeno i podijeljeno (161,40:2) daje uspjeh od 80,70%, dok je tuženikov uspjeh 19,30%. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se uspjeh tužitelja od 61,40% u kojem postotku je odmjerena naknada priznatih troškova tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023.).

31. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 25.755,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

31.1. Zahtjev tužitelja se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje i to na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 1.800,00 eura (Tbr. 32.) i tužbe od 1.800,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obrazloženog podneska od 10.06.2021. od 1.800,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i od 01.03.2022. od 50,00 eura (Tbr. 8.t.4.), od 11.04.2023. i 10.11.2023. u iznosima od po 1.580,00 eura (Tbr. 8.t.1.), od dana 08.12.2023. i 12.02.2025. u iznosu od po 1.288,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i od 10.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.3.), te zastupanja na ročištima od 16.07.2021., 22.10.2021.i 05.10.2022. u iznosima od po 1.800,00 eura (Tbr. 9.t.11.), od 02.02.2023. u iznosu od 1.580,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a od 08.04.2025. u iznosu od 1.288,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i na ročištu za objavu presude od 09.05.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), a što sa obračunatim PDV-om na te iznose od 4.938,50 eura (Tbr. 46.) i plaćenom pristojbom na tužbu od 331,81 eura i pristojbom na presudu od 331,81 eura, ukupno iznosi 25.356,12 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku i što od priznatog troška prema uspjehu tužitelja od 61,40% iznosi 15.568,66 eura sa troškom vještačenja od 400,00 eura, koji je kao nužan trošak priznat tužitelju u cijelosti sukladno čl.155. Zakona o parničnom postupku, dakle ukupno tužitelju pripada iznos troška od 15.968,66 eura, sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i koji iznos pripada tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod III. izreke.

31.2. Ostali zahtjev tužitelja za naknadu troška je odbijen kao neosnovan pod IV. izreke, jer nije sukladan omjeru postignutog uspjeha u parnici.

32. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tuženik nema pravo na naknadu troška, kako je odlučeno kao pod V. izreke.

U Osijeku, 09. svibnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koja se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku, sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova, gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena, te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Z.z. tuženice na broj P-DO-23/2021