REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2230/2019-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Davorki Ćurko Nasić, u pravnoj stvari tužiteljice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, iz Zagreba, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 9. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Mijenja se iznos rente za tuđu pomoć i njegu dosuđen pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pn-3870/14 od 16. lipnja 2016. tako da se nalaže tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužiteljici SK za razdoblje od 13. rujna 2019. do 30. travnja 2025. iznos od 2.541,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 7,49 EUR od 1. listopada 2019. do isplate,

- 12,49 EUR od 5. listopada 2019. do isplate,

- 12,49 EUR od 5. studenoga 2019. do isplate,

- 12,49 EUR od 5. prosinca 2019. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. siječnja 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. veljače 2020. do isplate

- 18,92 EUR od 5. ožujka 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. travnja 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. svibnja 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. lipnja 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. srpnja 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. kolovoza 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. rujna 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. listopada 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. studenoga 2020. do isplate,

- 18,92 EUR od 5. prosinca 2020. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. siječnja 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. veljače 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. ožujka 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. travnja 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. svibnja 2021 do isplate,

- 23,86 EUR od 5. lipnja 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. srpnja 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. kolovoza 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. rujna 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. listopada 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. studenoga 2021. do isplate,

- 23,86 EUR od 5. prosinca 2021. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. siječnja 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. veljače 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. ožujka 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. travnja 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. svibnja 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. lipnja 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. srpnja 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. kolovoza 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. rujna 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. listopada 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. studenoga 2022. do isplate,

- 31,70 EUR od 5. prosinca 2022. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. siječnja 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. veljače 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. ožujka 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. travnja 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. svibnja 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. lipnja 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. kolovoza 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. rujna 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. listopada 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. studenoga 2023. do isplate,

- 45,21 EUR od 5. prosinca 2023. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. siječnja 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. veljače 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. ožujka 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. travnja 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. svibnja 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. lipnja 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. srpnja 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. kolovoza 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. rujna 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. listopada 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. studenoga 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. prosinca 2024. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. siječnja 2025. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. veljače 2025. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. ožujka 2025. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. travnja 2025. do isplate,

- 62,34 EUR od 5. svibnja 2025. do isplate, te mu se nalaže da tužiteljici od 1. lipnja 2025. pa nadalje isplaćuje iznos od 133,82 EUR mjesečno do petog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća, tj. petog u mjesecu za tekući mjesec, do isplate, sve za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužiteljici SK iznos od 3.315,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 282,04 EUR od 31. prosinca 2017. do isplate,

- 282,04 EUR od 31. prosinca 2018. do isplate,

- 282,04 EUR od 31. prosinca 2019. do isplate,

- 338,44 EUR od 31. prosinca 2020. do isplate,

- 406,13 EUR od 1. rujna 2020. do isplate,

- 338,44 EUR od 31. prosinca 2021. do isplate,

- 366,65 EUR od 31. prosinca 2022. do isplate,

- 510,00 EUR od 31. prosinca 2021. do isplate,

- 510,00 EUR od 31. prosinca 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Mijenja se iznos rente za izgubljenu zaradu dosuđen pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pn-3870/14 od 16. lipnja 2016. tako da se nalaže tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužiteljici SK za razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. ožujka 2025. iznos od 7.610,42 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 26,67 EUR od 15. listopada 2019. do isplate

- 44,46 EUR od 15. studenoga 2019. do isplate,

- 44,46 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate

- 50,14 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 54,56 EUR od 15. rujna 2020. do isplate,

- 56,02 EUR od 15. listopada 2020. do isplate,

- 56,02 EUR od 15. studenoga 2020. do isplate,

- 56,02 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 56,02 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. veljače 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. travnja 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- 65,72 EUR od 15. rujna 2021. do isplate,

- 67,44 EUR od 15. listopada 2021. do isplate,

- 67,44 EUR od 15. studenoga 2021. do isplate,

- 67,44 EUR od 15. prosinca 2021. do isplate,

- 67,44 EUR od 15. siječnja 2022. do isplate,

- 55,40 EUR od 15. veljače 2022. do isplate,

- 55,40 EUR od 15. ožujka 2022. do isplate,

- 55,40 EUR od 15. travnja 2022. do isplate,

- 55,40 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate,

- 69,98 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate,

- 69,98 EUR od 15. srpnja 2022. do isplate,

- 69,98 EUR od 15. kolovoza 2022. do isplate,

- 69,98 EUR od 15. rujna 2022. do isplate,

- 71,67 EUR od 15. listopada 2022. do isplate,

- 94,67 EUR od 15. studenoga 2022 do isplate,

- 67,02 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,

- 67,02 EUR od 15. siječnja 2023. do isplate,

- 60,45 EUR od 15. veljače 2023. do isplate,

- 60,45 EUR od 15. ožujka 2023. do isplate,

- 24,06 EUR od 15. travnja 2023. do isplate,

- 48,32 EUR od 15. svibnja 2023. do isplate,

- 48,32 EUR od 15. lipnja 2023. do isplate,

- 48,32 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate,

- 48,32 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- 8,59 EUR od 15. rujna 2023. do isplate,

- 79,28 EUR od 15. listopada 2023. do isplate,

- 101,33 EUR od 15. studenoga 2023. do isplate

- 101,33 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate,

- 107,00 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate,

- 107,00 EUR od 15. veljače 2024. do isplate,

- 107,00 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate,

- 319,90 EUR od 15. travnja 2024. do isplate,

- 341,36 EUR od 15. svibnja 2024. do isplate,

- 341,36 EUR od 15. lipnja 2024. do isplate,

- 341,36 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. rujna 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. listopada 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. studenoga 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. prosinca 2024. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. siječnja 2025. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. veljače 2025. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. ožujka 2025. do isplate,

- 321,44 EUR od 15. travnja 2025. do isplate, te mu se nalaže da tužiteljici od 1. travnja pa nadalje isplaćuje iznos od 528,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća, tj. petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, sve za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva po osnovi rente za tuđu pomoći njegu za razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. svibnja 2025. u iznosu od 697,93 EUR te za razdoblje od 1. lipnja 2025. pa nadalje za iznos od daljnjih 12,55 EUR mjesečno.

V Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. naknaditi tužiteljici SK trošak parničnog postupka u iznosu od 10.433,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da joj tuženik, prema pravomoćnoj odluci ovog suda poslovni broj Pn-3870/2014 od 16. lipnja 2016., koja je potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5861/2016, plaća rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 538,56 kn, a koji iznos je mjesečno utvrđen po formuli 32 sata x 19,80 kn (633,60 kn) umanjeno za 15% suodgovornosti tužiteljice, a koja je suodgovornost utvrđena u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-3393/2001 u kojem je tužiteljici dosuđena naknada štete te rente za tuđu pomoć i izgubljenu zaradu. Vještačenjem je u tom predmetu utvrđeno da je tužiteljici potrebna trajna pomoć i njega od osam sati tjedno. U dosad provedenim postupcima tužiteljica je na svoju štetu tražila rentu s naslova tuđe pomoći i njege od 32 sata mjesečno. Međutim, pravilnim izračunom, s obzirom da godina ima 52 ili 53 tjedna i 12 mjeseci, trebalo bi uzeti da prosječno ima 52,5 tjedana, pa kada se taj broj tjedana podijeli s brojem mjeseci, dobije se prosječan broj tjedana u mjesecu od 4,375, iz čega slijedi da bi tužiteljica imala pravo na rentu na bazi 35 sati mjesečno, a ne 32, za koliko joj je dosuđena renta. Nadalje, s obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege, prema ustaljenoj sudskoj praksi, utvrđuje prema neto zaradi NKV radnika u mjestu prebivališta oštećenika, a u predmetnom slučaju to je Grad Zagreb, tužiteljica navodi da je cijena sata tuđe pomoći i njege dosegla iznos od 24,00 kn po satu, pa smatra da joj pripada pravo na rentu u iznosu od 714,00 kn mjesečno, slijedom čega je od dana podnošenja tužbe (13. rujna 2019.) do donošenja presude zatražila isplatu razlike od 175,44 kn mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća, tj. 5. u mjesecu za tekući mjesec, do isplate, a počevši od dana donošenja presude je zatražila rentu u mjesečnom iznosu od 714,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. u mjesecu za tekući mjesec do isplate. Tužiteljica u tužbi navodi i da sada temeljem navedene pravomoćne presude po osnovi rente za izgubljenu zaradu prima mjesečno iznos od 1.559,38 kn i to kao razliku plaće koju bi primala i invalidske mirovine u koju je otišla radi posljedica štetnog događaja. Navela je i da ona prima mirovinu u iznosu od 1.608,12 kn, a da je i nadalje u radnom odnosu, primala bi plaću u mjesečnom iznosu od 3.871,68 kn. S obzirom da su se promijenile okolnosti, tužiteljica smatra da joj pripada pravo na rentu u iznosu od 1.682,68 kn, slijedom čega je od dana podnošenja tužbe (13. rujna 2019.) do dana donošenja presude zatražila isplatu razlike na ime navedene rente u iznosu od 123,42 kn mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća, tj. 15. u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, a počevši od dana donošenja presude je zatražila rentu u mjesečnom iznosu od 1.682,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Nadalje, tužiteljica navodi da bi uz neto plaću primala božićnicu i regres u iznosu od 2.500,00 kn godišnje za godine 2017., 2018. i 2019. te iznos za jubilarnu godinu 2019., za 25 godina radnog staža, u visini od 3.600,00 kn, slijedom čega je zatražila da joj po toj osnovi tuženik naknadi izgubljenu zaradu u iznosu od 11.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.500,00 kn od 31. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 2.500,00 kn od 31. prosinca 2018. do isplate te na iznos od 6.100,00 kn tekućim od podnošenja tužbe do isplate, a zatražila je i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao navode tužiteljice da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-3393/2001 od 27. srpnja 2007. utvrđen doprinos tužiteljice vlastitom ozljeđivanju u omjeru od 15%. Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev za povećanjem mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege, tuženik smatra da je pravomoćnom presudom Pn-3870/2014 od 16. lipnja 2016. utvrđen opseg rente na bazi 32 sata mjesečno. Smatra da tužiteljica ima pravo na povišenje rente, ali samo zbog postojanja okolnosti da je povišena neto zarada NKV radnika u Gradu Zagrebu. Metodologijom izračuna rente u tužbi, tuženik smatra da tužiteljica pokušava izmijeniti pravomoćnu odluku i u dijelu kojim je utvrđen opseg tuđe pomoći i njege, što je pokušala i u postupku pod poslovnim brojem Pn- 3870/2014, odnosno izmijeniti opseg tuđe pomoći utvrđen presudom poslovni broj Pn-3393/2001, ali njezinom zahtjevu nije udovoljeno donošenjem presude u predmetu Pn-3870/2014. Nadalje, tuženik je osporio visinu cijene sata tuđe pomoći navedenu u tužbi te učinio nespornim da tužiteljici plaća na ime navedene rente mjesečno iznos od 538,56 kn. U odnosu na zahtjev za povišenje mjesečne rente po osnovi izgubljene zarade, tuženik se usprotivio povišenju na bazi pretpostavljene plaće za mjesec travanj 2019. u visini od 3.871,68 kn, jer smatra da bi se osnova za povišenje rente trebala utvrditi na bazi podataka za dulje vremensko razdoblje. Stoga je osporio visinu tužbenog zahtjeva u dijelu zahtjeva za povišenje mjesečne rente po osnovi izgubljene zarade, kao i visinu i osnovu naknade izgubljene zarade za božićnice i regres te za jubilarnu nagradu. Ovo stoga što tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije zadobila ozljedu na radu, a pravo naknade božićnice i regresa proizlazi iz radnog odnosa. Dodao je i da je iz rješenja koje je tužiteljica priložila uz tužbu razvidno je da je tužiteljici prestao radni odnos zbog poslovno uvjetovanih razloga još 2003. te smatra da ista ne bi dobila božićnicu i regres u utuženom vremenskom periodu. Tijekom postupka je istaknuo i prigovor iscrpljene svote osiguranja. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr. Milana Andrakovića od 24. ožujka 2004., rekapitulaciju plaća, rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 3. veljače 2003., obavijesti o mirovinskim primanjima, dopise Ministarstva hrvatskih branitelja od 16. svibnja 2019., 23. kolovoza 2019., 18. svibnja 2021., 15. studenoga 2022., 29. rujna 2023., 19. travnja 2024. i 23. rujna 2024., izračune plaća, dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. srpnja 2021. i 22. studenoga 2022., podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim neto i bruto plaćama zaposlenih, potvrde o prometu po računu, spis Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Pu P-59/2021, spis ovog suda posl.br. Pn-3870/14, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., koji vještak je dao dopunu nalaza i mišljenja te je i saslušan.

4. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao pod točkom I-III izreke presude.

5. Nakon provedenog vještačenja i dopune istog tužiteljica je konačno uskladila tužbeni zahtjev s konačnim utvrđenjima vještaka, te je zatražila da sud pravomoćnu odluku o renti za tuđu pomoć i njegu izmijeni tako da joj za razdoblje od podnošenja tužbe do siječnja 2025. tuženik isplati iznos od 2.864,50 EUR, kao i za razdoblje od 1. siječnja 2025. do donošenja presude mjesečni iznos od 74,89 EUR, što za razdoblje od veljače do svibnja 2025. iznosi 374,45 EUR, što čini za razdoblje do donošenja odluke ukupno iznos od 3.238,95 EUR, te da joj počevši od donošenja presude pa nadalje tuženik isplaćuje rentu po ovoj osnovi u mjesečnom iznosu od 146,37 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa, odnosno 5. u mjesecu za tekući mjesec (osim za rujan 2019., za koji je tužiteljica zatražila zatezne kamate tekuće od 1. listopada 2019.) do isplate. Nadalje, zatražila je izmjenu ranije odluke o renti za izgubljenu zaradu tako da je za razdoblje od podnošenja tužbe zaključno s prosincem 2024. zatražila isplatu iznosa od 6.646,10 EUR te za dospjele iznose za razdoblje od siječnja 2025. do donošenja odluke, što je zaključno s ožujkom 2025. (dospijeće istog je 15. travanj) je zatražila isplatu iznosa od 321,44 EUR mjesečno, odnosno ukupno je za razdoblje do donošenja presude zatražila isplatu iznosa od 7.610,42 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa, odnosno 15. u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, a zatražila je i isplatu izgubljene zarade zbog neisplaćenog regresa, božićnice i jubilarne nagrade u iznosu od 3.315,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od po 282,04 EUR tekućim od 31. prosinca 2017. 31. prosinca 2018., 31. prosinca 2019., zatim na iznos od 338,44 EUR tekućim od 31. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 406,13 EUR tekućim od 1. rujna 2020., na iznos od 338,44 EUR tekućim od 31.prosinca 2021., na iznos od 366,65 EUR tekućim od 31. prosinca 2022., na iznos od po 510,00 EUR tekućim od 31. prosinca 2021. i 31. prosinca 2022., sve do isplate. Time je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev, koju preinaku je sud dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer se radi o neskrivljenoj preinaci, budući da je tek po provedenom vještačenju i dopuni istog za daljnje razdoblje, tužiteljica mogla precizno postaviti tužbeni zahtjev, a ista preinaka je i svrsishodna za rješenje odnosa između stranaka.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljici pravomoćnom presudom dosuđena renta za tuđu pomoć i njegu, kao i da je visina te rente već izmijenjena pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. Pn-3870/14-20 od 16. lipnja 2016. za razdoblje od 25. studenog 2014. pa nadalje, tako da joj je dosuđen iznos rente od 538,56 kn mjesečno s dospijećem 5. u mjesecu za tekući mjesec, što je i utvrđeno uvidom u spis posl.br. Pn-3870/14, a nije sporno niti da je tužiteljici pravomoćno dosuđena renta za izgubljenu zaradu, što i proizlazi iz spisa Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Pu P-59/2021, iz sadržaja kojeg proizlazi i da se radilo o štetnom događaju od 26. kolovoza 1998., kao i da je u osnovnom postupku za naknadu štete iz tog štetnog događaja utvrđen doprinos tužiteljice visini vlastite štete u omjeru od 15%, a među strankama nije sporno niti da je utvrđene iznose rente za tuđu pomoć i rente za izgubljenu zaradu potrebno umanjiti u omjeru od 15% s obzirom na suodgovornost tužiteljice. Iz sadržaja navedenog spisa proizlazi i da je u tom postupku pravomoćno utvrđeno da je umirovljenje tužiteljice isključivo posljedica štetnog događaja, slijedom čega joj je bila dosuđena renta za izgubljenu zaradu u visini razlike između pretpostavljene plaće i isplaćene invalidske mirovine, uz umanjenje za navedenu suodgovornost.

7. Sporno je pripada li tužiteljici pravo na povišenje rente za tuđu pomoć na bazi izračuna broja sati koji navodi u tužbi (35 sati mjesečno), kraj nesporne okolnosti, koja i proizlazi iz sadržaja spisa posl.br. Pn-3870/14-20 i pravomoćne odluke donesene u tom predmetu, tj. da joj je renta pravomoćno dosuđena za 32 sata tuđe pomoći mjesečno. Sporna je i visina zatraženih renti, kao i osnova i visina zahtjeva za naknadu izgubljene zarade po osnovi božićnice, regresa i jubilarne nagrade, s obzirom da tuženik navodi kako je tužiteljici radni odnos prestao 2003. zbog poslovno uvjetovanih razloga, zbog čega smatra da ona ne bi za utuženo razdoblje ostvarila božićnicu i regres, a ni jubilarnu nagradu.

8. Provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., koji je svoj nalaz izradio na temelju priloženih i pribavljenih podataka bivšeg poslodavca tužiteljice (Ministarstvo hrvatskih branitelja) o pretpostavljenim primanjima tužiteljice i podataka HZMO o ostvarenim mirovinama, te uz uvažavanje nesporne suodgovornosti tužiteljice, kao i uz uračunavanje primljenih iznosa po osnovi ove rente temeljem pravomoćne presude, utvrđeno je da bi razlika na ime izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 13. rujna 2019. do 31. listopada 2022. iznosila 2.289,67 EUR (17.251,36 kn), s tim da je razlika rente u tom razdoblju utvrđena u iznosu od 26,67 EUR do 94,67 EUR mjesečno, a vještak je mišljenja i da bi renta ubuduće iznosila 281,35 EUR mjesečno. Što se tiče ostalih neto primitaka koje bi tužiteljica ostvarila pod pretpostavkom da nije bilo predmetnog štetnog događaja, vještak je naveo da se radi o povremenim neto primicima, dakle oni prema mišljenju vještaka ne ulaze u izračun mjesečnih iznosa izgubljene zarade, niti posljedično u izračun rente. Prema dokumentaciji u spisu predmeta radi se o sljedećim iznosima: 2.500,00 kn (331,81 EUR) na ime regresa i božićnice za 2019., 3.000,00 kn (398,17 EUR) na ime regresa i božićnice za 2020., 3.000,00 kn (398,17 EUR) na ime regresa i božićnice za 2021., 3.250,00 kn (431,35 EUR) na ime regresa i božićnice za 2022., što nakon umanjenja za suodgovornost od 15% daje sljedeće iznose: 2.125,00 kn (282,04 EUR) na ime regresa i božićnice za 2019., 2.550,00 kn (338,44 EUR) na ime regresa i božićnice za 2020., 2.550,00 kn (338,44 EUR) na ime regresa i božićnice za 2021., kao i 2.762,50,00 kn (366,65 EUR) na ime regresa i božićnice za 2022. Za utvrđivanje visine cijene sata tuđe pomoći kao odgovarajući izvor podataka vještak navodi da je koristio prosječna ostvarena primanja NKV radnika u mjestu prebivanja tužiteljice, iz razloga što poslove pomoći u kući i njege (bez stručne medicinske njege) mogu pružati i nekvalificirane osobe. Prema tome, vještak se u nalazu očitovao o visini cijene sata tuđe pomoći na temelju podataka o prosječnim isplaćenim mjesečnim neto plaćama NKV radnika u Gradu Zagrebu (u skladu s mjestom prebivanja tužiteljice). Podaci o prosječnim mjesečnim neto primanjima NKV radnika u Gradu Zagrebu pribavljeni su od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, s tim da su posljednji tada bili objavljeni za 2020. Prosječne mjesečne neto plaće NKV radnika u gradu Zagrebu (od 2019. pa nadalje) iznosile su: 4.048,00 kn za 2019., 4.357,00 kn za 2020., 4.592,28 kn tijekom 2021. (posljednji objavljeni podatak za 2020., usklađen postotkom povećanja prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2021., u odnosu na prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2020.), 4.932,11 kn tijekom 2022. i nadalje (obračunat podatak za 2021., usklađen postotkom povećanja prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2022., u odnosu na prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj tijekom 2021.). Na temelju navedenih podataka vještak je dao dvije inačice i to u Tabeli 2 nalaza na bazi obima potrebe od 32 sata mjesečno, odnosno u Tabeli 2b na bazi obima potrebe od 35 sati mjesečno, u kojima je prikazan pregled kretanja visina cijena sata tuđe pomoći po mjesecima izračunate primjenom prosječnog broja radnih sati u mjesecu (174 sata), za predmetno razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., kao i kretanje visine mjesečne naknade tuđe pomoći, imajući u vidu navedene obime potrebe. Uzimajući u obzir omjer suodgovornosti tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog događaja od 15%, te isplaćene iznose rente po ranijim pravomoćnim sudskim odlukama (538,56 kn mjesečno), vještak je utvrdio razliku rente po osnovi tuđe pomoći za razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., ako se uzme kao da joj pripada pravo na 32 sata tuđe pomoći, u iznosu od 927,92 EUR, a ako se uzme da joj pripada pravo na 35 sati tuđe pomoći tada je utvrdio razliku rente u iznosu od 1.280,14 EUR, te bi ubuduće renta u prvoj varijanti iznosila 102,35 EUR, a u drugoj 111,94 EUR, s tim da je vještak u pisanom očitovanju otklonio omašku u nalazu dijelu navoda da se tužiteljici isplaćuje renta za izgubljenu zaradu u iznosu od 506,97 EUR, jer ispravno treba stajati 206,97 EUR, te se očitovao i da bi tužiteljica, prema podacima njenog poslodavca, 1. rujna 2020. ostvarila za 25 godina staža jubilarnu nagradu u iznosu od 3.600,00 kn, koji iznos umanjen za doprinos tužiteljice iznosi 4.060,00 kn, odnosno 406,13 EUR.

9. S obzirom na protek vremena i daljnju izmjenu okolnosti (općepoznati porast cijena i troškova života), kao i usmeno očitovanje vještaka, koji je naveo da je notorno da se mirovinska primanja usklađuju svakih šest mjeseci, tužiteljica je predložila dopunu vještačenja i za daljnje razdoblje, koji prijedlog je sud prihvatio. Iz dopunskog nalaza vještaka proizlazi da, uzimajući u obzir daljnje pribavljene podatke (podaci o pretpostavljenim primanjima tužiteljice u razdoblju od svibnja 2021. do kolovoza 2023.), iz kojih proizlazi da bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila ukupno 16.238,21 EUR neto plaća (prosječno 579,94 EUR mjesečno), te da bi ostvarila godišnje naknade za božićnicu i regres, kao i dar za djecu za svako dijete koje nije starije od 15 godina, sve u visini propisanih naknada, te podatke o pretpostavljenim primanjima tužiteljice u razdoblju od rujna 2023. do ožujka 2024., iz kojih proizlazi da bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila ukupno 4,948,76 EUR neto plaća, kao i da bi za 2023. i 2024. ostvarila godišnje naknade za božićnicu (300,00 EUR) i naknadu za godišnji odmor (300,00 EUR), dar za djecu od 100,00 EUR za svako dijete koje nije starije od 15 godina te godišnju nagradu za uskršnje blagdane u iznosu od 100,00 EUR, te uzimajući u obzir podatke o isplaćenim mirovinama tužiteljici za razdoblje od studenoga 2022. do svibnja 2024., kao i uzimajući u obzir postotak suodgovornosti od 15% i isplaćenu rentu, razlika bi rente po osnovi izgubljene zarade u razdoblju od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2024. (vrijeme dopune nalaza) iznosila 6.646,87 EUR te renta ubuduće 528,41 EUR, koji iznos se sastoji od 206,97 EUR koji tuženik isplaćuje mjesečno te razlike rente od 321,44 EUR. Nadalje, vještak je utvrdio i izgubljenu zaradu po osnovi materijalnih prava na ime božićnice i regresa u iznosima od 282,04 EUR za 2019., 338,44 EUR za 2020., 338,44 EUR za 2021., 366,65 EUR za 2022., te po 510,00 EUR za 2023. i 2024. Isto tako je utvrdio i razliku rente za tuđu pomoć za razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2024., ako bi se ista uzela na bazi 32 sata mjesečno, u iznosu od 2.229,32 EUR te ubuduće u iznosu od 133,82 EUR, što se sastoji od 71,48 EUR mjesečno (koliko se isplaćuje po ranijim presudama) te 62,34 EUR mjesečno razlike rente, a ako bi se ista uzela na bazi 35 sati mjesečno, razlika rente iznosi 2.864,50 EUR te 146,37 EUR za ubuduće, što se sastoji od 71,48 EUR mjesečno (koliko se isplaćuje po ranijim presudama) te od 74,89 EUR mjesečno razlike rente. U nalazu je navedeno i da su podaci o prosječnim mjesečnim neto primanjima NKV radnika u Gadu Zagrebu pribavljeni su od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, s time da su posljednji objavljeni podaci za 2022. Tako su prosječne mjesečne neto plaće NKV radnika u gradu Zagrebu (od 2019. pa nadalje) iznosile su 4.048,00 kn za 2019., 4.357,00 kn za 2020., 4.596,00 kn za 2021., 4.973,00 kn / 660,00 EUR za 2022., 745,80 EUR tijekom 2023. te 856,92 EUR tijekom 2024. i nadalje.

10. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja vještak je naveo da ustraje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i dopune istog. Glede primjedbe tuženika na način kako bi se trebala utvrđivati stopa uvećanja posljednjeg objavljenog podatka o prosječnoj mjesečnoj neto plaći NKV radnika, jer tuženik smatra da bi se trebalo primijeniti neku drugu stopu, koja je manja od one koju je vještak primijenio, naveo je da je metodologija koju je on primijenio ona koju uobičajeno primjenjuje u posljednjih oko 20 godina u istovrsnim predmetima, a koja je prošla u brojim predmetima sudske kontrole. Dodatno je naveo kako se zapravo radi o procjeni projekcije kretanja visine neto plaće NKV radnika na području neke županije, konkretno području Grada Zagreba, a da je on svojim načinom izračuna bio gotovo identičan sa stvarnim podacima povećanja plaća u Republici Hrvatskoj, proizlazi iz činjenice da su u međuvremenu objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je povećanje prosječnih neto plaća isplaćenih u Republici Hrvatskoj tijekom 2024., u odnosu na prosječne plaće 2025., iznosilo 14,08%, pa se argumentacija i primjena postotka na koji ukazuje tuženik pokazuje neutemeljenim.

11. Nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu, sud je prihvatio, jer su isti dani nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke i zadatku vještačenja, s tim da na osnovni nalaz stranke nisu imale primjedbi, dok je primjedbe tuženika na dopunski nalaz, glede metodologije vještačenja u dijelu utvrđivanja visine naknade za tuđu pomoć vještak obrazloženo otklonio navodeći da su njegova utvrđenja o povećanju plaća za 2024. u konačnici sukladna podacima Državnog zavoda za statistiku. Glede primjedbe koja se odnosila na netočan iznos mirovine za kolovoz 2023., stranke su učinile nespornim da se radi o omašci i da ispravan iznos primljene mirovine za taj mjesec iznosi 326,44 EUR, a ne 325,44 EUR, kao i da sukladno tomu ispravan iznos izgubljene zarade za taj mjesec iznosi 8,51 EUR, a ne 9,36 EUR koliko je utvrdio vještak, te je sukladno tomu tužiteljica korigirala tužbeni zahtjev.

12. Odredbom čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju ranije presude. S obzirom da iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi da su se okolnosti znatnije promijenile, jer bi tužiteljici mjesečno pripadao veći iznos po obje rente zbog znatnijeg porasta pretpostavljene plaće, te prosječne plaće NKV radnika na bazi koje se vrši izračun cijene sata tuđe pomoći te je i notorno da je proteklih godina došlo do znatnog porasta cijena i troškova života, kao i plaća, proizlazi da su se ispunile pretpostavke za izmjenu dosuđenih renti za ubuduće i to od dana podnošenja tužbe, tj. 13. rujna 2019.

13. Glede prigovora iscrpljene svote osiguranja valja reći da je tuženik taj prigovor istaknuo nakon zaključenja prethodnog postupka te na istu okolnost nije priložio niti jedan dokaz, a za dodati je i da se radi o prigovoru o kojem se može raspravljati u postupku u kojem su rente pravomoćno dosuđene, a ne i onom povodom povišenja ili ukidanja renti, jer se radi o res iudicati, kako to i proizlazi iz prakse Europskog suda za ljudska prava (UK protiv RH).

14. Isto se odnosi i na zahtjev tužiteljice da joj se dosudi renta za tuđu pomoć i njegu na bazi 35 sati mjesečno, jer je, kako tvrdi, ranije na svoju štetu tražila ovu rentu na bazi 32 sata tuđe pomoći. Naime, tužiteljici je pravomoćno dosuđena renta za tuđu kojom prilikom je visina iste utvrđena u mjesečnom iznosu za 32 sata tuđe pomoći (4 tjedna po 8 sati), pa tužiteljica ne može osnovano sada, u postupku radi povišenja te rente, tražiti da se isto povišenje utvrdi za 35 sati tuđe pomoći, jer to ne predstavlja promjenu okolnosti o kojoj govori odredba čl. 1096. ZOO, već se radi o okolnosti koja je postojala i ranije, tj., prilikom donošenja odluke o pravu na rentu, a koju je tužiteljica propustila isticati u tom postupku. Stoga je relevantan izračun vještaka koji se temelji na 32 sata tuđe pomoći mjesečno, a ne inačica koja se temelji na 35 sati mjesečno.

15. Kako je tužiteljica postavila zahtjev za povišenje rente za tuđu pomoć sukladno drugoj inačici iz nalaza vještaka, sud je isti djelomice prihvatio i dosudio joj za dospjele iznose u razdoblju od 13. rujna 2019. do donošenja odluke iznos od 2.541,02 EUR, odnosno 2.229,32 EUR za razdoblje do 31. prosinca 2024. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj po 62,34 EUR, što iznosi za tih pet mjeseci 311,70 EUR. Ovo s obzirom da ova renta, prema pravomoćnoj odluci o istoj, dospijeva do 5. u mjesecu za tekući mjesec, što znači da je zadnji iznos rente dospio do donošenja odluke onaj za svibanj s dospijećem 5. svibnja 2025. Isto tako joj je počevši od donošenja odluke, tj. za razdoblje od 1. lipnja 2025., pa nadalje dosuđen puni mjesečni iznos rente prema izračunu vještaka (bez umanjenja za iznos koji je dosuđen ranijom odlukom), tj. iznos od 133,82 EUR mjesečno. U preostalom dijelu, tj. za ukupan iznos od 697,95 EUR, koji se odnosi na razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. svibnja 2025., te za daljnji iznos od 12,55 EUR mjesečno za razdoblje od 1. svibnja 2025., pa nadalje je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom IV izreke.

16. Kako je utvrđeno da su se i okolnosti koje je sud imao na umu u vrijeme donošenja ranije odluke promijenile i u odnosu na rentu za izgubljenu zaradu, te kako je tužiteljica u tom dijelu uskladila tužbeni zahtjev s utvrđenjima vještaka, kao i činjenicom očite omaške iz nalaza koju su stranke učinile nespornom, tužiteljici je na ime povišenja ove rente u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja odluke dosuđen iznos od 7.610,42 EUR, odnosno iznos od 6.646,10 EUR koliko ispravno iznosi izračun za razdoblje od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2024. te za siječanj, veljaču i ožujak 2025. po 321,44 EUR, što iznosi za ta tri mjeseca 964,32 EUR. Isto tako joj je počevši od donošenja odluke, tj. za razdoblje od 1. travnja 2025. pa nadalje dosuđen puni mjesečni iznos rente prema izračunu vještaka (bez umanjenja za iznos koji je dosuđen ranijom odlukom), tj. iznos od 528,41 EUR mjesečno. Ovo s obzirom da ova renta, prema pravomoćnoj odluci o istoj, dospijeva do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, što znači da je zadnji iznos rente koji je dospio do donošenja odluke onaj za ožujak s dospijećem 15. travnja 2025.

17. Temeljem čl. 29. st. 1. u vezi čl. 1086. ZOO, tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate na pojedini povišeni mjesečni iznos razlike rente, odnosno za ubuduće povišeni puni iznos rente, tekuće od dospijeća istog do isplate, odnosno u odnosu na rentu za tuđu pomoć tekuće od 5. u tekućem mjesecu do isplate, a u odnosu na rentu za izgubljenu zaradu tekućim od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, jer su joj rente s navedenim dospijećima pravomoćno dosuđene.

18. Glede zahtjeva tužiteljice za isplatu izgubljene zarade koja se sastoji od neisplaćenih regresa i božićnica za razdoblje od 2019. do 2022. te neisplaćene jubilarne nagrade, za istaknuti je da se radi o šteti u vidu izgubljene zarade koja dospijeva sukcesivno, pa je tako i utužena predmetnom tužbom, a u postupku je utvrđeno, na temelju podataka poslodavca tužiteljice (dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 16. svibnja 2019.) i na temelju provedenog vještačenja, da bi tužiteljica na ime regresa i božićnice, uz umanjenja za 15% suodgovornosti, izgubila zaradu za 2017., 2018. i 2019. u iznosu od po 282,04 EUR, za 2020. 338,44 EUR, za 2021. 338,44 EUR, za 2022. 366,65 EUR, za 2023. i 2024. po 510,00 EUR, kao i da bi za 25 godina staža 2020. ostvarila jubilarnu nagradu, koja uz umanjenje za suodgovornost iznosi 406,13 EUR, iz čega slijedi da je ukupno po ovim osnovama ostvarila pravo na naknadu izgubljene zarade u iznosu 3.315,78 EUR, koji iznos je i zatražila, pa joj je u cijelosti dosuđen temeljem odredbe čl. 1095. ZOO. Naime, izvjesno je da bi tužiteljica te naknade i nagradu ostvarila da je ostala u radnom odnosu, umjesto odlaska u invalidsku mirovinu, po kojoj osnovi joj je pravomoćno dosuđena renta zbog izgubljene zarade, pa je neosnovan navod tuženika da ona tu zaradu ne gubi, jer da joj je državna služba 2003. prestala zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pritom je za dodati i da unatoč tomu što doista iz rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja od 3. veljače 2003. proizlazi da je tužiteljici utvrđen iz tog razloga prestanak državne službe, iz obrazloženja rješenja je razvidno da je to uzročno povezano s dugotrajnim bolovanjem na kojem se tužiteljica nalazila, očito zbog štetnog događaja (isto proizlazi iz sadržaja spisa posl.br. Pu P-59/2021 i provedenog medicinskog vještačenja u tom postupku), zbog čega je bila obuhvaćena programom zbrinjavanja viška namještenika. Na dosuđeni iznos izgubljene zarade tužiteljici su, temeljem čl. 29. st. 1. u vezi čl. 1086. ZOO, dosuđene i zatezne kamate tekuće, kako je to i zatražila, na iznose božićnica i regresa za pojedinu godinu od 31. prosinca te godine, kao krajnjeg dana kada bi ona ostvarila isplatu po toj osnovi, do isplate, te na iznos neostvarene jubilarne nagrade tekuće od 1. rujna 2020. do isplate, kada bi tužiteljica, prema utvrđenjima vještaka, istu ostvarila.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP, jer je tužiteljica uspjela s 97,50% u postupku, a zbog dijela u kojem nije uspjela nisu nastali posebni troškovi. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa), te sukladno vrijednosti spora, koja, kada se uzmu u obzir dospjeli i petogodišnji iznosi renti, za sve radnje od podnošenja tužbe do 21. rujna 2023. iznosi 20.559,82 EUR, za radnje poduzete od 22.rujna 2023. do 14. travnja 2024. iznosi 30.685,73 EUR, za radnje poduzete od 15. travnja 2024. do 26. veljače 2025. ista iznosi 31.934,97 EUR, te počevši od 27. veljače 2025. pa nadalje, vrijednost predmeta spora iznosi 53.295,01 EUR.

20. Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava četiri obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. i to podnesaka od 22. siječnja 2020., 22. rujna 2023. i 15. travnja 2024. (3x250) te podneska od 27. veljače 2025. (500 bodova), trošak sastava podnesaka od 27. kolovoza 2024. i 7. listopada 2024., oba po Tbr. 8. toč. 4. (2x50 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 11. svibnja 2021., 16. listopada 2023., 19. ožujka 2024. i 12. rujna 2024. (4x250 bodova), kao i na ročištima od 12. ožujka 2025. i 5. svibnja 2025. (2x500 bodova), sve po Tbr. 9. toč. 1., zatim trošak PDV-a u iznosu od 1.800,00 EUR, kao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 252,04 EUR i presudu u iznosu od 400,00 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 781,34 EUR. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 18. studenog 2021. koji ne prileži spisu te podnesaka od 30. studenoga 2021. i 7. travnja 2022. kojima nepotrebno predlaže određivanje financijskog vještačenja izvanraspravno, a nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 30. travnja 2025., jer istim otklanja vlastitu grešku zbog koje je tužbeni zahtjev iz ranijeg podneska bio proturječan.

21. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 10.433,38 EUR, i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

22. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 9. svibnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika